Vi možete govoriti pred slušateljstvom!
MARIE se sa humorom prisjeća svog prvog pokušaja da govori pred velikom grupom. “Ubrzo nakon početka svog govora”, kaže ona, “onesvijestila sam se!”
Iako je ekstremno, Marieino iskustvo ilustrira averziju koju mnogi imaju prema javnom govorenju. Neki na njega gledaju kao na sudbinu goru od smrti! To je otkrila anketa koja je postavila pitanje: “Čega se najviše bojite?” Kao što se i očekivalo, “visina”, “financijski problemi”, “let avionom”, “ozbiljna bolest” i “smrt” bili su visoko na listi. No, iznad svih njih — strah broj jedan — bilo je “govorenje pred grupom”!
Čak su i slavni ljudi Biblije izrazili početni strah od javnog nastupa. “Ne znam govoriti”, rekao je Jeremija. “Jer sam dijete” (Jeremija 1:6). Mojsijeva reakcija na njegov zadatak bila je: ‘Nisam rječit čovjek. Pošalji, molim te, nekog drugog’ (2. Mojsijeva 4:10, 13). Ipak, i Jeremija i Mojsije postali su izvanredni govornici, nastupajući pred istaknutim vođama i ogromnim mnoštvima.
To isto može biti slučaj i kod vas. Javno govorenje prikrivena je sposobnost koju svatko može razviti. Možete nadvladati strah od govorenja u javnosti slijedeći ove prijedloge:
1. Nemojte se etiketirati
“Previše sam sramežljiv.” “Premlad sam.” “Prestar sam.” “Previše sam zbunjen u društvu.” Ovo su primjeri samonametnutih etiketa. One vas sprečavaju da postignete ciljeve koji su sasvim dostižni.
Etikete često postaju proročanstva koja se sama ispunjuju. Naprimjer, osoba koja sebe etiketira kao “sramežljivu” stalno će izbjegavati povoljne prilike koje ju prisiljavaju da nadvlada sramežljivost. To je ponašanje, pak, uvjerava da je zaista sramežljiva. Na taj je način stvoren zatvoreni krug u kojem ona radi na svojoj samonametnutoj etiketi i učvršćuje ju. Jedan psiholog primjećuje: “Ako vjerujete da nešto ne možete napraviti (...) postupat ćete na taj način, i čak biti takvi.”
Dr. Lynne Kelly sa Sveučilišta Hartford (SAD) tvrdi da sramežljivost može biti naučena reakcija. Ono što naučimo, možemo zaboraviti. Isto može biti slučaj i sa zbunjenosti u društvu, tremom i drugim zaprekama za javni nastup.
2. Učinite da nervoza radi za vas
Dugogodišnjoj glumici jednom je bilo postavljeno pitanje da li nakon mnogih godina iskustva još uvijek postane nervozna prije nastupa. “Naravno”, rekla je. “Još uvijek me uhvati trema prije svakog nastupa. No tokom godina naučila sam držati je pod kontrolom.”
Cilj je, dakle, kontrolirati nervozu, a ne sasvim je odstraniti. Zašto? Zato što nije sva nervoza loša. Postoje dva tipa nervoze. Jedan proizlazi iz nedostatka pripreme. No drugi je pozitivnija zabrinutost. Taj je tip nervoze dobar za vas jer će vas potaknuti da učinite najbolje što možete. Ta nervoza jednostavno pokazuje da vam je stalo. Da bi nervozu zadržali na minimumu, pokušajte sa sljedećim:
Mislite o svom govoru kao o razgovoru umjesto kao o govoru. “To je samo obično govorenje”, kaže veteran Charles Osgood, “a vi uvijek govorite”. Kolektivno gledano, slušateljstvo je osoba s kojom razgovarate. Ponekad može biti prikladno opustiti se i nasmiješiti. Što vaš način govorenja bude razgovorniji to ćete biti opušteniji. Međutim, postoje vremena kad materijal i okolnost može zahtijevati formalniji, ozbiljniji, čak i dinamičniji ton.
Zapamtite da je slušateljstvo na vašoj strani! Čak i kad se pokaže nervoza, većina publike suosjeća. Stoga gledajte na slušateljstvo kao na svog prijatelja. Oni žele da uspijete! Zamislite ih kao svoje goste, a sebe kao domaćina. Umjesto da razmišljate kako slušateljstvo treba učiniti da se vi osjećate ugodno, recite sami sebi da ćete kao domaćin vi učiniti da se oni osjećaju ugodno. Takvo okretanje vašeg načina razmišljanja pomoći će vam da ublažite svoju nervozu.
Koncentrirajte se na svoju poruku, ne na sebe. Zamislite sebe kao glasnika koji jednostavno predaje telegram. Glasnik dobiva malo pažnje; telegram je ono što primalac želi. Isto je slučaj i kad predajete poruku publici. Svjetlost reflektora prvenstveno je na poruci, a ne na vama. Što više budete oduševljeni u vezi s porukom, manje ćete biti zabrinuti za sebe.
Nemojte prethodno puno jesti. Jedan profesionalni govornik sjeća se kako je uzeo obilan obrok prije iznošenja dvosatnog predavanja. U vezi sa svojim govorom, on se prisjeća: “Krv koja mi je trebala biti u mozgu bila mi je u želucu rvući se s odreskom i krumpirima.” Obilan ručak može biti vaš najgori neprijatelj kad izlazite pred publiku. Pazite i na to što pijete. Kofein vas može učiniti nervoznima. Alkohol će otupjeti vaše osjećaje.
Kada počnete govoriti pred slušateljstvom uvijek možete doživjeti val nervoze. No, kroz iskustvo ćete uvidjeti da ta početna nervoza nije ništa više od toga — početna nervoza, koja nestaje brzo nakon što počnete govoriti.
3. Pripremite se!
“Govor je putovanje sa ciljem, i mora biti uneseno u kartu”, rekao je Dale Carnegie. “Osoba koja nigdje ne započne obično tamo i stigne.” Da biste negdje stigli, morate biti dobro pripremljeni. Sposobnost rječitog govorenja nije dar vašoj publici. Kako se dakle možete pripremiti?
Istražite i prorešetajte. Nikad nemojte biti škrti na istraživanju. “Jedini način da vam bude ugodno pred publikom jest taj da znate o čemu govorite”, kaže stručnjak za komunikacije John Wolfe. Postanite stručnjak u svojoj temi. Sakupite mnogo više informacija nego što ćete uopće moći upotrijebiti. Zatim prorešetajte svoj materijal, odvajajući “pljevu” od “žita”. Čak se ni ‘pljeva’ neće baciti — dat će vam dodatno pouzdanje u informacije koje upotrebljavate.
Razmišljajte. ‘Jedite, spavajte i promišljajte’ svoju temu. Okrećite je u svojim mislima tokom svih slučajnih trenutaka dana. “Razmišljajte o njoj sedam dana; sanjajte o njoj sedam noći”, rekao je Dale Carnegie. Apostol Pavao je savjetovao Timoteja: “Pazi na sebe i na nauku.” No, prije nego je to rekao, Pavao je potaknuo: “Ovo promišljavaj, u ovom budi.” Da, dobar govornik je na prvom mjestu dobar promišljavatelj (1. Timoteju 4:15, 16, Šarić).
Promišljavajte dok važnost i hitnost vaše poruke ne nadmaši vašu nervozu. To je ono što je Jeremiji omogućilo da o svojoj poruci kaže: “Bi u srcu mom kao oganj razgorio, zatvoren u kostima mojim, i umorih se zadržavajući ga, i ne mogoh više” (Jeremija 20:9). A to je od istog čovjeka koji je u početku rekao o svom zadatku: “Ne znam govoriti.”
Uzmite u obzir svoje slušateljstvo. Obucite svoju najprikladniju odjeću za pokazati. Osim toga, vaš materijal koji istražujete mora biti prilagođen vašem slušateljstvu. Dakle uzmite u obzir njihovo razmišljanje: Koja su njihova vjerovanja? Što već znaju o vašoj temi? Kako se vaš materijal uklapa u njihov svakodnevni život? Što više pripremite tih pitanja, to će vas intenzivnije publika slušati, gledajući na vaše informacije kao da su prekrojene za njihove specifične potrebe.
Učinite najbolje što se može
Današnji svijet sadrži svako sredstvo trenutne komunikacije koje se može zamisliti. Ipak, “u većini situacija”, primjećuje knjiga Get to the Point, “najdjelotvornije sredstvo komunikacije jest ljudsko biće ljudskom biću”. Gornji prijedlozi trebali bi vam pomoći da savladate takvu komunikaciju. Umjesto da vas zadržava nepotreban strah, ustanovit ćete da možete govoriti pred publikom!
[Okvir na stranici 22]
Vježbe za smirivanje živaca
Kad okolnosti dopuštaju, sljedeće vježbe mogu smanjiti nervozu prije izlaska pred slušateljstvo.
● Savijajte prste, protresite zglobove i ruke. Visoko podignite ramena, zatim ih opustite. Ponovite to nekoliko puta.
● Pognite glavu naprijed, zatim je pokrećite s jedne strane na drugu.
● Pokrećite vilicu s jedne strane na drugu. Širom otvorite usta.
● Tiho pjevušite, mjenjajući visoke i niske tonove.
● Nekoliko puta udahnite duboko i sporo.
[Okvir na stranici 23]
Poboljšajte iznašanje
Prilagodite se veličini publike: Kod velikih publika trebat će vam veća jakost glasa. Geste trebaju biti šire, a glas energičniji.
Dajte živost svom glasu. Zamislite sviranje na muzičkom instrumentu koji ima samo jednu notu! Vaš glas je vaš instrument. Ako je vaše iznašanje “jednonotno” — monotono — zamorit ćete svoje slušaoce.
Pazite na svoje držanje tijela. Mlohavost govori o nezainteresiranosti. Krutost otkriva zabrinutost. Naprežite se da postignete ravnotežu — opušteni i budni, ali ne nezainteresirani ili napeti.
Geste. To nije samo za naglašavanje. Upotreba gesta opušta mišiće i poboljšava disanje, smiruje glas i živce.
Obucite se skromno. Vi prenosite poruku, a ne vaša odjeća. Mišljenje slušateljstva o tome kako izgledate jednako je važno, ako ne i važnije, od vašega.
Zadržite vizualni kontakt. Kad u igri bacite loptu, gledate da biste vidjeli je li uhvaćena. Svaka je misao u vašem govoru odvojeno “bacanje” slušateljstvu. “Hvatanje” se vidi kroz njihovu reakciju — kimanjem, osmijehom, pažljivim pogledom. Zadržite dobar vizualni kontakt da biste se uvjerili da su vaše ideje “uhvaćene”.