Što je masoretski tekst?

BEZ obzira na to na kojem jeziku čitaš Bibliju, dio te knjige vjerojatno je preveden direktno ili indirektno iz masoretskog teksta, koji obuhvaća Hebrejska pisma ili “Stari zavjet”. Zapravo, postojalo je više masoretskih tekstova. Dakle, koji je bio odabran i zašto? Što je ustvari masoretski tekst, i kako znamo da je pouzdan?

Riječ Jehovina

Pisanje Biblije počelo je 1513. pr. n. e. na gori Sinaj. U 2. Mojsijevoj 24:3, 4 govori nam se: “I dodje Mojsije, i kaza narodu sve riječi Gospodinove i sve zakone. I odgovori narod jednijem glasom i rekoše: činićemo sve što je rekao Gospodin. I napisa Mojsije sve riječi Gospodinove.”

Hebrejska pisma zapisivana su duže od tisuću godina, od 1513. pr. n. e. sve do oko 443. pr. n. e. Budući da su pisci bili nadahnuti od Boga, logično je da je on tako vodio stvari da je njegova poruka vjerno sačuvana (2. Samuelova 23:2; Izaija 40:8). Međutim, znači li to da je Jehova isključio sve ljudske greške tako da nije bilo promijenjeno nijedno slovo dok se vršilo prepisivanje?

Vrata pogreškama odškrinuta

Iako su Božju riječ iz generacije u generaciju prepisivali muževi koji su je duboko cijenili, u manuskriptima su se u određenoj mjeri potkrale greške. Pisci Biblije bili su nadahnuti, no prepisivači nisu radili pod božanskim nadahnućem.

Nakon povratka iz babilonskog izgnanstva 537. pr. n. e., Židovi su prihvatili nov način pisanja i upotrebljavali su slova četvrtastog oblika koja su naučili u Babilonu. S tom značajnom promjenom bio je usko povezan problem sličnosti određenih slova koja su se mogla greškom zamijeniti. Budući da se hebrejski jezik temelji na suglasnicima a samoglasnike dodaje čitalac prema svom razumijevanju sadržaja, promjena jednog suglasnika mogla je lako izmijeniti značenje riječi. Međutim, u većini slučajeva takve su greške otkrivene i ispravljene.

Velika većina Židova nije se vratila u Izrael nakon pada Babilona. Stoga su sinagoge postale duhovna središta židovskih zajednica diljem Srednjeg istoka i Evrope.a Svaka je sinagoga trebala kopije svitaka Pisama. Kako su se umnažale kopije, tako se povećavala mogućnost greške prepisivača.

Vrata pogreškama zatvorena

Počevši u prvom stoljeću n. e., pismoznalci u Jeruzalemu pokušali su stvoriti glavni tekst po kojem bi se mogli ispravljati svi drugi svici Hebrejskih pisama. Ipak, nije postojao konačni postupak za pravljenje razlika između originalnog teksta i manuskripata koji su sadržavali greške prepisivača. Od drugog stoljeća n. e. nadalje, konsonantski tekst Hebrejskih pisama izgledao je kao da je prilično dobro standardiziran, iako još nije bio stručno utvrđen. Citati iz Hebrejskih pisama koji se pojavljuju u Talmudu (sastavljenom između drugog i šestog stoljeća n. e.) prilično često ukazuju na izvor različit od onog koji je kasnije postao poznat kao masoretski tekst.

Riječ “tradicija” na hebrejskom glasi masoráh ili masóreth. Oni koji su čuvali tradiciju točnog prepisivanja Hebrejskih pisama postali su do šestog stoljeća n. e. poznati kao masoreti. Na prijepise koje su napravili ukazuje se kao na masoretske tekstove. Što je bilo toliko posebno u njihovom radu i tekstovima koje su priredili?

Hebrejski je nestajao kao živ, nacionalni jezik, i mnogi ga Židovi više nisu dobro govorili. Stoga je bilo ugroženo sâmo razumijevanje konsonantskog biblijskog teksta. Da bi ga zaštitili, masoreti su razvili sustav samoglasnika predočenih točkicama i crticama. One su se stavljale iznad i ispod suglasnika. Masoreti su razvili i zamršen sustav znakova koji su služili i kao jedan oblik interpunkcije i kao vodič za točniji izgovor.

Tamo gdje su masoreti smatrali da je tekst izmijenjen ili da su ga prijašnje generacije pismoznalaca netočno prepisale, pravili su bilješke na marginama sa strane umjesto da mijenjaju tekst. Bilježili su neobične oblike i kombinacije riječi te učestalost njihovog pojavljivanja u pojedinoj knjizi ili unutar cijelih Hebrejskih pisama. Zabilježeni su i dodatni komentari kako bi se pomoglo prepisivačima prilikom provjere. Razvijen je sustav skraćenih “šifri” kako bi se ove informacije zabilježile krajnje sažeto. Na gornjim i donjim marginama se u jednoj vrsti mini konkordance nabrajalo dijelove povezanih redaka koji su se komentirali u bilješkama na marginama sa strane.

Najpoznatiji sustav usavršili su masoreti u Tiberiasu, pored Galilejskog mora. Obitelji Ben Ašera i Ben Naftalija iz devetog i desetog stoljeća n. e., koje su vjerojatno bile karaiti, postale su posebno istaknute.b Iako su postojale razlike između ove dvije škole u načinu izgovora i bilješkama, u njihovim se tekstovima suglasnici razlikuju na manje od deset mjesta u cijelim Hebrejskim pismima.

Obje masoretske škole, i Ben Ašerova i Ben Naftalijeva, mnogo su doprinijele tekstualnoj učenosti svog vremena. Nakon što je Majmonides (utjecajan izučavatelj Talmuda iz 12. stoljeća) pohvalio Ben Ašerov tekst, i drugi su mu dali isključivu prednost. To je išlo tako daleko da se danas ne može pronaći nijedan Ben Naftalijev manuskript. Ostali su samo popisi razlika između dvije škole. Ironično je to što se Majmonidesov komentar odnosio na stilske značajke, kao što je razmak između odlomaka, a ne na važnija obilježja točne predaje.

Možemo li pronaći “čist” masoretski tekst?

Izučavatelji međusobno raspravljaju o tome koji je danas dostupan kodeks “čist” Ben Ašerov tekst, jer bi tada dobili “pravi” masoretski tekst. Zapravo, nikad nije ni postojao jedan jedinstven, “čist” i autoritativan masoretski tekst. Umjesto toga, postojalo je mnogo masoretskih tekstova koji su se međusobno neznatno razlikovali. Svi postojeći kodeksi izmiješani su tekstovi koji sadrže i Ben Ašerova i Ben Naftalijeva objašnjenja.

Danas se svaki prevodilac Hebrejskih pisama suočava s ogromnim zadatkom. Ne mora samo poznavati hebrejski tekst već mora poznavati i sve razumne mogućnosti gdje je tekst možda izmijenjen greškom prepisivača ili na neki drugi način. Iako različiti masoretski tekstovi služe kao temelj, prevodilac treba uzeti u obzir i druge vrijedne izvore koji bi mogli razumno prikazivati starije i možda točnije verzije konsonantskog teksta.

Ernst Würthwein u predgovoru svoje knjige The Text of the Old Testament objašnjava ovako: “Kad se suočavamo s teškim odlomkom, ne možemo jednostavno sakupiti različita objašnjenja i izabrati ono za koje se čini da nudi najjednostavnije rješenje, ponekad dajući prednost hebrejskom tekstu, drugi put Septuaginti ili pak Aramejskom targumu. Nisu svi tekstualni znakovi jednako pouzdani. Svaki ima svoju vlastitu značajku i svoju naročitu povijest. Moramo biti upoznati s tim ako očekujemo da ćemo izbjeći nedostatna ili kriva rješenja.”

Imamo čvrst temelj za potpuno povjerenje da je Jehova sačuvao svoju Riječ. Zahvaljujući udruženim naporima mnogih iskrenih ljudi tijekom stoljeća, nadohvat ruke nalaze nam se bit, sadržaj, pa čak i detalji biblijske poruke. Nijedna neznatna promjena u slovu ili riječi ne utječe na našu sposobnost razumijevanja Pisama. Sada se postavlja važno pitanje: Hoćemo li živjeti po Božjoj riječi Bibliji?

[Bilješke]

[Slika na stranici 26]

Alepski kodeks sadrži masoretski tekst

[Zahvala]

Bibelmuseum, Münster