Odgovarajuća glasnoća

GOVOREĆI tiše nego što treba, govornik bi mogao uspavati neke slušatelje. Ako objavitelj u službi propovijedanja govori pretiho, lako se može desiti da pažnju stanara zaokupi nešto drugo. Kad se na sastancima ne komentira dovoljno glasno, prisutnima se neće pružiti potrebno ohrabrenje (Hebr. 10:24, 25). S druge strane, kad govornik podigne glas u krivom trenutku, slušateljima može biti neugodno — to ih čak može iritirati (Priče 27:14).

Razmišljaj o svojim slušateljima. Kome se obraćaš? Samo jednoj osobi ili nekoj obitelji? Maloj grupi na sastanku za službu ili čitavoj skupštini? Govoriš li na velikom kongresu? Sasvim je očito da bi glasnoća koja je odgovarajuća u jednoj situaciji mogla biti neprimjerena u drugoj.

Božji sluge u mnogim su se prilikama obraćali velikom broju ljudi. Kad se u Salamunovo vrijeme trebao posvetiti hram u Jeruzalemu, nije bilo opreme za ozvučenje. Zato se Salamun popeo na visoko postolje i blagoslovio narod “glasom velikim” (1. Kr. 8:55; 2. Dnev. 6:13). Nekoliko stoljeća kasnije, nakon izlijevanja svetog duha na Pentekost 33. n. e., u Jeruzalemu se oko manje grupe kršćana sakupilo mnoštvo ljudi — neki su bili zainteresirani za ono što su kršćani govorili, a drugi su im se rugali. Petar je postupio mudro i praktično, tako što je ‘ustao i podigao svoj glas’ (Djela 2:14). Zatim je dao snažno svjedočanstvo.

Kako možeš znati govoriš li u određenoj situaciji odgovarajućom glasnoćom? Reakcija slušatelja jedan je od najboljih pokazatelja. Primijetiš li da se neki slušatelji naprežu da bi te čuli, trebaš se potruditi govoriti glasnije.

Neovisno o tome govorimo li samo jednoj osobi ili grupi ljudi, mudro je razmisliti o tome tko nas sluša. Ako netko slabo čuje, trebat ćeš govoriti glasnije. No budeš li govorio preglasno, to neće biti drago starijima koji zbog svojih godina možda malo sporije reagiraju. Takav se govor može smatrati čak i nepristojnim. U nekim se kulturama preglasan govor smatra pokazateljem nečije ljutnje ili nestrpljivosti.

Uzmi u obzir zvukove koji odvraćaju pažnju. U službi propovijedanja okolnosti na koje nailaziš sigurno utječu na to koliko ćeš glasno govoriti dok svjedočiš. Možda trebaš nadglasati prometnu buku, dječju galamu, psa koji laje, glasnu muziku ili televizor. S druge strane, tamo gdje se domovi ljudi nalaze jedan pored drugog, stanaru može biti neugodno ako glasnim govorom privlačiš pažnju susjeda.

Braća koja u skupštini ili na kongresu drže govore također se suočavaju s različitim okolnostima. Obraćati se određenom broju slušatelja na otvorenom potpuno je drugačije nego iznositi govor u nekoj akustičnoj dvorani. Dva su misionara u Latinskoj Americi imala javno predavanje u dvorištu jednog interesenta dok je na gradskom trgu bio vatromet, a jedan pijetao u blizini stalno kukurikao!

Ponekad ćeš usred govora trebati napraviti stanku dok se buka ne stiša ili ćeš trebati govoriti glasnije. Naprimjer, ako se sastanak održava u prostoriji s limenim krovom, iznenadni pljusak može toliko zaglušiti slušatelje da gotovo ne čuju govornika. Dijete koje plače ili ometanje uslijed nečijeg kašnjenja sigurno će biti izazovne situacije. Nauči nadvladati takve probleme tako da oni koji te slušaju mogu doista imati korist od informacija koje iznosiš.

Puno je lakše kad u dvorani postoji oprema za ozvučenje, ali i uz nju govornik treba govoriti glasnije kad to nalažu okolnosti. U područjima gdje često nestaje struje govornici moraju nastaviti govor bez mikrofona.

Razmisli o gradivu koje iznosiš. Gradivo koje iznosiš također utječe na glasnoću. Ako tema zahtijeva da se iznese odlučno, nemoj umanjivati snagu izlaganja govoreći pretiho. Primjerice, osude zapisane u Bibliji trebaš pročitati glasnije nego savjet o pokazivanju ljubavi. Glasnoću prilagodi informacijama koje iznosiš, ali pazi da pritom ne privlačiš pažnju na sebe.

Razmisli o cilju govora. Ako slušatelje želiš potaknuti na revnost, možda ćeš trebati govoriti nešto glasnije. No ukoliko želiš da promijene svoj način razmišljanja, nemoj ih odbiti preglasnim govorom. U slučaju da nekoga nastojiš utješiti obično je najbolje govoriti nešto tišim glasom.

Kada je prikladno govoriti glasnije. Glasniji govor često je prikladan kad želiš privući pažnju neke osobe koja se u tom trenutku bavi nečim drugim. Roditeljima je to dobro poznato, pa oni povise glas kad zovu djecu da se prestanu igrati i dođu kući. Ponekad će predsjedavajući skupštinskog sastanka ili nekog većeg skupa trebati govoriti glasnije dok se slušatelji ne smjeste. U službi propovijedanja objavitelji će vjerojatno glasnije pozdraviti kad prilaze ljudima koji rade na otvorenom.

Čak i nakon što netko obrati pažnju onome što govoriš, važno je da nastaviš govoriti dovoljno glasno. U slučaju da govori jako tiho, govornik može ostaviti dojam da se slabo pripremio ili da nije dovoljno uvjeren u ono što govori.

Zapovijed koja je izrečena nešto glasnijim tonom može potaknuti ljude na djela (Djela 14:9, 10). Slično tome, povik može spriječiti neku nesreću. Zatvorski čuvar u Filipima htio se ubiti jer je mislio da su zatvorenici pobjegli. “Pavao je povikao jakim glasom, govoreći: ‘Ne nanosi sebi nikakvo zlo, jer smo svi ovdje!’” Zahvaljujući tome zatvorski čuvar nije počinio samoubojstvo. Potom su Pavao i Sila svjedočili zatvorskom čuvaru i njegovom domu nakon čega su svi oni prihvatili istinu (Djela 16:27-33).

Kako možeš bolje kontrolirati glasnoću. Neki se trebaju dobro pomučiti kako bi naučili govoriti prikladnom glasnoćom. Naprimjer, neki govore tiho zato što im je glas takav. No ulažući trud mogu se poboljšati, iako će i dalje vjerojatno govoriti tiše od drugih. Obrati pažnju na disanje i držanje tijela. Vježbaj uspravno sjediti i stajati. Povuci ramena prema natrag i diši duboko. Pazi da zrakom ispuniš donji dio pluća. Ukoliko zalihu zraka u plućima reguliraš na ispravan način, moći ćeš kontrolirati glasnoću.

Drugima je pak problem to što govore previše glasno. Možda su se navikli govoriti tako zbog toga što rade na otvorenom ili u buci. Ili možda dolaze iz sredine u kojoj se smatra normalnim glasno govoriti i upadati drugima u riječ. Zbog toga misle kako je jedini način da kažu što žele nadglasati ostale. Dok postupno budu usvajali biblijski savjet da se obuku u “samilosnu duboku naklonost, dobrohotnost, poniznost, blagost i dugotrpljivost”, naučit će kontrolirati koliko glasno govore kad razgovaraju s drugima (Kol. 3:12).

Dobra priprema, iskustvo stečeno redovitom službom propovijedanja i molitva Jehovi pomoći će ti da govoriš odgovarajućom glasnoćom. Bez obzira na to imaš li neki govor ili razgovaraš samo s jednom osobom u službi propovijedanja, nastoj razmišljati o tome kako druga osoba može izvući korist slušajući ono što govoriš (Priče 18:21).