Veljača

Bolje upoznaj svoju braću i sestre. Razgovaraj s njima prije i poslije sastanaka, surađuj s njima u službi propovijedanja i, ako je moguće, pozovi ih na jelo. Mogao bi se iznenaditi onim što saznaš. Naprimjer, možda je neka sestra za koju si mislio da je hladna i da se drži na distanci zapravo sramežljiva, možda je neki brat kojeg si smatrao materijalistom ustvari vrlo gostoljubiv i darežljiv, a neka sestra s djecom koja često kasni na sastanke možda kod kuće doživljava protivljenje (Job 6:29). Naravno, ne smijemo “miješati se u tuđe poslove” (1. Tim. 5:13). Ipak, dobro je znati nešto o našoj braći i sestrama i okolnostima koje su utjecale na njihovu osobnost. Kad bolje upoznaš suvjernika koji te iritira, vjerojatno ćeš imati više razumijevanja prema njemu. Morat ćeš uložiti trud da bi bolje upoznao svoju braću. No ako poslušaš biblijski savjet da širom otvoriš svoje srce, postupat ćeš poput Jehove, koji voli “sve vrste ljudi” (1. Tim. 2:3, 4; 2. Kor. 6:11–13; w20.04 16:10-12).

Posljednje noći svog života na Zemlji Isus je rekao svojim učenicima da trebaju voljeti jedni druge. Znao je da će im samopožrtvovna ljubav pomoći da ostanu ujedinjeni i da podnose mržnju ovog svijeta. Uzmimo za primjer skupštinu u Solunu. Tamošnji kršćani bili su proganjani od samog osnutka skupštine. Unatoč tome oni su bili divan primjer odanosti Bogu, ustrajnosti i ljubavi (1. Sol. 1:3, 6, 7). Pavao ih je potaknuo da i dalje pokazuju ljubav, i to “u još većoj mjeri” (1. Sol. 4:9, 10). Ljubav ih je trebala potaknuti da tješe potištene i pomažu slabima (1. Sol. 5:14). Kršćani u Solunu doista su poslušali Pavlove savjete. To znamo zato što im je on oko godinu dana kasnije u svojoj drugoj poslanici napisao: “Ljubav koju osjećate jedni prema drugima sve je jača” (2. Sol. 1:3–5). Ta im je ljubav pomogla da podnesu nevolje i progonstvo (w21.03 12:11).

Ako želimo osvojiti vječni život, moramo trčati ispravnim putem, odnosno živjeti kršćanskim načinom života (Djela 20:24; 1. Petr. 2:21). Međutim, Sotona i oni koji idu njegovim stopama žele da izaberemo drugačiji put, da slikovito govoreći i dalje trčimo s njima (1. Petr. 4:4). Izruguju se našem načinu života i tvrde da je njihov put bolji, da vodi u slobodu. Ali oni su u zabludi (2. Petr. 2:19). Izuzetno je važno da izaberemo pravi put i ostanemo na njemu! Sotona želi da svi mi prestanemo trčati uskim putem “koji vodi u život” i da prijeđemo na široki put na kojem se nalazi većina ljudi u ovom svijetu. Taj put je popularan i njime je lakše ići. Ali to je put koji “vodi u propast” (Mat. 7:13, 14). Da bismo ostali na pravom putu, odnosno da ne bismo dopustili ikome da nas odvuče s njega, moramo se osloniti na Jehovu i slušati ga (w20.04 18:1, 5, 7).

U zadnjih nekoliko godina Rusija i njeni saveznici, koji danas imaju ulogu kralja sjevera, također su ušli “u zemlju Krasotu” (Dan. 11:41). Kako? Godine 2017. taj je kralj zabranio djelovanje Jehovinog naroda i neke naše suvjernike bacio u zatvor. Zabranio je i naše publikacije, uključujući i prijevod Biblije Novi svijet. Usto je zaplijenio objekte naše podružnice u Rusiji te neke dvorane za sastanke i kongresne dvorane. Nakon tih događaja Vodeće tijelo zaključilo je da su Rusija i njeni saveznici preuzeli ulogu kralja sjevera. No Jehovini sluge nikad ne žele sudjelovati u rušenju postojećih vlasti niti ih pokušavaju zamijeniti drugima, čak ni kad su žestoko progonjeni. Naprotiv, oni su poslušni biblijskom savjetu da se mole za “sve koji su na vlasti”, posebno kad ti pojedinci donose odluke koje bi mogle utjecati na slobodu vjeroispovijedi (w20.05 20:9).

Roditelji, da bi se vaša djeca uvjerila u istinitost kršćanskih učenja, trebaju se zbližiti s Bogom i biti sigurna da je ono što Biblija uči istina. Da biste mogli poučavati svoju djecu istini o Bogu, trebate i sami revno proučavati Bibliju i duboko razmišljati o onome što učite. Tada ćete moći poučiti djecu da i ona to čine. Trebate poučiti svoju djecu kako se mogu služiti našim alatima za proučavanje Biblije, kao što biste tome poučili i ljude s kojima vodite biblijski tečaj. Tako ćete pomoći svojoj djeci da zavole Jehovu i da imaju povjerenja u “vjernog i razboritog roba”, kojim se Jehova služi da bi nam davao duhovnu hranu (Mat. 24:45–47). Nemojte se zadovoljiti time da svoju djecu poučavate samo osnovnim biblijskim istinama. Pomozite im da razviju snažnu vjeru tako da ih poučavate o “Božjim dubinama”, uzimajući pritom u obzir njihovu dob i sposobnosti (1. Kor. 2:10; w20.07 28:10, 12-13).

Koliko je nesavršenih ljudi danas u bliskom odnosu s Jehovom? Ima ih na milijune. Ljudi mogu biti prisni s Jehovom ako pokazuju vjeru u Isusovu otkupnu žrtvu. Zahvaljujući otkupnini možemo se zbližiti s Jehovom, predati mu svoj život i krstiti se. Kad učinimo te važne korake, pridružujemo se milijunima predanih i krštenih Božjih slugu koji su bliski prijatelji najuzvišenije osobe u čitavom svemiru! Kako možemo pokazati da cijenimo Božje prijateljstvo? Poput Abrahama i Joba, koji su vjerno služili Bogu više od sto godina, i mi mu moramo ostati vjerni, bez obzira na to koliko mu dugo već služimo u ovom starom svijetu. Isto tako, trebamo se ugledati na Danijela i svoje prijateljstvo s Bogom cijeniti više od vlastitog života (Dan. 6:7, 10, 16, 22). Uz Jehovinu pomoć možemo izdržati sve kušnje i zauvijek ostati njegovi prijatelji (Filip. 4:13; w20.05 22:5-6).

Kralj David je vidio jednu udanu ženu kako se kupa. On je znao Jehovinu zapovijed: “Ne poželi žene bližnjega svojega” (Izl. 20:17). No ipak je i dalje gledao tu ženu. Njegovo je srce postalo podijeljeno. Kolebao se između želje da bude s tom ženom, Bat-Šebom, i želje da ugodi Jehovi. David je dotad već godinama volio Jehovu i imao strahopoštovanje prema njemu, ali u ovoj situaciji prepustio se svojoj sebičnoj želji te je učinio ozbiljne grijehe. Time je nanio sramotu Jehovinom imenu. Osim toga, nanio je veliko zlo nedužnim ljudima, među ostalima i članovima svoje obitelji (2. Sam. 11:1–5, 14–17; 12:7–12). Jehova je pomogao Davidu da uvidi kakve je ozbiljne greške napravio i on je s vremenom ponovno izgradio dobar odnos s Bogom (2. Sam. 12:13; Psal. 51:2–4, 17). David nikad nije zaboravio kakve je boli i nevolje prouzročio i sebi i drugima kad je dopustio da njegovo srce postane podijeljeno. Je li Jehova pomogao Davidu da mu ponovno služi svim srcem? Da, pomogao mu je. Jehovina Riječ kasnije govori o Davidu kao čovjeku čije je “srce (...) bilo potpuno odano Jehovi, Bogu njegovu” (1. Kralj. 11:4; 15:3; w20.06 24:12-13).

U Bibliji se ljubav koju Jehova osjeća prema svom narodu uspoređuje s konopcem, odnosno užetom. U kom je smislu Božja ljubav poput užeta? Predočimo to jednim primjerom: Zamisli da se utapaš u uzburkanom moru i netko ti dobaci prsluk za spašavanje. Sigurno bi mu bio zahvalan na tome jer bi ti prsluk pomogao da ne potoneš. No to nije dovoljno da bi preživio. Voda je hladna i nećeš izdržati ako nekako ne dođeš do čamca za spašavanje. Netko ti treba dobaciti uže i privući te do čamca. Kao što pokazuje današnji citat, Jehova je ljubavlju privlačio Izraelce. Bog i danas želi pomoći onima koji su mu prestali služiti i utapaju se u moru životnih briga i problema. On im želi dati do znanja da ih voli i želi im pomoći da mu se vrate. Jehova im može pokazati svoju ljubav preko tebe. Važno je uvjeriti neaktivne osobe da ih Jehova voli te da ih i mi volimo (w20.06 26:12-13).

Nakon što je učenik Stjepan bio ubijen, mnogi kršćani pobjegli su iz Jeruzalema te su se “raspršili po judejskim i samarijskim krajevima”, a neki od njih otišli su sve do Cipra i Antiohije (Djela 7:58–8:1; 11:19). Ti su se učenici sigurno suočavali s mnogim nevoljama. Ipak, oni su revno propovijedali dobru vijest kuda god su išli i tako su diljem Rimskog Carstva nicale nove skupštine (1. Petr. 1:1). No te su kršćane čekala još puno teža vremena. Naprimjer, oko 50. godine rimski car Klaudije naredio je da svi Židovi moraju napustiti Rim. Zato su Židovi koji su prihvatili kršćanstvo bili prisiljeni napustiti svoje domove i otići živjeti negdje drugdje (Djela 18:1–3). Oko 61. godine apostol Pavao napisao je da su neki njegovi suvjernici bili izvrgnuti ruganju, da su završili u zatvoru te da im je bila oteta imovina (Hebr. 10:32–34). Osim toga, kršćani su se kao i drugi ljudi suočavali sa siromaštvom i bolešću (Rim. 15:26; Filip. 2:25–27; w21.02 8:2-4).

Nema toga što bi Sotona ili oni koji su pod njegovim utjecajem mogli učiniti da pokolebaju kršćanina koji je utvrđen u vjeri (2. Ivan. 8, 9). Moramo biti svjesni toga da će nas svijet mrziti (1. Ivan. 3:13). Ivan nas podsjeća da je cijeli svijet “pod vlašću Zloga” (1. Ivan. 5:19). Kako se ovom svijetu sve više bliži kraj, tako i Sotonin bijes sve više raste. On nas ne napada samo na podmukle načine, služeći se mamcima kao što su spolni nemoral i otpadničke laži. Ponekad se služi i okrutnim progonom. Sotona zna da ima još malo vremena i zato čini sve što je u njegovoj moći kako bi zaustavio naše djelo propovijedanja i slomio nam vjeru. Stoga nas nimalo ne čudi što je u nekim zemljama naše djelo ograničeno ili zabranjeno. Unatoč tome, naša braća i sestre u tim zemljama i dalje ustrajno služe Jehovi. Oni pokazuju da usprkos svim Sotoninim napadima možemo ostati vjerni Jehovi (w20.07 30:12-13).

Jehova je naumio da ljudi vječno žive na Zemlji, prekrasnom planetu koji je stvorio. No kad su se Adam i Eva pobunili protiv svog Oca punog ljubavi, postali su grešni i na koncu su umrli, a to je čekalo i sve njihove potomke (Rim. 5:12). Što je Jehova tada učinio? Odmah je otkrio kako će izbaviti ljudski rod (Post. 3:15). Odlučio je dati svog Sina kao otkupnu žrtvu kako bi potomci Adama i Eve bili oslobođeni grijeha i smrti. Zahvaljujući otkupnini svatko tko mu odluči služiti može dobiti vječni život (Ivan 3:16; 1. Kor. 15:21, 22). Kad Jehova bude preko svog Sina uskrsavao nebrojene milijune ljudi, vjerojatno ih neće sve odjednom vratiti u život. Zašto neće? Zato što bi zbog naglog porasta broja ljudi na Zemlji vjerojatno nastao kaos. A Jehova nikad ništa ne čini na neorganiziran i kaotičan način. On zna da na Zemlji mora vladati red da bi ljudi mogli živjeti u miru (1. Kor. 14:33; w20.08 33:3, 5).

Osoba koja proučava Bibliju trebala bi razumjeti da je cilj biblijskog tečaja pomoći joj da postane Jehovin svjedok. Osoba koja se iskreno trudi upoznati Bibliju i želi se krstiti može korak po korak ostvariti taj cilj. Ona najprije treba upoznati i zavoljeti Jehovu te pokazati vjeru u njega (Ivan 3:16; 17:3). Nakon toga počne razvijati blizak odnos s Jehovom i polako stječe prijatelje u skupštini (Hebr. 10:24, 25; Jak. 4:8). Nakon nekog vremena prestane činiti ono što Jehova ne odobrava i pokaje se za svoje grijehe (Djela 3:19). Isto tako, vjera je potiče da o biblijskoj istini počne govoriti drugima (2. Kor. 4:13). Na koncu se preda Jehovi i svoje predanje potvrdi krštenjem u vodi (1. Petr. 3:21; 4:2). To je radostan događaj za sve! Kad vidiš da osoba poduzima te korake kako bi se mogla krstiti, hrabri je iskrenim pohvalama i potiči je da nastavi napredovati (w20.10 42:12-13).

Ako se uspoređuješ s drugima u skupštini, mogao bi početi misliti da ništa ne vrijediš. Neka braća u skupštini mogu biti izvrsni učitelji, vješti organizatori ili dobri pastiri. Možda misliš da su u tome puno bolji od tebe. To pokazuje da si ponizan i skroman (Filip. 2:3). Ipak, budeš li se stalno uspoređivao s onima koji imaju neke izvanredne sposobnosti, obeshrabrit ćeš se. Mogao bi čak zaključiti, kao što je apostol Pavao spomenuo u svojoj usporedbi, da je tvoja uloga u skupštini beznačajna. Jehova je nekim kršćanima u 1. stoljeću dao čudesne darove svetog duha, no nisu svi kršćani primili iste darove (1. Kor. 12:4–11). Pa ipak, svi su oni imali vrijednu ulogu u skupštini. Mi danas nemamo čudesne darove svetog duha. No načelo koje je Pavao iznio vrijedi i za nas. Iako nemamo svi iste talente i sposobnosti, svi smo mi dragocjeni Jehovi (w20.08 34:13-15).

Budeš li molio Jehovu da ti da hrabrost, on će te uslišiti i nikad te neće napustiti (Djela 4:29, 31). On ti je uvijek spreman pružiti podršku. Razmišljaj o tome kako ti je pomogao da izađeš na kraj s problemima koje si imao i dao ti snagu da promijeniš svoj način života. Budi siguran da Bog koji je pomogao svom narodu da prođe kroz Crveno more može i tebi pomoći da budeš Kristov učenik (Izl. 14:13). Budi uvjeren da će ti on pružiti pomoć i podršku. Poput psalmista i ti možeš reći riječi iz današnjeg citata. Jehova može i novim objaviteljima pomoći da budu hrabri. Zapazi što je doživjela sestra Tomoyo. Kad je počela propovijedati od kuće do kuće, prva osoba koja joj je otvorila vrata izvikala se na nju. Rekla joj je: “Ne želim imati posla s Jehovinim svjedocima!” i zalupila vrata. Tomoyo se nije uplašila, nego je kazala svojoj suradnici: “Jesi li čula što je rekla? Nisam trebala reći ni riječ, ona je odmah shvatila da smo Jehovini svjedoci. Baš sam sretna zbog toga!” Tomoyo sada služi kao stalni pionir (w20.09 36:13-14).

Asa je objasnio narodu da je Jehova zaslužan za to što imaju “mir na svim [svojim] granicama” (2. Ljet. 14:6, 7). On nije smatrao da to razdoblje mira može iskoristiti za opuštanje i uživanje u životu. Naprotiv, odlučio je sagraditi gradove, zidine i kule te načiniti gradska vrata. Rekao je Judejcima: “Zemlja je još uvijek naša.” Time je htio reći da im ne prijete nikakvi neprijatelji i da mogu slobodno graditi i kretati se zemljom koju im je Bog dao. Poticao je narod da dobro iskoristi to razdoblje mira. Asa je razdoblje mira iskoristio i za to da ojača svoju vojsku (2. Ljet. 14:8). Znači li to da se nije uzdao u Jehovu? Nipošto. Asa je znao da je kao kralj dužan pripremiti narod za nevolje s kojima bi se mogli suočiti u budućnosti. Pretpostavljao je da mir u Judi neće trajati zauvijek. I bio je u pravu (w20.09 38:4-5).

Neki bi starješina u najboljoj namjeri mogao postavljati pravila koja će, po njegovom mišljenju, zaštititi Božje stado. Međutim, postoje značajne razlike između uloge koju ima starješina i uloge koju ima glava obitelji. Naprimjer, Jehova je starješine postavio za suce i zadužio ih je da uklone iz skupštine grešnike koji se ne kaju (1. Kor. 5:11–13). S druge strane, Jehova je kršćaninu koji je glava obitelji dao neke ovlasti koje starješinama nije dao. Između ostalog, glavi obitelji dao je pravo da svojim ukućanima postavlja pravila i da vodi računa o tome da ih se oni pridržavaju (Rim. 7:2). Naprimjer, glava obitelji ima pravo odlučiti do kada njegova djeca smiju navečer biti vani. On ima pravo i kazniti svoju djecu ako se ne pridržavaju tog pravila (Efež. 6:1). Naravno, muž koji s ljubavlju predvodi svoju obitelj posavjetovat će se sa ženom prije nego što u obitelji postavi neka pravila. Uostalom, njih su dvoje “jedno tijelo” (Mat. 19:6; w21.02 7:10-13).

Istine iz Božje Riječi dragocjene su zato što ih Jehova otkriva samo poniznim osobama koje ispravno gledaju na njih (Djela 13:48). Takvi pojedinci prihvaćaju činjenicu da nas Jehova danas poučava putem vjernog i razboritog roba (Mat. 11:25; 24:45). Nama je potrebna pomoć da bismo razumjeli biblijske istine, a razumijevanje tih istina vrednije je od bilo čega drugog u životu (Izr. 3:13). Jehova nam je povjerio i zadatak da poučavamo druge istini o njemu i njegovim naumima (Mat. 24:14). Poruka koju propovijedamo od neprocjenjive je vrijednosti zato što pomaže ljudima da postanu dio Jehovine obitelji te im daje priliku da dobiju vječni život (1. Tim. 4:16). Bez obzira na to propovijedamo li puno ili malo, onim što činimo podupiremo najvažnije djelo koje se izvršava u današnje vrijeme (1. Tim. 2:3, 4). Izvanredna je čast to što možemo biti Božji suradnici (1. Kor. 3:9; w20.09 40:4-5).

Dok je apostol Pavao putovao za Rim, Jehova mu je više puta pomogao preko braće i sestara. Naprimjer, dvojica vjernih Pavlovih suradnika, Aristarh i Luka, odlučili su poći s njim u Rim. Bili su spremni staviti svoj život na kocku samo da budu s Pavlom iako nema naznaka da je Isus ijednom od njih zajamčio da će živi stići do Rima. Tek kasnije, kad ih je na moru zadesila oluja, saznali su da će preživjeti i doći na svoje odredište. Kad su stigli u Sidon, Julije je dopustio Pavlu da siđe s broda i “posjeti svoje prijatelje kako bi se oni pobrinuli za njegove potrebe” (Djela 27:1–3). Kasnije su u Puteolima Pavao i njegovi suradnici našli braću i ona su ih molila da ostanu s njima sedam dana. Kršćani u tim mjestima pobrinuli su se za njihove potrebe, a Pavao je sigurno jako obradovao svoje domaćine pričajući im ohrabrujuća iskustva (usporedi Djela 15:2, 3; w20.11 46:15-17).

Roditelji, i riječima i djelima pokažite djeci da svim srcem volite Jehovu. To što pomažete djeci da zavole Jehovu najveći je dar koji im možete dati. Isto tako, jako je važno da ih poučite da redovito proučavaju, mole se te idu na sastanke i u službu propovijedanja (1. Tim. 6:6). Naravno, morate se brinuti i za materijalne potrebe svoje djece (1. Tim. 5:8). No imajte na umu da će vaša djeca preživjeti kraj ovog starog svijeta i ući u Božji novi svijet zahvaljujući svom bliskom odnosu s Jehovom, a ne zbog materijalnih stvari koje imaju (Ezek. 7:19). Jako je ohrabrujuće vidjeti da mnogi kršćanski roditelji donose mudre odluke kako bi pomogli svojoj djeci da se zbliže s Jehovom. Oni koji su odrasli u takvim obiteljima obično i kasnije u životu imaju dobre duhovne navike i sretni su što su ih roditelji tako odgajali (Izr. 10:22; w20.10 44:10-11).

Apostol Petar ponekad je rekao ili učinio nešto što je kasnije požalio. Naprimjer, kad je Isus otkrio svojim apostolima da će mnogo pretrpjeti i biti ubijen, Petar mu se usprotivio rekavši ono što je zapisano u današnjem citatu (Mat. 16:21–23). Isus je tada ukorio Petra. A kad je svjetina došla uhvatiti Isusa, Petar je opet postupio nepromišljeno – napao je roba velikog svećenika te mu je odsjekao uho (Ivan 18:10, 11). Isus je i u toj situaciji ukorio apostola Petra. Osim toga, Petar se ranije te večeri hvalio da se nikad neće pokolebati u vjeri i napustiti Isusa, čak i ako drugi apostoli to učine (Mat. 26:33). No Petar je bio previše samouvjeren. Još iste noći svladao ga je strah, pa je triput zanijekao da poznaje Isusa. To ga je toliko obeshrabrilo da je “izašao (...) van i gorko plakao” (Mat. 26:69–75). Sigurno se pitao hoće li mu Isus to ikada oprostiti. No Petar nije dopustio da ga obeshrabrenje potpuno shrva. On se duhovno oporavio te je s drugim apostolima nastavio služiti Jehovi (Ivan 21:1–3; Djela 1:15, 16; w20.12 51:17-18).

Muškarac koji je glava obitelji može pokazivati poniznost na razne načine. Naprimjer, on ne očekuje savršenstvo od svoje žene i djece. Spreman je saslušati mišljenje članova svoje obitelji, čak i kad se oni ne slažu s njim. Osim toga, ponizan muž spreman je obavljati kućanske poslove, čak i ako u njegovoj sredini ljudi misle da je to ženski posao. To može biti izazov. Zašto? Naša sestra Rachel kaže: “Ondje gdje ja živim nije uobičajeno da muž pomaže ženi prati suđe ili čistiti kuću. Ako to čini, njegovi susjedi i rođaci misle da on nije ‘pravi muškarac’ i da ona vodi glavnu riječ u kući.” Ako ljudi u tvom kraju tako razmišljaju, sjeti se da je Isus oprao noge svojim učenicima iako se smatralo da je to posao koji bi trebao raditi rob. Dobrom mužu i ocu nije stalo do toga kakav će ispasti u očima drugih, nego do toga da njegova žena i djeca budu sretni (w21.02 5:3, 11).

Lijepa sjećanja su dar od Jehove. No koliko god da nam je život bio lijep u prošlosti, naša budućnost u novom svijetu bit će još ljepša. Drugi nas mogu povrijediti i naljutiti, no kad im odlučimo oprostiti, možemo okrenuti novi list u životu i usredotočiti se na službu Jehovi. Prekomjerni osjećaj krivnje može nas spriječiti u tome da radosno služimo Jehovi. Stoga poput apostola Pavla trebamo vjerovati da nam je Jehova oprostio (1. Tim. 1:12–15). Mi imamo priliku vječno živjeti. A u Božjem novom svijetu neće nas mučiti sjećanja na ono što nas sad žalosti. U vezi s tim Biblija kaže: “Ono što je prije bilo neće dolaziti u misli” (Iza. 65:17). Zamisli samo, neki od nas već dugo služe Jehovi i sada su u poznim godinama, ali u novom svijetu svi ćemo mi ponovno biti mladi (Job 33:25). Stoga čvrsto odluči da nećeš živjeti u prošlosti. Naprotiv, “upravi pogled ravno ispred sebe” i živi za ono što te čeka u budućnosti! (w20.11 48:4, 18-19).

Što nam predstoji u budućnosti? U velikoj nevolji Jehova će nas zaštititi na izvanredan način. Kao prvo, on će izbaviti svoje vjerne sluge kad bude naveo kraljeve svijeta da unište Babilon Veliki, carstvo krive religije (Otkr. 17:16–18; 18:2, 4). Potom će zaštititi svoj narod kad u Harmagedonu bude uništavao preostale elemente Sotoninog svijeta (Otkr. 16:14, 16). Ako ostanemo bliski s Jehovom, Sotona nam neće moći nanijeti nikakvu trajnu štetu. Ustvari, on je taj koji će biti zauvijek uništen (Rim. 16:20). Stoga uzmi svu Božju bojnu opremu i nikada je nemoj skidati! Ne pokušavaj se sam boriti protiv Sotone i njegovog svijeta. Pružaj podršku svojoj braći i sestrama. U svemu slušaj Jehovu. Budeš li to činio, možeš biti uvjeren da će te tvoj brižan nebeski Otac jačati i štititi (Iza. 41:10; w21.03 13:16-17).

Kako možemo pokazati da se uzdamo u Jehovu? Tako da prihvaćamo njegovo vodstvo. Biblija sadrži mnoge izvještaje koji pokazuju koliko je važno da sačuvamo mir i pouzdamo se u Jehovu. Dok proučavaš te izvještaje, razmišljaj o tome što je Božjim slugama pomoglo da sačuvaju mir čak i kad su se suočavali sa žestokim protivljenjem. Naprimjer, kad je židovski vrhovni sud zabranio apostolima da propovijedaju, oni nisu ustuknuli od straha. Naprotiv, hrabro su rekli: “Moramo se pokoravati Bogu, a ne ljudima” (Djela 5:29). Nakon toga bili su išibani, no čak im ni to nije utjeralo strah u kosti. Zašto nije? Zato što su znali da je Jehova na njihovoj strani i da imaju njegovu naklonost. Zbog toga su nastavili propovijedati dobru vijest (Djela 5:40–42). Slično je bilo i s učenikom Stjepanom. Kad je gledao smrti u oči, bio je toliko miran i spokojan da mu je lice izgledalo “kao lice anđela” (Djela 6:12–15). Zašto? Zato što je bio uvjeren da ima Jehovinu naklonost (w21.01 1:10-11).

To znači da oni imaju čistu savjest i da ih Jehova smatra pravednima (Iza. 1:18). To su predani, kršteni Božji sluge koji svim srcem vjeruju u Isusovu otkupnu žrtvu i u dobrom su odnosu s Jehovom (Ivan 3:36; 1. Petr. 3:21). Zato mogu stajati pred Božjim prijestoljem i služiti mu “dan i noć” u zemaljskom dvorištu njegovog duhovnog hrama (Otkr. 7:15). Ti Božji sluge, kojima je Kraljevstvo najvažnije u životu, revno propovijedaju vijest o Kraljevstvu i čine učenike. Zapravo, oni obavljaju najveći dio tog važnog zadatka (Mat. 6:33; 24:14; 28:19, 20). Pripadnici velikog mnoštva koji su preživjeli veliku nevolju mogu biti sigurni da će se Bog i dalje brinuti za njih jer izvještaj nadalje kaže: “Onaj koji sjedi na prijestolju, razapet će svoj šator nad njima.” Tada će se ostvariti obećanje čije su ispunjenje druge ovce tako dugo čekale. Naime, “[Bog] će obrisati svaku suzu s njihovih očiju” (Otkr. 21:3, 4; w21.01 3:9-10).

Nama je jako drago što smo dio Jehovine obitelji i svim srcem trudimo se poštovati načelo podložnosti koje je Jehova postavio. Biblija pokazuje da Jehova cijeni i žene i muškarce. Naprimjer, ona otkriva da je Jehova u 1. stoljeću dao sveti duh i ženama i muškarcima te da je svima njima omogućio da čine izvanredna djela, primjerice da govore raznim jezicima (Djela 2:1–4, 15–18). I muškarci i žene bili su pomazani svetim duhom te im je obećano da će vladati s Kristom na nebu (Gal. 3:26–29). Isto tako, među onima koji će vječno živjeti na Zemlji bit će i žena i muškaraca (Otkr. 7:9, 10, 13–15). Osim toga, žene su kao i muškarci dobile zadatak da propovijedaju dobru vijest i poučavaju ljude biblijskim istinama (Mat. 28:19, 20). Naprimjer, u Djelima apostolskim spominje se kršćanka Priscila, koja je zajedno sa svojim mužem Akvilom pomogla Apolonu, rječitom i vrlo obrazovanom čovjeku, da bolje razumije Božji naum (Djela 18:24–26; w21.02 7:1, 4).

Starješine, vama je povjerena važna odgovornost da pomažete objaviteljima da djelotvorno obavljaju svoju službu, što uključuje i vođenje biblijskih tečajeva. Ako je nekome neugodno u vašem prisustvu voditi tečaj, ponudite mu da vi vodite tečaj. Starješine mogu puno učiniti kako bi ohrabrili one koji vode biblijske tečajeve i potaknuli ih da ustraju (1. Sol. 5:11). Čak i ako trenutačno ne vodimo nijedan biblijski tečaj, mi ipak možemo pomagati nekome da duhovno napreduje. Ako se pripremimo, svojim promišljenim komentarima možemo pružati podršku objavitelju koji vodi tečaj, pazeći pritom da ne pričamo previše. Možemo se sprijateljiti s interesentima kad počnu dolaziti na sastanke i pružati im dobar primjer na koji se mogu ugledati. Starješine mogu hrabriti interesente tako da im posvećuju pažnju. Mogu hrabriti i objavitelje koji vode biblijske tečajeve tako da im daju korisne savjete i trude se pohvaliti ih. Doista, svi se mi jako radujemo kad možemo dati makar i mali doprinos tome da netko zavoli našeg nebeskog Oca, Jehovu, i počne mu služiti! (w21.03 10:18-19).

David je u svom svakodnevnom životu pokazao da je odgovoran i dostojan povjerenja. Naprimjer, kao mladić je čuvao ovce svog oca. Marljivo je obavljao taj posao, koji je znao biti vrlo opasan. Kasnije je objasnio kralju Šaulu: “Kad je tvoj sluga čuvao ovce svog oca, došao je lav, a jednom drugom prilikom medvjed, i odnio ovcu iz stada. Ja sam potrčao za njim, oborio ga i izbavio ovcu iz njegovih ralja” (1. Sam. 17:34, 35). David je znao da se mora dobro brinuti za ovce. Mlada braća mogu se ugledati na Davida tako da marljivo izvršavaju svaki zadatak koji im je povjeren. David je u mladosti razvio vrlo prisan odnos s Jehovom. To što je izgradio blizak odnos s Bogom bilo je važnije od njegove hrabrosti ili njegovog talenta za glazbu. Jehova nije bio samo Davidov Bog nego i njegov najbolji prijatelj. Mlada braćo, najvažnije je da jačate svoj odnos sa svojim nebeskim Ocem (w21.03 9:4-5).