Maratonska bitka — poniženje jedne svjetske sile

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ GRČKE

SPUŠTAJUĆI se niz brežuljke uokolo ravnice Maraton koja se nalazi 40 kilometara sjeveroistočno od Atene u Grčkoj, suvremenom posjetitelju trenutačno zastaje dah od mirnoće i nepomućenog spokojstva mjesta na kojem se nalazi. Teško se može zamisliti da je ova lokacija nekoć poslužila kao poprište jedne od najpoznatijih bitaka u povijesti, bitke kojom je uspješno spriječeno daljnje prodiranje mezopotamske svjetske sile u samu Evropu. The World Book Encyclopedia naziva je “jednom od najvažnijih bitaka u povijesti zapadne civilizacije”. A povjesničar Will Durant opisuje je kao “jednu od najnevjerojatnijih pobjeda u povijesti”.

Izazvana svjetska sila

Biblijska proročanstva knjige proroka Danijela na vrlo živopisan način opisuju dominaciju, ekspanziju i slijed svjetskih sila. Govoreći simbolično, ali vrlo primjereno, o svjetskoj sili Medo-Perziji, Danijel je pisao: “Gle, druga zvijer bijaše kao medvjed (...) i govoraše joj se: ustani, jedi mnogo mesa” (Danijel 7:5).

To se pokazalo istinitim. Kad je negdje u drugoj polovini šestog stoljeća pr. n. e. medoperzijska sila bila na vrhuncu moći, njezine naizgled nepobjedive vojske pod vodstvom Kira i Darija I gazile su na zapad preko Lidije. I Trakija i Makedonija, smještene na sjeveru Grčke, silom su podjarmljene. To znači da je gotovo polovina svijeta grčkog govornog područja već pala u perzijske ruke, jer je osvajanjem Lidije, Perzija osvojila i grčke gradove na jonskoj obali koji su bili unutar lidijske utjecajne sfere.

Na vapaj za pomoći koji su uputili opsjednuti grčki jonski gradovi odazvali su se samo gradovi-države Atena i Eretrija. To nije spriječilo disciplinirane perzijske snage da umarširaju i podjarme pobunjene Jonjane. Štoviše, Darije je odlučio da će morati kazniti grčke gradove-države zbog pomaganja jonskim pobunjenicima.

Kad su Atena, Sparta i Eretrija prezrivo odbile udovoljiti perzijskim zahtjevima, snažna sila perzijske konjice i pješadije krenula je početkom ljeta 490. pr. n. e. na Grčku. U kolovozu su Perzijanci bili spremni obračunati se s Atenom i njenim teritorijem, Atikom.

Strateška pitanja

Perzijanci su se iskrcali na Maratonu te prešli močvarnu ravnicu na istočnoj obali Atike, koja je od Atene udaljena samo 42 kilometra. Izgledi za Atenjane, koji su jedva uspjeli sakupiti tek 9 000 pješaka, plus dodatnih 1 000 vojnika Plateje, bez ikakve podrške konjice ili strijelaca, bili su vrlo loši.a Iako su zatražili pomoć od Sparte, Spartanci su se oglušili na njihove molbe — bili su previše zaokupljeni vjerskim svetkovinama u čast Apolona. Tako su se Atenjani sa svojim ograničenim vojnim snagama morali sami boriti s Perzijancima.

Deset različitih generala služilo je kao odbor koji je, većinom glasova, odlučivao o strateškim pitanjima. Sad su morali istovremeno odlučiti o dvije stvari. Kao prvo, da li da koncentriraju snage u Ateni kako bi branili grad, ili da se s Perzijancima suoče na polju? Uzevši u obzir da grad Atena nema snažne obrambene zidine, zbor je većinom glasova odlučio boriti se na Maratonu.

Kao drugo, da li krenuti u borbu usprkos pokazateljima koji su govorili protiv toga — prvenstveno brojnoj nadmoći Perzijanaca — ili čekati, nadajući se da će Spartanci na neki način stići dovoljno rano da im pomognu uspješno se oduprijeti snažnom perzijskom napadu?

General Miltijad — strateg

Ključna figura koja se pojavila da bi preuzela ulogu vođe bio je grčki general Miltijad. Bio je iskusan vojni zapovjednik, sklon inovacijama, veteran koji se borio na strani perzijske vojske tijekom ranijih pohoda na sjeveru. Stoga je neprijatelja poznavao iz prve ruke. Imao je odličnu spoznaju ne samo o sastavu perzijske vojske već i o njihovom naoružanju i, što je najvažnije, borbenoj strategiji. K tome, u danima prije bitke razborito je pomno proučio okolicu bojišta.

Miltijad je bio svjestan i toga da je potrebno hitno djelovati, budući da je unutar novouspostavljene atenske demokracije bilo properzijskih struja koje bi jedva dočekale poraz Atene. Večer prije bitke, jedan perzijski dezerter došao je do grčkog logora s vijestima da se perzijska konjica privremeno povukla. Prema jednoj teoriji, perzijska se konjica ukrcala na brodovlje zbog mogućeg napada na Atenu s istočne obale Atike, kako bi grad bio zarobljen odmah nakon gotovo sigurne pobjede na Maratonu. Koji god bio razlog tome, time je uklonjena najveća opasnost za atenske pješadince.

U svitaj zore, grčke su falange krenule u napad. (Vidi okvir na 24. stranici.) Zapanjeni, Perzijanci su se povukli, ali su ubrzo izvršili protunapad i probili centar grčke borbene linije. Tako su Perzijanci nesvjesno upali u Miltijadovu pažljivo smišljenu zamku! Namjerno je oslabio središnji dio grčke borbene linije kako bi ojačao svoja krila dodatnim redovima ljudi. Jaka borbena krila sada su iznenada okružila Perzijance i pobila velik broj njih sve dok ostali koji su uspjeli preživjeti napad nisu pobjegli na svoje brodove. Rezultat je bio ogroman masakr. Perzijanci su izgubili oko 6 400 ljudi, dok su Atenjani izgubili samo 192 čovjeka.

Prema legendi, vijest o grčkoj pobjedi u Atenu je hitro prenio jedan glasnik. Pogrešna predaja kaže da je njegovo ime bilo Fidipid, no Fidipid je zapravo prije bitke otrčao od Atene do Sparte kako bi zatražio pomoć. Jedan drugi mladi Grk, kako legenda kaže, doista je pretrčao 42 kilometra od Maratona do Atene te kad je stigao uzviknuo: “Radujte se, pobjeđujemo!” i pao mrtav. Kaže se da je to bio prvi maraton — otuda dolazi i sama riječ — koji je postavio presedan za suvremene utrke na duge staze kakve poznajemo.

Iako su neki perzijski brodovi bili zapaljeni, najveći dio flote od 600 brodova uspio je oploviti rt Sounion, smješten na južnom vrhu Atike, i doprijeti do Atene. Međutim, slavodobitna atenska vojska stigla je prva i ponovo se sukobila s njima. Perzijanci su bili prisiljeni na povlačenje. Atenjani su požnjeli pobjedu usprkos svoj premoći suprotne strane!

Atenjani su bili izvan sebe od sreće, naročito zato što je pobjeda postignuta bez ikakve pomoći Spartanaca.

Značaj bitke

Mramorni i brončani spomenici na Maratonu i Delfiju učinili su atenski trijumf besmrtnim. Prema povjesničaru Pauzaniji, 650 godina kasnije putnici su još uvijek vjerovali da su, prolazeći ovim bojnim poljem, mogli čuti sablasne glasove ratujućih ljudi.

Zašto je maratonska bitka značajna s biblijske točke gledišta? Ona je bila nagovještaj, mnogo unaprijed, konačne prevlasti grčkog ‘jarca’ iz Danijelovog proročanstva nad medoperzijskim ‘ovnom koji imaše dva roga’b (Danijel 8:5-8).

Pogled na Maratonsku grobnicu, koja još uvijek stoji na mjestu bitke, podsjeća posjetitelja na visoki danak smrti i patnje koji je čovječanstvo platilo zbog neprestane želje za prevlasti i moći. Krvlju natopljene stranice povijesti, tiha borbena polja i usamljeni grobovi prepuni “velikih ljudi”, “heroja” i “gubitnika”, žrtve su svjetske politike i borbe za prevlast. Međutim, blizu je vrijeme kada će prestati sve političke borbe za prevlast, jer je Bog prorekao: “U vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podići će kraljevstvo koje neće nikada propasti i neće prijeći na neki drugi narod. Ono će razbiti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka” (Danijel 2:44, St).

[Bilješke]

[Okvir/slika na stranici 24]

Hoplit i falanga — recept za pobjedu

Komentirajući dva ključna faktora koji su doprinijeli pobjedi Atenjana, knjiga A Soaring Spirit kaže: “Hopliti su, kako su se nazivali grčki pješadinci, imali jače oklope za tijelo od svojih perzijskih neprijatelja, veće štitove i duža koplja. No što je još važnije, borili su se efikasno poput strojeva, poredani u falange od po 12 redova, a vojnici u svakom redu bili bi toliko zbijeni da su njihovi štitovi predstavljali gotovo neprobojan zid. Suočeni s njima, Perzijanci su saznali zašto je falanga bila najstrašnije ratno oružje poznato antičkom svijetu.”

[Zahvala]

The Complete Encyclopedia of Illustration/J. G. Heck

[Slike na stranici 23]

Maratonsko polje. Umetnute fotografije: Spomenik u čast 192 Atenjana koji su poginuli u bici