Pogled u svijet
Nagli porast trgovine otpadom
Vojnici koji patroliraju poljskom granicom na oprezu su s obzirom na novi oblik invazije koji je ovih dana aktualan — invazije inozemnim otpadom. Prema The Washington Postu, poljske su vlasti tokom 1992. spriječile uvoženje oko 1 332 neželjene pošiljke otpada u zemlju i to samo iz Zapadne Evrope. U prvoj polovici 1993, taj je broj skočio za 35 posto. U mnogim je Zapadnim zemljama uklanjanje opasnog otpada postalo toliko skupo da je otpremanje istoga u manje razvijene zemlje u kojima je teže provesti zakone o zaštiti okoliša postalo unosna opcija. Naprimjer, dvije američke metaloprerađivačke kompanije kažnjene su za to što su 1 000 tona toksične prašine iz topionice pomiješale s pošiljkom gnojiva za Bangladeš. Događa se čak da se dijelovi otpada zakamufliraju i prikažu kao dobrotvorne donacije. Carinski službenici u Poljskoj izvijestili su da obično primaju pošiljke na kojima je naznačeno da se radi o lijekovima poklonjenim iz Australije, Evrope i Sjedinjenih Država, a onda se umjesto toga otkrije da sadrže otpatke kao što su šprice, donje rublje i WC pribor — sve upotrijebljeno i zaraženo.
Časopis za razvedene
Uvidjevši u zapanjujućoj stopi razvoda mogućnost komercijalizacije, jedan je francuski izdavač pokrenuo izlaženje časopisa nazvanog Razvod. Jedan kolumnist koji radi za sidnejski Bulletin komentira da časopis sadrži “rubrike sa savjetima odvjetnika i psihologa, sugestije za žene koje nakon razvoda pokušavaju pronaći svoj prvi posao te — za hrabre — kako se vratiti natrag u igru traženja partnera”. Međutim, tema kojom se ovaj časopis očigledno ne bavi jest bračno pomirenje. Kolumnist tvrdi: “Svatko tko traži savjet kako pokrpati klimavu vezu trebao bi se obratiti negdje drugdje.” Da, trebao bi potražiti savjet od Božje nepogrešive riječi Biblije.
Venecuelanski kolibrić u opasnosti
Dvadeset i osam različitih vrsta kolibrića koji obitavaju u Venezueli u opasnosti je od izumiranja. Neke od tih vrsta ne mogu se pronaći nigdje drugdje u svijetu. Amerike su domovina kolibrića, koji živi na potezu od Aljaske do Argentine i Čilea. Težina mu je od 2 do 9 grama, s time da je dužina najmanjeg kolibrića, Calypte helenae, 5 centimetara, a dužina najvećeg kolibrića, Patagona gigas, 21 centimetar. Što je to što uništava kolibriće u Venezueli? Je li to neka bolest ili neki grabežljivac? Ni jedno ni drugo. Carta Ecológica, list koji objavljuje naftna kompanija Lagovén, otkriva da je glavni krivac krčenje šuma — sistematsko uništavanje staništa ove ptice. Ovo malo, zadivljujuće, šareno stvorenje samo je jedna od mnogih žrtava čovjekovog nemilosrdnog uništavanja kišnih šuma.
Štetna navika stavljena izvan zakona
Časopis Asiaweek izvještava da je vlada Pakistana donijela odluku da na pakovanjima betel oraha mora stajati upozorenje u pogledu zdravlja slično upozorenjima na kutijama cigareta. Ovaj časopis navodi da su milijuni ljudi u južnoj Aziji ovisni o pan masali, mješavini betel oraha i različitih ulja i drugih sastojaka umotanih u lišće betel oraha. To se inače žvače. Indija je već stavila natpise na pakovanja betel oraha zbog navodne povezanosti s rakom usne šupljine. A ima i slučajeva da su se djeca zagušila žvačući betel orah. Novi pakistanski zakoni zabranit će prodaju betel oraha djeci ispod pet godina starosti.
Sve veća uloga djedova i baka
Studije provedene u Sjedinjenim Državama pokazuju da djedovi, a naročito bake, preuzimaju sve veću ulogu u životu svojih unuka. Studija Nacionalnog instituta za starenje, koja je još u toku, pokazala je kako je 69 posto onih koji su rođeni između 1931. i 1941. postalo djedovima i bakama; nekih 44 posto njih provede više od 100 sati godišnje čuvajući jedno ili više unučadi. The Wall Street Journal navodi da ovi djedovi i bake u prosjeku s djecom provedu 659 sati, što predstavlja 82 osmosatna radna dana. Studija je pokazala da žene provedu prosječno 15 do 20 sati tjedno čuvajući unučad te da one bivaju takvim dadiljama 2,5 puta češće od muškaraca.
Nedodirljivi očevi
Kao i svugdje drugdje u svijetu, obiteljske veze u Japanu nisu više ono što su nekoć bile. The Daily Yomiuri nedavno je izvijestio da je, usljed premještaja na poslu, nekih 481 000 japanskih muževa bilo prisiljeno živjeti odvojeno od svojih obitelji. Ta je brojka 15 posto veća nego pet godina ranije i očekuje se da će se još povećavati, budući da se problemi oko pronalaženja stanovanja i obrazovnih ustanova nastavljaju pogoršavati. U vezi s istim pitanjem, list je izvijestio o anketi provedenoj među osnovcima u kojoj je 43 posto djece reklo da nikada nije razgovaralo sa svojim ocem. Prilično velik broj, 18,4 posto, reklo je da nije vodilo nijedan razgovor sa svojom majkom.
Obiteljske promjene u Argentini
Prema listu Clarín koji izlazi u Buenos Airesu, nedavno provedene studije otkrile su značajne promjene u strukturi i modelu ponašanja argentinskog obiteljskog života. Komentirajući o uzornoj obitelji — velikoj, ujedinjenoj, koja slobodnim danima ili uvečer zajedno objeduje — list navodi: “Mnogi bi danas rekli da su takve uzorne obitelji samo stare fotografije, prošla utopija viđena na slikama.” Statistički podaci iz knjige La familia en la Argentina (Obitelj u Argentini), autorice Susane Torrado pokazuju da se u prošlom desetljeću broj obitelji s jednim roditeljem, kojih sad ima oko 1 200 000, u Argentini povećao za nekih 60 do 80 posto. Djeca rođena izvan bračnog zavjeta sada čine 36 posto ukupno rođene djece — što predstavlja skoro 30-postotni porast u odnosu na 1960. Nadalje, intervjui su pokazali da jedna trećina onih u dobi od 20 do 34 godine ne vjeruje da je bračna veza doživotna.
Dječji fond riječi
Jedna studija provedena u Italiji pokazala je da djeca možda znaju daleko više o neugodnim realnostima suvremenog svijeta nego što im odrasli općenito priznaju. Jedan tim talijanskog Nacionalnog istraživačkog centra pregledao je preko 5 000 sastavaka koje su napisala školska djeca u dobi od šest do deset godina. Prema listu La Repubblica, uspoređivanje njihovog fonda od 6 000 riječi s literaturom za djecu koju su napisali odrasli pokazuje da “skoro nestvaran, spokojan svijet bez problema” koji im se prezentira “djecu uopće ne zavarava”. List dodaje: “Oni točno znaju što znače riječi ‘droga’, ‘AIDS’ i ‘silovanje’.” Istraživači kažu da “svijet dječjih sastavaka izgleda naprednijim i više ukorak s vremenom nego literatura za djecu” koju pišu odrasli, primjećuje Corriere della Sera.
Bacanje udice
Jedna evangelička crkva iz Marylanda u SAD-u pronašla je novi način da primami ljude k sebi. Nedavne nedjelje, prvih 125 ljudi koji su došli u crkvu dobili su svaki po 10 dolara. Trebali su samo sjediti tokom 75-minutnog bogoslužja, koje je uključivalo jedan skeč i pjevanje uz pratnju nekog “light-rock” sastava. Prema Associated Pressu, zamjenik upravitelja crkve rekao je: “Mnogi se ljudi žale da ne idu u crkvu jer crkva uvijek traži novac. Mislili smo: ‘Zašto se ne bismo odvažili i mi njima dali novac?’ ” Većina ljudi, kaže se u izvještaju, primila je novac, iako su mnogi tvrdili da su ga kasnije vratili. Trideset dvoje ljudi zadržalo je novac.
Upotrebljivi stari kontejneri
Umjesto da velike transportne kontejnere baci u staro željezo, jedan se južnoafrički špediter domišljato dosjetio kako ih se može iskoristiti onda kad su već previše istrošeni za prijevoz teške robe. Kad se dvije takve metalne konstrukcije spoje zajedno, dobije se sasvim pristojna učionica. Naravno, mora se sa svakog kontejnera ukloniti po jedna stranica te se na preostale strane moraju dodati vrata i prozori. Stari kontejneri mogu služiti i kao domovi, prodavaonice, ambulante i knjižnice. U jednom slučaju, navodi se u časopisu African Panorama, “od 16 preuređenih kontejnera napravljeno je 8 prostranih učionica za preko 1 000 đaka”. Dosad je potrebitim južnoafričkim općinama na raspolaganje stavljeno preko 1 000 kontejnera. No, dotičnoj kompaniji ponestaje starih kontejnera pa je zatražila pomoć drugih međunarodnih špeditera koji imaju višak starih kontejnera.
Atrofija mozga
Prema jednoj studiji koju je provela grupa istraživača s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Akita u Japanu, konzumiranje prevelikih količina alkohola i masnoće s godinama ne samo da povećava mlitavost već i smanjuje mozak. Tokom proteklih sedam godina ta je grupa, koristeći MR (magnetsku rezonanciju), ispitala 960 ljudi i otkrila da se kod 58 posto ovisnika o alkoholu razvila atrofija mozga. Među onima koji imaju hiperlipemiju, to jest veliku količinu masti u krvi, kod 41 posto ljudi u svojim 40-im i 50-im godinama te kod 55 posto ljudi u starosti od preko 60 godina pokazala se takva atrofija. Nasuprot tome, samo 4 posto onih koji niti su ovisni o alkoholu niti imaju hiperlipemiju pokazalo je znakove atrofije. Simptomi demencije zapaženi su kod 80 posto onih s atrofijom, izvještava list Yomiuri Shimbun. Jedan od članova te grupe istraživača, docent Ikuo Naemura, savjetuje: “Atrofija mozga razvija se polako ali sigurno. Važno je izbjegavati pretjerano konzumiranje alkohola i masne hrane.”