Religija zauzima strane
DANA 1. rujna 1939. Njemačka je napala Poljsku, započevši tako Drugi svjetski rat. Tri tjedna kasnije The New York Times je objavio članak s naslovom “Crkva podjaruje njemačke vojnike”. Jesu li njemačke crkve uistinu podupirale Hitlerove ratove?
Friedrich Heer, rimokatolički profesor povijesti na Bečkom sveučilištu, priznao je da su to činile: “U krutoj zbilji njemačke povijesti križ i svastika sve su se više zbližavali dok svastika nije objavila pobjedničku poruku sa zvonika njemačkih katedrala, zastave sa svastikom pojavile se oko oltara, a katolički i protestantski teolozi, pastori, svećenici i državnici pozdravili savez s Hitlerom.”
Uistinu, crkveni vođe Hitlerovim su ratnim naporima dali bezuvjetnu podršku, o čemu je pisao i rimokatolički profesor Gordon Zahn: “Njemački katolik koji bi se obratio svojim religioznim vrhovnicima za duhovno vodstvo i uputu u pogledu služenja u Hitlerovim ratovima dobio bi praktički isti odgovor koji bi dobio i od samog nacističkog vladara.”
Religije na drugoj strani
No što su govorile crkve u onim zemljama koje su bile protivnici Njemačke? The New York Times od 29. prosinca 1966. izvijestio je: “U prošlosti su lokalne katoličke hijerarhije gotovo uvijek podupirale ratove svojih nacija, blagoslivljajući trupe i upućujući molitve za pobjedu, dok bi druga grupa biskupa na drugoj strani javno molila za suprotan ishod.”
Je li Vatikan odobrio ovu podršku sukobljenim vojskama? Razmotrimo: Dana 8. prosinca 1939, samo tri mjeseca nakon izbijanja Drugog svjetskog rata, papa Pio XII izdao je pastirsko pismo Asperis Commoti Anxietatibus. Pismo je upućeno vojnim dušobrižnicima u vojskama zaraćenih nacija te je poticalo dušobrižnike na objema stranama da imaju povjerenja svaki u svojeg vojnog biskupa. Pismo je savjetovalo dušobrižnicima da se “kao borci pod zastavom svoje zemlje bore i za Crkvu”.
Religija često agresivno preuzima vodstvo u mobiliziranju zemalja za rat. “Čak u naše crkve stavljamo ratne zastave”, priznao je pokojni Harry Emerson Fosdick, inače protestantski svećenik, a britanski brigadni general Frank P. Crozier rekao je s obzirom na Prvi svjetski rat: “Kršćanske su crkve najfiniji stvaraoci krvožednosti koje imamo, i mi smo ih neograničeno koristili.”
Međutim, to je religijin dosje iz prošlosti. Što je s njenom nedavnom ulogom u ratu u republikama bivše Jugoslavije, u kojima su ljudi većinom rimokatolici ili pravoslavci?
Odgovornost religije
Jedan naslov u listu Asiaweek od 20. listopada 1993. izložio je: “Bosna je epicentar vjerskog sukoba.” Naslov jednog komentara u San Antonio Express-News od 13. lipnja 1993. objavio je: “Religiozni vođe trebaju okončati bosanske jade.” U članku je stajalo: “Rimokatolička, pravoslavna i muslimanska vjera (...) ne mogu se osloboditi odgovornosti za ono što se događa. Ne ovaj puta, ne sada kad cijeli svijet svaku večer promatra što se događa. To je njihov rat. (...) Načelo da religiozni vođe snose odgovornost za ratovanje jasno je. Potiče ga sâmo njihovo licemjerstvo. Čine to blagoslivljajući jednu stranu preko druge.”
Zašto je, naprimjer, mržnja između pripadnikâ Rimokatoličke crkve i Pravoslavne crkve toliko velika? Odgovornost snose pape, patrijarsi i drugi crkveni vođe. Još od konačnog raskola među ovim religijama 1054, crkveni vođe pothranjivali su mržnju i ratove među njihovim pripadnicima.
Međutim, sadašnji sukob na području bivše Jugoslavije nije prvi primjer religioznog razdora u ovom stoljeću. Prije pedeset godina, tijekom Drugog svjetskog rata, hrvatski ustaški nacionalistički pokret došao je na vlast u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. The New Encyclopædia Britannica izvještava da je ova od Vatikana odobravana vladavina vršila “izvanredno brutalne postupke, koji su uključivali smaknuća stotina tisuća Srba i Židova”.
U knjizi Vatikan i Jasenovac dokumentirana su ne samo ta masovna ubojstva — s desecima tisuća žrtava — već i upetljanost Vatikana.
S druge strane, Pravoslavna je crkva podupirala Srbe u njihovim ratovanjima. Ustvari, vođa jedne srpske jedinice citiran je kako govori: ‘Patrijarh je moj komandir.’
Što bi se moglo učiniti kako bi se spriječilo ubijanje, koje je samo u Bosni i Hercegovini za sobom ostavilo čak 150 000 mrtvih ili nestalih ljudi? Fred Schmidt objavio je u listu San Antonio Express-News da bi UN-ovo Vijeće sigurnosti trebalo usvojiti “formalnu rezoluciju kojom bi se papu, patrijarha u Carigradu te [druge predvodnike] Katoličke, Pravoslavne i Muslimanske crkve koji imaju jurisdikciju nad Bosnom i Hercegovinom pozvalo da smjesta opozovu svoje pse te da se zajedno sastanu kako bi dokučili na koji način njihovi vjernici mogu iskreno živjeti kao susjedi s onima drugih vjera”.
U sličnom duhu, jedan komentar u listu Progress Tribune iz Scottsdalea u Arizoni zaključuje da bi se rat “možda mogao zaustaviti ako bi tamošnji religiozni vođe ozbiljno prionuli okončanju istoga”. Članak predlaže da to učine “trenutačnim ekskomuniciranjem svakog člana koji ispali granatu na Sarajevo”.
Nema prave mirovne snage
Međutim, pape su dosljedno odbijali ekskomunicirati najgore ratne zločince, čak i onda kad su sukatolici tražili poduzimanje takve akcije. Naprimjer, Catholic Telegraph-Register iz Cincinnatija u Ohiu, SAD, izvijestio je u članku pod naslovom “Odgojen kao katolik, ali oskvrnjuje vjeru, kaže kablogram papi”: “Piu XII upućen je apel da se ekskomunicira reichsfuehrera Adolfa Hitlera. (...) ‘Adolf Hitler’, kaže se djelomično [u kablogramu], ‘rođen je u katoličkoj obitelji, kršten je kao katolik te odgojen i obrazovan kao takav.’ ” Ipak, Hitler nikada nije bio ekskomuniciran.
Razmotrite također situaciju u nekim dijelovima Afrike u kojima bjesne brutalna neprijateljstva. Petnaest rimokatoličkih biskupa iz afričkih nacija Burundija, Ruande, Tanzanije, Ugande i Zaira priznalo je da su, usprkos prisutnosti mnogih krštenih “kršćana” u tom području, “unutarnji sukobi doveli do masakriranja, uništavanja i prisilnog uklanjanja ljudi”. Biskupi su priznali da je korijen problema to što “kršćanska vjera nije u dovoljnoj mjeri prožela način razmišljanja ljudi”.
National Catholic Reporter od 8. travnja 1994. naveo je da je “papa (...) osjetio ‘beskrajnu bol’ kad je čuo svježe izvještaje o sukobima u malenoj afričkoj zemlji [Burundiju], čije je stanovništvo pretežito katoličko”. Papa je rekao da su u Ruandi, gdje je oko 70 posto stanovništva katoličko, “čak i katolici odgovorni” za ubijanje. Da, katolici su s obje strane masakrirali jedni druge, baš kao što su to činili i u bezbroj prijašnjih ratova. A, kao što smo već naveli, druge religije činile su to isto.
Trebamo li stoga zaključiti da sve religije zauzimaju strane u ratu? Postoji li ijedna religija koja je stvarna mirovna snaga?
[Slika na stranici 5]
Hitler, na slici s papinskim nuncijem Basallom di Torregrossom, nikada nije bio ekskomuniciran
[Zahvala]
Bundesarchiv Koblenz