Školstvo u krizi

Roditelji šalju djecu u školu da nauče više od samo čitanja, pisanja i računanja. Oni očekuju da škola pruži sveobuhvatno obrazovanje, ono koje mlade osposobljava da se razviju u zrele osobe kojima se roditelji mogu ponositi. No njihovo očekivanje često biva neispunjeno. Zašto? Zato što je školstvo širom svijeta u krizi.

POMANJKANJE kako novca tako i učitelja u mnogim zemljama ugrožava obrazovanje djece. Naprimjer, financijska je recesija zadnjih godina širom Sjedinjenih Država natjerala neke škole da nanovo uvezuju ‘stare udžbenike, dopuste da žbuka pada sa stropova, da ukinu satove likovnog i tjelesnog odgoja ili da ponekad danima budu zatvorene’, bilježi časopis Time.

Slično su i u Africi sredstva za obrazovanje nategnuta do krajnjih granica. Prema lagoškom Daily Timesu, u Nigeriji jedan učitelj dolazi na 70 đaka, “s velikom vjerojatnošću da je jedan od tri učitelja nekvalificiran”. U Južnoafričkoj Republici — osim manjka učitelja — prenatrpane učionice i politički nemiri pridonose onome što South African Panorama naziva “kaosom u crnačkim školama”.

Naravno, škola s dobrim nastavničkim kadrom i dobrom opremom ne garantira uspjeh u obrazovanju. U Austriji, naprimjer, gotovo trećina četrnaestogodišnjaka navodno ne zna osnovne matematičke operacije ili dobro čitati. U Britaniji postoci učenika koji prolaze na ispitima iz matematike, prirodnih znanosti i službenog jezika “prilično zaostaju za onima iz Njemačke, Francuske i Japana”, bilježi londonski The Times.

U Sjedinjenim Državama učitelji se žale da, iako učenici dobro prolaze na ispitima, mnogi i dalje ne znaju napisati dobar esej, riješiti matematičke probleme ili sastaviti rezime glavnih misli raznih lekcija ili spisa. Zbog toga obrazovni stručnjaci širom svijeta iznova razmatraju kako školski nastavni plan tako i metode koje se koriste za određivanje učenikovog napretka.

Nasilje u školama

Izvještaji otkrivaju prijeteći i sve veći stupanj nasilja u školama. U Njemačkoj je na jednom nastavničkom vijeću rečeno kako je 15 posto školske djece bilo koje dobi “sklono pribjegavati nasilju — a pet posto ne preže čak ni od krajnje brutalnih postupaka, naprimjer, udarili bi bespomoćnu osobu koja leži na podu” (Frankfurter Allgemeine Zeitung).

Pojedini slučajevi krajnje brutalnosti izazvali su veliku zabrinutost. Silovanje 15-godišnje djevojke od strane četiri mladića u toaletu jedne pariške srednje škole potaklo je učenike da izađu na ulice kako bi tražili bolje mjere sigurnosti u školi. Roditelji su zabrinuti zbog porasta broja seksualnih napada, ucjenjivanja i emocionalnog nasilja. Takvi nemili događaji ne događaju se samo u Evropi već su sve učestaliji širom svijeta.

Japansko ministarstvo obrazovanja izvještava o valu nasilja u kojeg su uključeni učenici kako nižih tako i viših razreda srednjih škola. Južnoafričke su novine The Star, pod naslovom “Učenici koji nose oružje osvajaju škole”, usporedile prizore iz nekih učionica u Sowetu s onima “Divljeg Zapada” u Sjedinjenim Državama 19. stoljeća. Čak je i renome New Yorka zbog nasilja dosegao, prema riječima londonskog The Guardiana, “novi vrhunac objavom jedne tvrtke koja se bavi osobnom zaštitom o poplavi narudžbi odjeće za školsku djecu koja je neprobojna za metke”.

Britaniju također pogađa pošast nasilja u školama. “U posljednjih deset godina”, primjećuje jedan službenik sindikata učitelja, “svjedoci smo rastuće tendencije pribjegavanja oružju. Ona se također pomakla naniže na ljestvici starosne dobi te se širi od muških na ženske slučajeve.”

Onda ne začuđuje da neki roditelji odluče ispisati svoju djecu iz škole i poučavati ih kod kuće.a Oni koji misle da je to nepraktično često su zabrinuti zbog lošeg utjecaja kojeg škola vrši na njihovu djecu i pitaju se kako to spriječiti. Što roditelji mogu učiniti da bi pomogli svojoj djeci nositi se s problemima na koje nailaze u školi? I kako roditelji mogu surađivati s učiteljima kako bi se pobrinuli da djeca iz školovanja izvuku najveću korist? Sljedeći članci nude odgovore na ova pitanja.

[Bilješka]