Zašto graditi drvetom?
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ JAPANA
NA PROHLADNOM suncu sjeverozapadne Rusije ljeskaju se poput srebrnastih ribljih ljuski 22 lukovičaste kupole koje počivaju na vrhu drvene crkve. Pogled izbliza otkriva da su kupole prekrivene tisućama drvenih pločica, danas oštećenih zbog zuba vremena. Ta se drvena građevina na jednom otoku u Oneškom jezeru već gotovo tristo godina opire oštrim zimama u toj zemlji. Ona nijemo svjedoči o zadivljujućoj izdržljivosti drveta.
Druge građevine pružaju još i snažnije svjedočanstvo. Po čitavoj sjevernoj Evropi razasute su drvene građevine koje su daleko duže u upotrebi. Naprimjer, rukotvorine Norvežana, koji su se negdje u 12. stoljeću naveliko dali u gradnju drvetom, još se uvijek može vidjeti razasute po seoskim predjelima. Preko u Engleskoj, u blizini Ongara (Essex), stoji drvena građevina sagrađena oko 1013, još uvijek prkoseći notornim vremenskim prilikama. No ono što izgleda kao djed sviju njih jest drveni hram u Japanu koji je puno stoljeća stariji.
Najstarija drvena građevina
Kako se ovaj drveni Hram Horyuji mogao toliko dugo održati? U osnovi, razlog je taj što su prvobitni tesari izvanredno poznavali drvo. Oni su znali koje drvo odabrati i koje dijelove treba upotrijebiti u posebne svrhe. U ovom slučaju njihov je izbor bio hinoki (japanski čempres), koji je rastao najmanje tisuću godina prije nego što je bio posječen.
Vrhunski tesar Tsunekazu Nishioka, koji je nedavno preminuo, proveo je velik dio svog života radeći na renoviranju hrama. On je tvrdio da su čavli — koji su izrađeni na isti način kao i samurajski mačevi, korištenjem tehnika ponavljanog kovanja i zagrijavanja — također igrali važnu ulogu u dugovječnosti hrama. U poslu renoviranja korišteni su stari čavli jer, kako je rekao, “moderni čavli ne traju ni 20 godina”.
Neki možda sumnjaju u to da je Hram Horyuji doista star 1 300 godina budući da je u ovom stoljeću bilo zamijenjeno 35 posto hrama. Međutim, mnogi glavni stupovi, glavne grede i strehe napravljeni su od originalnog drveta. Nishioka je rekao: “Mislim da će hram trajati još narednih 1 000 godina.”
Pošto je svuda oko njih raslo tako kvalitetno drvo, nije nimalo čudno da su stari Japanci razvili ljubav prema drvenoj građi. Čak i danas njihovi domovi pokazuju da se ta ljubav prenosila s jednog naraštaja na drugi.
Japanski domovi
U interijeru se u velikoj mjeri koristi drvo, no ono nije obojeno. Stupovi, vrata, namještaj i drugo dobivaju završnu obradu koja omogućava divljenje prirodnim šarama i boji. Drvene planke na verandi ne dobivaju nikakvu završnu obradu. Drvo koje nije završno obrađeno pruža prirodnu vezu s drvećem i grmljem u vrtu. To daje dojam harmonije i spokojstva prije nego živahnosti.
Mnogi Japanci kažu da sanjaju o tome da posjeduju takvu vrstu kuće. Međutim, kvalitetna drvena građa kojom bi se izgradio takav dom danas je kudikamo preskupa za običnog radnika. Pa ipak, Japanci rado koriste drvo tamo gdje mogu jer ih je povijest naučila da, pored toga što lijepo izgleda, drvo odgovara njihovim prilikama, što uključuje česte potrese, tajfune, vruća vlažna ljeta i hladne zime.
Drvo je prava blagodat za zemlje u kojima su česti potresi zato što se podatno savija i iskrivljuje onda kad bi materijali kao što je kamen popucali. Drvo također ima izvanredna svojstva zadržavanja vlage i izolacije. Unatoč kiši i vlazi koja u Japanu traje od lipnja pa sve do kolovoza, kuće ne trule. Drvo se adaptira te u tom periodu pruža izvjesnu mjeru okrepe budući da može upiti vlagu iz zraka te se potom isušiti. No prosječnoj je osobi drvo privlačno iz veoma različitih razloga.
Ljepota drveta
Diljem svijeta većina ljudi odabire drvo zbog njegovog izgleda. U svojoj knjizi Collins Good Wood Handbook Albert Jackson i David Day objašnjavaju: “Budući da je drvo proizvod prirode, svaki je komad jedinstven. Svaki komad drveta uzet sa stabla ili čak s iste daske, bit će drugačiji. Oni mogu imati istu tvrdoću ili boju, ali ne i istu strukturu šara. Upravo ta raznolikost tipova, tvrdoće, boja, obradivosti, pa čak i mirisa čini drvo toliko privlačnim.”
Zašto se u šarama drveta može vidjeti toliko različitosti? Kao prvo, dok kod jednih stabala nastaju ravne šare, kod drugih se formiraju čvoraste šare, a kod nekih se pak stvore valovite ili čak krivudave šare. Zatim, kako stabla rastu, često se izvijaju ili mijenjaju smjer rasta, rastu im grane, a insekti dolaze i odlaze. Sve to doprinosi nastajanju zanimljivih šara. Šare se, k tome, razlikuju po izgledu s obzirom na smjer u kojem se reže drvo. Jedna vrsta crvenkastosmeđeg drveta, koje se reže na taj način da se dobiju izrazite šare gotovo crnih pruga, u nekim je zemljama prozvana zebrino drvo, a u drugima tigrovo drvo.
Ljepotu drveta nadalje povećava vrlo velik raspon boja. Nije svako drvo smeđe. Crna srčika ebanovine dolazi iz Indije i sa Šri Lanke, ljubičastosmeđa kambalovina iz zapadne Afrike, a tamnocrveni mahagonij iz Centralne i Južne Amerike. Žarko narančastocrveno brazil-drvo, koje kod izlaganja vanjskim utjecajima mijenja boju u intenzivno crvenosmeđu, potječe iz Brazila. Neka drveta su zelena, a neka su ružičasta. Aljaska ima svijetložuto drvo nutkanskog pačempresa, a gorski javor još je svjetliji. Na kraju tog spektra nalazi se jelovica, koja je tako svijetla kao da uopće nema boje.
Mnogima je privlačan i miris drveta. Jedno mirisno drvo je borovica, koju su Salamunovi tesari koristili za oblaganje poda u hramu (1. Carevima 6:15, NW). Možda se miris drveta borovice ponekad širio zrakom te se miješao s mirisom tamjana (2. Dnevnika 2:4). Borovica nije poznata samo po svom mirisu već i po tome što je dugovječna i otporna na raspadanje.
Moglo bi se reći još mnogo, mnogo toga na hvalu drvetu. Njegove kvalitete su toliko brojne da se možda pitamo može li mu se uopće išta zamjeriti.
Dar drveta
Istina je da ne odolijeva svako drvo nametnicima, niti je svako drvo otporno na raspadanje, niti traje stotinama godina. Kod gradnje drvetom vatra je glavni problem. Pa ipak, i na iznimno visokim temperaturama masivno drvo sporo sagorijeva, sporo gubi snagu i duže mu treba da se sruši nego željezu. No danas vrlo malo kuća ima te teške drvene grede i stupove starog tipa. Zato bi osoba trebala pobjeći iz kuće u plamenu najbrže što može.
Drvo nije jeftin bezvrijedan građevni materijal. Naprotiv, od ispravno odabranog i obrađenog drveta može nastati dobro izolirana građevina koja će omogućiti stotine godina upotrebe. Neki stručnjaci tvrde da se, kad bi se o njemu ispravno brinulo, ne bi nikada raspalo. Bilo kako bilo, drvo je nesumnjivo jedan od najboljih građevnih materijala koje nam je Stvoritelj podario.
[Slika na stranici 17]
Lukovičaste kupole na vrhu drvene crkve na otoku u Oneškom jezeru
[Zahvala]
Tass/Sovfoto
[Slike na stranici 18]
Drveni Hram Horyuji u Japanu