Kako sastaviti javno predavanje
U VEĆINI skupština Jehovinih svjedoka svaki se tjedan održavaju javna predavanja o nekoj biblijskoj temi. Ako si starješina ili sluga pomoćnik, dokazuješ li da si govornik koji kvalitetno poučava? Ukoliko je to slučaj, možda te se zamoli da izneseš javno predavanje. Teokratska škola propovijedanja pomogla je desecima tisuća braće da steknu preduvjete za ovu prednost službe. Otkud bi trebao početi kad te se zamoli da izneseš javno predavanje?
Prouči predložak
Prije nego išta počneš istraživati, pročitaj predložak i razmišljaj o pročitanom sve dok ne shvatiš smisao. Stalno imaj na umu temu, odnosno naslov predavanja. Čemu ćeš poučiti svoje slušatelje? Što ti je cilj?
Upoznaj se s podnaslovima. Analiziraj te glavne misli. Kako se svaka od njih uklapa u temu? Ispod svake glavne misli navedeno je nekoliko sporednih misli. Točke koje podupiru sporedne misli navedene su ispod njih. Razmotri kako se svaki dio predloška nadovezuje na onaj prethodni, kako vodi do sljedećeg te kako doprinosi cilju govora. Kad shvatiš temu i cilj govora te način na koji glavne misli vode do tog cilja, tek si onda spreman da počneš razrađivati gradivo.
Isprva će ti možda biti lakše da o svom predavanju razmišljaš kao o četiri ili pet kratkih govora od kojih svaki ima neku glavnu misao. Pripremaj jedan po jedan takav dio.
Predložak koji imaš služi za pripremu. Nije predviđen da ga koristiš kao zabilješke iz kojih ćeš održati svoj govor. On je poput kostura. Trebaš ga, da se slikovito izrazimo, popuniti mesom, dati mu srce i udahnuti život.
Korištenje Biblije
Isus Krist i njegovi učenici poučavali su na temelju Pisama (Luka 4:16-21; 24:27; Djela 17:2, 3). I ti možeš činiti to isto. Biblija treba biti temelj tvog govora. Umjesto da samo objašnjavaš značenje i primjenu misli iz dobivenog predloška, utvrdi kako Biblija podupire te izjave, a zatim poučavaj na temelju Biblije.
Dok sastavljaš govor, analiziraj svaki redak naveden u predlošku. Uzmi u obzir kontekst. Neki biblijski reci samo daju korisne popratne informacije. U toku izlaganja ne treba ih sve čitati niti komentirati. Izaberi one koji su najvažniji za slušatelje. Budeš li se usredotočio na biblijske retke navedene u tiskanom predlošku, vjerojatno neće biti potrebno uvrstiti još biblijskih redaka.
Broj upotrijebljenih biblijskih redaka nije presudan za to hoćeš li svojim govorom postići cilj; uspjeh govora ovisi o kvaliteti poučavanja. Kad uvodiš biblijske retke, objasni zašto ih koristiš. Odvoji vrijeme da objasniš njihovu primjenu. Nakon što pročitaš neki redak, neka ti Biblija bude otvorena dok ga razmatraš. Slušatelji će vjerojatno učiniti isto. Kako možeš pobuditi njihovo zanimanje i pomoći im da izvuku veću korist iz Božje Riječi? (Neh. 8:8, 12). To možeš učiniti tako da objasniš biblijski redak, ispričaš neku usporedbu i predočiš primjenu gradiva.
Objašnjenje. Kad pripremaš objašnjenje nekog ključnog retka, pitaj se: ‘Što ovaj redak govori? Zašto ga spominjem u svom govoru? Kakva bi si pitanja slušatelji mogli postaviti u vezi s njim?’ Možda trebaš analizirati kontekst, pozadinu i okvir retka, snagu riječi i namjeru koju je imao nadahnuti pisac. Zbog toga trebaš istraživati. U publikacijama ‘vjernog i razboritog roba’ naći ćeš mnoštvo dragocjenih misli (Mat. 24:45-47). Nemoj pokušati objasniti sve u vezi s tim retkom, ali slušateljima objasni zašto je pročitan, odnosno u kakvoj je vezi s temom koja se razmatra.
Usporedba. Usporedbe služe da tvoji slušatelji lakše shvate ili zapamte neku misao odnosno načelo koje razmatraš. Usporedbe pomažu ljudima da shvate ono o čemu govoriš i da to povežu s onim što im je već poznato. Isus je u svojoj čuvenoj Propovijedi na gori učinio baš to. Zbog toga što je koristio izraze “ptice nebeske”, ‘ljiljani u polju’, “uska vrata”, ‘kuća na stijeni’ i mnoge druge, njegovo je učenje bilo snažno, jasno i nezaboravno (Mat. pogl. 5–7).
Primjena. Objašnjavanje biblijskog retka i korištenje usporedbi usadit će znanje, ali rezultate donosi primjena tog znanja. Istina je da su oni koji te slušaju odgovorni postupati u skladu s biblijskom porukom, ali ti im možeš pomoći da shvate što trebaju napraviti. Kad se uvjeriš da tvoji slušatelji razumiju redak koji se razmatra i shvaćaju njegovu povezanost s glavnom misli, odvoji dovoljno vremena da im pokažeš kakav to utjecaj ima na vjerovanje i postupanje. Naglasi koliko je korisno odbaciti kriva mišljenja i postupanje koje nije u skladu s istinom o kojoj govoriš.
Dok razmišljaš o tome kako objasniti primjenu biblijskih redaka, imaj na umu da tvoji slušatelji dolaze iz raznih sredina i da žive pod jako različitim okolnostima. Možda ima onih koji su tek počeli proučavati, zatim mladih pa starijih te onih koji se bore s mnogim osobnim problemima. Neka tvoj govor bude praktičan i realan. Nemoj davati savjete koji će zvučati kao da imaš na umu samo nekoliko pojedinaca.
Odluke koje mora donijeti govornik
Neke stvari u vezi s tvojim predavanjem već su unaprijed određene. Glavne su misli jasno naznačene, a određeno je i koliko vremena treba posvetiti razmatranju svakog podnaslova. Druge stvari moraš odlučiti sam. Možeš izabrati da nekim sporednim mislima posvetiš više vremena nego drugima. Nemoj misliti da svaku sporednu misao moraš objasniti u istoj mjeri. Budeš li to radio, može se desiti da gradivo prebrzo obrađuješ, a prisutne zatrpaš informacijama. Kako da odlučiš koje misli treba razraditi detaljnije, a koje spomenuti samo ukratko ili tek usput? Pitaj se: ‘Koje će mi misli pomoći da iznesem osnovnu misao govora? Iz kojih će misli moji slušatelji najvjerojatnije izvući najviše koristi? Hoće li ispuštanje nekog navedenog biblijskog retka i misli povezanih s njim oslabiti slijed dokaza koji se iznosi?’
Budi pažljiv i nemoj iznositi pretpostavke i osobna gledišta. Čak i Božji Sin, Isus Krist, nije govorio “sam od sebe” (Ivan 14:10). Trebaš shvatiti da ljudi dolaze na sastanke Jehovinih svjedoka zato što žele čuti razmatranje Biblije. Ako te se smatra dobrim govornikom, to je vjerojatno zato što imaš običaj skretati pažnju ne na sebe, nego na Božju Riječ. Tvoji se govori cijene upravo zbog toga (Fil. 1:10, 11).
Nakon što si jednostavan predložak takoreći popunio mesom, odnosno pretvorio ga u sadržajno objašnjenje Biblije, svoj govor trebaš vježbati. Dobro je vježbati naglas. Važno je da budeš siguran da si sve glavne misli dobro zapamtio. U svoje izlaganje moraš unijeti srce, gradivu udahnuti život i oduševljeno govoriti o istini. Prije izlaganja upitaj se: ‘Što želim postići? Jesu li glavne misli istaknute? Je li Biblija stvarno temelj mog predavanja? Da li svaka glavna misao prirodno vodi do sljedeće? Da li predavanje gradi cijenjenje prema Jehovi i onome što čini za nas? Da li je zaključak direktno povezan s temom, pokazuje li slušateljima što trebaju raditi i motivira li ih da to i rade?’ Ako na ova pitanja možeš odgovoriti potvrdno, onda si u prilici da činiš dobro svojim ‘znanjem’, i to na korist skupštine te na hvalu Jehovi! (Priče 15:2).