Siguran nastup

NIJE ništa neobično da je govornik nervozan prije nego počne s izlaganjem, posebno ako govore ne iznosi često. Objavitelj može u službi propovijedanja biti donekle nervozan na prvih nekoliko posjeta tokom dana. Kad je bio opunomoćen da bude prorok, Jeremija je rekao: “Evo ne znam govoriti, jer sam dijete” (Jer. 1:5, 6). Jehova je pomogao Jeremiji, a pomoći će i tebi. S vremenom ćeš steći sigurnost u nastupu.

Siguran govornik je sabran. Ta se sabranost vidi u njegovom držanju. Položaj tijela mu je prirodan i prikladan prilici. Pokreti ruku prate smisao riječi. Glas mu je izražajan i drži ga pod kontrolom.

Premda ti se možda čini da se ti osobno ne uklapaš u ovaj opis sigurne osobe, u tome se možeš poboljšati. Kako? Razmotrimo zašto su neki govornici nervozni i nesigurni. Uzrok može biti fizičke prirode.

Kad je pred tobom neki težak zadatak koji želiš dobro obaviti, a nisi siguran hoće li ti to uspjeti, obično osjećaš nemir. U tom slučaju mozak potiče tijelo da stvara više adrenalina. Zbog tog vala adrenalina srce može početi brže kucati, može se promijeniti ritam disanja, pojačati znojenje ili čak doći do toga da se ruke i koljena tresu, a glas podrhtava. Tijelo ti nastoji povećanjem energije pomoći da se snađeš u toj situaciji. Jedini je problem znati kako taj višak energije usmjeriti u konstruktivno razmišljanje i oduševljenje u izlaganju.

Kako smanjiti napetost. Zapamti da je određena mjera napetosti sasvim normalna. No da bi u nastupu bio siguran, trebaš se znati opustiti i zadatku prići mirno i staloženo. Kako je to moguće postići?

Temeljito se pripremaj. Odvoji vrijeme da se kvalitetno pripremiš za govor. Svakako se potrudi da jasno shvatiš temu. Ukoliko sam biraš koje ćeš točke obraditi u govoru, uzmi u obzir što slušatelji već znaju o toj temi i što želiš postići govorom. To će ti pomoći da izabereš najbolje misli. Ako ti to isprva bude predstavljalo problem, razgovaraj o tome s nekim iskusnim govornikom. On ti može pomoći da na konstruktivan način analiziraš gradivo koje namjeravaš iznijeti i pritom uzmeš u obzir svoje slušatelje. Kad si uvjeren da će misli koje ćeš iznijeti koristiti tvojim slušateljima i kad su ti jasne, želja da ih preneseš drugima postepeno će pobijediti nervozu koju možda osjećaš prije izlaganja.

Posebnu pažnju obrati uvodu. Zapamti što namjeravaš reći na početku. Nakon što počneš s izlaganjem, tvoja će nervoza vjerojatno biti sve manja.

Isti osnovni koraci vrijede i u pripremi za službu propovijedanja. Nemoj razmotriti samo temu o kojoj namjeravaš govoriti nego razmišljaj i o tome kakvim ćeš ljudima svjedočiti. Pažljivo isplaniraj što ćeš reći u uvodu. Uči od iskusnih, zrelih objavitelja.

Možda misliš da ćeš biti sigurniji ako predavanje ispišeš od riječi do riječi i pročitaš ga kad ga iznosiš pred grupom ljudi. No ta metoda zapravo može još povećati tvoju nervozu, i to svaki put kad imaš govor. Točno je da neki govornici koriste opširne bilješke, a drugi sažete. No ispisani papir neće promijeniti tvoje razmišljanje i smanjiti nervozu, nego će to uslijediti ako iskreno vjeruješ da je ono što si pripremio slušateljima uistinu vrijedno.

Naglas vježbaj izlaganje. Takvom ćeš vježbom steći pouzdanje jer ćeš uvidjeti da misli znaš pretočiti u riječi. Osim toga, tako ćeš bolje zapamtiti misli, pa ćeš ih se tijekom govora lakše i sjetiti. Neka to vježbanje bude što sličnije stvarnoj situaciji. Zamisli slušatelje. Sjedni za stol ili stani uspravno, baš kao što bi učinio da imaš govor.

Moli se Jehovi za pomoć. Hoće li on uslišiti takvu molitvu? “Ovo je pouzdanje koje imamo u njega, da nas, što god da molimo u skladu s njegovom voljom, on čuje” (1. Iv. 5:14). Ukoliko svojim govorom želiš iskazati čast Bogu i pomoći ljudima da izvuku korist iz njegove Riječi, on će sigurno uslišiti tvoju molitvu. To te obećanje može u velikoj mjeri ojačati da ispuniš svoj zadatak. Pored toga, kako budeš gajio plodove duha — ljubav, radost, mir, blagost i samosvladavanje — tako ćeš razvijati stav koji će ti u mnogim situacijama omogućiti da ostaneš sabran (Gal. 5:22, 23).

Steci iskustvo. Što više ideš u službu propovijedanja, to ćeš manje biti nervozan. Što više komentiraš na skupštinskim sastancima, to će ti biti lakše govoriti pred drugima. S većim brojem govora koje budeš održao u skupštini vjerojatno će se smanjiti nervoza koju osjećaš prije svakog govora. Bi li volio govoriti u još više prilika? Ako da, javi se da u školi zamijeniš nekoga tko ne može održati svoj zadatak.

Nakon što to sve učiniš, dobro je da ispitaš pokazatelje koji otkrivaju da ti nedostaje sigurnosti. Budeš li ih prepoznao i naučio boriti se s njima, veća je vjerojatnost da ćeš govoriti sabrano. Oni se mogu očitovati u fizičkom stanju ili u glasu.

Fizički pokazatelji. Jesi li siguran u sebe ili nisi vidjet će se po držanju tijela i pokretima ruku. Razmisli najprije o rukama. Ako ruke držiš prekrižene na leđima, ako su ti ukočene uz tijelo ili njima jako stišćeš govornički pult; ako ih stalno stavljaš u džepove i vadiš iz njih, ako zakopčavaš ili otkopčavaš sako, bespotrebno dodiruješ obraz, nos, naočale; ako se igraš sa satom, olovkom, prstenom ili bilješkama; ako rukama gestikuliraš naglo ili staneš u pola pokreta — po svemu tome može se vidjeti da nemaš siguran nastup.

Nesigurnost u nastupu može se vidjeti i ako stalno mičeš noge, ljuljaš se čas na jednu čas na drugu stranu, ako si previše ukočen ili se pak držiš pognuto, ako često vlažiš usne, stalno gutaš te ako dišeš ubrzano i plitko.

Ti se pokazatelji nervoze mogu kontrolirati uz svjesne napore. Rješavaj ih jednog po jednog. Izaberi jedan od tih problema i unaprijed razmišljaj što trebaš učiniti da ga spriječiš. Potrudiš li se u tome, svojim ćeš držanjem pokazati da si siguran u govoru.

Pokazatelji koji se očituju u glasu. Nenormalno visok glas ili podrhtavanje glasa mogu biti pokazatelji nervoze. Možda se stalno nakašljavaš kako bi pročistio grlo ili govoriš prebrzo. Ovi se problemi i loše navike mogu pobijediti marljivim naporom da se ovlada glasom.

Ako si nervozan, prije nego što odeš na podij zastani i nekoliko puta duboko udahni. Pokušaj opustiti čitavo tijelo. Umjesto da razmišljaš o svojoj nervozi, koncentriraj se na razlog zbog kojeg slušateljima želiš iznijeti misli koje si pripremio. Prije nego počneš govoriti, na trenutak pogledaj slušatelje, pronađi neko prijateljsko lice i nasmiješi se. Uvod izgovori polagano, a zatim se prepusti govoru.

Što očekivati. Nemoj očekivati da će nervoza potpuno nestati. Mnogi govornici koji već godinama imaju govore nervozni su prije nego se popnu na podij pred slušatelje. Ali oni su naučili kontrolirati svoju nervozu.

Ukoliko se doista potrudiš ukloniti vanjske pokazatelje nervoze, slušatelji će te smatrati sigurnim govornikom. Možda ćeš još uvijek biti nervozan, ali moguće je da to oni uopće i ne primijete.

Zapamti da višak adrenalina koji uzrokuje nervozu ujedno stvara i više energije. Iskoristi tu energiju kako bi u govor unio osjećaje.

Sve ovo možeš vježbati i prije nego što odeš na podij. Nauči i u svakodnevnom životu biti staložen, sabran i govoriti s prikladnim osjećajima. Takvo će postupanje uvelike doprinijeti osjećaju sigurnosti na podiju i u službi propovijedanja, odnosno tamo gdje je to jako važno.