Pitanja čitatelja

U 2. Solunjanima 3:14 govori se o tome da neke pojedince treba “obilježiti”. Je li to odluka koju donosi skupština ili nešto o čemu odlučuje svaki kršćanin osobno?

Apostol Pavao napisao je kršćanima u Solunu: “Ako tko ne posluša ono što smo rekli u ovom pismu, obilježite ga” (2. Sol. 3:14). Prije smo smatrali da je ta uputa namijenjena starješinama. Ako je neki kršćanin, čak i nakon što je više puta dobio savjet, uporno zanemarivao biblijska načela, starješine su mogli pred cijelom skupštinom održati govor za upozorenje. Nakon toga pojedinci u skupštini više se nisu družili s osobom koja je na taj način obilježena.

Međutim, potrebno je promijeniti to objašnjenje. Pavlov savjet očito se odnosi na korak koji u određenim okolnostima trebaju poduzeti kršćani kao pojedinci. Stoga nema potrebe da starješine drže govor za upozorenje. Zašto je došlo do te promjene? Razmotrimo kontekst Pavlovih riječi.

Pavao je rekao da neke osobe iz skupštine u Solunu “žive neuredno”. Ti su pojedinci zanemarivali savjete koji su se temeljili na Božjoj Riječi. Kad je jednom ranije Pavao posjetio kršćane u Solunu, rekao im je: “Tko ne želi raditi, neka i ne jede!” Pa ipak, neki i dalje nisu htjeli raditi kako bi imali od čega živjeti, iako su bili sposobni za rad. Osim toga, miješali su se u ono što ih se nije ticalo. Kako su se kršćani trebali ophoditi s takvim pojedincima koji su “živjeli neuredno”? (2. Sol. 3:6, 10–12).

Govoreći o onome tko tako živi, Pavao je rekao: “Obilježite ga.” Grčki izraz koji je preveden riječju “obilježiti” ukazuje na to da su kršćani trebali prepoznati da takva osoba može loše utjecati na njih. Pavao je tu uputu dao cijeloj skupštini, a ne samo starješinama (2. Sol. 1:1; 3:6). Dakle, kad bi kršćani kao pojedinci primijetili da neki njihov brat ili sestra ne slušaju određeni savjet iz Božje Riječi, donijeli bi odluku da se više neće družiti s tom osobom koja “živi neuredno”.

Znači li to da su se prema tom pojedincu ponašali kao da je udaljen iz skupštine? Ne, jer Pavao je dodao: “Savjetujte [ga] kao brata.” Prema tome, kršćani su na sastancima i u službi propovijedanja i dalje provodili vrijeme sa svojim suvjernikom koji je bio obilježen, ali nisu se inače družili s njim, naprimjer nisu provodili vrijeme s njim u zabavi ili razonodi. Zašto? Zato da bi se on “postidio”, kako je to rekao Pavao. Kršćanina koji je “živio neuredno” obilježavanje je moglo potaknuti da se postidi zbog svog ponašanja i da se promijeni (2. Sol. 3:14, 15).

Kako današnji kršćani mogu primijeniti taj savjet? Prije svega, trebamo biti sigurni da je stvarno riječ o ponašanju koje je Pavao opisao kao “neuredno”. On nije govorio o onima koji na temelju svoje savjesti donose drugačije odluke od nas ili imaju drugačiji ukus. A nije mislio ni na one koji su naprosto povrijedili naše osjećaje. Umjesto toga Pavao je imao na umu pojedince koji svjesno odbijaju biti poslušni jasnim savjetima iz Božje Riječi.

Ako primijetimo da neki brat ili sestra uporno odbijaju slušati savjete iz Božje Riječia, donijet ćemo osobnu odluku da se nećemo družiti s tim pojedincima i provoditi vrijeme s njima u zabavi ili razonodi. Budući da je to osobna odluka, o njoj nećemo razgovarati s drugima u skupštini, nego samo s članovima svoje uže obitelji. I dalje ćemo provoditi vrijeme s tim bratom ili sestrom na sastancima i u službi propovijedanja. Kad naš suvjernik promijeni svoje ponašanje, ponovno ćemo se s njim družiti kao i prije.