Mogao bi dobiti svog brata
“Idi i razotkrij njegovu grešku samo između sebe i njega. Ako te posluša, dobio si svog brata” (MATEJ 18:15).
1, 2. Koji je praktičan savjet dao Isus o tome kako treba postupiti kad netko pogriješi?
BUDUĆI da mu je ostalo još manje od godinu dana službe, Isus je svojim učenicima želio prenijeti vrlo važne pouke. Njih možeš pročitati u 18. poglavlju Mateja. Jedna od njih bila je pouka o tome koliko je važno biti ponizan, poput djece. Potom je naglasio da se moramo truditi da ne budemo uzrok spoticanja “jednog od ovih malih” i da trebamo nastojati ‘male’ koji su zastranili vratiti na pravi put da ne bi poginuli. Nakon toga je Isus dodao koristan, praktičan savjet o rješavanju nesuglasica među kršćanima.
2 Možda se sjećaš njegovih riječi: “Ako tvoj brat počini grijeh, idi i razotkrij njegovu grešku samo između sebe i njega. Ako te posluša, dobio si svog brata. A ako ne posluša, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, da svaka stvar bude utvrđena ustima dva ili tri svjedoka. Ako ne posluša njih, reci skupštini. A ako ne posluša ni skupštinu, neka ti bude kao čovjek iz nacija i kao poreznik” (Matej 18:15-17). Kada bismo trebali primijeniti taj savjet i s kakvim bismo stavom trebali pristupiti tome?
3. Kakav bismo stav najčešće trebali imati prema pogreškama drugih?
3 U prethodnom je članku istaknuto da, s obzirom na to da smo svi nesavršeni i skloni griješiti, trebamo raditi na opraštanju drugima. To je naročito slučaj kad je netko uvrijeđen zbog nečega što je neki sukršćanin rekao ili učinio (1. Petrova 4:8). Često je najbolje jednostavno prijeći preko uvrede — oprostiti i zaboraviti. To možemo smatrati svojim doprinosom miru u kršćanskoj skupštini (Psalam 133:1; Priče Salamunove 19:11). Pa ipak, mogu se pojaviti situacije kada bi mogao smatrati da moraš riješiti stvar sa svojim bratom, ili sestrom, koji te je povrijedio. U tom nam slučaju navedene Isusove riječi mogu poslužiti kao vodstvo.
4. Kako u pravilu možemo primjenjivati riječi iz Mateja 18:15 kad su u pitanju tuđe pogreške?
4 Isus je savjetovao da ‘razotkriješ njegovu grešku samo između sebe i njega’. Mudro je tako postupiti. Prijevod Šarić na tom mjestu kaže da njegovu grešku treba iznijeti “u četiri oka”, misli se na tvoje i njegove oči. Obično je problem lakše riješiti ako ga se iznese nasamo i na ljubazan način. Možda će brat koji je učinio ili rekao nešto uvredljivo ili neljubazno biti spremniji priznati da je pogriješio kad ste ti i on nasamo. Ako bi i drugi slušali, tada bi mogao zbog svoje nesavršene ljudske prirode biti sklon poricati da je pogriješio ili pokušati opravdati to što je učinio. Ali ako problem izneseš “u četiri oka”, možda ćeš ustanoviti da zapravo nije u pitanju grijeh ili namjerno nanošenje nepravde, već nesporazum. Nakon što i ti i on shvatite to kao nesporazum, moći ćete ga riješiti ne dozvoljavajući da beznačajni spor poprimi veću ozbiljnost i zatruje vaš odnos. Stoga se načelo iz Mateja 18:15 može primijeniti čak i na sitne uvrede u svakodnevnom životu.
Na što je mislio?
5, 6. Sudeći prema kontekstu, o kakvoj vrsti grijeha govori Matej 18:15, i po čemu je to vidljivo?
5 Preciznije govoreći, Isusov se savjet odnosi na ozbiljnije stvari. Isus je rekao: “Ako tvoj brat počini grijeh.” Gledano u širem smislu, bilo koja pogreška ili propust može biti “grijeh” (Job 2:10; Priče Salamunove 21:4; Jakov 4:17). Međutim, iz konteksta je vidljivo da je grijeh o kojem je Isus govorio morao biti ozbiljan. Bio je dovoljno ozbiljan da je mogao dovesti do toga da se na prijestupnika gleda kao na ‘čovjeka iz nacija i poreznika’. Što to znači?
6 Isusovi učenici koji su slušali te riječi znali su da se njihovi sunarodnjaci ne druže s neznabošcima (Ivan 4:9; 18:28; Djela apostolska 10:28). A nema nikakve sumnje da su izbjegavali poreznike, ljude koji su bili židovskog porijekla, ali su postali tlačitelji naroda. Stoga, strogo uzevši, riječi iz Mateja 18:15-17 odnosile su se na ozbiljne grijehe, a ne na osobne uvrede ili zamjerke koje možeš jednostavno oprostiti i zaboraviti (Matej 18:21, 22).a
7, 8. (a) Kakve grijehe moraju rješavati starješine? (b) Koja se vrsta grijeha može riješiti između dva kršćana, u skladu s Matejem 18:15-17?
7 Prema Zakonu, u slučaju nekih grijeha nije bilo dovoljno da samo povrijeđena osoba oprosti. Huljenje, otpadništvo, idolopoklonstvo i spolne grijehe, kao što su blud, preljub i homoseksualnost, moralo se prijaviti starješinama (ili svećenicima) te bi ih oni rješavali. Jednako je i u kršćanskoj skupštini (3. Mojsijeva 5:1; 20:10-13; 4. Mojsijeva 5:30; 35:12; 5. Mojsijeva 17:9; 19:16-19; Priče Salamunove 29:24). Međutim, zapazi da se ova vrsta grijeha o kojoj je Isus ovdje govorio mogla riješiti između dvije osobe. Naprimjer: Netko potaknut ljutnjom ili ljubomorom okleveće svog bližnjeg. Kršćanin se ugovorom obaveže da će izvršiti neki posao s određenim građevnim materijalom te da će ga završiti do određenog datuma. Netko pristane da će vraćati novac prema dogovorenom planu ili da će ga vratiti do određenog datuma. Osoba svom poslodavcu da riječ da mu neće (čak i ako promijeni posao) konkurirati niti će pokušavati otimati mu klijente tijekom određenog vremena ili na određenom području, ako je poslodavac nauči poslu.b Ako neki brat ne bi održao svoju riječ, a zatim se ne bi niti pokajao za takve neispravne postupke, to bi svakako bila ozbiljna stvar (Otkrivenje 21:8). No takvi se prijestupi mogu riješiti između dvije osobe kojih se to tiče.
8 No, kako bi postupio da riješiš takav problem? Isusove se riječi često dijele na tri koraka. Razmotrimo svaki od njih. Umjesto da ih shvatiš kao utvrđeno pravilo za pravni postupak, nastoj razabrati smisao tih riječi, nikad ne gubeći iz vida svoj ljubavlju potaknut cilj.
Trudi se pridobiti svog brata
9. Što bismo trebali imati na umu dok primjenjujemo riječi iz Mateja 18:15?
9 Isus je započeo riječima: “Ako tvoj brat počini grijeh, idi i razotkrij njegovu grešku samo između sebe i njega. Ako te posluša, dobio si svog brata.” Jasno je da to nije korak koji se poduzima samo na temelju sumnje. Trebao bi imati dokaze ili konkretne podatke koje možeš upotrijebiti kako bi pomogao svom bratu uvidjeti da je pogrešno postupio i da treba ispravno postaviti stvari. Dobro je reagirati bez odlaganja, ne dopuštajući da stvar postane još ozbiljnija ili da toj osobi takav stav prijeđe u naviku. I ne zaboravi da i na tebe može štetno djelovati ako se neprestano opterećuješ tim problemom. Budući da to treba biti razgovor samo između tebe i te osobe, nemoj prethodno s drugima razgovarati o tome kako bi pridobio njihove simpatije ili sam stekao bolju sliku o sebi (Priče Salamunove 12:25; 17:9, St). Zašto ne? Zbog svog cilja.
10. Što će nam pomoći da pridobijemo svog brata?
10 Cilj ti treba biti da dobiješ svog brata, a ne da ga kazniš, poniziš ili upropastiš. Ako je on doista krivo postupio, tada je u opasnosti njegov odnos s Jehovom. Ti sigurno želiš da on ostane tvoj kršćanski brat. Vjerojatnost da tvoj pokušaj urodi plodom bit će veća ako tijekom privatnog razgovora ostaneš miran te izbjegavaš grube riječi ili optužujući ton. Prilikom takvog suočavanja, koje je potaknuto ljubavlju, ne zaboravi da ste i ti i on nesavršeni, grešni ljudi (Rimljanima 3:23, 24). Kad on shvati da ga nisi ogovarao i vidi da mu iskreno želiš pomoći, tada možda neće biti teško pronaći rješenje. Takav dobrohotan, otvoren pristup naročito će se pokazati mudrim ukoliko se ispostavi da i ti i on snosite određenu mjeru krivnje ili da je glavni uzrok problema zapravo nesporazum (Priče Salamunove 25:9, 10; 26:20; Jakov 3:5, 6).
11. Što bismo mogli učiniti čak i ako nas prijestupnik ne posluša?
11 Ako mu uspiješ pomoći da uvidi da je učinjena pogreška i da se radi o ozbiljnoj stvari, možda će ga to potaknuti da se pokaje. No, realno gledajući, ponos bi mogao biti prepreka tome (Priče Salamunove 16:18; 17:19). Zato bi, čak i ako on isprva ne prizna krivicu i ne pokaje se, mogao pričekati prije nego što poduzmeš daljnje korake. Isus nije rekao ‘idi samo jednom i razotkrij njegovu grešku’. Budući da se radi o grijehu koji možete vi međusobno riješiti, razmisli o tome da mu se ponovno obratiš u duhu riječi iz Galaćanima 6:1 i “u četiri oka”. Možda ćeš uspjeti. (Usporedi Judu 22, 23.) No, što ako si uvjeren da je učinjen grijeh, a da osoba neće ništa poduzeti?
Potražiti pomoć zrelih osoba
12, 13. (a) Koji je drugi korak iznio Isus, a koji je potrebno poduzeti kad netko pogriješi? (b) Na što je dobro paziti prilikom poduzimanja tog koraka?
12 Da li bi želio da drugi brzo odustanu od tebe ako bi bio kriv za neki ozbiljan prijestup? Vjerojatno ne bi. Jednako tako, Isus je pokazao da nakon što poduzmeš prvi korak ne bi trebao odustati u svom nastojanju da dobiješ svog brata, pomogneš mu da ostane u jedinstvu s tobom i drugima koji na prihvatljiv način obožavaju Boga. Isus je naveo drugi korak: “Ako ne posluša, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, da svaka stvar bude utvrđena ustima dva ili tri svjedoka.”
13 Rekao je da uzmeš “još jednoga ili dvojicu”. Nije rekao da nakon što poduzmeš prvi korak možeš o tome slobodno razgovarati s još mnogima, kontaktirati s putujućim nadglednikom ili pisati braći o tom problemu. Koliko god da si ti uvjeren u neispravnost onoga što je učinjeno, to ustvari još uvijek nije posve utvrđeno. Ti sigurno ne bi htio širiti krive informacije zbog kojih bi mogao ispasti klevetnik (Priče Salamunove 16:28; 18:8). No Isus je rekao da uzmeš još jednu ili dvije osobe. Zašto? I tko bi to mogao biti?
14. Koga bismo mogli povesti sa sobom prilikom poduzimanja drugog koraka?
14 Ono što ti želiš postići je dobiti svog brata tako što ćeš ga uvjeriti da je učinjen grijeh i potaknuti ga da se pokaje kako bi bio u miru s tobom i u miru s Bogom. Imajući na umu taj cilj, idealno bi bilo ako bi taj ‘jedan ili dvojica’ bili svjedoci učinjenog grijeha. Možda su bili prisutni kad se to dogodilo ili raspolažu nekim vrijednim informacijama o onome što je učinjeno (ili što nije učinjeno) u vezi s nekim poslom. Ako takvih svjedoka nema, mogao bi uzeti osobe koje imaju iskustva na području o kojem se raspravlja te stoga mogu ustanoviti je li to što se dogodilo doista neispravno. Štoviše, ako kasnije bude potrebno, oni bi mogli poslužiti kao svjedoci onoga što je bilo rečeno, potvrđujući iznesene činjenice i trud koji se uložio (4. Mojsijeva 35:30; 5. Mojsijeva 17:6). Stoga oni ne služe samo kao neutralne strane, kao suci; već njihovo prisustvo pomaže da tvoj i njihov brat bude pridobiven.
15. Zašto bi nam kršćanski starješine mogli biti od pomoći ako moramo poduzeti drugi korak?
15 Nije uvjet da osobe koje povedeš na razgovor budu starješine u skupštini. No, zreli muškarci koji su starješine zbog svojih duhovnih sposobnosti mogu biti od pomoći. Ti starješine su kao “zaklon od vjetra, i kao utočište od poplave, kao potoci na suhu mjestu, kao sjena od velike stijene u zemlji sasušenoj” (Izaija 32:1, 2). Oni iz iskustva znaju kako se braću i sestre može argumentima potaknuti na razmišljanje i ispravljati ih. A i prijestupnik ima dovoljno razloga da se pouzda u te “darove u ljudima”c (Efežanima 4:8, 11, 12). Temeljit razgovor o problemu u prisustvu takvih zrelih osoba i zajednička molitva može stvoriti posve drugačiju atmosferu i riješiti ono što se činilo nerješivim. (Usporedi Jakova 5:14, 15.)
Posljednji korak da bi ga se pridobilo
16. Koji je treći korak Isus naveo?
16 Ako se drugim korakom problem ne uspije riješiti, skupštinski nadglednici svakako sudjeluju u trećem koraku. “Ako ne posluša [jednoga ili dvojicu], reci skupštini. A ako ne posluša ni skupštinu, neka ti bude kao čovjek iz nacija i kao poreznik.” Što sve to podrazumijeva?
17, 18. (a) Koji nam primjer pomaže da razumijemo što znači ‘reći skupštini’? (b) Na koji način u današnje vrijeme poduzimamo taj korak?
17 Ove riječi ne smatramo uputstvom da se grijeh ili prijestup mora iznijeti pred čitavu skupštinu na nekom redovitom ili posebnom sastanku. Na temelju Božje Riječi možemo utvrditi kako treba odgovarajuće postupiti. Evo kako je u drevnom Izraelu trebalo postupiti u slučaju pobune, proždrljivosti i pijanstva: “Tko bi imao sina samovoljna i nepokorna, koji ne sluša oca svojega ni majke svoje, i kojega oni i karaše pa opet ne sluša, neka ga uzmu otac i mati, i neka ga dovedu k starješinama grada svojega na vrata mjesta svojega, i neka kažu starješinama grada svojega: ovaj sin naš samovoljan je i nepokoran, ne sluša nas, izjelica je i pijanica. Tada svi ljudi onoga mjesta neka ga zaspu kamenjem da pogine” (5. Mojsijeva 21:18-21).
18 Nisu čitava nacija ili cijelo njegovo pleme čuli kakve je grijehe taj čovjek učinio i sudili mu. Umjesto toga, ljudi postavljeni za ‘starješine’ rješavali su taj slučaj kao predstavnici naroda. (Usporedi 5. Mojsijevu 19:16, 17 gdje se govori o slučaju koji su rješavali ‘svećenici i suci koji su bili u to vrijeme’.) Slično je i danas, kada je neophodno poduzeti treći korak, slučaj rješavaju starješine koji zastupaju skupštinu. Njihov je cilj isti, ponovno pridobiti kršćanskog brata ako je to ikako moguće. Ako su pošteni, ako ne donose unaprijed sud o slučaju i ako nisu pristrani, time pokazuju da nastoje postići taj cilj.
19. Što će starješine koje se odredi da ispitaju neki slučaj nastojati činiti?
19 Oni će nastojati odvagnuti činjenice i saslušati potrebne svjedoke da bi ustanovili je li zaista učinjen grijeh (ili se još uvijek čini). Želja im je zaštititi skupštinu od iskvarenosti i ne dozvoliti da u nju prodre duh svijeta (1. Korinćanima 2:12; 5:7). U skladu s biblijskim preduvjetima koje ispunjavaju, trudit će se “opomenuti učenjem koje je zdravo i ukoriti one koji proturječe” (Titu 1:9). Možemo se nadati da prijestupnik neće biti poput Izraelaca za koje je Jehovin prorok napisao: “Zvah a vi se ne odzivaste, govorih a vi ne slušaste, nego činiste što je zlo preda mnom i izabraste što meni nije po volji” (Izaija 65:12).
20. Što je Isus rekao da se mora učiniti ukoliko grešnik ne želi poslušati i pokajati se?
20 Međutim, relativno je malo slučajeva u kojima grešnik pokaže takav stav. Ako dođe do toga, Isusovo uputstvo je jasno: “Neka ti bude kao čovjek iz nacija i kao poreznik.” Gospodin Isus nije savjetovao da se ponašamo nehumano niti da želimo nekome na bilo koji način nanijeti zlo. Međutim, uputstvo apostola Pavla da se nepokajnički grešnici isključe iz skupštine posve je jasno (1. Korinćanima 5:11-13). Čak se i time može s vremenom ostvariti cilj da se grešnik ponovno pridobije.
21. Koja mogućnost ostaje otvorena za onoga tko je isključen iz skupštine?
21 Da ta mogućnost postoji vidi se iz Isusove parabole o rasipnom sinu. Kao što ta usporedba pokazuje, nakon što je određeni period proveo izvan ljubavlju prožete zajednice očevog doma, taj se grešnik “urazumio” (Luka 15:11-18). Pavao je Timoteju napomenuo da će se neki prijestupnici s vremenom pokajati i ‘iz Đavlove zamke vratiti k razumu’ (2. Timoteju 2:24-26). Mi se u svakom slučaju nadamo da će svatko tko nepokajnički griješi i mora biti isključen iz skupštine shvatiti što je izgubio — kako Božje odobravanje tako i srdačno bratstvo i društvo lojalnih kršćana — te se urazumiti.
22. Kako još uvijek možemo ponovno dobiti svog brata?
22 Isus nije ljude iz nacija i poreznike smatrao beznadnim slučajevima. Jedan od ovih posljednjih, Matej Levije, pokajao se, iskreno ‘slijedio Isusa’ i čak bio izabran za apostola (Marko 2:15; Luka 15:1). Prema tome, ako neki grešnik u današnje vrijeme “ne posluša ni skupštinu” i bude isključen iz nje, možemo čekati da se pokaže hoće li se s vremenom pokajati i izravnati staze kojima hodi. Kad to učini i ponovno postane član skupštine, radovat ćemo se što smo ponovno dobili svog brata u tor pravog obožavanja.
[Bilješke]
a McClintockova i Strongova Cyclopedia navodi: “Poreznike iz Novog zavjeta smatralo se izdajicama i otpadnicima, koji su okaljani svojom čestom suradnjom s poganima, te slijepim oruđem u rukama tlačiteljâ. Svrstavalo ih se među grešnike. (...) Budući da su bili izolirani, jer čestiti su se ljudi držali podalje od njih, jedine prijatelje ili suradnike mogli su pronaći među ljudima koji su i sami bili izopćenici.”
b Poslovne ili financijske stvari u kojima je u određenoj mjeri došlo do prijevare, varanja ili podvala mogu se svrstati u kategoriju grijeha o kojima je Isus govorio. To se vidi i po tome što je Isus, nakon što je dao uputstvo iz Mateja 18:15-17, ispričao usporedbu o robovima (radnicima) koji su bili dužni novac, a nisu ga vratili.
c Jedan je bibličar komentirao: “Zna se ponekad dogoditi da će prijestupnik prije razmisliti o onome što mu kažu dvije ili tri osobe (naročito ako se radi o ljudima koji su dostojni poštovanja) nego jedna, naročito ako je to osoba s kojom se razilazi u mišljenju.”
Sjećaš li se?
◻ Na kakve se grijehe prvenstveno odnose riječi iz Mateja 18:15-17?
◻ Što bismo trebali zadržati na umu ako moramo poduzeti prvi korak?
◻ Tko nam može biti od pomoći ako moramo poduzeti drugi korak?
◻ Tko sudjeluje u trećem koraku, i koja mogućnost još uvijek postoji da dobijemo svog brata?
[Slika na stranici 18]
Židovi su izbjegavali poreznike. Matej je promijenio svoj način života i slijedio Isusa
[Slika na stranici 20]
Problem često možemo riješiti “u četiri oka”