Nada u Milenij pobjeđuje

1. Koja su se pitanja pojavila dolaskom Mesije?

KAD se dugo očekivani Mesija pojavio među Židovima, da li je on potvrdio njihovo prvobitno vjerovanje u budući život uskrsnućem ili je zastupao novousvojenu pogansku zamisao o besmrtnosti duše? Da li je Isus Krist, kad je obznanio nebesku nadu, mislio da će svi spašeni ići u nebo? Ili i Hebrejski i Kršćanski grčki spisi pružaju milijunima nadu vječnog života na Zemlji?

Budući život uskrsnućem

2. Što je Isus učio o nadi u budući život?

² Upravo suprotno od učenja poganske zamisli o besmrtnosti ljudske duše, Isus je pokazao, da nada u budući život zavisi od uskrsnuća. Rekao je: “Jer kao što Otac ima život u sebi, tako je i Sinu dao da ima život u sebi. Dao mu je i vlast da sudi jer je Sin čovječji. Ne čudite se tome! Dolazi, naime čas kada će svi koji počivaju u grobovima čuti njegov glas te izići iz njih: koji su činili dobro na uskrsnuće —na život; koji su činili zlo, na uskrsnuće —na propast (sud)” (Iv. 5:26-29, ST).

3. Što sada neki kršćanski teolozi priznaju u vezi duše?

³ Zanimljivo je, da neki suvremeni teolozi kršćanstva zaobilaznim putem dolaze na ideju, da niti Hebrejski a niti Kršćanski grčki spisi ne podupiru besmrtnost. U The New, International Dictionary of New Testament Theology (sv. 3, 1978.) se, na primjer, naglašava “koliko je nepoznata SZ (Starom zavjetu) ideja o odvojenosti duše od tijela, ili duše, koja se odvaja od tijela prilikom smrti”. I dalje: “Mat. 10:28 ne govori o mogućnosti besmrtnosti duše, nego o neopozivosti božanskog suda nad onima, koji se ne kaju. ... NZ (Novi zavjet) gleda čovjeka u biti kao jedinstveno stvorenje i obećava preobražavanje cijele osobe, a ne samo preživljavanje jednog dijela. ... tako ne može biti besmrtnosti bez prethodnog uskrsnuća.”

Nebeska i zemaljska nada

4. Što prihvaćaju Jehovini svjedoci, a što poriču i zašto?

⁴ Jehovini svjedoci ne poriču da Kršćanski grčki spisi uče da će neki kršćani primiti “nebeski poziv” (Jevr. 3:1). Ono što tvrde jest, da takav “nebeski poziv” ne odstranjuje prvobitnu Božju namjeru pretvoriti Zemlju u raj i napuniti je pravednim ljudima. Jehovini svjedoci ne mogu vjerovati, da su sva proročanstva iz Hebrejskih spisa, koja govore o obnovi raja na Zemlji, samo mrtva slova na papiru. Još više su uvjereni u to zato, jer je obećanje o “novoj zemlji” gdje “pravda živi” potvrđeno i u Kršćanskim grčkim spisima (2. Petr. 3:13; Otkr. 21:1-4).

5, 6. Kako Biblija objašnjava dvostruku biblijsku nadu: a) nebesku? b) zemaljsku?

⁵ Ozbiljno proučavanje Biblije dovelo je Jehovine svjedoke do vjerovanja, da je kršćanska biblijska nada dvostruka: dar besmrtnosti u nebu ograničen je za manji, a vječni život, na Zemlji za veći broj ljudi. Nebeska nada za “kraljevanje” sa Kristom nudi se kao izvanredna “milost” ili “nezaslužena dobrota” 144 000 “odabranim” ili “izabranim” (ST), počevši od apostola i prvih Kristovih učenika (Luka 12:32; Rim. 5:17; 8:33; Otkr. 5:9, 10; 7:1-4; 14:1-4). Od onih, koji su “doživjeli Gospodinovu prisutnost”, je danas na Zemlji živ još samo mali broj ostatka (1. Sol. 4:14-17; Otkr. 12:17).

⁶ Zemaljska nada je prvobitna nada, koju su Adam i Eva mogli postići, da su ostali pod suverenošću Jehove Boga i da nisu tražili moralnu nezavisnost. (Vidi prva tri poglavlja 1. Mojsijeve.) Čovjek “je po prirodi zemaljski” (1. Kor. 15:47, The Jerusalem Bible). Njegova prirodna stremljenja i čežnje su zemaljske. “Nebo je nebo Jehovino, a zemlju je dao sinovima čovječijim” (Ps. 115:16). Biblija jasno govori, da Jehova “nije stvorio zemlju na prazno, nego da se na njoj nastava” (Iza. 45:18). Zato je nada o vječnom životu pod rajskim uvjetima i prirodna i biblijska. Ne bi se je trebalo stidjeti.

Nada u milenij za dvije grupe

7. Kakvu nadu pružaju obećanje Abrahamu i Danijelovo proročanstvo narodima na Zemlji?

⁷ Pošto su 144 000 duhovnih Izraelaca “sjeme” ili “pravi Abrahamovi potomci” i “pravi nasljednici obećanja” (Gal. 3:26-29; Phillips), bilo bi dobro podsjetiti se, da je obećanje, dato Abrahamu, glasilo: “I blagosloviće se u sjemenu tvojem svi narodi na Zemlji” (1. Mojsijeva 22:16-18). Prorok Danijel je također govorio o ‘narodima, nacionalnostima i jezicima’, nad kojima će “vladati i kraljevati” “Sin čovječiji”, Isus Krist, zajedno sa “izabranima” ili “svecima Svevišnjega” (Dan. 7:13, 14, 27; 2. Tim. 2:10).

8. Što pokazuje, da su Pavao i Ivan razumjeli, da spasenje nije ograničeno samo na “izabrane”?

⁸ Prvim kršćanima nisu bila nepoznata ta proročanstva, koja govore o dvije skupine: o “sjemenu” i “narodima”, i o “svetima” i “nacionalnostima”. To je potvrdio apostol Pavao, nakon što je govorio o onima, koji će biti ‘sunasljednici Kristovi’ i ‘proslavljeni’ zajedno s njim u nebu, o ljudskim “stvorenjima” koja nestrpljivo “iščekuju” oslobođenje “ropstva raspadljivosti” i “sudjelovanju u slobodi slave djece Božje” (Rim. 2:15- 21). Pišući kršćanima, koji su kao i on imali nebesku nadu, apostol Ivan je govorio o Kristu kao “odgovarajućoj žrtvi za naše grijehe (onih “izabranih”), ali ne samo za naše, već i za čitavog svijeta” (1. Iv. 2:2; 3:1-3).

9. a) Koje vizije je Ivan vjerojatno već vidio, kad je pisao svoju prvu poslanicu? b) Kako one potvrđuju postojanje dviju spašenih skupina?

⁹ Kad je Ivan pisao te riječi, vjerojatno je već primio otkrivenje u kojem je, nakon što je vidio 144 000 “zapečaćenih” duhovnih Izraelaca, ugledao “veliko mnoštvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakog naroda i plemena, puka i jezika”. Oni će preživjeti “veliku nevolju” i “Janje”, Isus Krist, vodit će ih “na izvore žive vode” (Otkr. 7:4-17, ST). I naravno, u tom istom Otkrivenju je Ivan dobio i viziju o Kristovoj tisućugodišnjoj vladavini, u kojoj se ponovno spominju dvije skupine: oni koji “imaju učešća u prvom uskrsnuću” i koji će “kraljevati” i “čovječanstvo”, koje će Bog blagosloviti i koje će postati “njegov narod” (Otkr. 20:1-21:8, ST).

10. Koje dvije skupine imaju danas milenijsku nadu i u kojem razmjeru je njihov broj?

¹⁰ Nada u milenij danas nadvladava u srcima “malog stada” pozvanog da “sjedi na prijestoljima” sa Kristom u nebu i vlada tisuću godina (Luka 12:32; 22:28-30). Tu milenijsku nadu prihvatilo je također “veliko mnoštvo”, koje se pridružilo pomazanom kršćanskom ostatku u propovijedanju “ove dobre vijesti o kraljevstvu za svjedočanstvo svim narodima” (Mat. 24:14). Te dvije grupe prisustvovale su 31. marta 1980, slavi Gospodinove spomen večere. Samo je 9 564 osoba, širom svijeta, uzelo simbole kruha i vina, što je zaista mali “ostatak” od 144 000 onih, koji će vladati sa Isusom u tisućugodišnjem kraljevstvu. Ali osim njih, bilo je 5 717 092 promatrača, koji na taj način pokazuju cijenjenje za Jehovinu veliku pripremu, omogućenu kroz žrtvu njegovog Sina. Oni imaju izgled na vječni život na rajskoj Zemlji.

Nada u milenij još uvijek živi!

11. Kada i kako će se ostvariti milenijska nada?

¹¹ Da, nada u milenij je danas vrlo živa. Ostvarit će se nakon dolazeće “velike nevolje” kad će Krist i 144 000 “izabranih” započeti vladati u nebu tisuću godina i kada će “veliko mnoštvo” ljudi sličnih ovcama, zajedno sa milijardama uskrsnulih na Zemlji, ući u neizrecive blagoslove zemaljskog područja Mesijanskog kraljevstva (Mat. 25:34; Otkr. 20:12, 13).

12. Kako milenij definira jedna enciklopedija?

¹² Čovječanstvu je danas neophodno potrebna takva nada. Svjetovno mudrima nije nepoznata ta nada. Tako se u Britannica Macropaedii (1977) definira milenij na slijedeći način: “To tisućugodišnje razdoblje, poznato kao milenij, smatra se vremenom, u kojem će se konačno ispuniti ljudske čežnje za mirom, oslobođenjem zla i pravednom vladavinom na Zemlji pomoću Božje sile. ... milenarizam se bavi zemaljskim izgledima ljudskog društva. ... milenarizam pokušava odgovoriti slikovitim riječima na pitanja: Kakav će biti konačan kraj ovog svijeta? Da li će čovječanstvo ikada ostvariti stoljećima dug san o životu u zemaljskom raju ili će svi ljudi biti uništeni u vatrenoj kataklizmi, koja će uslijediti zbog njihove vlastite ludosti ili zbog Božje osude?” (Naglašeno od nas.)

13. a) Vjeruješ li, da će Zemlja biti uništena u “vatrenoj kataklizmi”? Zašto daješ takav odgovor? b) Kakva je bila prvobitna Božja namjera sa Zemljom?

¹³ Za neke pisce enciklopedije i bezvjerne religiozne vođe mogu ta pitanja imati samo teorijsko značenje. Ali za mnoge ljude iskrenog srca svih zemalja, ona su vrlo ozbiljna zbog njihovih svakodnevnih problema. Jehovini svjedoci su našli odgovor u Bibliji na ta pitanja. Za njih nije nada u vječni život “u zemaljskom raju” “stoljetni san”, već ima sigurne temelje, jer se temelji na zdravoj biblijskoj nauci. I Hebrejski i Grčki spisi pokazuju, da Bog neće dozvoliti zlim ljudima, da unište zemlju “u vatrenoj kataklizmi” (Otkr. 11:18; Iza. 45:18). Niti sam namjerava uništiti Zemlju (Ps. 104:5). Nakon što je Bog stvorio čovjeka i postavio ga u raj, on mu je otkrio svoju namjeru, naime, da “podloži” zemlju, proširujući po cijeloj zemlji rajske uvjete i da “napuni (ne prepuni) zemlju” pravednim ljudima, ‘stvorenima po obličju Božjemu’ (1. Mojs. 1:26-28; 2:15).

14. Kako odgovara milenijska nada Božjoj “vječnoj namjeri”?

¹⁴ Još uvijek je to Božja “volja”, koja će se izvršiti kroz njegovo Mesijansko kraljevstvo kada će biti “kako na nebu tako i na zemlji” (Mat. 6:10). Cijela Biblija bez dvojbe pokazuje, da Bog nije odustao od svoje prvobitne namjere (Iza. 46:9, 10). Milenij, ili tisućugodišnja Kristova vladavina, odgovara Božjoj “vječnoj namjeri”, čiji je jedan dio “da se sve sastavi u Kristu što je na nebesima i na zemlji” (Efež. 3:11; 1:8-10). Drugim riječima, milenij nije sam sebi cilj; on je sredstvo k cilju, on je izvršenje Božje prvobitne namjere za Zemlju.

To nije “materijalistički san”

15, 16. Kako je jedan katolički svećenik definirao nadu u milenij, ali što je, čini se, pri tome zaboravio?

¹⁵ Religiozni protivnici se rugaju Jehovinim svjedocima, jer propovijedaju nadu u milenij. Međutim, baš su oni ti koji šalju sve dobre u nebo, a sve zle u pakao na vječno mučenje, ostavljajući tako Zemlju potpuno izvan Božje “vječne namjere”. Francuski dominikanski svećenik H. C. Chery, čija je specijalnost kritiziranje Jehovinih svjedoka, na primjer naziva nadu u obnovu raja na Zemlji “materijalističkim snom”.

¹⁶ Tog katoličkog svećenika treba, prije svega, podsjetiti, da katolička crkva nikada nije nadu u milenij službeno osudila ili je definirala kao krivovjerstvo. To nije iznenađujuće, jer se temelji na Bibliji. Većina najranijih i najistaknutijih “crkvenih otaca” smatrala ju je “jednom od bitnih dogmi kršćanske vjere”. Da li su Polikarp, Papijas, Irenej, Justinij Mučenik i Tertulijan bili, također ‘materijalistički sanjači’?

17. Zašto nitko nema pravo optužiti Jehovine svjedoke, da su ‘materijalistički sanjači’?

¹⁷ Neki su od njih, istina, kao i drugi kasnije, obezvrijedili nadu u milenij pridajući prorečenim milenijskim blagoslovima svjetovnu primjenu ili je čak izvrtali u socijalno političku. Ali nitko ne može iskreno optužiti Jehovine svjedoke, da to čine. Čak i sada, u svijetu usmjerenom na uživanja, ti kršćani vode čvrstu borbu protiv materijalizma i uživanja kako kod sebe tako i unutar svojih skupština. Oni naglašavaju duhovne vrijednosti. Svjesni su, da oni, koji padnu kao žrtve materijalizma u ovom “vremenu kraja”, možda nikada neće doživjeti milenij (Luka 21:34-36; Dan. 12:4). Osim toga, ne nadaju se da će ući u milenij kroz ljudske programe socijalnih reformi. Potpuno se oslanjaju na Božju pomoć preko njegovog mesijanskog kralja. Taj “kralj nad kraljevima” će se boriti na čelu nebeskih borbenih snaga i okončati svu zlobu na Zemlji (Otkr. 19:11-20:3).

Raj — duhovan i doslovan

18. Zašto možemo očekivati, da će se dalje razvijati duhovni raj u toku milenija?

¹⁸ Jehovini svjedoci već danas žive u duhovnom raju. Osim toga, pouzdano očekuju, da će postati još duhovniji u tisućugodišnjoj Kristovoj vladavini, kada će se otvoriti simbolične “knjige”, otkrivajući Božje zahtjeve (Otkr. 20:12).

19. Zašto će milenij zahtijevati veliku samopožrtvovnost i težak rad?

¹⁹ Pažljivim čitanjem biblijskih stavaka, koji govore o tisućugodišnjoj Kristovoj vladavini (na primjer, Otkrivenje 20:11– 21:8). Jehovini svjedoci su ustanovili, da će milenij zahtijevati veliku samopožrtvovnost od onih, koji imaju zemaljsku nadu. Trebat će mnogo raditi na obrađivanju i uljepšavanju Zemlje, ali rajske uvjete neće sebično razvijati samo za sebe i svoje obitelji. Kristova tisućugodišnja vladavina je zapravo, “dan” sudaa za preživjele približavajućeg se “rata velikog dana Boga svedržitelja” (Dj. ap. 17:30, 31; Otkr. 16:14, 16); to će također biti sudnji dan za milijune mrtvih, koji će biti uskrsnuti i suđeni po djelima koja će činiti u raju na Zemlji (Iv. 5:28, 29; Luka 23:42, 43). Te uskrsnule će se pod tisućugodišnjom vladavinom Mesije nesebično poučavati o putovima pravde. (Usporedi Izaija 11:1-9.) Nije to “materijalistički san”! To će značiti naporan rad i na duhovnom području.

20. Što će se dogoditi po završetku tisuću godina i sa kakvim izgledom za vjerne?

²⁰ Ipak, milenij će biti samo početak. Nakon posljednje kušnje, kada se završi tisuću godina, oni ljudi, koji ostanu vjerni Božjem univerzalnom suverenitetu, dobit će vječni život na rajskoj zemljib (1. Kor. 15:24-28; Otkr. 20:7-10).

Nada koja može biti i tvoja

21, 22. a) Što se uvijek raduju činiti Jehovini svjedoci? b) Koja je njihova nada za blisku budućnost?

²¹ Takvu nadu ima sada preko 2 000 000 kršćanskih Jehovinih svjedoka u više od 200 zemalja. Vrlo je živa u njihovim mislima i srcima, tako živa, da uvijek s radošću drugima objašnjavaju ‘razlog svoje nade’ (1. Petr. 3:15).

²² Svjetski događaji od 1914. g., kojima se ispunjuju biblijska proročanstva, pokazuju da sada živimo u ‘vremenu svršetka’ i da je blizu besprimjerno “vrijeme nevolje” (Dan. 12:1-4; Mat. 24:3-21). Ostatku “izabranih” i “velikom mnoštvu” njihovih, pratioca obećano je preživljavanje “velike nevolje” (Mat. 24:22; Otkr. 7:9, 10, 14). Iza toga će se ispuniti njihova nada u milenij. Vjeruješ li u to? “A Bog izvor nade, neka vam dadne potpunu radost i mir u vjeri, da napredujete u nadi” (Rim. 15:13, ST).

[Bilješke]

[Slika na stranici 25]

Uskrsnuli će pod mesijanskim milenijem biti poučeni o putovima pravde