Tko su bili masoreti?

JEHOVA, ‘Bog istine’, sačuvao je svoju Riječ, Bibliju (Psalam 31:5). No budući da ju je Sotona, neprijatelj istine, pokušao iskriviti i uništiti, kako je onda Biblija došla do nas u osnovi u onakvom obliku u kakvom je bila napisana? (Vidi Matej 13:39.)

Dio odgovora može se naći u komentaru profesora Roberta Gordisa: “Postignuće hebrejskih pismoznalaca, nazvanih masoreti ili ‘čuvari tradicije’, ne cijeni se dovoljno. Ti su anonimni pismoznalci pomno i brižljivo prepisivali Svetu knjigu.” Iako je većina tih prepisivača nama danas ostala nepoznata, ime jedne obitelji masoreta ostalo je jasno zabilježeno — obitelj Ben Ašer. Što znamo o toj obitelji i ostalim masoretima?

Obitelj Ben Ašer

Dio Biblije izvorno napisan na hebrejskom, koji se često naziva Stari zavjet, vjerno su prepisivali židovski pismoznalci. Te su prepisivače od šestog do desetog stoljeća n. e. nazivali masoretima. Što je sve uključivao njihov posao?

Stoljećima se hebrejski jezik pisao samo suglasnicima, dok je samoglasnike dodavao čitalac. Međutim, do vremena masoreta izgubio se ispravan izgovor hebrejskog, jer mnogi Židovi više nisu tečno govorili taj jezik. Skupine masoreta u Babilonu i Izraelu izumile su znakove koji su se stavljali oko suglasnika kako bi označili akcente i ispravan izgovor samoglasnika. Razvijena su najmanje tri različita sustava, ali najutjecajnijim se pokazao sustav masoreta u Tiberiasu, pored Galilejskog mora, postojbini obitelji Ben Ašer.

Povijesni izvori nabrajaju pet generacija masoreta iz te jedinstvene obitelji, počevši s Ašerom starijim u osmom stoljeću n. e. Ostali su bili Nehemija ben Ašer, Ašer ben Nehemija, Mojsije ben Ašer i na kraju Aron ben Mojsije ben Ašer u desetom stoljeću n. e.a Ti su muževi bili prethodnici onih koji su usavršavali pisane znakove kojima bi se najbolje izrazio ispravan izgovor hebrejskog biblijskog teksta, kako su ga oni razumjeli. Da bi razvili te znakove, morali su utvrditi temelj hebrejskog gramatičkog sustava. Nikad nije bio zabilježen jasno definiran sustav pravila hebrejske gramatike. Stoga bi se moglo reći da su ti masoreti bili među prvim hebrejskim gramatičarima.

Aron, posljednji masoret koji je pripadao Ben Ašerovoj obiteljskoj tradiciji, bio je prvi koji je zabilježio i uredio te informacije. Učinio je to u djelu pod naslovom “Sefer Dikdukei ha-Te’amim”, prvoj knjizi hebrejskih gramatičkih pravila. Ta je knjiga postala temelj za druga djela hebrejskih gramatičara u kasnijim stoljećima. No to je bio samo nusproizvod važnijeg djela koje su vršili masoreti. Što je to bilo?

Bilo je potrebno izvanredno pamćenje

Masoretima je bilo najvažnije točno prenošenje svake riječi, pa čak i svakog slova, biblijskog teksta. Da bi osigurali točnost, masoreti su koristili margine sa strane na svakoj stranici kako bi zabilježili informacije koje će ukazivati na svaku moguću promjenu teksta koju su nehotice ili namjerno izvršili raniji prepisivači. U tim marginalnim bilješkama masoreti su također bilježili neobične oblike i kombinacije riječi, označavajući koliko se često pojavljuju u pojedinoj knjizi ili unutar cijelih Hebrejskih pisama. Ti su komentari bili zabilježeni u vrlo skraćenim šiframa jer je prostor bio ograničen. Kao dodatno sredstvo provjere, označili su srednju riječ i slovo određenih knjiga. Išli su tako daleko da su brojali svako slovo u Bibliji kako bi osigurali točno prepisivanje.

Na gornjoj i donjoj margini stranice, masoreti su bilježili opširnije komentare u vezi s nekim kratkim bilješkama s margina sa strane.b Oni su im bili korisni dok su provjeravali svoj rad. Budući da tada reci nisu bili označeni brojevima i da nisu postojale biblijske konkordance, kako su onda masoreti upućivali na druge dijelove Biblije da bi izvršili tu provjeru? Na gornjim i donjim marginama naveli su dio paralelnog retka kako bi ih podsjetio na druga mjesta u Bibliji gdje se može pronaći riječ ili riječi na koje se ukazuje. Budući da je prostor bio ograničen, često su pisali samo jednu ključnu riječ kako bi ih podsjetila na svaki paralelni redak. Da bi se mogli koristiti tim marginalnim bilješkama, ovi su prepisivači praktički morali znati napamet cijelu hebrejsku Bibliju.

Popisi koji su bili predugački za margine bili su prebačeni na drugi dio manuskripta. Naprimjer, masoretska bilješka na margini sa strane za 1. Mojsijevu 18:3 pokazuje tri hebrejska slova, קלד. To je hebrejski ekvivalent za broj 134. Na jednom drugom dijelu manuskripta pojavljuje se popis 134 mjesta gdje su predmasoretski prepisivači namjerno uklonili ime Jehova iz hebrejskog teksta, nadomjestivši ga riječju “Gospodin”.c Iako su bili svjesni tih promjena, masoreti si nisu uzimali slobodu da prepravljaju tekst koji im je bio predan. Umjesto toga, ukazivali su na te promjene u svojim marginalnim bilješkama. No, zašto su se masoreti u tolikoj mjeri brinuli da ne mijenjaju tekst, kad su ga prijašnji prepisivači već promijenili? Je li njihov oblik židovskog vjerovanja bio drugačiji od onog njihovih predaka?

Što su vjerovali?

Tijekom tog razdoblja masoretskog napretka, judaizam je bio uključen u ideološku bitku koja je imala duboke korijene. Od prvog stoljeća n. e. rabinski je judaizam povećavao svoju moć. S pisanjem Talmuda i rabinskih tumačenja, biblijski je tekst poprimio drugorazredno značenje u odnosu na rabinska tumačenja usmenog nauka.d Zbog toga je pažljivo čuvanje biblijskog teksta moglo izgubiti na važnosti.

U osmom se stoljeću skupina poznata kao karaiti pobunila protiv tog trenda. Kako bi naglasili važnost osobnog proučavanja Biblije, odbacili su autoritet i tumačenja rabina kao i Talmuda. Samo su biblijski tekst prihvaćali kao svoj autoritet. To je povećalo potrebu za točnim prenošenjem tog teksta, pa su masoretske studije dobile novi zamah.

U kojoj su mjeri rabinska i karaitska vjerovanja utjecala na rad masoreta? M. H. Goshen-Gottstein, stručnjak za manuskripte hebrejske Biblije, kaže sljedeće: “Masoreti su bili uvjereni (...) da čuvaju drevnu tradiciju, i namjerno zadiranje u nju bilo bi za njih najgori mogući zločin.”

Masoreti su smatrali pravilno prepisivanje biblijskog teksta svetim zadatkom. Iako su osobno možda bili jako motivirani nekim drugim religioznim razlozima, izgleda da je sâm masoretski rad bio iznad svih ideoloških pitanja. Vrlo sažete marginalne bilješke nisu ostavile puno mjesta za teološku raspravu. Sâm biblijski tekst bio je njihova glavna preokupacija; oni nisu vršili neovlaštene promjene na njemu.

Izvlačiti korist iz njihovog djela

Iako prirodni Izrael više nije bio Božji izabrani narod, ti su židovski prepisivači bili potpuno predani točnom očuvanju Božje riječi (Matej 21:42-44; 23:37, 38). Postignuće obitelji Ben Ašer kao i drugih masoreta dobro je rezimirao Robert Gordis, koji je napisao: “Ti su ponizni ali nesavladivi radnici (...) sakriveni od pogleda drugih obavljali svoj divovski zadatak očuvanja biblijskog teksta od gubitka ili promjena” (The Biblical Text in the Making). Zbog toga su reformatori iz 16. stoljeća, kao što su bili Luther i Tyndale, imali dobro sačuvan hebrejski tekst koji su koristili kao temelj za svoj rad kad su se suprotstavili vlasti crkve i počeli prevoditi Bibliju na narodne jezike kako bi je svi mogli čitati.

Djelo masoreta koristi i nama danas. Njihovi hebrejski tekstovi čine temelj za Hebrejska pisma New World Translation of the Holy Scriptures. Taj se prijevod i dalje prevodi na mnoge jezike s onim istim duhom odanosti i brige za točnost koji su pokazali drevni masoreti. I mi bismo trebali pokazivati sličan duh time da poklanjamo pažnju Riječi Jehove Boga (2. Petrova 1:19).

[Bilješke]

[Okvir/slika na stranici 28]

Sustav za izgovor hebrejskog

MASORETI su stoljećima tragali za najboljom metodom bilježenja znakova za samoglasnike i oznaka za akcente. Stoga ne iznenađuje što sa svakom generacijom obitelji Ben Ašer nailazimo na stalan razvoj metoda. Postojeći manuskripti predstavljaju stilove i metode samo posljednja dva masoreta iz obitelji Ben Ašer, Mojsija i Arona.e Komparativno proučavanje tih manuskripata pokazuje da je Aron razvio pravila o određenim manje važnim točkama izgovora i obilježavanja koja se razlikuju od onih njegova oca Mojsija.

Ben Naftali bio je suvremenik Arona ben Ašera. Kairski kodeks Mojsija ben Ašera sadrži mnoga čitanja koja se pripisuju Ben Naftaliju. Dakle, ili je Ben Naftali učio pod vodstvom Mojsija ben Ašera ili su obojica sačuvala nešto drevniju uobičajenu tradiciju. Mnogi izučavatelji govore o razlikama između Ben Ašerovog i Ben Naftalijevog sustava, no M. H. Goshen-Gottstein piše sljedeće: “Točnije bi bilo govoriti o dva podsustava unutar obitelji Ben Ašer i tu razliku u tumačenjima označiti: Ben Ašer protiv Ben Ašera.” Dakle, bilo bi netočno govoriti o samo jednoj Ben Ašerovoj metodi. Metode Arona ben Ašera nisu postale konačno prihvaćen oblik zbog neke svojstvene superiornosti. Samo zbog toga što je Mojsije Majmonides, izučavatelj Talmuda iz 12. stoljeća, hvalio tekst Arona ben Ašera, taj je tekst dobio prednost.

[Slika — hebrejska slova]

Dio 2. Mojsijeve 6:2 sa i bez samoglasničkih točkica i dijakritičkih znakova

[Bilješka]

[Slika na stranici 26]

Tiberias, središte masoretske aktivnosti od osmog do desetog stoljeća

[Zahvala]

Pictorial Archive (Near Eastern History) Est.