Iscrpljenost — kome prijeti opasnost i zašto?
ZAMISLITE da ste službenik s obitelji — ili možda to jeste. Na vašem je radnom stolu gomila posla. Mušterije neprekidno zovu telefonom postavljajući zahtjeve kojima je gotovo nemoguće udovoljiti. Vaš pretpostavljeni nezadovoljan je zbog toga što ne ispunjavate normu. Sin vam ima problema u školi. Učitelj vas želi odmah vidjeti. Na vaše usrdne molbe za pomoć vaš bračni partner odgovara ravnodušnošću. Kad izgleda da je situacija izmakla kontroli, od stresa nastaje tjeskoba koja utire put iscrpljenosti.
Da li prekomjerni rad uzrokuje iscrpljenost? Ann McGee-Cooper, koja se bavi istraživanjem mozga, kaže da je iscrpljenost “posljedica neuravnoteženog života, koji je obično u spirali puno-rada/malo-razonode”. Prekomjerni rad nije, međutim, jedini faktor; pod jednakom presijom i u jednakim okolnostima, neki se iscrpe, dok se drugi ne iscrpe.
Potencijalne žrtve iscrpljenosti
Baš kao što postoje ljudi kod kojih postoji veća vjerojatnost zaraze određenom bolešću, tako postoje i kategorije ljudi kod kojih postoji veća vjerojatnost da se iscrpe. “Da biste nastradali od iscrpljenosti”, kaže Elliot Aronson, profesor društvene psihologije na kalifornijskom sveučilištu, “morate najprije biti nečim gorljivo zaokupljeni.” Tako su oni koji su skloni iscrpljenosti prepuni velikih ciljeva i ideala. Kaže se da su oni koji pate od iscrpljenosti često najbolji radnici neke tvrtke.
Rezimirajući karakterne crte potencijalnih žrtava iscrpljenosti, Fumiaki Inaoka, profesor na višoj školi za medicinske sestre japanskog Crvenog križa, napisao je u knjizi Moetsukishokogun (Sindrom iscrpljenosti): “Oni koji su skloni iscrpljenosti imaju jake tendencije prema tome da budu suosjećajni, humani, osjetljivi, predani i idealistični. Oni nisu, da tako kažemo, orijentirani na strojeve nego su ‘orijentirani na ljude’.” Kad je bio zamoljen da načini test kojim bi se selekcijom izdvojili oni kod kojih postoji vjerojatnost da se iscrpe, jedan je specijalist rekao da bi test umjesto toga trebalo koristiti kao kriterij kod zapošljavanja. “Ono što tvrtke trebaju učiniti”, rekao je, “jest pronaći ljude kojima je stalo do te mjere da se iscrpljuju (...) a potom načiniti programe da bi se borilo protiv iscrpljenosti.”
Naročito su podložne osobe zaposlene u službama koje su orijentirane na ljude, kao naprimjer socijalni radnici, liječnici, medicinske sestre i učitelji. Oni gorljivo nastoje pomoći ljudima, posvećujući se tome da bi poboljšali živote drugih i oni se mogu iscrpiti kad shvate da ne postižu, ponekad nedostižne, ciljeve što su ih sebi postavili. Brižne majke također se mogu iscrpiti iz istog razloga.
Zbog čega se ljudi iscrpe
Jedna anketa koja je bila provedena među medicinskim sestrama pokazala je tri faktora koji dovode do iscrpljenosti. Najprije je bio spomenut obim svakodnevnih poteškoća koje izazivaju frustraciju. Naprimjer, većina medicinskih sestara morala je nositi teške odgovornosti, nositi se s poteškoćama pri ophođenju s pacijentima, prilagođavati se novoj opremi, suočavati se s rastućim troškovima i podnositi nesređen način života. “Te svakodnevne poteškoće predstavljaju najveći utjecaj koji vodi do iscrpljenosti”, kaže se u knjizi Moetsukishokogun. Kad problemi ostaju neriješeni, onda samo raste osjećaj frustriranosti, a to dovodi do iscrpljenosti.
Drugi spomenuti faktor bio je pomanjkanje podrške, kad se osoba nema kome povjeriti. Tako kod majke koja se izolira od drugih majki postoji veća vjerojatnost za iscrpljenost. Gore spomenutom anketom otkrilo se da su neudane medicinske sestre sklonije iscrpljivanju od onih koje su u braku. Međutim, time što je netko u braku mogu se povećati svakodnevne poteškoće ukoliko između supružnika nema otvorene komunikacije. Čak i kad su svi kod kuće, osoba se može osjećati usamljenom zbog toga što je njena obitelj zaokupljena gledanjem televizije.
Treći faktor bili su osjećaji bespomoćnosti. Naprimjer, kod medicinskih sestara, više nego kod liječnika, postoji vjerojatnost da pate od osjećaja bespomoćnosti zbog toga što nemaju autoritet da promijene stvari. Oni u srednjem rukovodećem kadru mogli bi se iscrpiti kad osjete da njihovi krajnji napori nikamo ne vode. Prema riječima jednog šefa kadrovske službe, do iscrpljenosti dolazi kad je netko “frustriran pokušavajući učiniti nešto značajno, a drugi ne mare za to”.
U okolini u kojoj vladaju stavovi nezahvalnosti kod ljudi se razvijaju osjećaji bespomoćnosti te rađaju plodom iscrpljenosti. Supruge se iscrpe kad njihovi supruzi ne priznaju količinu rada koji je uključen u vođenje domaćinstva i brigu o djeci. Ljudi iz srednjeg rukovodećeg kadra iscrpe se kad njihov pretpostavljeni ne obraća pažnju na dobro obavljen posao, a neprestano im prigovara zbog neznatnih grešaka. “Poanta svega je ta da nam je svima potrebno da netko cijeni i priznaje naše napore”, kaže se u časopisu Parents, “i ukoliko radimo na poslu na kome naši napori ne bivaju nagrađeni — bio to naš dom ili naš ured — tada kod nas postoji veća vjerojatnost za iscrpljenost.”
Zanimljivo je da, dok kod medicinskih sestara postoje veći postoci iscrpljenosti, kod opstetričara su oni znatno manji. Općenito govoreći, posao opstetričara uključuje pomaganje novim bićima da dođu na svijet. Majke i očevi zahvalni su im za njihov rad. Ljudi se, kad ih se cijeni, osjećaju korisnima te su motivirani.
Čim se zna tko je i zbog čega sklon iscrpljenosti, postaje lakše izaći na kraj s problemom. Sljedeći članak može pomoći žrtvama iscrpljenosti da imaju uravnoteženo gledište o životu.
[Istaknuta misao na stranici 6]
Iscrpljenost je posljedica spirale puno-rada/malo-razonode