Objavitelji Kraljevstva izvještavaju

Raznositi sjeme Kraljevstva u svakoj prilici

BOŽJA Riječ, Biblija, potiče na marljivost. Kralj Salamun je rekao: “Iz jutra sij sjeme svoje i u veče nemoj da ti počivaju ruke, jer ne znaš šta će biti bolje, ovo ili ono, ili će oboje biti jednako dobro” (Propovjednik 11:6).

U svakoj prikladnoj prilici Jehovini svjedoci raznose “sjeme” propovijedajući dobru vijest o Božjem Kraljevstvu. U preko 230 zemalja i otočnih skupina oni nastavljaju “bez prestanka učiti i objavljivati dobru vijest o Kristu, Isusu” (Djela apostolska 5:42, NW). Sljedeća iskustva pokazuju kako Jehovinim svjedocima ne “počivaju ruke” što se tiče djela propovijedanja.

◻ U Republici Kapverdski otoci jedna Jehovina svjedokinja prolazila je pored zatvora dok je bila u službi propovijedanja. U zatvorskom dvorištu neki su zatvorenici sjedili na drvetu. Kada su dolje vidjeli Svjedokinju, zatražili su nekoliko časopisa. Svjedokinja je zavezala određen broj časopisa Kula stražara i Probudite se! za kamen i bacila ih preko zatvorskog zida. Kao rezultat ovog početnog interesa, započeto je 12 biblijskih studija. Trojica zatvorenika su predala svoje živote Bogu i predstavili se za krštenje u vodi. Jedan zatvorenik služi kao punovremeni evangelizator, ili pionir, sada već više od godinu dana. Međutim, kako obavljaju službu propovijedanja u zatvoru? Najprije se zatvor podijeli na područja. Zatim se područje dodijeli trojici Svjedoka i obrađuje se od ćelije do ćelije. Ovi objavitelji Kraljevstva slijede interes na gotovo isti način kao što to čine Jehovini svjedoci širom svijeta — vršeći ponovne posjete. Međutim, razlika je u tome koliko se često vodi biblijske studije. Umjesto da se proučava Bibliju samo jedanput ili dvaput tjedno po sat vremena ili približno toliko, neki zatvorenici proučavaju svaki dan! Nadalje, Svjedoci su dobili dozvolu od glavnog upravitelja zatvora da vode sve skupštinske sastanke unutar zatvora.

◻ Jedna je žena u Portugalu nakon bakine smrti naslijedila poveći broj publikacija Watch Towera. Budući da nije bila Jehovin svjedok, nije bila zainteresirana da zadrži te knjige. Međutim, nije ih htjela uništiti. Jednog je dana za tu biblioteku rekla Jehovinoj svjedokinji koja ju je posjetila u službi od vrata do vrata. Svjedokinja ju je upitala da li zna pravu vrijednost te biblioteke. Žena je odgovorila: “Ja ustvari ne znam njihovu pravu vrijednost, ali kako ću je doznati?” Žena je prihvatila biblijski studij i uskoro je počela cijeniti bakinu biblioteku. Sad je i ona krštena Svjedokinja Jehove. Osim toga, njezina kći i bliski obiteljski prijatelj također proučavaju Bibliju. Kako li se vrijednim nasljedstvom pokazala ova kolekcija knjiga!