Pitanja čitalaca
◼ Koja je razlika između besmrtnosti i vječnog života?
Beskrajnom životu radovat će se pomazanici koji dobivaju duhovni život na nebu i ljudi koje Bog proglasi pravednima za život u raju na Zemlji. Dakle, ako misliš na ishod: besmrtnost na nebu i vječni život na Zemlji u osnovi znače jedno te isto — živjeti zauvijek. Ipak se mogu dati neka objašnjenja o besmrtnosti.
Grčka riječ prevedena sa “besmrtnost” (athanasia) sastavljena je iz negativnog a i thanatos, što znači “smrt”. Besmrtnost temeljno znači “bez smrti” ili neumrlost. Razumljivo je, da je Jehova apsolutni izvor svega života i besmrtan (Psalam 36:9; 90:1, 2). To je potvrđeno činjenicom što je njegov proslavljeni sin, koji je sada “odraz njegove (Božje) slave i točan odraz njegova bića”, opisan kao “kralj onih (ljudi) koji vladaju kao kraljevi i gospodar onih koji vladaju kao gospodari, koji jedini ima besmrtnost” (Jevrejima 1:3, NS; 1. Timoteju 6:15, 16, NS). Nijedno stvorenje ne može oduzeti život Isusu budući da je besmrtan, po čemu se i razlikuje od ljudi ili duhovnih stvorenja, koji mogu umrijeti. Dalje čitamo: “Da, Krist, sada uskrsnut iz mrtvih, više ne umire; smrt ne gospodari više nad njim” (Rimljanima 6:9, NS),
Iako je besmrtnost u nekom smislu vječni život, ipak ona obuhvaća više nego samo beskrajan život onoga koji je posjeduje. Čini se da ukazuje na posebno svojstvo života i da je vezana za neraspadljivost. U Bibliji piše za duhom pomazane kršćane koji dobivaju nebesku nagradu: “Jer ovo što je raspadljivo (u ljudskom tijelu) mora se obući u neraspadljivost, i ovo što je smrtno mora se obući u besmrtnost. A kad (se ovo što je raspadljivo obuče u neraspadljivost) i ovo što je smrtno obuče u besmrtnost, tada će se ispuniti napisana riječ: ‘Smrt je zauvijek progutana’” (1. Korinćanima 15:53, 54, NS).
Ipak, Biblija ne daje mnogo pojedinosti o osobini života koji je nazvan besmrtnošću. Mi znamo da smrtni ljudi — čak i savršeni ljudi koji imaju izgleda živjeti beskrajno na Zemlji — moraju jesti i piti da bi održali život ili bi umrli i njihova bi se tijela podlegla raspadljivosti (1. Mojsijeva 2:9, 15, 16). Besmrtnost nesumnjivo obuhvaća kakvoću života, koji se ne treba na taj način podržavati. Zato bi se moglo reći, da svi koji postanu besmrtni nisu podložni smrti ili ‘smrt ne gospodari više nad njima’. To bi bilo u suglasnosti i s time što primaju neraspadljivost, a to ukazuje da je njihovo duhovno tijelo ili duhovni organizam nedodirljivo, izvan truljenja, propadanja ili raspadanja. (Usporedi 2. Korinćanima 5:1; Otkrivenje 20:6.) Na te se načine može pokazati razlika između besmrtnosti i vječnog ljudskog života.
Jehova Bog je savršen sudac koji nagrađuje pomazanike besmrtnošću. Kad on u svojoj neograničenoj mudrosti i pronicljivosti utvrdi da su takvi potpuno ispitani i savršeno odgovaraju za besmrtnost, možemo biti sigurni da će zauvijek biti vjerni. Svi oni koje Jehova odredi dostojnima beskrajnog života, bilo besmrtni duhovi ili savršeni ljudi, moći će ga vječno obožavati. Dakle, konačno razmatranje pokazuje da j ljudski vječni život i besmrtnost na nebu donose beskrajan život (Ivan 17:3).
◼ Je li pravilno zaključiti iz Ivana 20:25 da je Isus bio prikovan posebnim čavlom kroz svaku ruku?
Enciklopedija za biblijsku, teološku i crkvenu literaturu (Cyclopaedia of Biblical, Theological, and Ecclesiastical Literature) od MeKlintoka i Stronga obrazlaže:
‘Mnogo je vremena i truda izgubljeno u raspravama o tome da li je Gospodin prikovan sa tri ili četiri čavla. Nonus tvrdi da su bila samo tri čavla, i u tome ga slijedi Gregori Nazianzen. Više je rašireno vjerovanje da je bilo četiri čavla — mišljenje koje se najduže zastupa i koje neobičnim dokazima podupire Curtius. Neki su došli i do četrnaest čavala.’ — II svezak, str. 580.
U Mateju 27:35 samo piše: “Kad ga prikovaše, podijeliše njegovu gornju odjeću bacajući kocku” (NS). Malo je pojedinosti dano, tako i u Marku, Luki i Ivanu. Nakon Isusovog uskrsnuća, Toma je rekao: “Dok ne vidim na rukama njegovim trag čavala i ne stavim prst svoj u mjesto od čavala i ne stavim ruke svoje u njegov bok, zaista neću vjerovati” (Ivan 20:25, NS). Dakle, iako su ponekad zločinci vezivani konopcima za stup, Isus je bio prikovan. Neki su došli do zaključka na temelju Ivana 20:25, da su upotrijebljena dva čavla — kroz svaku ruku jedan. No, da li se treba razumjeti Tomina upotreba množine (čavala) kao točan opis koji ukazuje da su Isusu probili svaku ruku posebnim čavlom?
Prema Luki 24:39 uskrsnuli Isus je rekao: “Pogledajte moje ruke i moje noge, to sam ja osobno”(NS). To nas navodi na pomisao da su i Kristove noge bile pribijene. Budući da Toma nije spomenuo znakove čavala na Isusovim nogama, time što je upotrijebio množinu “čavala”, moglo je značiti da se općenito osvrnuo na veći broj čavala upotrijebljen kod raspinjanja Isusa na stup.
Zato je u ovom trenutku nemoguće sigurno reći koliko je čavala upotrijebljeno. Na sve crteže Isusa na ‘stupu treba gledati kao na djela umjetnika, koja pružaju samo sliku temeljenu na ograničenim dokazima kojima raspolažemo. Ne bi trebali dopustiti da rasprave o takvom nevažnom detalju zamrače najvažniju istinu, da smo “izmireni s Bogom smrću sina njegova” (Rimljanima 5:10, NS).