Koraljni grebeni odumiru — jesu li ljudi za to odgovorni?
MEĐUNARODNI simpozij o koraljnim grebenima održan 1992. izvijestio je da su ljudi izravno ili neizravno prouzročili smrt 5 do 10 posto svjetskih živih koraljnih grebena a da bi daljnjih 60 posto mogli izgubiti u sljedećih 20 do 40 godina. Prema Cliveu Wilkinsonu iz Australian Institute of Marine Science, samo su grebeni koji se nalaze u udaljenim područjima prilično zdravi. Novine USA Today navele su da područja s oštećenim “grebenima obuhvaćaju u Aziji Japan, Tajvan, Filipine, Indoneziju, Singapur, Šri Lanku i Indiju; u Africi Keniju, Tanzaniju, Mozambik i Madagaskar; a u Amerikama Dominikansku Republiku, Haiti, Kubu, Jamajku, Trinidad i Tobago te Floridu. Uzroci propadanja su razni, no velik broj obalnih stanovnika i snažan razvoj obalnog područja faktori su koji su prisutni u svim zemljama.”
Koraljni grebeni obično rastu u morima čija se temperatura kreće između 25 i 29 stupnjeva Celzijusa, ovisno o njihovoj lokaciji. No, ograničen temperaturni raspon za zdravi koralj vrlo je blizu smrtonosnoj temperaturi. Porast od jednog ili dva stupnja iznad najviše uobičajene ljetne temperature može biti poguban. Iako se raznorazni razlozi mogu dovesti u vezu s ograničenim izbljeđivanjem koralja te odumiranjem koje usljeđuje, mnogi znanstvenici sumnjaju da bi zajednički uzrok širom svijeta moglo biti globalno zagrijavanje. Časopis Scientific American je u vezi s ovim zaključkom izvijestio sljedeće: “Izvještaji o izbljeđivanju koralja iz 1987. poklopili su se s eskalirajućom zabrinutošću u pogledu globalnog zagrijavanja. Stoga ne iznenađuje da su neki znanstvenici i drugi promatrači došli do zaključka da su koraljni grebeni poput kanarinca u rudniku ugljena — oni su prvi znak porasta globalnih oceanskih temperatura. Iako se čini da su povišene lokalne temperature mora prouzročile izbljeđivanje, zasad se ovaj efekt ne može definitivno povezati s globalnim zagrijavanjem.”
U.S.News & World Report je rekao: “Nedavne studije o Karibima podupiru hipotezu da su abnormalno topli oceani izazvali nedavne provale te pojave.” Thomas J. Goreau, koji se nalazi na čelu Udruženja za očuvanje svjetskih koraljnih grebena, pesimistično je usporedio teško stanje u kojem se nalaze grebeni sa smanjivanjem amazonske kišne šume. “Za pedeset će godina nešto još ostati od kišnih šuma”, rekao je, “ali uz stopu kojom koraljni grebeni sada odumiru, njih za pedeset godina više neće biti.”
Uništavanje širom svijeta — mnogi razlozi
Godine 1983. čak je 95 posto koralja uz pacifičku obalu Srednje Amerike zadesila smrt. Slično ali manje razorno izbljeđivanje zbilo se u to isto vrijeme u središnjem i zapadnom Pacifiku. Intenzivno je izbljeđivanje pogodilo australski Veliki koraljni greben te područja Pacifika i Indijskog oceana. Tajland, Indonezija i Otočje Galapagos također su izvijestili o šteti. Nakon toga, izbljeđivanje širokih razmjera dogodilo se u blizini Bahama, Kolumbije, Jamajke i Portorika te južnog Teksasa i Floride u SAD-u.
Svjetski obrazac propadanja grebena počeo je dolaziti na vidjelo. Natural History je primijetio: “S obzirom na relativno kratki rok koliko se grebenski ekosistemi proučavaju, nedavni razmjeri u kojima se izbljeđivanje dogodilo ne pamte se. Peter Glynn, biolog sa Sveučilišta u Miamiju, ispitao je 400 godina stare koralje u području istočnog Pacifika pogođenog izrazitim izbljeđivanjem i nije pronašao nikakav dokaz da su se slične katastrofe zbile u prošlosti. Intenzivno izbljeđivanje ukazuje da je sveopće zagrijavanje do kojeg je došlo tijekom 1980-ih možda ostavilo drastične posljedice na koraljne grebene te se pomoću njega može pretkazati kakva će biti budućnost grebenâ ako efekt staklenika dovede do još viših temperatura. Nažalost, globalno zagrijavanje i propadanje okoliša gotovo sigurno će se nastaviti i postati još izraženije, povećavajući učestalost ciklusa izbljeđivanja širom svijeta.”
U.S.News & World Report upozorio je na nešto što bi moglo predstavljati još jedan uzrok toj pojavi: “Stanjivanje ozonskog omotača koji štiti živa stvorenja od štetnog ultraljubičastog zračenja također bi moglo djelomično biti odgovorno za nedavnu smrt grebena.”
U obalnim područjima gdje živi više od polovice svjetskog stanovništva, ljudsko neodgovorno ponašanje teško je pogodilo koraljne grebene. Studija Svjetske konzervatorske unije i Programa Ujedinjenih naroda za čovjekovu okolinu otkrila je da su ljudi u 93 zemlje oštetili ili pak uništili znatnu količinu grebena. Mnoga područja u razvoju puštaju svoj nepročišćeni kanalizacijski otpad izravno u ocean, zagađujući ga.
Mangrovo drvo koje preživljava u slanoj vodi i filtrira nečistoću sječe se za građu i ogrjev. Grebeni se razbijaju i prerađuju kako bi se dobili građevinski materijali. U Šri Lanki i Indiji čitavi su dijelovi grebena samljeveni u cement. Brodovi, mali i veliki, spuštaju sidra na grebene ili se nasukavaju na njih pa ih drobe i pretvaraju u krš.
Časopis National Geographic opisao je što se događa u floridskom John Pennekamp Coral Reef State Parku: “Njihovi brodovi naftnim produktima i kanalizacijskim otpadom zagađuju vodu i sve što je u njoj. Nesposobni vozači zabijaju se u grebene. Prljaju more čašama od stiropora, aluminijskim konzervama, staklom, plastičnim vrećama, bocama i kilometrima zapetljane uzice za ribolov. Ovi se ostaci ne razgrađuju — oni su praktički neuništivi.”
[Zahvala na stranici 16]
Ljubaznošću Australian International Public Relations
[Zahvala na stranici 17]
Ljubaznošću Bahamas Ministry of Tourism