Pitanja čitalaca

Može li kršćanin sterilizaciju smatrati jednom od mogućih kontracepcijskih metoda, budući da je navodno sada moguće na zahtjev obnoviti plodnost prekinutu takvim postupkom?

Sterilizacija je postala najraširenija metoda planiranja obitelji. Mnogi ljudi prihvatljivost ove metode izgleda određuju prema svom društvenom statusu, stupnju obrazovanja, a i vjerskim gledištima. U slučaju Jehovinih svjedoka vjersko uvjerenje predstavlja značajan faktor, budući da oni teže za istim ciljem kao i psalmist, koji je rekao: “Uputi me, Gospodine, na put svoj i vodi me pravom stazom” (Psalam 27:11). Što se podrazumijeva pod sterilizacijskim zahvatima?

Sterilizacija muškaraca koja se vrši u svrhu kontrole rađanja naziva se vazektomija. Ovim se postupkom dva tanka sjemenovoda, ili tube, u mošnji prerežu i blokiraju. To se postiže na različite medicinske načine, no cilj je onemogućiti spermi da izađe iz testisa. Sterilizacija žena naziva se ligatura tuba. Obično se vrši tako da se jajovodi, kojima jajašca putuju iz jajnika do maternice, presijeku i podvezivanjem (ili spaljivanjem) učine neprohodnima.

Dugo se vremena smatralo da su takvi postupci trajni — da stvaraju trajnu neplodnost. No pojedinci su, bilo zato što su požalili zbog toga što su se podvrgnuli tom zahvatu bilo zato što su nastale nove okolnosti, tražili liječničku pomoć kako bi im se obnovila plodnost nakon izvršene vazektomije ili podvezivanja jajovoda. Konstruiranjem specijaliziranih instrumenata i napredovanjem mikrokirurgije pokušaji obnavljanja plodnosti donose sve bolje rezultate. Nerijetko se može pročitati da su kod biranih pacijenata šanse od 50 do 70 posto da će, ponovnim spajanjem krajeva tankih tuba koje su vazektomijom bile prerezane, obnavljanje plodnosti uspjeti. Što se tiče podvezivanja jajovoda, tvrdi se da je postupak obnavljanja plodnosti uspješan u 60 do 80 posto slučajeva. Neki koji su dobili takve informacije stekli su dojam da se sterilizacija više ne treba smatrati trajnom. Možda smatraju kako se vazektomija i podvezivanje jajovoda može svrstati u istu kategoriju kao i oralna kontracepcijska sredstva, prezervativi i dijafragme — metode koje se mogu prestati koristiti ako se želi trudnoća. Međutim, u to su uključeni određeni aspekti koji su vrlo ozbiljni i ne bi se smjeli previdjeti.

Jedan od njih je činjenica da izgledi za povrat plodnosti mogu biti drastično smanjeni uslijed faktora kao što su stupanj oštećenja tuba koje je uzrokovano postupkom sterilizacije, koliki je dio tuba odstranjen ili koliki je ožiljak, koliko je godina prošlo otkako je izvršena sterilizacija i, u slučaju vazektomije, jesu li se kod muškarca stvorila antitijela na spermu. A ne treba zanemariti ni činjenicu da u mnogim područjima ne postoje ustanove za mikrokirurgiju ili su njihove usluge nedostižno skupe. Stoga mnogi koji možda očajnički žele obnoviti svoju plodnost nisu u mogućnosti to učiniti. Za njih je sterilizacija trajna.a Prema tome, gore navedeni postoci uspješnosti obnavljanja plodnosti ustvari su samo teoretski, a ne realni, prosječni podaci.

Neke činjenice ukazuju na stvarno stanje stvari. U članku o obnavljanju plodnosti nakon izvršene vazektomije, objavljenom u Sjedinjenim Državama, navedeno je da nakon operacije koja košta 12 000 dolara “samo 63 posto pacijenata može oploditi svoju partnericu”. Osim toga, samo “6 posto muškaraca koji izvrše vazektomiju nakon nekog vremena želi obnoviti plodnost”. Jedna je studija, provedena u Njemačkoj, a obuhvatila je područje srednje Evrope, pokazala da je oko 3 posto muškaraca koji su se podvrgnuli sterilizaciji kasnije željelo obnoviti plodnost. Čak i kad bi polovina takvih pokušaja obnavljanja plodnosti bila uspješna, to bi značilo da je u 98,5 posto slučajeva vazektomija izazvala trajnu sterilizaciju. A taj bi postotak bio još i viši u zemljama gdje je malo mikrokirurga ili ih uopće nema.

Prema tome, nerealno je sterilizaciju bilo muškaraca bilo žena shvaćati olako, kao da se radi o samo privremenoj kontracepciji. A kad su u pitanju iskreni kršćani, postoje još neki aspekti koje valja uzeti u obzir.

Osnovna stvar je činjenica da je sposobnost reprodukcije dar od našeg Stvoritelja. Dio njegovog prvobitnog nauma bilo je rađanje savršenih ljudi koji bi ‘napunili zemlju i vladali njome’ (1. Mojsijeva 1:28). Kada je nakon potopa stanovništvo na Zemlji bilo svedeno na osmero ljudi, Bog je ponovno dao ove temeljne smjernice (1. Mojsijeva 9:1). Naciji Izrael nije ponovio tu zapovijed, no Izraelci su dobivanje potomstva smatrali vrlo poželjnim (1. Samuelova 1:1-11; Psalam 128:3).

Zakon koji je Bog dao Izraelu odražavao je Njegovo cijenjenje prema rađanju ljudi. Naprimjer, ako je neki oženjen čovjek umro, a da nije dobio sina koji bi nastavio njegovu obiteljsku liniju, njegov je brat trebao izvršiti djeversku dužnost i s njegovom ženom dobiti sina (5. Mojsijeva 25:5). Još više saznajemo iz zakona koji govori o ženi koja bi pokušala pomoći svom mužu u tučnjavi. Ako bi uhvatila genitalije muževljevog protivnika, morala bi joj se odrezati ruka; značajno je kod toga da Bog nije zahtijevao da se primijeni načelo oko za oko i da se oštete njezini reproduktivni organi ili reproduktivni organi njenog muža (5. Mojsijeva 25:11, 12). Takvim se zakonom očito gradilo poštovanje prema reproduktivnim organima; nije ih se smjelo bespotrebno oštećivati.b

Znamo da kršćani nisu pod izraelskim Zakonom, pa se stoga pravilo iz 5. Mojsijeve 25:11, 12 na njih ne odnosi. Isus nije ni zapovjedio niti je ičime naveo na zaključak da se njegovi učenici moraju vjenčati i imati što je moguće više djece, što je činjenica koju mnogi bračni parovi uzimaju u obzir prilikom odlučivanja hoće li koristiti neku kontracepcijsku metodu (Matej 19:10-12). Međutim, apostol Pavao poticao je “mlade udovice” koje su obuzete strašću ‘da se udaju i rađaju djecu’ (1. Timoteju 5:11-14). Nije spominjao ništa o tome da se kršćani trebaju trajno sterilizirati — hotimično žrtvovati svoju sposobnost reprodukcije.

Kršćani bi trebali odvagnuti takve činioce koji pokazuju da Bog s poštovanjem gleda na njihovu sposobnost reprodukcije. Svaki bračni par mora odlučiti hoće li koristiti odgovarajuće metode planiranja obitelji i kada će ih koristiti. Istina, njihova bi odluka imala posebnu težinu ako bi postojali utvrđeni medicinski dokazi da bi sa sljedećom trudnoćom majka ili dijete bili izloženi visokim zdravstvenim rizicima ili čak smrtnoj opasnosti. U takvim su se situacijama neki teška srca odlučili za jedan od gore opisanih postupaka sterilizacije kako bi bili sigurni da trudnoćom neće ugroziti život majke (koja možda već ima djecu) ili život djeteta koje bi se kasnije moglo roditi s nekim zdravstvenim problemom opasnim po život.

No kršćani koji nisu izloženi takvom iznimnom i specifičnom riziku sasvim sigurno trebali bi biti “zdravih misli” te svoj način razmišljanja i postupke oblikovati prema načinu na koji Bog s poštovanjem gleda na sposobnost reprodukcije (1. Timoteju 3:2; Titu 1:8; 2:2, 5-8; NW). To će biti pokazatelj zrelosti i uvažavanja onoga na što ukazuje Biblija. Međutim, što ako se pročuje da je neki kršćanin nepromišljeno zanemario Božja mjerila? Ne bi li drugi posumnjali u to da je on (ili ona) dobar primjer s reputacijom osobe koja donosi odluke u skladu s Biblijom? Takva uznemiravajuća mrlja u reputaciji jednog sluge mogla bi, dakako, utjecati na njegovu osposobljenost za posebne službene prednosti, premda to nije neminovno ako je osoba taj postupak izvršila u neznanju (1. Timoteju 3:7).

[Bilješke]