Fleksibilan, a ipak predan božanskim mjerilima
“TOLERANTNI ljudi nikad nisu praznoglavi, a praznoglavi ljudi nikad nisu tolerantni”, kaže jedna kineska poslovica. Ima mnogo toga istinitog u ovoj poslovici, budući da je pokazivanje tolerancije izazov, koji zahtijeva predanost ispravnim mjerilima ponašanja. No čijim bi se mjerilima trebali podložiti? Ne bi li bilo logično da se pridržavamo mjerila koja je postavio sam Tvorac čovječanstva, kako je objašnjeno u njegovoj Riječi, Bibliji? Sam Bog najbolji je primjer onoga koji se drži svojih mjerila.
Stvoritelj — naš najveći Uzor
Svemoćni Bog, Jehova, savršeno je uravnotežen u toleranciji, ne pokazujući je niti previše, a niti premalo. Tisućama godina tolerirao je one koji sramote njegovo ime, iskvaruju čovječanstvo i zloupotrebljavaju Zemlju. Apostol Pavao je u Rimljanima 9:22 napisao da Bog “podnese s velikijem trpljenjem sudove gnjeva koji su pripravljeni za pogibao”. Zašto je Bog tako dugo tolerantan? Zato što njegova tolerancija ima svrhu.
Bog je strpljiv s čovječanstvom “jer ne će da ko pogine, nego svi da dodju u pokajanje” (2. Petrova 3:9). Stvoritelj je čovječanstvu dao Bibliju i zapovjedio svojim slugama da njegova mjerila ponašanja objave posvuda. Pravi kršćani predani su ovim mjerilima. No znači li to da Božji sluge moraju biti kruti u svim okolnostima?
Nepokolebljivi, a ipak fleksibilni
Isus Krist je ohrabrio one koji teže za vječnim životom da ‘uđu na uska vrata’. Ali ući na uska vrata ne znači biti uskogrudan. Ako naginjemo tome da dominiramo nad drugima ili da budemo dogmatični kad smo u društvu, sigurno da bi život svakome bio puno ugodniji ako bismo obuzdavali ovu sklonost. No na koji način možemo to činiti? (Matej 7:13; 1. Petrova 4:15).
Theofano, grčka studentica koja je objasnila da joj je vrijeme provedeno s ljudima različitog porijekla omogućilo da ih bolje razumije, rekla je: “Bitno je da se radije pokušamo približiti njihovom načinu razmišljanja nego da ih silimo da usvoje naš način razmišljanja.”
Stoga, ako nekoga bolje upoznamo, možda otkrijemo da njegov ukus u jelu, pa čak i njegov naglasak nije tako čudan kako smo mislili da jest. Umjesto da uvijek mi najviše govorimo ili da inzistiramo na tome da naša riječ bude posljednja, saznat ćemo mnogo korisnih stvari ako saslušamo njegovo gledište. Zaista, ljudima koji su širokih pogleda život je ispunjeniji.
Kada se radi o osobnom ukusu uvijek bismo trebali pokazivati fleksibilnost i dozvoliti drugima da imaju pravo vlastitog izbora. Ali kad je ponašanje pitanje poslušnosti našem Stvoritelju, morali bismo biti nepokolebljivi. Svemoćni Bog ne opravdava sve vrste ponašanja. To je pokazao time kako je postupao sa svojim slugama u prošlosti.
Zamka pokazivanja prevelike tolerancije
Helije, prvosvećenik u drevnoj naciji Izrael, bio je sluga Božji koji je upao u zamku pokazivanja pretjerane tolerancije. Izrael je bio ušao u savezni odnos s Bogom, pristajući da sluša njegove zakone. Ali Helijeva dva sina, Ofnije i Fines, bila su pohlepna i nemoralna te su pokazivala ogromno nepoštovanje prema Svemoćnom. Helije ih je, iako je dobro poznavao Zakon Božji, samo blago prekorio te je bio popustljiv u pružanju stege. Njegova greška bila je u tome što je mislio da će Bog tolerirati zloću. Stvoritelj pravi razliku između slabosti i zloće. Zbog toga što su namjerno kršili Božji zakon, Helijevi su zli sinovi bili oštro kažnjeni — i to s pravom (1. Samuelova 2:12-17, 22-25; 3:11-14; 4:17).
Kakva bi to samo bila tragedija za nas kad bismo bili pretjerano tolerantni u svojoj obitelji i žmirili na prijestupe svoje djece koji se uvijek iznova ponavljaju! Koliko li je bolje odgajati ih “u stezi i Jehovinom usmjeravanju mišljenja”! To znači da se sami moramo čvrsto držati božanskih mjerila ponašanja i usaditi ih u svoju djecu (Efežanima 6:4, NW).
Slično tome ni kršćanska skupština ne može tolerirati zloću. Ako član skupštine čini teške prijestupe i odbija se pokajati, on mora biti odstranjen (1. Korinćanima 5:9-13). Međutim, izvan obiteljskog kruga i skupštine, pravi kršćani ne pokušavaju promijeniti društvo u cjelini.
Čvrst odnos s Jehovom
Netolerancija se rađa u atmosferi tjeskobe. Međutim, ako smo u bliskom osobnom odnosu s Bogom, tada uživamo osjećaj sigurnosti koji nam pomaže da održimo ispravnu ravnotežu. “Tvrda je kula ime Jahvino: njemu se pravednik utječe i nalazi utočišta”, čitamo u Pričama Salamunovim 18:10 (St). Sigurno da ne postoji nikakvo zlo koje bi nas ili naše bližnje moglo snaći a koje naš Stvoritelj neće u svoje određeno vrijeme sanirati.
Netko tko je uživao veliku korist iz bliskog odnosa s Bogom bio je apostol Pavao. Kao Židov poznat po imenu Savle, proganjao je sljedbenike Isusa Krista i snosio krivnju za krv. No Savle je i sam postao kršćanin i kasnije se, kao apostol Pavao, uključio u punovremeno evangeliziranje. Pavao je pokazao da je širokih pogleda time što je propovijedao svim ljudima, “Grcima i divljacima, i mudrima i nerazumnima” (Rimljanima 1:14, 15; Djela apostolska 8:1-3).
Kako se uspio promijeniti? Tako što je stekao točnu spoznaju Pisama i razvijao ljubav prema Stvoritelju, koji je nepristran. Pavao je shvatio da je Bog pravedan jer prosuđuje svakog pojedinca, ne prema kulturi ili rasi, već prema onome što on ili ona jest i što čini. Da, Bogu su važna djela. Petar je zapisao da “Bog nije pristran, nego — u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu” (Djela apostolska 10:34, 35, Duda-Fućak). Svemoćni Bog nema predrasuda. Kako li se on razlikuje od nekih ljudskih vođa, koji možda namjerno koriste netoleranciju da bi ostvarili vlastite ciljeve.
Vremena se mijenjaju
Prema Johnu Grayu, s Oxfordskog sveučilišta u Engleskoj, tolerancija je “vrlina koja je u zadnje vrijeme postala rijetkost”. No to će se promijeniti. Tolerancija uravnotežena božanskom mudrošću će pobijediti.
U Božjem predstojećem novom svijetu netolerancija će nestati. Ekstremni oblici netolerancije, kao što su predrasude i netrpeljivost, nestat će. Uskogrudnost više neće gušiti životnu radost. Tada će postojati raj daleko veličanstveniji nego što je ikad mogao biti u Kašmirskoj dolini (Izaija 65:17, 21-25).
Radujete li se tome da ćete živjeti u ovom novom svijetu? Kakva li će to prednost biti i kako uzbudljivo će to biti!
[Slika na stranici 8]
Apostol Pavao pokazivao je ispravnu ravnotežu zbog svog odnosa s Bogom