Veljača

Isus je duboko suosjećao s drugima. Ljudi su osjetili da ih voli i zato su slušali vijest o Kraljevstvu koju im je prenosio. Što učimo iz toga? Što više razvijemo suosjećanje prema svojim bližnjima, to će naša služba biti djelotvornija. Što će nam pomoći da pokazujemo suosjećanje onima kojima propovijedamo? Bilo bi dobro da se pokušamo staviti u njihov položaj i ophodimo se s njima onako kako bismo voljeli da se drugi ophode s nama (Mat. 7:12). Razmišljaj o potrebama svakog pojedinca. Nemoj imati jednaki pristup prema svima kojima propovijedamo. Umjesto toga, uzmi u obzir specifične okolnosti i gledišta svake osobe. Taktično postavljaj pitanja kako bi saznao nešto više o svom sugovorniku i njegovim uvjerenjima (Izr. 20:5). Kad ljudima postavljamo pitanja, dajemo im priliku da nam sami kažu zašto im je potrebna dobra vijest. Tada ćemo moći suosjećati s njima, uzeti u obzir njihove specifične potrebe i pružiti im odgovarajuću pomoć, kao što je to Isus činio. (Usporedi 1. Korinćanima 9:19-23; w19.03 20 odl. 2; 22 odl. 8-9).

Adam i Eva su pokazali da nimalo ne cijene sve što je Jehova učinio za njih. Svi mi imamo priliku pokazati da ne želimo biti poput njih i da se ne slažemo s njihovim izborom. Krštenjem dajemo Jehovi do znanja da smo uvjereni u to da on ima pravo odrediti što je dobro, a što loše za nas. Ono je dokaz da volimo svog Oca i uzdamo se u njega. Nakon krštenja pred nama stoji jedan izazov — moramo svaki dan živjeti po Jehovinim, a ne vlastitim mjerilima. Milijuni ljudi uspijevaju u tome. I ti ćeš to moći budeš li nastavio upoznavati Božju Riječ, redovito se sastajati sa svojom braćom i sestrama i revno govoriti drugima što si saznao o svom Ocu punom ljubavi (Hebr. 10:24, 25). Kad trebaš donijeti neku odluku, primijeni savjete koje ti Jehova daje putem svoje Riječi i organizacije (Iza. 30:21). Tada ćeš biti uspješan u svemu što činiš (Izr. 16:20; w19.03 7 odl. 17-18).

Jehova nam daje obilje duhovne hrane. Naprimjer, putem sastanaka, časopisa i naših internetskih stranica dobivamo poučne savjete i upute. Jesi li ikad čuo neki govor, pročitao članak ili pogledao neki video i pomislio: “To je baš ono što mi treba”? Kako možemo pokazati Jehovi da smo mu zahvalni na tome? (Kol. 3:15). Možemo mu, između ostalog, u svojim molitvama redovito zahvaliti na tim dobrim darovima (Jak. 1:17). Zahvalnost Jehovi pokazujemo i tako što se brinemo da naša dvorana bude čista i uredna. Redovito sudjelujemo u čišćenju i održavanju naših dvorana, a oni koji koriste skupštinsku elektroničku opremu pažljivo rukuju njome. Kad se dvorana ispravno održava, dulje ostaje u dobrom stanju i rjeđe su potrebni veći popravci na njoj. Na taj način više se novca može uložiti u izgradnju i renoviranje drugih dvorana diljem svijeta (w19.02 18 odl. 17-18).

Job je odvajao vrijeme za razmišljanje o Jehovinim čudesnim djelima stvaranja (Job 26:7, 8). Bio je zadivljen kad je razmišljao o Zemlji, nebu, oblacima i gromovima, no bio je svjestan da zna vrlo malo o svemu što je Jehova stvorio. Duboko je cijenio i Jehovine objave. “Pohranio sam riječi usta njegovih”, rekao je (Job 23:12). Job je osjećao strahopoštovanje prema Jehovi i divio mu se. Volio je svog nebeskog Oca i htio mu je ugoditi. Zahvaljujući tome bio je još odlučniji da mu uvijek ostane vjeran. I mi se trebamo ugledati na njega. O čudesnim djelima stvaranja mi znamo puno više nego što se znalo u Jobovo doba. Osim toga, imamo cijelu nadahnutu Bibliju, koja nam pomaže da dobro upoznamo Jehovu. Sve to može ispuniti naše srce divljenjem i strahopoštovanjem, a to će nas potaknuti da volimo Jehovu, budemo mu poslušni i čvrsto odlučimo uvijek mu ostati vjerni (Job 28:28; w19.02 5 odl. 12).

Jehovin se narod kroz povijest mnogo puta našao na meti ljudskih vladara. Ponekad nas optužuju da kršimo zakon, ali zapravo im smeta to što se želimo “pokoravati Bogu, a ne ljudima” (Djela 5:29). Možda nam se izruguju, kažnjavaju nas zatvorom ili čak fizički zlostavljaju. No Jehova nam pomaže da se ne osvećujemo, nego da u takvim kušnjama ostanemo mirni i blagi. Dobar primjer pružili su nam Hananija, Mišael i Azarija, tri Hebreja koji su bili odvedeni u Babilon. Blagim riječima objasnili su kralju zašto se ne žele pokloniti kipu koji je napravio. Bili su spremni prihvatiti sve što ih snađe, ako je to Jehovina volja (Dan. 3:1, 8-28). Kako se možemo ugledati na trojicu Hebreja kad se naša odanost Bogu nađe na kušnji? Trebamo biti ponizni i uzdati se u Jehovinu pomoć (Psal. 118:7). Onima koji nas optužuju da smo učinili nešto neispravno odgovaramo blago i s poštovanjem (1. Petr. 3:15). No ni po koju cijenu ne želimo ugroziti svoj prisan odnos s našim brižnim Ocem (w19.02 10-11 odl. 11-13).

Razmišljanje o nadi koju imamo zahvaljujući Kristovoj otkupnoj žrtvi može nam dati hrabrosti (Ivan 3:16; Efež. 1:7). U razdoblju prije Obilježavanja Kristove smrti imamo posebnu priliku produbiti svoju zahvalnost za otkupninu. Bilo bi dobro da tada čitamo Bibliju prema rasporedu napravljenom povodom Obilježavanja te da pod molitvom razmišljamo o događajima koji su se odigrali prije i poslije Isusove smrti. To će nam pomoći da na samoj proslavi bolje razumijemo važnost simbola i dragocjene žrtve koju oni predočavaju. Kad jasno razumijemo što su Jehova i Isus učinili za nas te kakve blagoslove to donosi nama i našim voljenima, naša nada postaje čvršća i potiče nas da hrabro ustrajemo do kraja (Hebr. 12:3). Uistinu smo sretni što Isus i danas pokazuje poniznost i hrabrost dok se kao naš veliki svećenik na nebu zauzima za nas! (Hebr. 7:24, 25). Svoju iskrenu zahvalnost za to pokazat ćemo tako da vjerno obilježavamo Isusovu smrt, kao što nam je on i zapovjedio (Luka 22:19, 20; w19.01 22 odl. 8; 23-24 odl. 10-11).

Jehova nam je svima pružio divnu priliku da ga hvalimo. Komentari na sastancima sastavni su dio naše “žrtve hvale”, koju nitko ne može prinijeti umjesto nas (Hebr. 13:15). Traži li Jehova istu žrtvu, odnosno iste komentare, od svih nas? Ne traži. Na skupštinske sastanke gledaj kao na obrok u društvu dobrih prijatelja. Da te braća iz skupštine pozovu na roštilj i zamole da pripremiš neko jednostavno jelo, kako bi reagirao? Možda bi pomalo imao tremu, ali vjerojatno bi dao sve od sebe da napraviš jelo u kojem će svi moći uživati. Na sastancima je Jehova naš domaćin i on pred nama prostire stol pun ukusnih “jela” (Psal. 23:5; Mat. 24:45). No drago mu je i kad mi donesemo dar, koji je možda jednostavan, ali je najbolje što možemo dati. Zato se dobro pripremi i sudjeluj što češće. Tada nećeš samo jesti s Jehovinog stola nego ćeš i cijeloj skupštini dati vrijedan dar (w19.01 8 odl. 3; 13 odl. 20).

U biblijska vremena kriva religija često je uključivala vrlo nemoralne postupke (Hoš. 4:13, 14). Naravno, takav način štovanja mnogima je bio privlačan zato što su mogli ugađati svom grešnom tijelu, ali im nije donio trajnu sreću. Baš naprotiv! David je rekao da se “množe boli” onima koji štuju krive bogove. Isto tako, idolopoklonici su nebrojenoj djeci nanijeli nezamislivo zlo jer su ih žrtvovali lažnim bogovima (Iza. 57:5). Jehovi se gadila takva okrutnost! (Jer. 7:31). I danas krive religije često toleriraju spolni nemoral, pa čak i homoseksualnost, zbog čega mnogi misle da mogu slobodno raditi što žele. No kao i u biblijsko doba, “množe se boli” onima koji tako žive (1. Kor. 6:18, 19). Jesi li i ti to primijetio? Zato, mladi, slušajte svog nebeskog Oca. Budite potpuno uvjereni da je poslušnost njemu za vaše dobro. Pažljivo razmislite o posljedicama neispravnog postupanja i vidjet ćete da prolazni užitak često ima preveliku cijenu (Gal. 6:8; w18.12 27-28 odl. 16-18).

Ako kršćanin počini spolni nemoral, njegov nedužni bračni drug mora donijeti odluku. Isus je rekao da nedužni bračni drug ima temelj za razvod i da može ponovno stupiti u brak (Mat. 19:9). S druge strane, on može i oprostiti. Takva odluka ne bi bila pogrešna. Hošea je ponovno primio Gomeru. Nakon toga ona više nije smjela imati spolne odnose s drugim muškarcima. Hošea je rekao da neko vrijeme neće “leći” s Gomerom (Hoš. 3:1-3). No s vremenom je sigurno ponovno stupio u intimne odnose sa svojom ženom. Njegov primjer predočava Božju spremnost da oprosti svom narodu i ponovno ih prihvati kao svoje sluge (Hoš. 1:11; 3:4, 5). Što iz toga učimo o braku? Ako nedužni bračni drug odluči sačuvati brak, ponovnim stupanjem u spolne odnose pokazuje da je oprostio preljub (1. Kor. 7:3, 5). Tada više ne bi imao temelja za razvod. Nakon toga on i njegov bračni drug trebaju se zajednički truditi usvojiti Božje gledište o braku (w18.12 13 odl. 13).

Dok proučavamo, dobro je da razmišljamo kako Jehova gleda na neke situacije s kojima bismo se mogli suočiti u budućnosti. To će nam pomoći da budemo spremni ako se iznenada nađemo u okolnostima u kojima brzo moramo donijeti odluku. Josip je bez premišljanja odbio Potifarovu ženu kad ga je ona pokušavala zavesti. On je očito već ranije razmišljao o tome kako Jehova gleda na bračnu vjernost (1. Mojs. 39:8, 9). Josip je i usvojio to Božje gledište, što pokazuju njegove riječi: “Kako bih mogao učiniti to veliko zlo i zgriješiti samome Bogu?” A kako je s tobom? Što bi učinio da neki kolega ili kolegica na poslu počne koketirati s tobom? Kako bi postupio da na mobitel dobiješ poruku ili sliku sa seksualno eksplicitnim sadržajem? Puno je lakše ispravno reagirati ako smo već ranije istražili kako Jehova gleda na takve postupke, usvojili njegovo gledište i odlučili što ćemo učiniti (w18.11 25 odl. 13-14).

Prema mišljenju nekih bibličara, taj bi se redak doslovno mogao prevesti kao: “Skakat ću od radosti u Gospodinu, vrtjet ću se od veselja u Bogu.” Riječi iz Habakuka 3:16-19 daju nam snažan razlog da se uzdamo u Božju spasiteljsku moć. Jehova nam je dao divna obećanja i jamči nam da aktivno radi na ostvarenju svog veličanstvenog nauma. Ključna poruka knjige proroka Habakuka glasi: Uzdaj se u Jehovu! (Hab. 2:4). Da bismo sačuvali to pouzdanje, moramo jačati svoj odnos s Jehovom. Stoga moramo (1) ustrajati u molitvi i povjeriti mu sve što nas brine i muči; (2) pažljivo slušati što nam on govori putem svoje Riječi i uputa koje dobivamo od njegove organizacije; te (3) vjerno i strpljivo čekati da Jehova ispuni svoja obećanja. Tako je postupao Habakuk. Iako je svoju knjigu započeo u žalosnom tonu, završio ju je pozitivnim riječima koje zrače radošću i pouzdanjem u Jehovu. Ugledajmo se na njega kako bismo i mi osjetili Jehovin očinski zagrljaj! Ima li bolje utjehe u ovom mračnom svijetu? (w18.11 17 odl. 18-19).

Pravi kršćani iz još jednog razloga mogu biti sigurni da ih Bog voli — on je “toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život” (Ivan 3:16). I Isus je pokazao koliko nas voli time što je dao život za nas. Njegova nam ljubav može dati veliku snagu! Božja Riječ jamči nam da nas čak ni “nevolja ili tjeskoba” ne može “rastaviti od ljubavi Kristove” (Rim. 8:35, 38, 39). Kad se borimo s kušnjama koje nas iscrpljuju u fizičkom, emocionalnom i duhovnom pogledu, razmišljanje o velikoj Kristovoj ljubavi dat će nam snage da ustrajemo (2. Kor. 5:14). Ona nam daje želju za životom i potiče nas da ne odustanemo, čak ni ako nas snađu prirodne katastrofe ili progonstvo, ako se razočaramo u sebe ili druge ili ako nas uvijek iznova obuzima tjeskoba (w18.09 14 odl. 8-9).

Da bismo hodili u istini, moramo prihvatiti sve što Jehova kaže i biti mu poslušni u svemu. Istina nam mora biti najvažnija u životu i moramo živjeti po biblijskim načelima. Poput Davida, moramo odlučiti dati sve od sebe da bismo hodili u istini. I mi moramo imati takav stav. Ako nismo odlučni, mogli bismo početi razmišljati o svemu što smo žrtvovali radi istine i poželjeti u nekoj mjeri nadoknaditi sebi taj gubitak. No mi znamo da se u svemu moramo držati istine. Ne možemo birati kojih ćemo se biblijskih istina držati, a koje ćemo zanemariti. Uostalom, Biblija i kaže da trebamo biti upućeni “u svu istinu” i živjeti po njoj (Ivan 16:13). Ako ne želimo da nas išta odvuče od istine, moramo mudro koristiti svoje vrijeme. Ako nismo oprezni, mogli bismo početi previše vremena trošiti na rekreaciju, hobije, surfanje internetom ili gledanje televizije. Te stvari nisu same po sebi neispravne, ali nam mogu oduzeti vrijeme koje smo prije koristili za osobno proučavanje i druge duhovne aktivnosti (w18.11 10 odl. 7-8).

Kad nam se životne okolnosti iznenada promijene, mogli bismo postati zabrinuti i tjeskobni (Izr. 12:25). Možda se nikako ne možemo pomiriti s novonastalom situacijom. Kako tada možemo “umiriti i utišati dušu svoju”? (Psal. 131:1-3). Kad se nađemo u teškim okolnostima, i mi možemo osjetiti kako “mir Božji” čuva naš um (Filip. 4:6, 7). Ako se obratimo Jehovi kad nas obuzme tjeskoba, on će nam podariti mir koji može ojačati našu odlučnost da radimo na duhovnim ciljevima i dati nam snage u trenucima kad bismo najradije odustali. Osim što nas može umiriti, Božji duh može nam skrenuti pažnju na ključne biblijske retke koji će nam pomoći da zadržimo ispravne prioritete (Ivan 14:26, 27. w18.10 27 odl. 2; 28 odl. 5, 8).

Postoji “izum” koji je ljudskom rodu nanio najviše zla. Što je to? Laž! Lagati znači reći nešto za što znamo da nije istina kako bismo nekoga zavarali. Tko je izrekao prvu laž? Ðavo. Isus Krist za njega je rekao da je “otac laži” (Ivan 8:44). Kada je Ðavo izrekao tu prvu laž? Bilo je to prije nekoliko tisuća godina u edenskom vrtu. Adam i Eva, prvi ljudski par, uživali su u raju koji je Jehova stvorio za njih. A onda se u njihov život umiješao Ðavo. On je znao da im je Bog zabranio da jedu “s drveta spoznaje dobra i zla” i da će umrijeti ako prekrše tu zapovijed. Usprkos tome Sotona je preko zmije rekao Evi: “Ne, nećete umrijeti.” Bila je to prva laž koja je ikad izrečena. Zatim je dodao: “Jer zna Bog da će vam se onoga dana kad ga budete jeli otvoriti oči i da ćete postati kao Bog i znati što je dobro, a što zlo” (1. Mojs. 2:15-17; 3:1-5; w18.10 6 odl. 1-2).

Da bi naše srce bilo čisto, moramo paziti da naše misli i želje budu čiste i čestite. To je jako važno ako želimo da Jehova prihvati našu službu (2. Kor. 4:2; 1. Tim. 1:5). No kako oni koji su čista srca mogu “vidjeti Boga” kad je Jehova rekao: “Ne može čovjek mene vidjeti i ostati živ”? (2. Mojs. 33:20). Grčka riječ prevedena kao “vidjeti” može značiti i “zamisliti, shvatiti, znati”. Oni koji “očima srca” vide Boga znaju kakva je on osoba i cijene njegove osobine (Efež. 1:18). Dakle, pravi Božji sluge “vide Boga” u tom smislu što ga poznaju kao osobu. No oni ga vide i tako što osjećaju njegovu ruku u svom životu (Job 42:5). Isto tako, “očima srca” vide predivne blagoslove koje Bog namjerava dati onima koji se trude ostati čisti i koji mu vjerno služe (w18.09 20 odl. 13, 15-16).

Kad činimo ono je ispravno, postupamo mudro i Jehova će nas zbog toga blagosloviti. Iako se mudrost temelji na znanju, ona se prvenstveno očituje u odlukama koje donosimo, a ne toliko u razumijevanju činjenica. Čak i mravi pokazuju svojevrsnu mudrost. Njihov instinkt potiče ih da ljeti skupljaju hranu (Izr. 30:24, 25). Krist, koji je “Božja mudrost”, uvijek čini ono što je ugodno njegovom Ocu (1. Kor. 1:24; Ivan 8:29). Bog zna da donijeti ispravnu odluku nije isto što i tu odluku sprovesti u djelo. On nagrađuje one koji ostanu ponizni i postupaju ispravno (Mat. 7:21-23). Zato dajmo sve od sebe kako bismo postali istinski ponizni. Na taj ćemo način potaknuti i svoje suvjernike da ponizno služe Jehovi. Istina, treba vremena i puno strpljivosti da bismo primijenili Božje pouke. No tako pokazujemo poniznost, koja će nam pomoći da budemo sretni već sada, ali i u svu vječnost (w18.09 7 odl. 18).

Kad je Jehova stvarao ljude, htio je da oni zajedno s njim rade na ispunjenju njegovih nauma. Iako su ljudi danas nesavršeni, oni koji su mu vjerni mogu surađivati s njim svaki dan. Naprimjer, mi smo “Božji suradnici” kada propovijedamo dobru vijest o Kraljevstvu i činimo učenike (1. Kor. 3:5-9). Nije li izuzetna čast surađivati sa svemoćnim Stvoriteljem svega što postoji na zadatku koji on smatra važnim? No mi možemo surađivati s Jehovom i na drugim područjima života. S Bogom možemo surađivati tako da pomažemo svojoj obitelji i suvjernicima, pokazujemo gostoljubivost te se spremno stavljamo na raspolaganje Jehovinoj organizaciji i nastojimo proširiti svoju službu (Kol. 3:23). No nemoj ono što ti činiš za Jehovu uspoređivati s onim što čine drugi. Imaj na umu da se svi razlikujemo po svojoj dobi, zdravstvenom stanju, okolnostima i sposobnostima (w18.08 23 odl. 1-2).

Jehova je zajamčio Habakuku da će dobiti odgovore na svoja iskrena pitanja i da će uskoro sve njegove brige nestati. Bog kao da je svom proroku rekao: “Budi strpljiv i uzdaj se u mene! Tebi se možda čini da predugo čekam, ali budi siguran da ću uslišiti tvoju molitvu!” Jehova je podsjetio Habakuka da je odredio vrijeme kad će ispuniti svoja obećanja. Savjetovao mu je da čeka ispunjenje njegovih nauma, jer se sigurno neće razočarati. I mi trebamo strpljivo čekati na Jehovu i pažljivo slušati što nam govori. To će ojačati naše pouzdanje u njega i pomoći nam da unatoč problemima i kušnjama sačuvamo unutarnji mir. Isus nas je upozorio da se ne opterećujemo “vremenima ili razdobljima”, nego da se uzdamo u to da Jehova najbolje zna kada je pravo vrijeme da reagira (Djela 1:7). Stoga nemojmo odustati, nego budimo ponizni i strpljivi te sačuvajmo vjeru. Dok čekamo, mudro koristimo vrijeme kako bismo dali sve od sebe u službi Jehovi (Mar. 13:35-37; Gal. 6:9; w18.11 16 odl. 13-14).

Kao i drugi Židovi tog doba, Petar je odrastao u uvjerenju da su ne-Židovi nečisti. Ipak, dogodile su se neke stvari zbog kojih je počeo drugačije razmišljati. Naprimjer, dobio je od Boga čudesnu viziju (Djela 10:9-16). Poput Petra, moramo se pažljivo preispitati i biti spremni prihvatiti pomoć kako bismo u svom srcu prepoznali i najmanji trag predrasuda. No što još možemo poduzeti? Ako širom otvorimo svoje srce, ljubav će nadjačati sve predrasude koje možda imamo (2. Kor. 6:11-13). Imaš li naviku družiti se samo sa suvjernicima koji pripadaju tvojoj rasi ili nacionalnosti ili s onima koji govore tvoj jezik? Ako je tako, proširi krug ljudi s kojima se družiš. Zašto ne bi pozvao sukršćane drugog porijekla u službu propovijedanja ili k sebi na obrok ili druženje? (Djela 16:14, 15). Budeš li to činio, s vremenom ćeš ih toliko zavoljeti da u tvom srcu više neće biti mjesta za predrasude (w18.08 9 odl. 3, 6; 10 odl. 7).

Neki su se Jehovini svjedoci počeli ponašati poput ljudi iz svijeta. Naprimjer, na zabavama možda plešu i ponašaju se na način koji ne dolikuje kršćanima. Drugi pak na društvenim mrežama objavljuju svoje fotografije i komentare koji nisu odraz duhovnog, nego tjelesnog načina razmišljanja. Oni mogu vršiti loš utjecaj na svoju braću i sestre koji se trude biti drugačiji od svijeta (1. Petr. 2:11, 12). U svijetu se “želja tijela i želja očiju i isticanje svog imetka” agresivno promiču kao nešto pozitivno i poželjno (1. Ivan. 2:16). No nas koji pripadamo Jehovi Biblija potiče da se “odreknemo bezbožnosti i svjetovnih želja te da razborito, pravedno i odano Bogu živimo usred ovog sadašnjeg svijeta” (Titu 2:12). Cijeli naš način života — naš govor, navike u pogledu jela i pića, izgled i radne navike — trebao bi drugima pokazati da smo odani isključivo Jehovi (w18.07 25 odl. 13-14).

Budu li naše oči usredotočene na Jehovu, nećemo dopustiti da tuđi postupci ugroze naš odnos s njim ili da zbog njih postanemo ogorčeni. To je posebno važno ako su nam, kao i Mojsiju, povjerene određene odgovornosti u Božjoj organizaciji. Iako svi moramo raditi “na svojem spasenju sa strahom i drhtanjem”, ne smijemo zaboraviti da Jehova nema samo jedan kriterij koji primjenjuje na sve nas bez razlike (Filip. 2:12). Zapravo, što imamo veću odgovornost, to Jehova više očekuje od nas (Luka 12:48). No ako istinski volimo Jehovu, ništa nas neće navesti da se spotaknemo niti nas rastaviti od njegove ljubavi (Psal. 119:165; Rim. 8:37-39). Dok se borimo s izazovima koje donosi život u ovim teškim vremenima, neka naš pogled bude stalno usmjeren prema Jehovi kako bismo znali što je njegova volja (Psal. 123:1). Nemojmo nikad dozvoliti da se postupci drugih ljudi negativno odraze na naš odnos s njim (w18.07 16 odl. 19-20).

Doista je divno čuti vijesti o napretku koji je vidljiv među Jehovinim narodom! Godine 2017. redovito smo vodili preko 10 milijuna biblijskih tečajeva. To jasno pokazuje da naše svjetlo žarko svijetli. Isto tako, milijuni zainteresiranih osoba došli su na Obilježavanje Kristove smrti i saznali koliku nam je ljubav Bog pokazao kad je dao otkupninu za nas (1. Ivan. 4:9). Jehovini sluge, kojih ima po cijelom svijetu, govore različitim jezicima. No to nas ne sprečava da ujedinjeno slavimo svog Oca, Jehovu (Otkr. 7:9). Koji god da jezik govorimo i gdje god da živimo, mi možemo svijetliti “kao svjetlonoše (...) u svijetu” (Filip. 2:15). Dobri rezultati u službi propovijedanja, naše jedinstvo i naša duhovna budnost služe Jehovi na slavu (w18.06 21 odl. 1-3).

Isus se toliko uživio u razgovor sa Samarićankom da nije razmišljao o jelu. Otac ga je poslao da propovijeda ljudima i za njega je vršenje njegove volje, pa čak i svjedočenje toj Samarićanki, bilo poput hrane (Ivan 4:32-34). Jakov i Ivan nisu izvukli pouku iz tog događaja. Kad su s Isusom putovali kroz Samariju, učenici su u jednom samarićanskom selu tražili prenoćište. No Samarićani ih nisu primili, pa su se Jakov i Ivan razgnjevili i predložili Isusu da prizovu vatru s neba i unište čitavo selo. Isus ih je oštro ukorio (Luka 9:51-56). Tko zna bi li njih dvojica isto reagirala da se radilo o nekom selu u Galileji, njihovom rodnom kraju? Lako je moguće da su upravo predrasude raspirile njihov gnjev. Kad je apostol Ivan kasnije propovijedao Samarićanima, koji su u velikom broju prihvatili dobru vijest, možda mu je bilo neugodno što je ranije tako burno reagirao (Djela 8:14, 25; w18.06 10-11 odl. 12-13).

Kad nam je biblijska istina poput pojasa koji čvrsto prianja uz nas, tada ćemo živjeti u skladu s njom i uvijek ćemo govoriti istinu. Zašto nećemo lagati? Zato što je laž jedno od Sotoninih najdjelotvornijih oružja. Laganje šteti onome koji govori laži, ali i onima koji povjeruju u njih (Ivan 8:44). Budući da smo nesavršeni, trebamo se svojski truditi nikada ne lagati (Efež. 4:25). To nije uvijek lako. Osamnaestogodišnja Abigail kaže: “Ponekad možda mislimo da se ne isplati reći istinu, pogotovo kad se laganjem možemo izvući iz neke neugodne situacije.” Zašto se onda truditi govoriti istinu? Victoria, koja ima 23 godine, kaže: “Kad govoriš istinu i braniš svoja vjerovanja, drugi će te možda maltretirati zbog toga. No doživjet ćeš i divne blagoslove — imat ćeš više samopouzdanja, bit ćeš bliži Jehovi i steći ćeš poštovanje onih koji te vole.” Ne pokazuje li to koliko je važno da, simbolično govoreći, naši bokovi uvijek budu opasani istinom? (w18.05 28 odl. 3, 5).

Budući da vremena postaju sve teža, svi se moramo truditi ostati duhovno budni. Jehova će u pravo vrijeme krenuti u akciju (Mat. 24:42-44). Dotada budimo strpljivi i bdijmo. Čitajmo Božju Riječ svaki dan i ne zanemarujmo molitvu (1. Petr. 4:7). Učimo od braće i sestara koji već godinama radosno služe Jehovi i slave ga svojim životom. Zaokupimo se službom Jehovi i pomaganjem drugima. Družimo se s onima koji pozitivno djeluju na nas. Sve će nam to donijeti veliku radost, a i vrijeme će nam puno brže proći (Efež. 5:16). Lijepo je znati da Jehova prihvaća našu službu iako smo nesavršeni. Budući da nam iskreno želi pomoći, dao nam je “ljude na dar” — skupštinske starješine (Efež. 4:8, 11, 12). Kad te sljedeći put posjete starješine, iskoristi tu priliku kako bi izvukao pouku iz njihovih savjeta i mudrih misli koje podijele s tobom (w18.06 24-25 odl. 15-18).

Isus je svojim učenicima rekao da moraju ostati u njegovoj ljubavi. Zašto? Zato što je potrebna ustrajnost da bi netko iz godine u godinu živio kao pravi Kristov učenik. Zapravo, Isus je u Ivanu 15:4-10 više puta koristio različite oblike glagola “ostati” kako bi istaknuo da nam je neophodna ustrajnost. Kako možemo pokazati da želimo ostati u Kristovoj ljubavi i zadržati njegovo priznanje? Tako da slušamo njegove zapovijedi. No Isus ne traži od nas nešto što i sam nije bio spreman činiti. Rekao je: “Ja [sam] držao Očeve zapovijedi te ostajem u njegovoj ljubavi.” Isus nam je dao dobar primjer (Ivan 13:15). Isusove zapovijedi potječu od njegovog Oca. Kad izvršavamo Isusovu zapovijed da propovijedamo, ujedno pokazujemo da volimo Boga (Mat. 17:5; Ivan 8:28). A kad Jehovi i Isusu pokazujemo ljubav, oni će zauzvrat voljeti nas (w18.05 18 odl. 5-7).

Mladi moraju izabrati obrazovanje, posao i odlučiti o mnogim drugim pitanjima. Slikovito rečeno, često se nađu na križanju i moraju odabrati smjer kojim žele ići. Ako znaš što ti je cilj u životu, bit će ti lakše donositi dobre odluke. Što si ranije postaviš dobre ciljeve, prije ćeš ih uspješno ostvariti. Tisuće mladih u skupštinama diljem svijeta zaslužuju našu srdačnu pohvalu. Oni predano služe Jehovi i usredotočeni su na teokratske ciljeve. Ti mladi imaju sretan i ispunjen život, a istovremeno uče oslanjati se na Jehovu u svemu što rade, pa tako i kad je riječ o obitelji. “Uzdaj se u Jehovu svim srcem svojim”, napisao je Salamun. “Na svim putevima svojim imaj ga na umu i on će ispraviti staze tvoje” (Izr. 3:5, 6). Mladi, Jehova vas jako voli i veoma ste mu dragocjeni. On će vas štititi, voditi i blagoslivljati (w18.04 26 odl. 7; 27 odl. 9).

Apostol Ivan bio je jedan od predvodnika prve kršćanske skupštine. Upečatljivo evanđelje u kojem je opisao Isusovu službu već je stoljećima izvor ohrabrenja za sve kršćane. Jedino u tom evanđelju zapisane su Isusove riječi da se njegovi pravi učenici prepoznaju po ljubavi (Ivan 13:35). Ivanove tri poslanice također sadrže dragocjene istine. Kad smo obeshrabreni zbog vlastitih propusta, ne osjetimo li pravo olakšanje kad pročitamo da nas Isusova krv “čisti (...) od svakoga grijeha”? (1. Ivan. 1:7). Ako nas srce uporno osuđuje, nismo li duboko ganuti kad pročitamo da je Bog “veći od srca našega”? (1. Ivan. 3:20). Isto tako, samo je Ivan zapisao: “Bog je ljubav” (1. Ivan. 4:8, 16). A u svojoj drugoj i trećoj poslanici pohvalio je kršćane koji ustrajno žive po istini (2. Ivan. 4; 3. Ivan. 3, 4; w18.04 18 odl. 14-15).