Što se danas zbiva u školama?
“NAŠE su škole u krizi: Odmah dovedite policajce”, bio je nedavan naslov na prvoj stranici jednih njujorških novina. Vijeće za obrazovanje grada New Yorka ima svoje vlastite radnike sigurnosti — odred od 3 200 ljudi — koji patroliraju na više od 1 000 gradskih škola. Mnogi ljudi sada žele da se u škole dovede regularna gradska policija kako bi pomogla održati red. Da li je to doista potrebno?
Naslov iz New York Timesa rekao je sljedeće: “Izvještaj otkriva da 20% učenika u New York Cityu nosi oružje.” Joseph Fernandez, koji je bio načelnik škola New York Citya od 1990. do 1992. godine, priznao je: “Još nikad nisam doživio takvo nasilje kakvo sada vlada u školama naših velikih gradova. (...) Kad sam 1990. prihvatio službu načelnika u New Yorku, nisam mogao ni zamisliti da će stanje biti tako teško. To nije samo prolazna faza, stanje je pogubno.”
Koliko je stanje loše?
Fernandez je izjavio: “U prvih deset mjeseci moje službe kao načelnika, utvrdili smo da je u prosjeku svaki drugi dan jedno školsko dijete bilo ubijeno — ili izbodeno nožem u podzemnoj željeznici ili ustrijeljeno na školskom dvorištu odnosno na uglu ulice. (...) Neke srednje škole imaju petnaest ili šesnaest [radnika sigurnosti] koji patroliraju po hodnicima i oko zgrada.” Dodao je: “Nasilje se u našim školama opasno širi, pa su se stoga morale poduzeti izvanredne mjere. Škole u Chicagu, Los Angelesu, Detroitu — u svim velikim metropolitanskim centrima — sada odaju istu sliku gotovo apokaliptičnog divljaštva.
Sramota u svemu tome zapanjujuće je očevidna. U posljednja dva desetljeća počeli smo prihvaćati ono što je neprihvatljivo: američke su škole ratne zone. To su kuće straha i zastrašivanja umjesto luke prosvjećivanja.”
U 245 školskih sistema u Sjedinjenim Državama nalaze se službenici sigurnosti, a u 102 od njih, ti su službenici naoružani. Ali nisu samo oni naoružani. Prema studiji Sveučilišta u Michiganu, procijenjeno je da učenici u Sjedinjenim Državama nose u školu nekih 270 000 pištolja, ne računajući drugo oružje, i to svaki dan!
Umjesto da se situacija popravlja, ona je postala još gora. Detektori metala koji se koriste u mnogim školama nisu uspjeli zaustaviti dotok oružja. Ujesen 1994. broj prijavljenih slučajeva nasilja u školama New York Citya porastao je za 28 posto u usporedbi s istim periodom jednu godinu ranije! “Prvi put u povijesti”, objašnjava Phi Delta Kappan u vezi s anketom koja je provedena u Sjedinjenim Državama, “kategorija ‘tučnjava, nasilje i bande’ dijeli prvo mjesto s ‘pomanjkanjem discipline’ kao najveći problem s kojim se suočavaju lokalne javne škole.”
Nasilje u školama dovelo je do krize školstva u mnogim zemljama. U Kanadi je torontski Globe and Mail donio sljedeći naslov: “Škole se pretvaraju u opasne zone.” A istraživanje koje je provedeno u Melbourneu (Australija) otkrilo je da gotovo 60 posto osmoškolaca roditelji dovoze u školu i odvoze iz nje u strahu od napada ili otmice.
Nasilje je međutim samo jedan segment problema. U našim se školama događaju i neke druge stvari koje uzrokuju ozbiljnu zabrinutost.
Pitanje morala
Iako Biblija kaže da je blud — seksualni odnosi izvan braka — neispravan, škole danas ne podržavaju takvu zdravu moralnu pouku (Efežanima 5:5; 1. Solunjanima 4:3-5; Otkrivenje 22:15). To je sigurno doprinijelo situaciji koju je Fernandez opisao rekavši: “Čak 80 posto naših tinejdžera seksualno je aktivno.” U jednoj je srednjoj školi u Chicagu trećina učenica zatrudnjela!
Neke škole imaju dječje vrtiće gdje čuvaju bebe učenika. Pored toga, prezervativi se rutinski dijele u uzaludnom naporu da se obuzda epidemija AIDS-a i vrtoglavi porast vanbračne djece. Iako distribuiranje prezervativa doslovno ne ohrabruje učenike da počine blud, ono u svakom slučaju opravdava njihovo postupanje. Kad je moral u pitanju, što bi učenici o tome trebali misliti?
Jedna je dugogodišnja sveučilišna profesorica rekla kako postoji “iznenađujući broj mladih ljudi koji misle kako ne postoji ispravno i neispravno i kako moralne odluke ovise o vlastitom mišljenju”. Zašto mladi razmišljaju tako? Profesorica je zamijetila: “Možda je u pitanju njihovo srednjoškolsko iskustvo koje ih je dovelo do toga da postanu moralni agnostici.” Što je posljedica takve moralne nesigurnosti?
Jedan je nedavni novinski uvodni članak jadikovao: “Ponekad izgleda kao da nema nikoga koga bi se moglo za bilo kakvu stvar okriviti. Ne, nikada nema krivca.” Da, poruka glasi: Sve je dozvoljeno! Razmotri jedan primjer koji pokazuje kako takav stav može imati snažan učinak na učenike. Na jednom sveučilišnom predavanju na temu drugi svjetski rat i uspon nacizma, profesor je otkrio da je većina njegovih studenata vjerovala kako nitko nije bio kriv za holokaust! “U mislima studenata”, rekao je profesor, “holokaust je bio poput prirodne kataklizme: Bio je neminovan i neizbježan.”
Čija je to greška kada učenici nisu sposobni razlikovati dobro od lošeg?
Usred kritičnih vremena
Jedan je bivši profesor u obranu školstva rekao sljedeće: “Problem nastaje u zajednici a škole samo reflektiraju probleme koji u zajednici već postoje.” Zaista je teško uspješno poučavati onome što vođe u društvu ne prakticiraju.
To ilustrira sljedeći primjer. U vrijeme kad je nemoralnost službenika američke vlade bila glavna vijest, jedna je poznata kolumnistkinja napisala: “Pitam se kako se profesori u ovo cinično doba mogu truditi da uče o moralnosti. (...) ‘Pogledajte Washington!’ uzvratit će im i najmlađi učenici. Oni znaju (...) da su se najprljavije prevare u povijesti zbivale pod krovom te velike bijele kuće.”
Biblija je prorekla da će “u posljednjim danima ovdje biti kritična vremena s kojima će se teško izlaziti na kraj” (2. Timoteju 3:1-5, NW). Ovo su sigurno kritična vremena! S obzirom na rečeno, što se poduzima da bi se izišlo na kraj s današnjom krizom u školstvu i da bi se pomoglo učenicima da postignu dobro obrazovanje? Što vi kao roditelji i učenici možete učiniti? Sljedeći članci razmatrat će ovu temu.