Kolovoz

Čak i kad su ga progonili, Isus je osjećao unutarnji mir zato što je znao da raduje svog Oca. Ostao je poslušan i onda kad mu to nije bilo lako. Volio je svog Oca i najvažnije u životu bilo mu je služiti njemu. Prije nego što je došao na Zemlju, surađivao je s Bogom kao “vješt graditelj” (Izr. 8:30). A na Zemlji je revno poučavao ljude o njemu (Mat. 6:9; Ivan 5:17). To mu je pričinjavalo veliku radost! (Ivan 4:34–36). Mi možemo postupati po uzoru na Isusa tako da budemo poslušni Jehovi i “uvijek zaokupljeni djelom Gospodinovim” (1. Kor. 15:58). Kad se zdušno posvetimo propovijedanju, lakše nam je realno sagledati vlastite probleme (Djela 18:5). Naprimjer, ljudi koje sretnemo u službi propovijedanja često se bore s problemima koji su teži od naših. No kad zavole Jehovu i počnu primjenjivati njegove savjete, to pozitivno utječe na kvalitetu njihovog života i postaju sretniji. Svaki put kad to vidimo u nama raste uvjerenje da će se Jehova brinuti za nas (w19.04 15:8-9).

Te su osobe dale sve od sebe da se oslobode utjecaja zlih duhova. Njihove knjige o magiji koštale su pravo bogatstvo. No oni ih nisu poklonili ili prodali, nego su ih uništili. Nisu gledali na materijalnu vrijednost tih knjiga, nego im je prvenstveno bilo stalo do toga da obraduju Jehovu. Kako se možemo ugledati na te kršćane iz 1. stoljeća? Trebali bismo se riješiti svega što je povezano s okultizmom, naprimjer amajlija, zapisa ili bilo kojih drugih predmeta koje ljudi nose ili posjeduju radi zaštite od zlih duhova (1. Kor. 10:21). Pažljivo analiziraj svoj odabir zabave. Upitaj se: Je li moja zabava na bilo koji način povezana sa spiritizmom? Pazi da se kloniš svega što Jehova mrzi. Trebamo se svesrdno truditi “uvijek imati čistu savjest” pred Bogom (Djela 24:16; w19.04 17:10-12).

Starješine moraju uzeti u obzir nekoliko stvari kad saznaju da je počinjen težak grijeh. Prije svega, trebaju paziti da se ne okalja Jehovino sveto ime (Lev. 22:31, 32; Mat. 6:9). Osim toga, iskreno im je stalo do duhovne dobrobiti braće i sestara u skupštini te žele pomoći svima koji su žrtve učinjenog grijeha. Isto tako, starješine trebaju utvrditi da li se prijestupnik kaje i, ako se kaje, pomoći mu da obnovi svoj odnos s Jehovom (Jak. 5:14, 15). Kršćanin koji se prepusti neispravnim željama i počini težak grijeh zapravo je duhovno bolestan. To znači da on više nema zdrav odnos s Jehovom. Starješine su, takoreći, duhovni liječnici. Oni nastoje “ozdraviti bolesnoga”, u ovom slučaju onoga tko je učinio težak grijeh. Njihovi biblijski savjeti mogu mu pomoći da obnovi svoj odnos s Bogom, no to je moguće samo ako se prijestupnik iskreno kaje (Djela 3:19; 2. Kor. 2:5–10; w19.05 19:10-11).

Jehova može u nama stvoriti želju da izvršavamo njegovu volju. Možda saznamo da netko u skupštini ili negdje drugdje treba pomoć. To nas može potaknuti da se pitamo: Što bih ja mogao učiniti? S druge strane, možda su nas braća zamolila da prihvatimo neko zahtjevno zaduženje, ali nismo sigurni hoćemo li ga moći dovoljno dobro obavljati. Isto tako, čitanje nekog biblijskog izvještaja moglo bi nas potaknuti da se pitamo: Kako mogu upotrijebiti te biblijske misli da bih pomogao drugima? Kad Jehova vidi da razmišljamo o tome kako mi možemo dati svoj doprinos, on može u nama stvoriti želju da to doista i učinimo. Jehova nam može dati i potrebnu snagu (Iza. 40:29). On može svojim svetim duhom poboljšati naše prirodne sposobnosti (Izl. 35:30–35). Osim toga, putem svoje organizacije može nas poučiti kako obavljati određene zadatke. Ako u bilo kojem trenutku nisi siguran kako nešto učiniti, zatraži pomoć. Isto tako, slobodno zamoli našeg velikodušnog nebeskog Oca da ti da “iznimnu snagu” (2. Kor. 4:7; Luka 11:13; w19.10 42:3-4).

Zaokupljenost sobom vrlo je popularna u svijetu. U jednoj enciklopediji stoji da se tijekom 1970-ih “počeo objavljivati velik broj knjiga za samopomoć”. Neke od tih knjiga “poticale su čitatelje da upoznaju i prihvate sebe te da budu ponosni na to što jesu”. Naprimjer, u jednoj je stajalo: “Zaljubite se u najljepšu, najuzbudljiviju i najvredniju osobu koja postoji – u sebe.” Ta knjiga zagovara “religiju” u kojoj je čovjek sam sebi bog te “sam određuje kako će postupati na temelju vlastite savjesti i kulturnih normi koje njemu odgovaraju”. Zvuči li ti ta ideja poznato? Sotona je potaknuo Evu da učini nešto slično. Rekao joj je da može “postati kao Bog i znati što je dobro, a što zlo” (Post. 3:5). Danas mnogi imaju toliko visoko mišljenje o sebi da su uvjereni da im nitko – pa čak ni Bog – nema pravo govoriti što je ispravno, a što neispravno. Takav stav posebno je očit kad su u pitanju gledišta o braku (w19.05 21:10-11).

U nekim periodima života kralj David bio je pod strahovito velikim pritiskom. Sjeti se s čime se sve morao nositi. Izjedala ga je krivnja zbog mnogih grešaka koje je učinio (Psal. 40:12). Njegov voljeni sin Abšalom pobunio se protiv njega, a kasnije je i poginuo (2. Sam. 15:13, 14; 18:33). Osim toga, Davida je izdao jedan od najbliskijih prijatelja (2. Sam. 16:23–17:2; Psal. 55:12–14). U mnogim psalmima koje je napisao govorio je o svojoj tjeskobi, ali i o svom nepokolebljivom pouzdanju u Jehovu (Psal. 38:5–10; 94:17–19). O svojim je osjećajima nešto kasnije pisao i jedan drugi psalmist, koji je možda bio potomak levita Asafa i služio je u Božjem svetištu. On je u jednom razdoblju života počeo zavidjeti zlim ljudima. Ti su ga osjećaji jako mučili te je postao nesretan i nezadovoljan. Čak je počeo misliti da se ne isplati služiti Bogu (Psal. 73:2–5, 7, 12–14, 16, 17, 21; w19.06 25:12-13).

Sotona koristi naše prirodne želje da bi nas naveo u zamku. Sasvim je prirodno da želimo steći znanja ili vještine koje će nam omogućiti da zbrinemo sebe i svoju obitelj (1. Tim. 5:8). Te vještine obično stječemo tako što pohađamo neku školu i marljivo učimo. No pritom moramo biti oprezni. U mnogim zemljama učenici i studenti osim što stječu praktično znanje uče i o različitim ljudskim idejama i filozofijama. Potiče ih se da dovode u pitanje postojanje Stvoritelja i vjerodostojnost Biblije. Teorija evolucije prikazuje se kao jedino razumno objašnjenje porijekla života (Rim. 1:21–23). Takva učenja kose se s Božjom mudrošću (1. Kor. 1:19–21; 3:18–20). Budi odlučan da se nikad ne daš zavarati “mudrovanjem i ispraznom prijevarom” Sotoninog svijeta (Kol. 2:8). Budno pazi kako te Sotona ne bi obmanuo (1. Kor. 3:18). Nemoj dopustiti da pod njegovim utjecajem zaboraviš tko je Jehova. Živi po Jehovinim visokim moralnim mjerilima. I ne dozvoli da te Sotona navede da zanemariš Jehovine savjete (w19.06 23:13, 17).

Koju god temu da odabereš, razmišljaj o ljudima s kojima ćeš razgovarati i o tome koliko će im biblijska učenja koristiti. Dok razgovarate, važno je da ih slušaš i pokažeš im da poštuješ njihovo mišljenje. To će ti pomoći da ih bolje razumiješ, a i veća je vjerojatnost da će oni saslušati tebe. Prije nego što se osoba odluči na biblijski tečaj, možda ćeš trebati uložiti dosta vremena i truda u ponovne posjete. Zašto? Zato što je možda nećeš naći kod kuće ili neće imati vremena razgovarati kad je ponovno posjetiš. Osim toga, možda ćeš osobu trebati više puta posjetiti prije nego što te dovoljno dobro upozna da bi pristala na biblijski tečaj. Ne zaboravi, vjerojatnije je da će biljka rasti ako se redovito zalijeva. Slično tome veća je vjerojatnost da će osoba zavoljeti Jehovu i Krista ako s njom redovito razgovaramo o Božjoj Riječi (w19.07 29:1, 7-8).

Što je Isus time mislio? On nije htio reći da će kršćani uživati u tome da ih drugi mrze. Zapravo, on je samo bio realan. Mi nismo dio svijeta. Živimo po Isusovim učenjima i propovijedamo istu poruku koju je i on propovijedao. Svijet nas zbog toga mrzi (Ivan 15:18–21). No mi prvenstveno želimo ugoditi Jehovi. Ako nas ljudi mrze zato što volimo svog nebeskog Oca, to je njihov problem. Svoju vrijednost ne smijemo mjeriti time koliko smo omiljeni među ljudima iz svijeta. Mi ne znamo kada ćemo se suočiti s progonom ili čak zabranom našeg djelovanja. No znamo da se već sada možemo pripremiti za to tako da jačamo svoj odnos s Jehovom, jačamo svoju hrabrost i učimo se nositi s mržnjom ljudi iz svijeta. Ono što danas činimo kako bismo se pripremili za progonstvo pomoći će nam da ostanemo nepokolebljivi u budućnosti (w19.07 27:17-18, 21).

Kad vodimo biblijske tečajeve s ljudima koji nisu religiozni, moramo im stalno pomagati da izgrade vjeru u to da Bog postoji. Isto tako, trebamo im pomagati da izgrade povjerenje u Bibliju. Zbog toga ćemo možda morati neke informacije ponoviti više puta. Možda ćemo tijekom svakog proučavanja trebati razmotriti neke dokaze da je Biblija doista Božja Riječ, naprimjer ispunjena proročanstva, njenu znanstvenu i povijesnu točnost ili pak savjete koji nam pomažu u svakodnevnom životu. Ljudima pomažemo da postanu Kristovi učenici kad im pokazujemo ljubav, bez obzira na to jesu li religiozni ili nisu (1. Kor. 13:1). Kad ih poučavamo, cilj nam je da shvate da ih Bog voli i da želi da i oni vole njega. Svake godine na tisuće ljudi koje ranije nije zanimala religija krsti se zato što su zavoljeli Boga. Zato budi pozitivan i pokazuj ljubav i osobno zanimanje za sve vrste ljudi. Slušaj ih i pokušaj ih razumjeti. Primjerom ih pouči što znači biti Kristov učenik (w19.07 30:16-17).

Jehova se poslužio Šalumovim kćerima koje su sudjelovale u obnovi jeruzalemskih zidina (Neh. 2:20; 3:12). Iako je njihov otac bio knez, one su spremno obavljale taj težak i opasan posao (Neh. 4:15–18). U naše vrijeme požrtvovne sestre rado pomažu u jednom posebnom vidu svete službe – u gradnji i održavanju objekata koji su posvećeni Jehovi. Bez njihovih vještina, entuzijazma i vjernosti takvi projekti ne bi bili uspješni. Jehova je Tabiti potaknuo srce da “stalno [čini] dobra djela i [pomaže] siromašnima”, posebno udovicama (Djela 9:36). Zbog njene izvanredne velikodušnosti i dobrote mnogi su tugovali za njom kad je umrla. A kad ju je apostol Petar uskrsnuo, bili su izvan sebe od sreće (Djela 9:39–41). Što učimo od Tabite? Bili mi mladi ili stari, muškarci ili žene, svi možemo na praktične načine pomagati svojoj braći i sestrama (w19.10 42:11-12).

Kako bismo nekoga mogli navesti na spoticanje? Zamisli sljedeću situaciju. Neki interesent konačno uspije pobijediti ovisnost o alkoholu. Svjestan je da ubuduće više ne smije popiti ni kap alkohola. Nakon toga počne brzo napredovati i krsti se. Kasnije ga na jednom druženju s braćom dobronamjerni domaćin počne nagovarati da popije neko alkoholno piće. Možda mu kaže: “Ako pokazuješ samosvladavanje, neće ti biti problem piti alkohol u umjerenim količinama.” Možemo samo zamisliti što bi se dogodilo da novokršteni brat posluša taj nemudar savjet! Naši kršćanski sastanci uvelike nam pomažu da primijenimo savjet iz današnjeg citata. Podsjećaju nas na to što Jehova smatra najvažnijim i kako primjenjivati dobivene pouke da bismo bili neporočni. Osim toga, potiču nas da ljubimo Boga i svoju braću. Kad te dvije ljubavi ispune naše srce, davat ćemo sve od sebe da ne budemo braći na spoticanje (w19.08 32:9, 13-14).

Neki djeluju samouvjereno ili su prilično direktni, ali to ne mora nužno značiti da su ponositi (Ivan 1:46, 47). Ipak, kakva god bila naša osobnost, svi moramo raditi na tome da budemo istinski ponizni. Uzmimo za primjer apostola Pavla. Jehova se puno puta poslužio njime da bi osnovao nove skupštine u raznim gradovima. Čak bi se moglo reći da je Pavao u službi postigao više od bilo kojeg drugog Kristovog apostola. No on nije sebe smatrao boljim od svoje braće. Istaknuo je da je u dobrom odnosu s Jehovom ne zbog svojih vrlina ili dobrih djela, nego zahvaljujući Božjoj nezasluženoj dobroti (1. Kor. 15:10). Pavao je time Korinćanima pružio divnu pouku o poniznosti. On nije isticao svoja postignuća premda je znao da neki u toj skupštini pokušavaju dokazati da su bolji od njega (2. Kor. 10:10; w19.09 35:5-6).

Zašto nam je ponekad teško podložiti se Jehovi? Kao prvo, svi smo naslijedili grijeh i nesavršeni smo, pa smo skloni buniti se protiv autoriteta. Kad su se Adam i Eva pobunili protiv Boga i pojeli zabranjeni plod, sami su odredili što je dobro, a što zlo (Post. 3:22). I dan-danas ljudi većinom ignoriraju Boga i postavljaju vlastita moralna mjerila. Čak je i onima koji poznaju i vole Jehovu ponekad teško pokazati podložnost u svemu. Apostol Pavao znao je to iz prve ruke (Rim. 7:21–23). Poput njega, i mi želimo činiti ono što je ispravno u Jehovinim očima. No stalno se moramo boriti protiv sklonosti da postupamo neispravno. Kao drugo, ponekad nam je teško biti podložan Jehovi zato što na nas utječe kultura u kojoj smo odrasli. Mnoge ljudske ideje kose se s Jehovinom voljom, pa se moramo stalno boriti da bismo se oslobodili stavova koji su uobičajeni u našoj sredini (w19.09 37:4-6).

Moramo biti realni i svjesni činjenice da svatko od nas ima ograničenu količinu energije. Zato moramo mudro odlučiti na što ćemo je potrošiti. Naprimjer, mogli bismo svoju snagu rasipati na stjecanje materijalnih stvari. No zapazi što je Isus rekao jednom mladom bogatom poglavaru kad ga je ovaj pitao: “Što moram činiti da naslijedim život vječni?” Taj je mladić sigurno bio dobar čovjek jer u Markovom evanđelju piše da mu se Isus “s naklonošću” obratio i uputio mu poziv iz današnjeg citata. Mladić se našao u nedoumici. Želio je slijediti Isusa, ali nije bio spreman odreći se svog velikog imetka (Mar. 10:17–22). Zbog toga je na koncu odbio uzeti jaram koji mu je Isus nudio te je nastavio robovati bogatstvu (Mat. 6:24). Što bi ti odlučio da si bio na njegovom mjestu? Dobro je da s vremena na vrijeme preispitamo svoje životne prioritete. Zašto? Da bismo bili sigurni da mudro trošimo svoju snagu (w19.09 38:17-18).

Djelo propovijedanja neće stati sve dok Jehova ne kaže da je dovršeno. Koliko još vremena ljudi imaju da upoznaju Jehovu Boga i Isusa Krista? (Ivan 17:3). Ne znamo. No znamo da će sve do početka velike nevolje svi koji “ispravno gledaju na vječni život” još uvijek moći prihvatiti dobru vijest (Djela 13:48). Kako možemo pomoći tim ljudima dok još nije prekasno? Jehova nam preko svoje organizacije daje sve što nam treba da bismo poučavali ljude istini. Naprimjer, svakog tjedna osposobljavamo se na sastanku Naš život i služba. Na tom sastanku učimo što možemo reći prilikom prvog razgovora ili ponovnih posjeta. Ako zainteresiranoj osobi nakon ugodnog razgovora ostaviš traktat ili časopis, ona će moći dobiti više informacija dok ti ne uspiješ ponovno stupiti u kontakt s njom. Svatko od nas ima odgovornost svaki mjesec revno sudjelovati u djelu propovijedanja (w19.10 40:7, 9-10).

Jehova je obećao Šimunu, ostarjelom bogobojaznom čovjeku iz Jeruzalema, da će prije svoje smrti vidjeti Mesiju. To je obećanje sigurno jako ohrabrilo Šimuna, budući da je čekao Mesiju već dugi niz godina. Njegova vjera i ustrajnost bile su nagrađene. Jednog dana Šimun je “ponesen duhom” došao u hram. Ondje je vidio malog Isusa te je, pod Jehovinim nadahnućem, dao proročanstvo o tom djetetu koje je trebalo postati Krist (Luka 2:25–35). Iako je Šimun vjerojatno umro prije nego što je Isus započeo svoju službu na Zemlji, bio je zahvalan za čast koju mu je Jehova iskazao. No ono najbolje tek ga čeka u budućnosti. U novom svijetu taj će vjerni Božji sluga vidjeti kako Isusova vlast donosi blagoslove svim narodima na Zemlji (Post. 22:18). I mi možemo biti zahvalni Jehovi na svemu što imamo priliku učiniti u svetoj službi (w19.10 42:7, 12).

Bez obzira na to imaš li u materijalnom pogledu puno ili malo, moraš čuvati svoje srce. Kako? Pazi da ne zavoliš novac. I ne dopusti da ti posao postane važniji od službe Jehovi. Kako možeš prepoznati da si upao u tu zamku? Možeš si postaviti sljedeća pitanja: Razmišljam li često o poslu kad sam na sastancima ili u službi? Jesam li stalno zabrinut hoću li u budućnosti imati dovoljno novca za život? Da li novac i materijalne stvari uzrokuju probleme između mene i mog bračnog druga? Jesam li spreman raditi posao koji se ne cijeni ako bi mi omogućavao da imam više vremena za službu Jehovi? (1. Tim. 6:9–12). Dok razmišljamo o tim pitanjima, imajmo na umu da nas Jehova voli i da svima koji su mu odani obećava: “Nikada te neću ostaviti i nikada te neću napustiti.” Upravo je zato apostol Pavao napisao: “Neka u vašem životu ne bude ljubavi prema novcu” (Hebr. 13:5, 6; w19.10 43:10).

Kad surađujemo sa svojim suvjernicima, imamo priliku iz prve ruke vidjeti njihove lijepe osobine, pa možemo učiti od njih i izgraditi još bliskiji odnos s njima. Naprimjer, kako se osjećaš kad vidiš svog suvjernika kako u službi odvažno brani svoju vjeru ili s čvrstim uvjerenjem govori o Jehovi i njegovim naumima? Vjerojatno ga zbog toga još više zavoliš. Adeline, naša 23-godišnja sestra, pozvala je svoju prijateljicu Candice da zajedno s njom propovijeda na rijetko obrađivanom području. “Obje smo željele postati još revnije i više uživati u službi”, kaže ona. “I meni i njoj trebala je duhovna injekcija.” Kako im je koristilo zajedničko propovijedanje? Adeline kaže: “Na kraju svakog dana razgovarale smo o tome kako se osjećamo, što nas se dojmilo u razgovorima koje smo vodile s ljudima i kako smo osjetile Jehovino vodstvo u službi. Obje smo uživale u tim dubokim razgovorima i još smo se bolje upoznale” (w19.11 44:10-11).

U drevno doba vojnici bi doživjeli veliko poniženje ako bi se vratili kući bez svog štita. Rimski povjesničar Tacit napisao je: “Ostaviti svoj štit smatralo se strašnom sramotom.” To je jedan od razloga zašto su vojnici pazili da tijekom bitke čvrsto drže svoj štit. Mi čvrsto držimo svoj štit vjere kad redovito idemo na kršćanske sastanke i govorimo drugima o Jehovinom imenu i njegovom Kraljevstvu (Hebr. 10:23–25). Isto tako, važno je da svaki dan čitamo Božju Riječ i molimo se Jehovi da nam pomogne primijeniti biblijske savjete i upute na svakom području života (2. Tim. 3:16, 17). Ako sve to činimo, nijedno Sotonino oružje neće nam nanijeti trajnu štetu (Iza. 54:17). Naš “veliki štit vjere” pružat će nam zaštitu. Hrabro ćemo se boriti, rame uz rame sa svojom braćom i sestrama. I nećemo samo izvojevati bitke koje vodimo svaki dan. Imat ćemo čast biti na Isusovoj strani kad on pobijedi u ratu protiv Sotone i njegovih sljedbenika (Otkr. 17:14; 20:10; w19.11 46:18-19).

Ako svoj plan staviš na papir, odluke ćeš lakše provesti u djelo (1. Kor. 14:40). Naprimjer, starješinstva su dobila uputu da zaduže jednog starješinu koji će zapisati koju su odluku donijeli, tko je zadužen da je izvrši i dokad bi to trebao učiniti. Kad se starješine drže te upute, veća je vjerojatnost da će učiniti ono što su odlučili. Nešto slično mogao bi učiniti i ti u svom privatnom životu. Naprimjer, mogao bi napraviti popis svih poslova koje trebaš obaviti tijekom dana, i to redoslijedom kojim ih namjeravaš obaviti. To će ti pomoći da dovršiš ono što si započeo, ali i da bolje iskoristiš vrijeme. No trebat ćeš uložiti trud da bi se plan proveo u djelo (Rim. 12:11). Pavao je potaknuo Timoteja da se posveti poučavanju i da se ustrajno trudi postati bolji učitelj. Taj savjet vrijedi i za druge duhovne ciljeve (1. Tim. 4:13, 16; w19.11 48:15-16).

Kad je Mojsije dobio zapovijed da izvede Izraelce iz Egipta, smatrao je da nije sposoban za to i više je puta rekao Jehovi da nije dorastao tom zadatku. Jehova je tada pokazao istinsko suosjećanje te mu je s puno razumijevanja pružio pomoć (Izl. 4:10–16). Zahvaljujući tome Mojsije je uspio prenijeti faraonu oštre osude od Boga. Nakon toga je na svoje oči vidio kako Jehova koristi svoju moć da bi izbavio Izraelce, a faraona i njegovu vojsku uništio u Crvenom moru (Izl. 14:26–31; Psal. 136:15). Nakon izlaska iz Egipta Izraelci su stalno prigovarali zbog nečega. Mojsije je u tim situacijama iz prve ruke vidio koliko je Jehova strpljiv s narodom kojeg je izbavio iz ropstva (Psal. 78:40–43). Isto tako, vidio je Jehovinu izvanrednu poniznost kad je on promijenio jednu svoju odluku zato što ga je Mojsije zamolio za to (Izl. 32:9–14). U narednim desetljećima Mojsije se toliko zbližio sa svojim nebeskim Ocem da mu je postao stvaran kao da ga doslovno vidi (Hebr. 11:27; w19.12 51:7-9).

Većina Isusovih učenika bila je iz Galileje. Stoga je puno vjerojatnije da se Isus s tako velikim brojem ljudi sastao na gori u Galileji, a ne u nekoj kući u Jeruzalemu. Isto tako, uskrsnuli Isus već se ranije sastao s 11 apostola u jednoj kući u Jeruzalemu. Da je samo njima htio dati zapovijed da propovijedaju i čine učenike, to je mogao učiniti ondje. No on je i njima i onim ženama, a i drugim sljedbenicima rekao da se s njim nađu u Galileji (Luka 24:33, 36). Isusova zapovijed o činjenju učenika ne odnosi se samo na kršćane koji su živjeli u 1. stoljeću. Kako to znamo? Upute koje je dao svojim sljedbenicima Isus je završio riječima: “Ja sam s vama u sve dane do svršetka ovoga poretka” (Mat. 28:19, 20). Isusovi sljedbenici danas čine učenike po cijelom svijetu. Zamisli, svake godine krsti se gotovo 300 000 ljudi! Oni tako postaju Jehovini svjedoci i učenici Isusa Krista (w20.01 1:1, 5-6).

Mlada osoba sazna da boluje od vrlo teške bolesti. Osoba srednjih godina ne uspijeva pronaći drugi posao. Ostarjela osoba ne može činiti puno u službi Jehovi zato što je sve više izdaje snaga. Ako se i ti nalaziš u nekoj sličnoj situaciji, možda imaš osjećaj da si postao beskoristan. Takve okolnosti mogu ti oduzeti radost, razoriti samopoštovanje i narušiti odnose s drugim ljudima. Ovaj svijet na ljudski život gleda onako kako gleda Sotona. On je oduvijek ljude tretirao kao bezvrijedna i beskorisna bića. Bezdušno je Evi rekao da će biti slobodna ako prekrši Božju zapovijed iako je dobro znao da onoga tko to učini čeka strašna kazna – smrt. Ovaj svijet je pod Sotoninom vlašću. Stoga je posve razumljivo što poput Sotone mnogi vođe nimalo ne poštuju ljudski život i ne drže do čovjekovog dostojanstva. Nasuprot tome, Jehova želi da budemo svjesni vlastite vrijednosti i pomaže nam kad se nađemo u situacijama koje mogu poljuljati naše samopoštovanje (Rim. 12:3; w20.01 3:1-4).

Jeremija je najmanje 40 godina živio među nevjernim ljudima, među kojima su bili i njegovi susjedi, a možda i neki rođaci, iz njegovog rodnog mjesta Anatota (Jer. 12:6). No on se nije povukao u sebe. Naprotiv, izjadao se svom vjernom pisaru Baruhu, koji je zapisao njegove riječi, pa i mi danas znamo kako se osjećao (Jer. 8:21; 9:1; 20:14–18; 45:1). Dok je Baruh zapisivao uzbudljivu Jeremijinu priču, njih su se dvojica sigurno zbližila i izgradila prisan odnos pun poštovanja (Jer. 20:1, 2; 26:7–11). Dugi niz godina Jeremija je odvažno upozoravao Izraelce što će se dogoditi s Jeruzalemom (Jer. 25:3). Kako bi potaknuo narod da se pokaje, Jehova je zapovjedio Jeremiji da njegova upozorenja zapiše u svitak (Jer. 36:1–4). Dok su Jeremija i Baruh blisko surađivali na tom zadatku koji im je Bog povjerio, što je vjerojatno trajalo više mjeseci, nesumnjivo su vodili razgovore koji su im ojačali vjeru (w19.11 44:3-4).

Kako se trebamo ophoditi s braćom i sestrama koji imaju nebeski poziv? Bilo bi neispravno pretjerano se diviti bilo kojem čovjeku, čak i ako je to netko od pomazane Kristove braće (Mat. 23:8–11). Govoreći o starješinama, Biblija nas potiče da se ugledamo na njihovu vjeru, ali nigdje ne kaže da trebamo ijednog čovjeka smatrati svojim vođom (Hebr. 13:7). Istina, u Božjoj Riječi stoji da su nadglednici “dostojni dvostruke časti”. Ali takvu čast zaslužuju ne zato što su pomazani, nego zato što “dobro predvode” i zato što “marljivo govore i naučavaju riječ Božju” (1. Tim. 5:17). Ako bismo pomazanicima pridavali preveliku čast i pažnju, moglo bi im biti nelagodno. Ili, što je još gore, mogli bismo ih navesti da se uobraze (Rim. 12:3). Sasvim sigurno, nitko od nas ne bi želio nekog od Kristove pomazane braće navesti da učini tako ozbiljnu grešku! (Luka 17:2; w20.01 5:8).

Apostol Pavao suočio se s mnogo toga što je moglo u njemu izazvati tjeskobu i zabrinutost. Bio je jako zabrinut za svoju braću i sestre jer je znao da se bore s teškim problemima (2. Kor. 2:4). Često je bio na meti protivnika koji su ga tukli i bacali u zatvor. No našao se i u drugim stresnim situacijama, između ostalog i u velikoj oskudici (Filip. 4:12). A budući da je barem tri puta doživio brodolom, možemo samo zamisliti koliku je tjeskobu osjećao dok je putovao brodom (2. Kor. 11:23–27). Kako se Pavao nosio s tjeskobom? Pavao je bio zabrinut za svoju braću i sestre kad su se suočavali s kušnjama, ali nije pokušavao sam riješiti sve njihove probleme. Bio je skroman i zamolio je pouzdane kršćane kao što su Timotej i Tit da mu pomognu u brizi za skupštine. Njihova je pomoć sigurno Pavlu ublažila brige (Filip. 2:19, 20; Titu 1:1, 4, 5; w20.02 9:11-12).

Jehova od svih nas očekuje da mu budemo poslušni. On to zaslužuje zato što nas je stvorio, daje nam sve što je potrebno za život i najmudriji je otac kojeg bismo mogli imati. No mi smo prvenstveno poslušni Jehovi zato što ga volimo (1. Ivan. 5:3). Iako ima mnogo razloga zašto bismo trebali slušati Jehovu, on nas ne prisiljava na to. Podario nam je slobodnu volju i sretan je kad mu iz ljubavi želimo biti poslušni. Roditelji žele zaštititi svoju djecu od različitih opasnosti koje im prijete. Zato im postavljaju određena pravila ponašanja. Kad se djeca drže tih pravila, pokazuju da imaju povjerenja u svoje roditelje i da ih poštuju. Naravno, daleko je važnije da znamo pravila ponašanja, odnosno moralna mjerila, koja je postavio naš nebeski Otac i da živimo u skladu s njima. Kad tako postupamo, pokazujemo Jehovi da ga volimo i poštujemo, a i sami imamo koristi od toga (Iza. 48:17, 18). S druge strane, oni koji odbacuju Jehovu i njegova pravedna mjerila, sami sebi nanose zlo (Gal. 6:7, 8; w20.02 7:8-9).

Poput Abigajile i mi trebamo imati hrabrosti da reagiramo ako vidimo da netko srlja u nevolju (Psal. 141:5). Trebamo pokazati poštovanje, ali i biti hrabri. Kad nekome s ljubavlju pružimo potreban savjet, pokazujemo da smo mu pravi prijatelji (Izr. 27:17). Naročito je važno da starješine imaju hrabrosti razgovarati s objaviteljima u skupštini koji učine kakav krivi korak (Gal. 6:1). Starješine ponizno prihvaćaju činjenicu da su i sami nesavršeni te da će jednog dana možda i oni trebati savjet. Unatoč tome ne ustručavaju se ukoriti druge kad je to potrebno (2. Tim. 4:2; Titu 1:9). Kad starješine nekoga savjetuju, nastoje ga vješto i strpljivo poučavati. Oni vole svog brata i ta ih ljubav potiče da mu pomažu (Izr. 13:24). No njima je prvenstveno stalo do toga da iskažu čast Jehovi, a to čine tako što zastupaju njegova mjerila i štite skupštinu od štetnih utjecaja (Djela 20:28; w20.03 12:8-9).

Mojsije je uz Jehovinu pomoć postao izbavitelj Izraelaca. No kada mu je Jehova dao taj zadatak? Je li to bilo onda kad se Mojsije osjećao sposobnim za to, nakon što je bio “poučen svoj mudrosti egipatskoj”? (Djela 7:22–25). Nije. Jehova ga je počeo koristiti tek nakon što mu je pomogao da postane ponizan i blag čovjek (Djela 7:30, 34–36). Dao mu je hrabrosti da stane pred najmoćnijeg čovjeka u Egiptu (Izl. 9:13–19). Iz toga učimo da se Jehova služi onima koji su izgradili njegove osobine i koji se oslanjaju na to da će im on davati snagu. Jehova je kroz povijest pomagao svojim slugama da postanu što god je potrebno da bi ispunili njegov naum. Što ćeš ti postati uz njegovu pomoć? To uvelike ovisi o tome koliko si truda spreman uložiti (Kol. 1:29). Ako se staviš na raspolaganje, Jehova ti može pomoći da postaneš revan propovjednik, dobar učitelj, brižan tješitelj, vješt radnik, suosjećajan prijatelj i što god bude potrebno da izvršiš njegovu volju (w19.10 42:5, 14).

Dobri prijatelji pomoći će nam da ostanemo vjerni Jehovi. A ako želimo steći takve prijatelje, važno je da smo i sami dobri prijatelji (Mat. 7:12). Naprimjer, Biblija nas potiče da drugima posvetimo svoje vrijeme i pažnju, posebno onima koji su “u oskudici” (Efež. 4:28). Kad se zaokupimo pomaganjem drugima, nesumnjivo ćemo biti sretniji (Djela 20:35). Prijatelji će biti uz nas kad nas snađu problemi i pomoći nam da sačuvamo unutarnji mir. Kao što je Elihu slušao Joba dok je pričao o svojim nevoljama, naši će prijatelji strpljivo slušati nas kad im pričamo što nas muči (Job 32:4). Ne trebamo od njih očekivati da donose odluke umjesto nas, ali dobro je da poslušamo njihove savjete koji se temelje na Bibliji (Izr. 15:22). I kao što kralju Davidu nije bilo ispod časti prihvatiti pomoć svojih prijatelja, tako ni mi ne bismo trebali biti preponosni da prihvatimo pomoć prijatelja kad nam je to potrebno (2. Sam. 17:27–29). Da, dobri su prijatelji dar od Jehove (Jak. 1:17; w19.04 15:12, 14-15).