Mont Blanc — krov Europe

ŠVICARSKI prirodoslovac Horace-Bénédict de Saussure (1740-1799) od djetinjstva je bio očaran impresivnim planinskim masivom, alpskim divom, koji se danas zove Mont Blanc. Ta mu je planina bila izuzetno zanimljiva zbog svoje nepristupačnosti, pa je ponudio nagradu onome tko se prvi popne na njen najviši vrh, visok 4 807 metara. Godine 1741. planinari su prvi put pokušali organizirano osvojiti taj vrh. No tek su u kolovozu 1786. dvojica stanovnika francuskog gradića Chamonixa — sakupljač kristala Jacques Balmat i liječnik Michel-Gabriel Paccard — uspjeli osvojiti sam vrh, Mont Blanc, najviši vrh zapadne Europe. Sljedeće je godine De Saussure došao na taj vrh s istraživačkom ekspedicijom, a 1788. popeo se i na Col du Géant, gdje je ostao 17 dana. To su bili počeci alpinizma kao sportske discipline.

Godine 1855. jedna grupa planinara koju su predvodili talijanski vodiči osvojila je Mont Blanc s druge strane, koja je teža za penjanje. Samo devet godina kasnije vrh je bio osvojen i s talijanske strane. Ti neustrašivi pioniri penjali su se bez suvremene opreme, koristeći samo štapove sa željeznim šiljcima. U to je vrijeme “osvojiti vrh, krenuti iz doline prema vrhu i hodati potpuno nepoznatim rutama zahtijevalo fizičku izdržljivost i unutarnju snagu koju je danas možda teško zamisliti onima koji se bave planinarenjem”, rekao je geograf Giotto Dainelli. Dosad su planinari već više puta osvojili čak i najzabačenije dijelove tog planinskog masiva.

Premda se Mont Blanc nalazi u srcu Europe, u staro doba smatrao se neistraženim područjem. Prvi poznati dokument u kojem se konkretno spominje potječe još iz 1088. Katastarski plan koji je u vlasništvu benediktinaca iz Chamonixa naziva ga rupes alba, što znači “bijela planina”. No tamošnji stanovnici stoljećima su ga nazivali Prokletom planinom zbog legendi da na njemu žive demoni i zmajevi. Po svemu sudeći, ime Mont Blanc prvi se put pojavilo 1744. na jednom crtežu, što je bio pokazatelj da neće još dugo biti na zlu glasu.

Pogled na Mont Blanc iz daljine

Cijeli planinski masiv moguće je vidjeti jedino iz zraka. Proteže se na području od otprilike 600 kvadratnih kilometara, a sam planinski greben, koji se nalazi na tromeđi Italije, Francuske i Švicarske, dug je preko 50 kilometara i ima nekoliko vrhova viših od 4 000 metara. Masiv je građen od kristaličnog škriljevca i granita, koji nastaju duboko u Zemljinoj kori. Geolozi ga ubrajaju u mlado gorje, staro “samo” 350 milijuna godina. Atmosferske prilike i ledenjaci promijenili su izgled granitnih stijena i oblikovali rascjepe, šiljaste grebene, vrhove i vrlo oštre litice jedinstvene ljepote, koji privlače mnoštvo planinara.

Pogled na Mont Blanc izbliza

Čak i oni koji nisu iskusni planinari mogu vidjeti središnji dio masiva zahvaljujući žičari, koja je počela raditi 1958. Najviša točka do koje se dolazi žičarom jest Aiguille du Midi, na 3 842 metra nadmorske visine, odakle se pruža veličanstven pogled na dolinu Chamonix.

Što se tiče topografskih karakteristika, Mont Blanc danas više ne krije nikakve tajne. Planinari mogu uživati u prekrasnim prizorima, posebno u zoru i u sumrak, kad sunčeve zrake oboje hladne granitne stijene svim mogućim nijansama crvene boje, pa krov Europe izgleda kao da je u plamenu.

Tunel kroz Mont Blanc — ostvarenje jednog sna

“Vidim dvije doline u kojima se govori isti jezik i u kojima su ljudi isti. Doći će dan kad će se kroz Mont Blanc sagraditi cesta i dvije će se doline povezati”, rekao je Horace-Bénédict de Saussure. Trebala su proći dva stoljeća da bi se njegov san ostvario. Zahtjev za gradnju tunela prvi put bio je iznesen kralju Pijemonta i Sardinije 1814. No gradnja je počela tek 1959, a završila je 1965.a Tunel dug 11,6 kilometara počinje u Italiji, na visini od 1 381 metra, a završava u Francuskoj, na visini od 1 274 metra.

U tunelu se 24. ožujka 1999. zapalio jedan kamion, što je dovelo do velike tragedije. Temperatura u tunelu dosegla je 1 000 Celzijevih stupnjeva, pa su se deseci vozila doslovno rastopili. Trideset i devet ljudi se ugušilo, a još tridesetak bilo je ozlijeđeno. Nakon jednogodišnje istrage započela je sanacija. Tunel je ponovno otvoren 25. lipnja 2002. unatoč protestima ekoloških aktivista i mjesnog stanovništva koji smatraju da gust teretni promet zagađuje okoliš. Podaci od prije nekoliko godina pokazuju da su u razdoblju od četiri mjeseca kroz tunel prošla 132 474 vozila.

a Više o gradnji tog tunela možete pročitati u engleskom izdanju časopisa Probudite se! od 8. veljače 1963, stranice 16-19.

ŠETNJA OKO “DIVA”

Premda na Mont Blanc obično dolaze iskusni planinari i alpinisti, čak i oni koji nikada nisu bili u planinama mogu uživati u njegovim ljepotama — dovoljno je da putuju područjem koje ga okružuje. Najbolje fotografije neke planine obično nisu snimljene s njenog vrha, nego izdaleka. Oko Mont Blanca nalaze se mjesta s kojih se pruža pogled od kojeg zastaje dah. Ljubitelji prirode koji su u dobroj fizičkoj kondiciji mogu hodati duž 130 kilometara dugih staza. Neke od tih staza povezane su u takozvanu “rutu Mont Blanc”. To je kružna ruta, koja prolazi Francuskom, Italijom i Švicarskom. Da bi se prošla cijela ruta, potrebno je deset dana. Podijeljena je na deset etapa, a za svaku etapu potrebno je od tri do sedam sati pješačenja. Putem se možete diviti živopisnom krajoliku. Oni koji nemaju mnogo vremena mogu prošetati jednom od mnogih planina koje okružuju “diva”.