Bitka kod Plateje — “medvjed” potučen do nogu

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ GRČKE

NEKOLIKO nijemih hramskih ruševina. Napušteno izrezbareno kamenje i šljunčane staze. Pusta nizina, smještena pedesetak kilometara sjeverozapadno od Atene, proteže se do podnožja udaljenih brežuljaka između kojih protječe rijeka Asopós.

Ni po čemu se ne može naslutiti da stojimo upravo na mjestu gdje se prije nekih 2 500 godina odigrala jedna od posljednjih epizoda perzijsko-grčkih ratova. Ovo je mjesto bilo poprište najveće kopnene bitke perzijskih ratova — bitke kod Plateje.

Nagovještaji sukoba

Poput izvrsno napisanog scenarija, biblijsko je proročanstvo stoljećima unaprijed pretkazalo uspon i pad svjetskih sila. U skladu s tim proročanstvom, medo-perzijska svjetska sila, koju simboliziraju medvjed i ovan, osvojila je nove teritorije u vojnom pohodu kojem je jedan od glavnih ciljeva bilo širenje na zapad (Danijel 7:5; 8:4). Međutim, kada su perzijske snage pod vodstvom kralja Darija I krenule u pohod na Grčku, kod Maratona su 490. pr. n. e. pretrpjele težak poraz. Darije je umro četiri godine kasnije.

Danijelovo proročanstvo nadalje je govorilo o “tri kralja [koji će] ustati za Perziju” i potom o četvrtom perzijskom kralju, koji je trebao “sve (...) podići protiv kraljevstva grčkoga”. Taj je kralj, po svemu sudeći, bio Darijev sin Kserkso (Danijel 11:2, St). Želeći se osvetiti za poraz Perzijanaca kod Maratona, Kserkso se 480. pr. n. e. sa silnom vojskom uputio prema grčkom kopnu. Međutim, nakon skupo plaćene pobjede kod Termopila, njegova je vojska naposljetku doživjela težak poraz kod Salamine.a

Mardonije — neodlučan borac?

Posramljeni Kserkso žurno je otišao u Lidiju, ostavivši 300 000 svojih vojnika pod zapovjedništvom iskusnog ratnika Mardonija, koji je bio zadužen za nadgledavanje osvojenih grčkih područja. Mardonije je iz svog zimskog logora u Tesaliji poslao u Atenu glasnika preko kojeg je ponudio Ateni potpuni oprost, ponovnu izgradnju spaljenih hramova, povratak teritorija i sklapanje ravnopravnog saveza s Atenom kao samostalnim slobodnim gradom. Međutim, Atenjani su s prezirom odbili taj prijedlog i obratili se Sparti za vojnu pomoć.

Grčki odmetnici koji su stali na Mardonijevu stranu rekli su mu da može pobijediti tvrdoglave Grke ako potkupi njihove vođe. No Mardoniju je bilo ispod časti služiti se takvim sredstvima. On je još uvijek nastojao izbjeći izravan sukob s Grcima, te je ponovo ponudio Atenjanima da se predaju pod povoljnim uvjetima. No oni su to i dalje uporno odbijali.

Završnica

Završna epizoda perzijsko-grčkih ratova odigrala se u kolovozu 479. pr. n. e. kod Plateje. Tamo se pod vodstvom spartanskog vojskovođe Pauzanija otprilike 40 000 grčkih pješaka — među kojima je bilo Atenjana, Spartanaca i vojnika iz drugih grčkih gradova — sukobilo s mnoštvom od 100 000 Mardonijevih vojnika.

Glavnine obje vojske prezale su od borbe prsa o prsa, tako da je u naredna tri tjedna među njima dolazilo tek do manjih okršaja na obalama rijeke Asopós. Legenda kaže da su i jednoj i drugoj vojsci proricatelji obećali pobjedu ako ustraju u obrani. Međutim, perzijska je konjica neprestano napadala Grke, tako da im je zaplijenila karavanu s prijeko potrebnom hranom i drugom opremom te zatrovala izvore s kojih su Grci nabavljali vodu.

Mardoniju se činilo da rat samo što nije završio. No taj je perzijski zapovjednik podcijenio borbenu sposobnost svojih protivnika. Vojskovođu je primamila nada u brzu i spektakularnu pobjedu. Stoga je pohitao s vojskom preko rijeke i krenuo u napad.

Perzijanci su postavili zid od pletenih štitova te su skriveni iza njega odapinjali strijele koje su kao kiša padale po neprijatelju. Grčki odmetnici koji su se udružili s Perzijancima napali su 8 000 Atenjana, dok je većina Mardonijevih snaga napala 11 500 Spartanaca. Spartanci su se šćućurili pod svojim štitovima, štiteći se od strijela koje su pljuštale svuda uokolo. No zatim su u falangi krenuli u dobro organizirani protunapad. Oboružani dužim kopljima i zaštićeni jačim oklopima, silovito su navalili na Perzijance.

Iznenađeni Perzijanci stali su uzmicati. Atenjani su za to vrijeme nadvladali grčke izdajice. Zaštićena konjicom, Mardonijeva se vojska žurno povlačila preko rijeke. Mardonije je bio oboren s konja i ubijen. Ostavši bez vrhovnog zapovjednika, smetena perzijska vojska dala se u bijeg.

Za to vrijeme grčka je flota nedaleko od jonske obale, kod rta Mikale, zabilježila značajnu pobjedu nad perzijskom mornaricom, koja se jedva uspjela oporaviti od poraza kod Salamine godinu dana ranije. Ovaj je poraz dotukao udružene snage moćne perzijske vojske.

Oslabljeni “medvjed”

Bila je to posljednja bitka perzijske vojske na evropskom tlu. Perzijska vojna sila bila je potpuno uništena. Nakon tog događaja, prema knjizi A Soaring Spirit, “Kserkso se povukao u svoje prijestolnice i prepustio se užicima koje su mu pružale žene iz njegovog harema. S vremena na vrijeme angažirao bi se oko nastavka građevinskih poduhvata svog oca, podižući nove palače i monumentalne dvorane u Perzepolisu, perzijskoj prijestolnici u kojoj su se održavale razne svetkovine. No osim toga nije učinio gotovo ništa što bi bilo od većeg značaja.”

Potraživši utočište u sigurnosti dvorskog života, ovaj je nekad ambiciozni osvajač dopustio da se njegovi interesi svedu na trivijalne političke manipulacije i dvorska govorkanja. No, čak je i u tom okruženju doživio izdaju. Godine 465. pr. n. e. grupa urotnika dala ga je ubiti u vlastitom krevetu.

Knjiga A Soaring Spirit komentira: “Nijedan od sljedećih perzijskih kraljeva — barem prema viđenju grčkih pisaca, koji služe kao glavni izvor informacija o carstvu u tom razdoblju — nije pokazao ni energičnost ni genijalnost kakvu su imali Kir ili Darije. Za vladavine Kserksova sina, Artakserksa I, glavno sredstvo pomoću kojeg je Perzija provodila svoju imperijalnu politiku više nije bila vojska već novac. Artakserks je koristio službeni kovani novac carstva kao sredstvo za uplitanje u grčku politiku, potplaćujući najprije jedan [grad-državu], a potom neki drugi, u nastojanju da izazove sukob (...). Na tim kovanicama, zlatnim daricima, nalazio se lik Darija koji nosi luk i tobolac sa strijelama; Grci su ih podrugljivo zvali ‘perzijski strijelci’.”

Urote i umorstva nastavili su kaljati krvlju perzijsku kraljevsku obitelj, sve dok naposljetku nije izumrla. Carstvo je sve više propadalo, a perzijska je dinastija počela gubiti svoj utjecaj i vladalačku moć.

Unatoč očajničkim nastojanjima da ojača svoju vlast, kraljevska je obitelj već bila na rubu propasti u vrijeme kad je Aleksandar Veliki — čovjek koji je po svojim imperijalističkim vizijama i ambicijama bio ravan Kiru — u četvrtom stoljeću pr. n. e. umarširao u to ogromno carstvo. I ovaj put biblijsko se proročanstvo trebalo ispuniti do najsitnijeg detalja.

[Bilješka]

[Okvir/slike na stranici 26]

Medo-Perzija i Grčka—dva stoljeća sukobljavanja

539. pr. n. e. Medo-Perzija postaje četvrta svjetska sila. Teritorijalno se širi u tri glavna smjera: na sjever (Asirija), na zapad (Jonija) i na jug (Egipat) (Danijel 7:5; 8:1-4, 20)

500. pr. n. e. Grci iz Jonije (Mala Azija) podižu ustanak protiv perzijskih vladara

490. pr. n. e. Atenjani potiskuju Perzijance kod Maratona

482. pr. n. e. Kserkso ‘podiže sve protiv Grčke’ (Danijel 11:2, St)

480. pr. n. e. Skupo plaćena pobjeda Perzijanaca kod Termopila; Perzijanci teško poraženi kod Salamine

479. pr. n. e. Atenjani i Spartanci odnose pobjedu nad Perzijancima kod Plateje

336. pr. n. e. Aleksandar postaje kralj Makedonije

331. pr. n. e. Aleksandar Veliki potukao perzijsku vojsku kod Gaugamele; Grčka postaje peta svjetska sila (Danijel 8:3-8, 20-22)

[Slike]

Perzijski strijelac

Grčka konjička povorka

[Zahvale]

Musée du Louvre (Pariz)

Fotografija: ljubaznošću British Museuma

[Okvir na stranici 26]

Konačan ishod svih ljudskih borbi za vlast:

“U vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podići će kraljevstvo koje neće nikada propasti i neće prijeći na neki drugi narod. Ono će razbiti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka” (Danijel 2:44, St).

[Slika na stranici 25]

Poprište bitke kod Plateje, gdje je uništena perzijska vojna sila