Lekcija 17
Prikladan zaključak i raspodjela vremena
1-3. Kako možeš zaključak povezati s temom svog govora?
1 Ono što posljednje kažeš često se najprije upamti. Zato zaključak tvog govora zaslužuje pažljivu pripremu. On mora pažnju jasno usredotočiti na glavne točke koje slušaoci trebaju upamtiti i potpuno razjasniti temu. Kompozicijom svog zaključka i načinom na koji ga iznosiš slušaoce bi trebao potaknuti na djelovanje. To je ono na što te potičemo da obratiš pažnju kad na formularu za govorne savjete dođeš do točke “Zaključak prikladan, efektan”.
2 Zaključak u izravnoj vezi s temom govora. Da bi dobio ideju kako zaključak povezati s temom govora, predlažemo ti da ponoviš sadržaj lekcije 27. U svom zaključku temu govora ne moraš ponavljati naširoko, premda neki učenici, a osobito oni koji su novi, možda to smatraju korisnim; no u zaključku ipak trebaš skrenuti pažnju na temu. Zatim moraš na osnovu teme pokazati što slušaoci trebaju činiti.
3 Ako zaključak nije izravno povezan s temom, on neće zaokružiti gradivo i neće ga međusobno povezati. Čak i ako je tvoj zaključak u obliku rekapitulacije u kojoj iznosiš kostur glavnih točaka, ipak ćeš nesumnjivo dodati tome još jednu ili dvije završne rečenice, u kojoj ćeš izreći osnovnu zamisao ili temu govora.
4-9. Zašto zaključak mora pokazati slušateljima što da čine?
4 Zaključak pokazuje slušateljima što da čine. Budući da je najčešći cilj tvojih govora potaknuti na neki oblik djelovanja ili uvjeriti u izvjesno gledište, očito je da zaključne misli govora moraju do kraja razjasniti te točke. Dakle, glavni je cilj zaključka pokazati slušaocima što da čine i ohrabriti ih da to čine.
5 Ne samo zato što mora jasno pokazati koji je cilj tvog govora, nego i zbog ovog razloga zaključak treba iznijeti s gorljivošću, uvjerenjem, motivacijskom snagom. Ustanovit ćeš da često kratke rečenice zaključku pridaju više snage. No, bez obzira na rečeničnu strukturu, u zaključku treba navesti čvrste razloge za djelovanje, uključujući i koristi koje će proizaći iz takvog načina postupanja.
6 Zaključak treba logički slijediti ono što je već bilo izrečeno u govoru. Prema tome, ono što kažeš u zaključku trebalo bi pokrenuti slušaoce da djeluju po onome što je već bilo izrečeno u glavnom dijelu govora. Tvoj zaključak mora razjasniti i naglasiti što trebaju činiti žele li djelovati na temelju onog što je obuhvaćeno govorom te ih svojom silinom snažno potaknuti da to čine.
7 U službi od kuće do kuće zaključci su često slabi. To se dešava onda kad stanaru ne pokažemo što konkretno očekujemo od njega, da li da uzme jednu od naših publikacija, da li da pristane na ponovni posjet ili nešto slično.
8 Zaključci kod zadataka u školi također će biti slabi ako su to naprosto rekapitulacije gradiva i ako ne pokreću slušaoce na djelovanje. Potrebno je donekle predočiti primjenu gradiva, ili na neki drugi način gradivo prikazati kao nešto što ima naročitu vrijednost za slušaoce.
9 Neki su govornici ustanovili da je veoma korisno zaključiti govor o nekoj biblijskoj temi kratkom rekapitulacijom cijelog govora, koristeći kao temelj za njega ključne biblijske stavke i temu govora. Takvim sažimanjem govora uz razmatranje nekoliko biblijskih stavaka na način kako bi to učinio na nekim vratima, nećeš samo razjasniti poantu govora nego ćeš svojim slušaocima pružiti nešto što mogu zadržati u pamćenju i koristiti u ponavljanju vrhunskih točaka govora. To je primarni cilj zaključka, a ova metoda nije samo prikladna nego i efektna u dostizanju tog cilja.
**********
10-14. Iznesi prijedloge u vezi s duljinom zaključka.
10 Zaključak ispravne duljine. Duljinu zaključka ne treba određivati satom, premda se to često čini. Zaključak je ispravne duljine ako je efektan i ako postiže svoj cilj. Prema tome, prikladnost njegove duljine treba određivati na osnovu rezultata. To je ono što će činiti tvoj savjetnik kad budeš radio na točki “Zaključak ispravne duljine” sa obrasca Govorni savjeti.
11 Da bi duljinu zaključka proporcionalno srazmjerio s duljinom glavnog dijela gradiva, zapazi kratak zaključak cijele knjige Propovjednika koji se nalazi u Propovjedniku 12:13, 14, i usporedi ga s Isusovom Propovijedi na gori i njegovim zaključkom u Mateju 7:24-27. To su dva zaključka različitog tipa i duljine, a ipak oba postižu svoj cilj.
12 Zaključak ne smije iznenada zateći slušaoce. Ne samo da izgovorene riječi trebaju na očit način ukazivati na konac govora nego trebaju imati i notu konačnosti. Ono što govoriš i način na koji to govoriš treba okončati tvoje razmatranje. To se ne treba nepotrebno odugovlačiti. Ako nisi u stanju povezati zajedno svoj govor i još uvijek zadržati zanimanje slušalaca tokom izricanja zaključka, tada zaključak trebaš preraditi. Još je uvijek predugačak.
13 Ako si početnik u govorništvu, u većini slučajeva bit će najbolje da tvoj zaključak bude kraći nego što smatraš da bi trebao biti. Neka bude jednostavan, direktan i pozitivan. Neka se ne oteže u beskonačnost.
14 Ako držiš govor koji je dio serije izlaganja ili službenog sastanka, tada će se tvoj zaključak povezati s uvodom sljedećeg govora i zato može biti kraći. No ipak, svaki pojedini dio programa treba imati zaključak kojim se postiže cilj govora. Ako je to slučaj, tada je zaključak ispravne duljine.
**********
15-18. Ako se raspodjeli vremena ne obrati puna pažnja, čime to rezultira?
15 Raspodjela vremena. Nije važna samo duljina zaključka; pažnju zaslužuje raspodjela vremena svakog dijela govora. Zbog toga na obrascu Govorni savjeti postoji zasebna stavka “Raspodjela vremena”.
16 Važnost pravilne raspodjele vremena u govoru ne treba umanjivati. Ako je govor pravilno pripremljen, u obzir je uzeta i raspodjela vremena, ali ako govornik, nastojeći ugurati sve moguće gradivo, prekorači vrijeme, on ustvari ne uspijeva ostvariti svoju namjeru. Ne uspijeva zato što će se slušaoci početi vrpoljiti i gledati na sat, a neće obraćati stvarnu pažnju onome što on govori. Zaključak, koji bi trebao jasno predočiti primjenu, i motivacija slušalaca, koja je vitalna za postizanje cilja govora, bit će izgubljeni. Čak i ako se zaključak iznese, u mnogim slučajevima slušaoci neće uspjeti izvući iz njega korist zato što govornik prekoračuje vrijeme.
17 Kad govornik prekoračuje vrijeme, nisu samo slušaoci ti koji se osjećaju nelagodno, već se tako osjeća i on sam. Kad uvidi da mu vrijeme istječe a ima previše gradiva, može nastojati u svoje izlaganje utrpati previše gradiva, razarajući njegovu djelotvornost. To često rezultira nesigurnim nastupom. S druge strane, ako govornik ustanovi da nema dovoljno gradiva da bi popunio dodijeljeno vrijeme, u nastojanju da ga razvuče može početi govoriti prilično nepovezano i udaljavati se od teme.
18 Istina je da će nadglednik škole staviti do znanja učeniku da je njegovo vrijeme isteklo, ali kad govor mora biti prekinut prije nego je završen to i na učenika i na slušaoce djeluje razočaravajuće. Jer učenik je sigurno morao pristupiti izlaganju s velikim interesom za stvar. Ako ne uspiju čuti zaključak, slušaoci će se osjećati kao da su ostali visjeti u zraku. Onaj koji uvijek prekoračuje vrijeme u svojim govorima pokazuje ili da nema obzira prema drugima ili da se nedovoljno priprema.
19, 20. Zašto je raspodjela vremena naročito važna na službenim sastancima i u programu kongresâ?
19 Kad u programu sudjeluje više govornika, pravilna raspodjela vremena naročito je važna. Naprimjer, službeni sastanak može se sastojati od pet dijelova. Ako svaki govornik govori samo jednu minutu duže od svog dodijeljenog vremena, sastanak će trajati pet minuta duže. A svaki je govornik produžio samo malo vremena. Zbog toga će netko možda morati otići prije nego je sastanak završio kako bi uhvatio autobus za put kući, ili zato što bi se supružnik koji nije vjernik i koji je došao da ga poveze pa sada mora čekati mogao razljutiti. Opći dojam ne bi bio dobar.
20 Poteškoće mogu nastati i tada kad neki govornik u seriji izlaganja ne popuni svoje dodijeljeno vrijeme. Ako, naprimjer, brat kojem je dodijeljeno polusatno izlaganje u kongresnom programu završi nakon dvadeset minuta, to može prouzročiti prekid u programu ukoliko sljedeći govornik nije kojim slučajem spreman odmah započeti.
21-24. Ukratko navedi neke od problema u vezi s raspodjelom vremena i njihove uzroke.
21 Naravno, jedan od glavnih uzroka prekoračenja vremena u govoru prevelika je količina gradiva. To je nešto što treba korigirati onda kad se govor priprema. Međutim, ako je netko do sada svladao druge točke, ranije točke na formularu Govorni savjeti, raspodjela vremena neće mu predstavljati problem. Ako si već naučio kako izdvojiti svoje glavne točke i pripremiti odgovarajući nacrt govora, ustanovit ćeš da dobra raspodjela vremena teče na prirodan način. Raspodjela vremena razmatra se pri kraju formulara za savjete zato što je u velikoj mjeri ovisna o ranijim značajkama govora koje su razmotrene.
22 Glavni problem raspodjele vremena je prekoračenje vremena. Dobro pripremljeni govornik obično ima obilje informativnog gradiva, ali mora paziti da ne upotrijebi više nego što mu dozvoljava dodijeljeno vrijeme.
23 Međutim, novi ili neiskusni govornici ponekad naginju tome da budu prekratki. Oni trebaju naučiti kako potpuno iskoristiti vrijeme koje im stoji na raspolaganju. Ispočetka im može biti malo teže procijeniti svoje govore tako da ispadnu točno toliko dugački koliko bi oni to željeli, ali trebaju nastojati što je moguće više približiti se dodijeljenom vremenu. No ipak, ako govor nije znatno kraći od dodijeljenog vremena, raspodjela vremena neće se smatrati slabom ukoliko je učenik pripremio i iznio dobro zaokružen, zadovoljavajuć govor.
24 Treba li se govornikovu raspodjelu vremena smatrati slabom ili ne, najbolje se može odrediti ako se promotri učinak izlaganja na slušaoce. Kad nadglednik škole označi da je vrijeme isteklo, učenik se treba osjećati slobodnim završiti rečenicu. Ako tom rečenicom može svoj govor privesti k efektnom zaključku tako da slušaoci drže da su čuli dobro zaokruženo razmatranje, tada se raspodjela vremena neće smatrati slabom.
25-29. Kako govornik može provjeriti je li njegov govor pravilno vremenski raspodijeljen?
25 Kako se može postići pravilna raspodjela vremena? U osnovi je to stvar pripreme. Važno je pripremiti, ne samo gradivo koje će ući u govor, nego i prezentaciju govora. Ako je izlaganje adekvatno pripremljeno, raspodjela vremena obično će biti korektna.
26 Dok pripremaš nacrt svog govora, jasno naznači glavne točke. Pod svakom glavnom točkom možeš imati nekoliko sporednih točaka koje treba obuhvatiti. Neke će, naravno, biti važnije od drugih. Ustanovi koje su vitalne za izlaganje, a koje se mogu izostaviti ako bude potrebno. Tada će ti biti jednostavno iznijeti samo glavne argumente a izostaviti sekundarne, ako tokom svog izlaganja ustanoviš da zaostaješ u vremenu.
27 To je nešto što neprestano moramo činiti u službi propovijedanja. Kad dođemo ljudima na vrata, govorit ćemo im nekoliko minuta ukoliko su nas spremni saslušati. No isto tako, spremni smo iznijeti tu istu prezentaciju u sažetom obliku, možda samo u jednoj ili dvije minute ako bude potrebno. Kako to činimo? Imamo na umu svoju ključnu točku, ili točke, te najvažnije gradivo koje je potrebno da bi je se potkrijepilo. Isto tako, imamo na umu druge informacije sekundarne važnosti koje se mogu upotrijebiti za proširenje diskusije, ali znamo da kad to situacija zahtijeva možemo i bez njih. Ovu istu proceduru moguće je slijediti prilikom iznošenja govora s podija.
28 Često se pokazuje korisnim da si govornik na margini svog govora pribilježi koliko bi gradiva trebao obuhvatiti kad prođe polovica vremena, ili, ako je to duže izlaganje, možda će ga htjeti podijeliti u četvrtine. Kad zatim bude prolazio pored tih vremenskih oznaka u nacrtu svog govora, treba pogledavati na sat i vidjeti kako mu ide. Ako zaostaje, tada je vrijeme da počne izostavljati gradivo sekundarne važnosti, a ne da čeka sve do zadnje minute i prenatrpa zaključak te da na taj način razori njegovu efektnost. Međutim, ako govornik neprestano ili upadljivo gleda na sat, ili ako kaže slušaocima da mu vrijeme istječe te da stoga mora žuriti kroz gradivo, to djeluje vrlo dekoncentrirajuće. To je nešto što treba činiti na prirodan način bez da se time uznemiravaju slušaoci.
29 Postizanje pravilne sveobuhvatne raspodjele vremena zahtijeva da uvod bude prikladne dužine, da svaka ključna točka bude razrađena u pravom omjeru, i da se ostavi dovoljno vremena za zaključak. To nije nešto što moraš uzeti u obzir samo tada kad vidiš da ti vrijeme izmiče. Ako paziš na svoju raspodjelu vremena od samog početka, rezultat će biti vremenski dobro raspoređeno izlaganje.