Pitanja čitalaca (2)

◼ Je li prikladno za kršćanina da kupuje listiće lutrije samo radi zabave ako prihod ide u dobrotvorne svrhe?

Biblija nas ne želi odvratiti od prikladne zabave, jer je Jehova ‘sretan Bog’ (1. Timoteju 1:11). Njegov se narod može radovati glazbi, pristojnom plesu, umjerenom jelu i piću i uravnoteženom sudjelovanju u sportu i raznim igrama (Psalam 150:4; Propovjednik 2:24). Međutim, kockanje se u svakom slučaju suproti Božjem mudrom savjetu, a jednako je i sa lutrijom.

Što je zapravo lutrija? Sastoji se od kupnje listića ne bi li se dobilo zgoditak. Dobitnik se bira izvlačenjem ili nekim drugim načinom biranja brojevaa. Često postoji velika nagrada, možda u iznosu od nekoliko milijuna dolara. Privlačnost tako ogromnih nagrada dovela je do toga da su lutrije postale “najraširenijim oblikom kockanja” (The World Book Encyclopedia). Stotine milijuna ljudi sudjeluju u tom obliku igara na sreću.

Neki smatraju da igranje lutrije nije ni neispravno ni loše, jer je cijena listića možda mala, jer je sudjelovanje dobrovoljno i jer se dio utrška može koristiti za dobrotvorne svrhe, kao naprimjer pomoć siromašnima. Koliko je osnovano takvo razmišljanje?

Iako neki tvrde da kupnja listića lutrije predstavlja samo jeftinu zabavu, ne može se opovrći faktor pohlepe. Ljudi kupuju listiće lutrije nadajući se velikom dobitku. To je u svakom slučaju suprotno božanskom savjetu koji ukazuje da pohlepa može biti tako ozbiljno zlo da može spriječiti nekoga da ‘uđe u Božje kraljevstvo’. Stoga, ako kršćanin uporno pokazuje pohlepu sudjelujući u igrama na sreću, on može biti isključen iz kršćanske skupštine (1. Korinćanima 5:11; 6:10). Biblija kaže: “Od početka brzo [pohlepom] stečeno imanje na koncu nije blagoslovljeno” (Priče Salamunove 20:21, ST). Ako kršćanin osjeti bilo kakvu želju da “oproba sreću” na lutriji, trebao bi ozbiljno razmisliti o pohlepi na kojoj se temelji lutrija. U Efežanima 5:3 čitamo da se ‘pohlepa ne bi smjela ni spominjati među nama’, a još manje bi joj se kršćanin trebao prepustiti.

Najviše se igrača lutrije obično može naći u siromašnim društvima. Stoga, iako je cijena listića mala, želja za dobitkom usmjerena je ka zadovoljavanju istinskih obiteljskih potreba — više hrane, odgovarajuća odjeća, bolja medicinska njega. Osoba koja tvrdi da je kršćanin a zanemaruje te obiteljske potrebe ‘gora je od onoga tko je bez vjere’ (1. Timoteju 5:8).

Iako kupnja listića lutrije neće znatno oštetiti kućni budžet, to ne znači da se drugima ne može naškoditi. Kako to? Jer bi skoro svatko tko kupuje listić lutrije volio osvojiti zgoditak. Odakle se prikuplja novac za taj zgoditak? Ako listić košta 8 000 din., a glavni zgoditak iznosi 4 milijarde din., to znači da se novac uzima od 500 000 drugih ljudi. Je li to u skladu s Božjim savjetom da se ne poželi tuđa dobra? (5. Mojsijeva 5:21). Novac za glavni zgoditak zapravo će se uzeti od mnogo više ljudi, jer će se prodati daleko više od 500 000 listića. Znatna količina novca od kupljenih listića mora se odvojiti za administrativne troškove, a jedan dio i za dobrovoljne svrhe, čime se opravdava svrha lutrije. Dakle, iako si netko možda može priuštiti 8 000 dinara za lutriju, što je s velikom većinom drugih? Osim toga, kao sretnom dobitniku sigurno će mu se pridati publicitet, čime će se mnoge potaći da igraju lutriju ili da kupe još više listića, iako si to ne mogu priuštiti.

Ne može se poreći ni činjenica da je s bavljenjem lutrijom povezan san da se dobije novac bez truda. Da, lutrija potiče lijenost ili apelira na nju. Biblija, međutim, potiče Božje sluge da budu štedljivi, marljivi i radini. Ona ne potiče na to da očekujemo da ćemo nešto dobiti zabadava, nego kaže: “Ako tko neće da radi, neka i ne jede” (2. Solunjanima 3:10, ST; Priče Salamunove 13:4; 20:4; 21:25; 1. Solunjanima 4:9-12).

To što ljudi svojom voljom sudjeluju u igranju lutrije i što je ona ozakonjena ne opravdava kršćanina koji u tome sudjeluje. Neke vlade legaliziraju i druge oblike kockanja, kao i prostituciju i poligamiju. Iako su takve stvari ozakonjene i ljudi svojom voljom sudjeluju u njima, to ne znači da je takvo što ispravno s Božjeg gledišta. Kršćani se umjesto toga trude odražavati Davidovo stanovište: “Daj da upoznam tvoje puteve, Jehova; nauči me svojim stazama. Daj mi da hodim u tvojoj istini i pouči me, jer si ti moj Bog spasenja” (Psalam 25:4, 5, NS).

Ako kršćanin uistinu želi pomoći siromašnima, bolesnima ili ostarjelima, on to u svakom slučaju može činiti na izravan način ili na takav način koji nije povezan sa igrana na sreću.

[Bilješka]