Hošea*

1 Riječ Jehovina+ što je došla Hošei,+ sinu Beerijevu, u danima+ Uzije,+ Jotama,+ Ahaza+ i Ezekije,+ kraljeva Judinih, i u danima Jeroboama,+ sina Joaševa,+ kralja Izraelova. 2 I riječ je Jehovina počela dolaziti preko Hošee. A Hošei je Jehova rekao: “Idi,+ oženi se ženom koja će blud počiniti i roditi djecu bludničku, jer će se zbog bluda zemlja odvratiti od Jehove!”+

3 I otišao je i uzeo Gomeru, kćer Diblajimovu, koja je zatrudnjela i rodila mu sina.+

4 Jehova mu je onda rekao: “Daj mu ime Jizreel,+ jer još malo i dom Jehuov odgovarat će mi za krvoproliće jizreelsko,*+ i okončat ću kraljevstvo doma Izraelova.+ 5 I u taj dan slomit ću luk+ Izraelov u dolini jizreelskoj.”

6 I ona je ponovno zatrudnjela i rodila kćer. A Bog mu je rekao: “Daj joj ime Lo-Ruhama,*+ jer neću više biti milostiv+ domu Izraelovu, nego ću ih otjerati.+ 7 Ali domu Judinu bit ću milostiv+ i spasit ću ih ja, Jehova, Bog njihov.+ Neću ih spasiti lukom ni mačem ni ratom ni konjima ni konjanicima.”+

8 A kad je Lo-Ruhamu odbila od prsa, zatrudnjela je i rodila sina. 9 I Bog je rekao: “Daj mu ime Lo-Ami,* jer vi niste moj narod i ja neću biti vaš Bog.

10 Sinova Izraelovih bit će kao pijeska morskoga što se ne može izmjeriti niti izbrojiti.+ I na mjestu gdje im se nekad govorilo: ‘Vi niste moj narod’,+ bit će nazvani ‘Sinovima Boga živoga’.+ 11 Sabrat će se sinovi Judini i sinovi Izraelovi i ujedinit će se,+ te će postaviti sebi jednog poglavara i otići iz zemlje,+ jer će dan jizreelski+ biti velik.

2 Zovite braću svoju: ‘Moj narod!’+ i sestre svoje: ‘Ti si ona kojoj je iskazana milost!’+ 2 Vodite parnicu protiv majke svoje,+ vodite parnicu, jer ona mi nije žena+ i ja joj nisam muž!+ Neka odbaci blud svoj od sebe i preljubništva što su među dojkama njezinim,+ 3 da je ne svučem do gola+ i ne učinim da bude kao u dan kad se rodila,+ da ne učinim od nje pustinju+ i zemlju bezvodnu+ i usmrtim je žeđu!+ 4 Sinovima njezinim neću biti milostiv,+ jer su sinovi bluda.+ 5 Majka njihova čini blud.+ Ona koja ih je u utrobi nosila čini djela sramotna,+ jer govori: ‘Idem za ljubavnicima svojim,+ koji mi daju kruh moj i vodu moju, vunu moju, lan moj, ulje moje i piće moje.’+

6 Zato ću put njezin ograditi živicom trnovitom. Podignut ću kameni zid oko nje,+ pa puteve svoje neće pronaći.+ 7 I trčat će za ljubavnicima svojim, ali ih neće stići.+ Tražit će ih, ali ih neće pronaći. I reći će: ‘Idem i vratit ću se prvome mužu svojemu,+ jer tada mi je bilo bolje nego sada.’+ 8 Ali nije htjela spoznati+ da sam joj ja davao žito+ i vino* i ulje, i da sam joj ja umnožavao srebro i zlato, koje su koristili za Baala.+

9 Zato ću i ja drugačije postupati i uzeti natrag žito svoje kad bude vrijeme i vino svoje kad za to dođe čas,+ i oduzet ću joj vunu svoju i lan svoj kojim je pokrivala golotinju svoju.+ 10 I pred očima ljubavnika njezinih otkrit ću golotinju njezinu+ i nitko je neće moći istrgnuti iz ruke moje.+ 11 Učinit ću kraj svoj radosti njezinoj,+ blagdanu njezinom,+ mlađaku njezinom,+ danu počinka* njezinom i svim svetkovinama njezinim. 12 Opustošit ću lozu njezinu+ i smokvu,+ za koje je govorila: ‘To je dar što sam ga dobila od ljubavnika svojih.’ U šumu ću ih pretvoriti+ i zvijeri poljske proždrijet će ih. 13 Odgovarat će mi+ za one dane kad je likovima Baalovim+ prinose spaljivala,+ kada se ukrašavala naušnicama i drugim nakitom+ i išla za ljubavnicima svojim,+ a mene je zaboravila,+ kaže Jehova.

14 Zato ću je ja pridobiti, odvest ću je u pustinju+ i ljubazno ću govoriti s njom.+ 15 I dat ću joj vinograde njezine da ponovno budu njezini+ i dolinu Akor*+ kao vrata nade. A ona će mi se tamo odazvati kao u dane mladosti svoje+ i kao u onaj dan kad je izašla iz zemlje egipatske.+ 16 U taj dan, kaže Jehova, zvat ćeš me: ‘Mužu moj!’ a nećeš me više zvati: ‘Gospodaru moj!’+

17 I odstranit ću imena likova Baalovih iz usta njezinih+ i neće ih se više pamtiti po imenima njihovim.+ 18 I sklopit ću u taj dan radi naroda svojega savez sa zvijerima poljskim,+ s pticama nebeskim i sa stvorenjima što po zemlji gmižu, i polomit ću luk i mač i odstraniti rat iz zemlje+ i dat ću im da bez straha počivaju.+ 19 Zarukama ću te dovijeka uza se vezati,+ zarukama ću te uza se vezati u pravednosti, u pravdi, u milosti* i milosrđu.+ 20 Zarukama ću te uza se vezati u vjernosti i poznavat ćeš mene, Jehovu.+

21 I u taj dan odgovorit ću, kaže Jehova, odgovorit ću nebesima, a ona će odgovoriti zemlji,+ 22 zemlja će odgovoriti žitu+ i vinu i ulju, a oni će odgovoriti Jizreelu.*+ 23 I posijat ću je sebi kao sjeme po zemlji+ i bit ću milostiv onoj kojoj nije bila iskazana milost*+ i reći ću onima koji nisu moj narod:* ‘Moj si narod’,+ a oni će reći: ‘Ti si Bog moj!’”+

3 Jehova mi je potom rekao: “Idi i ponovno ljubi ženu koju drugi ljubi+ i koja preljub čini, kao što Jehova ljubi sinove Izraelove,+ dok se oni okreću drugim bogovima+ i rado im grožđice prinose!”+

2 I kupio sam je za petnaest srebrnjaka+ i za homer* i pol ječma. 3 Potom sam joj rekao: “Mnogo dana živjet ćeš kao moja žena.+ Ne smiješ činiti blud+ ni leći s drugim čovjekom,+ a neću ni ja s tobom.”

4 Jer mnogo će dana sinovi Izraelovi živjeti bez kralja,+ bez kneza, bez žrtve,+ bez obrednog stupa, bez pregače svećeničke+ i idola kućnih.+ 5 Potom će se sinovi Izraelovi vratiti i tražit će Jehovu, Boga svojega,+ i Davida, kralja svojega,+ i dršćući će doći k Jehovi+ i k dobroti njegovoj u posljednjim danima.+

4 Poslušajte riječ Jehovinu, sinovi Izraelovi! Jehova vodi parnicu protiv stanovnika zemlje,+ jer u zemlji nema istine+ ni dobrote* ni znanja o Bogu.+ 2 Proklinjanje,+ prijevare,+ ubojstva,+ krađe+ i preljubi+ uzeli su maha i jedno krvoproliće drugo stiže.+ 3 Zato će tugovati zemlja,+ klonut će svi stanovnici njezini i zvijeri poljske i ptice nebeske, čak i ribe u moru uginut će.+

4 “Ali neka se nitko ne prepire+ i nikoga neka se ne kori, jer tvoj je narod kao oni koji se sa svećenikom prepiru.+ 5 Posrtat ćeš danju,+ a i prorok će posrtati s tobom, kao da je noć.+ I tvoju ću majku pogubiti.*+ 6 Narod će moj izginuti,* jer nema znanja.+ Budući da si ti odbacio znanje,+ ja ću odbaciti tebe da mi više ne služiš kao svećenik.+ I budući da ti zaboravljaš zakon Boga svojega,+ ja ću zaboraviti sinove tvoje.+ 7 Što ih je više, to mi više griješe.+ Slavu moju zamijenili su za sramotu.+ 8 Grijehom naroda mojega hrane se i duša im žudi za prijestupom njegovim.+

9 Zato će narodu biti isto kao i svećeniku.+ Pozvat ću ih na odgovornost zbog puteva njihovih+ i djela ću njihova svaliti na glavu njihovu.+ 10 Jest će, ali neće se nasititi.+ Bludničit će sa ženama, ali neće se namnožiti,+ jer su prestali slušati Jehovu.+ 11 Blud, vino i mošt pomućuju razum.*+ 12 Narod moj za savjet pita drvenog+ idola svojega, štap što ga u ruci drže govori im. Jer duh bluda zaveo ih je te lutaju+ i bludom svojim odmeću se od Boga svojega.+ 13 Po vrhovima gorskim prinose žrtve+ i spaljuju prinose+ po bregovima, pod stablima divize i pod drugim stablima, velikim i visokim, jer je dobra sjena njihova.+ Zato kćeri vaše čine blud i snahe vaše čine preljub.

14 Neće mi kćeri vaše odgovarati za blud svoj niti snahe vaše za preljub svoj. Jer muškarci s bludnicama nasamo odlaze+ i s hramskim bludnicama+ žrtve prinose. A narod koji sve to ne razumije+ bit će zgažen. 15 Ako ti činiš blud, Izraele,+ neka ne bude i Juda kriv!+ Ne dolazite u Gilgal,+ ne idite u Bet-Aven+ i ne zaklinjite se: ‘Tako živ bio Jehova!’+ 16 Jer poput tvrdoglave krave Izrael je tvrdoglav+ postao. Hoće li ih sada Jehova pasti kao mladog ovna na čistini? 17 Efrajim se s idolima udružio.+ Ostavi ga!+ 18 Kad završe pijanku,*+ bluda se prihvaćaju.+ Zaštitnici+ njegovi vole djela sramotna.+ 19 Vjetar ga je zahvatio krilima svojim.+ Posramit će se narod zbog žrtava svojih.”+

5 “Čujte ovo, svećenici!+ Pazi, dome Izraelov! Poslušaj, dome kraljev!+ Vama se sudi, jer ste postali zamka+ u Mispi i mreža razapeta nad Taborom.+ 2 U klanju su ogrezli oni koji s puta pravoga otpadaju,+ a ja sam ih sve opominjao.+ 3 Ja poznajem Efrajima+ i Izrael nije sakriven od mene.+ Jer ti, Efrajime, sa ženama bludničiš!+ Izrael se okaljao.+ 4 Djela njihova ne daju im da se vrate Bogu svojemu,+ jer je duh bluda+ među njima, a za Jehovu ne mare.+ 5 Izraela vlastiti ponos u lice optužuje.+ U prijestupu svojemu Izrael i Efrajim posrću,+ a i Juda posrće s njima.+ 6 Sa stokom svojom sitnom i krupnom išli su da traže Jehovu, ali nisu ga pronašli.+ Odvratio se od njih. 7 Jehovu su iznevjerili,+ jer su tuđim sinovima postali očevi.+ Zato će u mjesec dana zajedno s posjedima svojim biti progutani.+

8 U rog zapušite+ u Gibei,+ u trubu u Rami! Ratnim se poklikom oglasite u Bet-Avenu+ — za leđima tvojim, Benjamine!+ 9 Nad tobom će se, Efrajime, ljudi zgražati u dan kad kažnjen budeš!+ Među plemenima Izraelovim objavio sam riječi pouzdane.+ 10 Knezovi Judini postali su kao oni što među pomiču.+ Na njih ću izliti gnjev svoj kao vodu. 11 Efrajim je potlačen, s pravom je zgažen,+ jer je svojom voljom stao uz protivnika svojega.+ 12 A ja sam Efrajimu postao kao moljac+ i kao trulež domu Judinu.

13 Vidio je Efrajim bolest svoju i Juda čir svoj.+ Otišao je Efrajim u Asiriju+ i obratio se kralju velikome.+ Ali taj vas nije mogao izliječiti+ niti čir vaš odstraniti ikakvim lijekom.+ 14 Ja ću biti Efrajimu kao mladi lav,+ kao grabežljivi mladi lav domu Judinu. Ja, ja ću ih rastrgati i otići, odnijet ću ih i neće biti nikoga da ih izbavi.+ 15 Otići ću i vratiti se u prebivalište svoje dok ne plate za krivnju svoju,+ i tražit će lice moje.+ Kad se nađu u nevolji,+ tražit će me.”+

6 “Dođite, vratimo se Jehovi,+ jer on nas je rastrgao,+ on će nas i izliječiti!+ On nas je udarao, on će nam i poviti rane.+ 2 Oživit će nas poslije dva dana.+ Trećega dana podignut će nas i živjet ćemo pred njim.+ 3 Tada ćemo upoznati Jehovu i truditi se sve ga bolje upoznavati.+ Dolazak njegov siguran je kao i dolazak zore.+ Kao kiša Bog će nam doći, kao proljetna kiša što zemlju natapa.”+

4 “Što da ti učinim, Efrajime? Što da ti učinim, Juda,+ kad je dobrota* vaša kao oblaci jutarnji i kao rosa koja rano nestaje? 5 Zato ću ih preko proroka svojih sjeći,+ ubijat ću ih riječima usta svojih.+ I osude tvoje bit će kao svjetlost što izlazi.+ 6 Jer meni je dobrota* mila,+ a ne žrtva,+ i poznavanje Boga, a ne paljenice cijele.+ 7 Ali oni su, kao čovjek zemaljski, prestupili savez.+ Ondje su me iznevjerili.+ 8 Gilead+ je grad zlotvora, krvavi su tragovi njihovi.+ 9 Društvo je svećeničko poput družina razbojničkih+ što ljude vrebaju.+ Kraj puta u Šekemu+ ubijaju, jer posve su se predali sramotnim djelima svojim.+ 10 Grozote vidim u domu Izraelovu.+ Ondje je blud Efrajimov.+ Izrael se okaljao.+ 11 A tebi je, Juda, žetva određena, kad vratim narod svoj zarobljeni.”+

7 “Kad želim izliječiti Izraela,+ otkriva se i prijestup Efrajimov,+ a i zla Samarijina,+ jer prijevaru čine+ i lopov u kuću ulazi, a vani napada družina razbojnička.+ 2 I ne pomišljaju u srcu svojemu+ da ja pamtim svu zloću njihovu.+ Sada su ih opkolila djela njihova.+ Došla su pred lice moje.+ 3 Zloćom svojom vesele kralja i prijevarama svojim knezove.+ 4 Svi su se oni preljubom+ uspalili poput peći pekareve. On prestane potpirivati vatru nakon što zamijesi tijesto dok se ono ne ukvasa. 5 Na dan kralja našega knezovi su se razboljeli+ — žeste se od vina.+ On ruku svoju pruža podrugljivcima. 6 Jer srca su im se uspalila+ kao da su ih peći primakli. Cijelu noć spava pekar njihov, a ujutro se peć razgori kao oganj usplamtjeli.+ 7 Svi su se kao peć raspalili i proždiru suce svoje. Kraljevi njihovi svi su pali,+ nijedan od njih mene ne zove.+

8 Efrajim se s narodima miješa.+ Postao je Efrajim kao pogača što pri pečenju nije bila prevrnuta.+ 9 Tuđinci proždiru snagu njegovu,+ a on to ne shvaća.+ I sijeda kosa njegova glavu mu je pobijelila, a on to ne shvaća. 10 Izraela vlastiti ponos u lice optužuje,+ a oni se ne vraćaju Jehovi, Bogu svojemu,+ niti ga zbog svega toga traže.+ 11 Efrajim je kao lakovjerna golubica,+ srca nerazumna.+ K Egiptu viču,+ u Asiriju idu.+

12 Kamo god da odu, razapet ću nad njima mrežu svoju.+ Oborit ću ih kao ptice nebeske.+ Kaznit ću ih kao što sam zajednicu njihovu i upozoravao.+ 13 Teško njima,+ jer su odbjegli od mene!+ Neka ih propast stigne, jer su mi zgriješili! Ja sam ih otkupiti htio,+ a oni protiv mene govore laži.+ 14 I nisu me srcem svojim u pomoć prizvali,+ premda gorko plaču na posteljama svojim. Zbog svojega žita i vina* skitali su se naokolo,+ protiv mene su se okretali.+ 15 A ja sam ih ukoravao.+ Pomagao sam im,+ no oni su protiv mene zlo smišljali.+ 16 I vratili su se, ali ne k uzvišenome,*+ postali su poput luka nezategnutog.+ Knezovi njihovi od mača će pasti zbog pogrda koje izriču.+ To će im biti na porugu u zemlji egipatskoj.”+

8 “Prinesi rog ustima svojim!+ Onaj što kao orao+ dolazi ide na dom Jehovin, jer su prestupili savez moj+ i zakon su moj prekršili.+ 2 K meni viču: ‘Bože moj! Mi, Izraelci, poznajemo te!’+

3 Izrael je odbacio dobro.+ Neka ga progoni neprijatelj!+ 4 Postavljaju kraljeve,+ ali bez mene. Postavljaju knezove, ali bez znanja mojega. Od srebra svojega i zlata svojega prave sebi idole,+ da budu istrijebljeni.+ 5 Odbačeno je tele tvoje,+ Samarijo! Raspalio se gnjev moj na njih.+ Dokle se neće moći očistiti?+ 6 Jer i ono je od Izraela.+ Čovjek ga je izradio+ i ono nije Bog, jer će tele samarijsko biti rasuto u komadiće.+

7 Jer siju vjetar, a požet će oluju.+ Na stabljikama žita klasa nema.+ Ono što iznikne neće dati brašna,+ a ako i dade, tuđinci će ga proždrijeti.+

8 Izrael će biti progutan,+ među narode će dospjeti,+ kao posuda koju nitko ne želi.+ 9 Jer u Asiriju su otišli,+ kao zebra svojeglava.+ Efrajim ljubavnike unajmljuje.+ 10 I premda ih unajmljuju među narodima,+ ja ću ih sabrati i nakratko će biti u teškim bolima+ pod bremenom kralja i knezova.

11 Umnožio je Efrajim žrtvenike da bi griješio.+ Žrtvenici mu njegovi za grijeh služe.+ 12 Mnoge sam mu riječi napisao u zakonu svojemu,+ ali on za njih ne mari.+ 13 Meni na žrtveni dar žrtvovali su meso+ i jeli ono što mi nije milo, kaže Jehova.+ Sjetit ću se prijestupa njihova i na odgovornost ću ih pozvati zbog grijeha njihovih.+ U Egipat su se vratili.+ 14 Zaboravio je Izrael Tvorca svojega+ i počeo je graditi hramove,+ a i Juda je utvrđene gradove umnožio.+ Ali ja ću u gradove njegove poslati vatru koja će proždrijeti utvrđene dvore u svakome od njih.”+

9 “Ne raduj se Izraele!+ Ne veseli se kao narodi drugi!+ Jer zbog bluda si ostavio Boga svojega.+ Zavolio si darove koje si dobio kao plaću bludničku na svim gumnima žitnim.+ 2 Gumno i tijesak vinski ne mogu ih nahraniti+ i vino* im razočaranje donosi.+ 3 Neće više živjeti u zemlji Jehovinoj.+ Efrajim će se vratiti u Egipat+ i u Asiriji će jesti ono što je nečisto.+ 4 Neće više izlijevati vino Jehovi.+ Žrtve njihove neće mu biti ugodne.+ One su im kao kruh što se za vrijeme žalovanja jede,+ i svi koji ga budu jeli okaljat će se. Jer kruh je njihov za njihovu dušu, neće biti prinesen u domu Jehovinu.+ 5 Što ćete činiti na dan sastanka i na dan blagdana Jehovina?+ 6 Jer, gle, oni će morati otići, jer će zemlja biti opustošena.+ Egipat će ih sabrati,+ a Memfis*+ će ih pokopati. Srebrne dragocjenosti njihove koprivama će u nasljedstvo ostati,+ a grmlje trnovito rast će u šatorima njihovim.+

7 Doći će dani kazne,+ doći će dani naplate.+ Znat će to Izrael.+ Prorok će biti bezuman,+ a čovjek što pod nadahnućem govori bit će natjeran u ludilo zbog mnoštva prijestupa tvojih+ i silne mržnje.”

8 Stražar+ Efrajimov bio je s Bogom mojim.+ A prorok+ — zamka je ptičarska na svim putevima njegovim.+ Mržnja vlada u domu Boga njegova. 9 Ogrezli su u pokvarenosti,+ kao u dane gibejske.+ On će se sjetiti prijestupa njihovog+ i kaznit će ih za grijehe njihove.

10 “Našao sam Izraela kao grožđe u pustinji.+ Kao rani plod na smokvi što prvi put rađa vidio sam očeve vaše.+ Oni su odlazili Baalu peorskom+ i tom se bogu sramotnom predavali,+ te su postali odvratni poput onoga što su voljeli.+ 11 A slava Efrajimova kao ptica odlijeće+ i nema rađanja, nema trudnoće, nema začeća.+ 12 Jer ako i podignu sinove svoje, pobit ću im ih prije nego dođu u dob muževnu.+ Teško njima kad ih ostavim!+ 13 Efrajim, koji je na pašnjaku zasađen, kao Tir mi je izgledao.+ Taj Efrajim morat će sinove svoje izvesti pred ubojicu.”+

14 Daj im, Jehova, ono što im trebaš dati!+ Daj im utrobu što pobacuje+ i dojke usahle!

15 “Sve zlo njihovo bilo je u Gilgalu,+ jer ondje sam ih doista zamrzio.+ Zbog zlih djela njihovih otjerat ću ih iz doma svojega.+ Neću ih više ljubiti.+ Tvrdokorni su svi knezovi njihovi.+ 16 Efrajim će biti potučen.+ Usahnut će korijen njihov.+ Ploda neće imati.+ Pa ako i rode, pogubit ću mili plod utrobe njihove.”+

17 Odbacit će ih Bog moj,+ jer ga nisu slušali,+ i postat će bjegunci među narodima.+

10 “Izrael je loza koja se pokvarila.+ Za sebe samu plod donosi.+ Što više plodova ima, to više umnožava žrtvenike svoje.+ Što je bolja zemlja njegova, to ukrašenije obredne stupove podiže.+ 2 Srce je njihovo postalo licemjerno.+ Zato su krivi.

On će razvaliti žrtvenike njihove i stupove njihove opustošiti.+ 3 A oni će tada reći: ‘Nemamo kralja,+ jer se nismo bojali Jehove. A i što bi kralj učinio za nas?’

4 Govore prazne riječi, zaklinjući se lažno+ i sklapajući savez,+ a nepravda niče kao otrovna biljka po oranicama.+ 5 Strahovat će stanovnici Samarije za tele idolsko iz Bet-Avena.+ Tugovat će narod njegov za njime, kao i svećenici tuđih bogova koji su mu se radovali zbog slave njegove, jer će otići od njih u izgnanstvo.+ 6 Odnijet će ga u Asiriju na dar kralju velikome.+ Sram će spopasti Efrajima+ i Izrael će se posramiti zbog namjere svoje.+ 7 Nestat će* Samarije i kralja njezina,+ poput otrgnute grančice na površini vode. 8 Obredne uzvišice bet-avenske,+ grijeh Izraelov,+ bit će uništene. Trnje i korov*+ rast će po žrtvenicima njihovim.+ A ljudi će govoriti gorama: ‘Pokrijte nas!’ i bregovima: ‘Padnite na nas!’+

9 Još od dana gibejskih+ traje grijeh tvoj,+ Izraele! U njemu je narod i ostao. U Gibei ih rat protiv sinova nepravednosti nije sustigao.+ 10 Kaznit ću ih kad ja to budem htio.+ Kad ih upregnem da vuku dva grijeha svoja, na njih će se narodi sabrati.+

11 Efrajim je bio junica dobro naučena, koja je rado vršila žito,+ a ja sam preko lijepa vrata njezina prešao. Dat ću da se Efrajima upregne.+ Juda će orati,+ a Jakov će drljati.+ 12 Sijte sebi sjeme u pravednosti+ i žanjite milost.*+ Obrađujte sebi zemlju,+ jer je vrijeme da tražite Jehovu, dok ne dođe+ i pouči vas u pravednosti.+

13 A vi zloću orete. Nepravdu žanjete.+ Jedete plodove prijevare,+ jer se u put svoj uzdate,+ u mnoštvo junaka svojih.+ 14 Vika se digla među narodom tvojim+ i svi će utvrđeni gradovi tvoji biti opustošeni,+ kao što je Šalman opustošio Dom Arbelov, u dan bitke kad su majku smrskali zajedno sa sinovima njezinim.+ 15 Tako će vam se učiniti, stanovnici Betela, zbog silne zloće vaše.+ U zoru će nestati* kralja izraelskog.”+

11 “Kada je Izrael bio dječak, ljubio sam ga,+ i iz Egipta sam dozvao sina svojega.+

2 Što su više Izraelce zvali,+ to su se oni više udaljavali od onih koji su ih zvali.+ Likovima Baalovim+ žrtve su prinosili i rezbarenim likovima prinose spaljivali.+ 3 A ja sam Efrajima učio hodati,+ na ruke ih svoje uzimao,+ ali oni nisu htjeli priznati da sam ih ja izliječio.+ 4 Privlačio sam ih užima čovjeka zemaljskog, konopcima ljubavi,+ i bio sam im kao oni koji miču jaram od čeljusti njihovih,+ blago sam ih sve hranio.+ 5 On se neće vratiti u zemlju egipatsku, nego će mu Asirija biti kralj,+ jer nisu se htjeli vratiti k meni.+ 6 I mač će bjesnjeti po gradovima njegovim,+ dokrajčit će zasune njegove i proždrijet će ih+ zbog spletki njihovih.+ 7 Narod je moj sklon nevjeran mi biti.+ Zovu ga k uzvišenome,* ali nitko da se podigne.

8 Kako da te ostavim, Efrajime?+ Kako da te napustim, Izraele?+ Kako da s tobom postupim kao s Admom?+ Kako da ti učinim isto što i Sebojimu?+ Promijenili su se osjećaji srca mojega+ i uzavrela je samilost moja. 9 Neću iskaliti usplamtjeli gnjev svoj.+ Neću ponovno propast svaliti na Efrajima,+ jer ja sam Bog,+ a ne čovjek, Svetac koji je usred tebe.+ Neću doći gnjevan. 10 Oni će za Jehovom ići.+ Kao lav on će riknuti,+ a kad on rikne,+ sinovi će sa zapada doći dršćući.+ 11 Kao ptica doći će iz Egipta dršćući+ i kao golub iz zemlje asirske.+ I naselit ću ih u kućama njihovim, kaže Jehova.+

12 Efrajim me opkolio lažima+ i dom Izraelov prijevarom. Ali Juda još hodi s Bogom+ i vjeran je Najsvetijemu.”

12 “Efrajim se hrani vjetrom+ i trči za vjetrom istočnim po cijeli dan.+ Umnožava laž i pljačku.+ S Asirijom savez sklapaju+ i ulje u Egipat nose.

2 Jehova ima parnicu s Judom+ i Jakova će na odgovornost pozvati zbog puteva njegovih,+ platit će mu po djelima njegovim.+ 3 U utrobi je uhvatio za petu brata svojega+ i svom snagom svojom s Bogom se borio.+ 4 Borio se s anđelom i nadvladao ga.+ Plakao je da bi izmolio milost za sebe.”+

Bog ga je u Betelu našao,+ i tamo nam je počeo govoriti.+ 5 To je Jehova, Bog nad vojskama.+ Ime Jehova spomen je njegov.+

6 “A ti se vrati Bogu svojemu,+ postupajući po dobroti* i po pravdi,+ i uvijek se uzdaj* u Boga svojega!+ 7 Trgovcu je u ruci vaga prijevarna.+ Prevariti voli.+ 8 Efrajim govori: ‘Baš sam se obogatio,+ stekao sam sebi blaga!+ A u svemu trudu mojemu neće naći krivnje koja bi težak grijeh bila.’+

9 Ali ja sam Jehova, Bog tvoj, još od zemlje egipatske.+ Dat ću ti opet da stanuješ u šatorima kao u dane blagdana. 10 Govorio sam prorocima,+ mnoga sam viđenja davao i preko proroka sam prispodobe iznosio.+

11 U Gileadu se vrača,+ govori se neistina.+ U Gilgalu žrtvuju junce.+ Žrtvenici su njihovi kao hrpa kamenja po brazdama poljskim.+ 12 Jakov je pobjegao u polje sirijsko,+ Izrael+ je za ženu služio,+ za ženu je ovce čuvao.+ 13 Preko proroka Jehova je Izraela izveo iz Egipta+ i preko proroka ga je čuvao.+ 14 A Efrajim ga je vrijeđanjem svojim ogorčio+ i krv koju je prolio ostaje na njemu.+ Veliki Gospodar njegov platit će mu za sramotu koju mu je on nanio.”+

13 “Kad je Efrajim govorio, ljudi su drhtali, moćan je bio u Izraelu.+ Ali navukao je krivnju na sebe zbog Baala+ i poginuo.+ 2 A sada griješe još i više, praveći sebi od srebra kipove lijevane,+ idole po zamislima svojim,+ a svi su oni tek djelo vještih ljudi.+ I njima govore: ‘Neka ljudi koji prinose žrtve ljube likove teleta!’+ 3 Zato će biti kao oblaci jutarnji+ i kao rosa koja rano nestaje, kao pljeva koju vjetar raznosi s gumna+ i kao dim što izlazi kroz otvor na krovu.

4 Ali ja sam Jehova, Bog tvoj, još od zemlje egipatske.+ Nisi poznavao drugog Boga osim mene i nije bilo drugog spasitelja osim mene.+ 5 Brinuo sam se za tebe u pustinji,+ u zemlji gdje vrućice vladaju.+ 6 Na pašnjaku svome nasitili su se.+ Nasitili su se i srce se njihovo uzoholilo.+ Zato su me zaboravili.+ 7 Stoga ću im ja biti kao mladi lav.+ Vrebat ću na putu kao leopard.+ 8 Susrest ću ih kao medvjedica koja je mladunčad svoju izgubila+ i razderat ću im grudi do srca. Proždrijet ću ih tamo kao lav,+ rastrgat će ih zvijer poljska.+ 9 U propast će te sve to svaliti,+ Izraele, jer meni si zgriješio, pomagaču svojemu.+

10 Gdje je sada kralj tvoj da te spasi u svim gradovima tvojim+ i gdje su suci tvoji, za koje si rekao: ‘Daj mi kralja i knezove?’+ 11 Dao sam ti kralja u srdžbi svojoj+ i uzet ću ga u gnjevu svome.+

12 Svezan je prijestup Efrajimov, pohranjen je grijeh njegov.+ 13 Doći će mu trudovi kao porodilji.+ On je sin koji mudrosti nema,+ jer kad mu bude vrijeme da se rodi, ne izlazi iz utrobe majčine.+

14 Ja ću ih iz ruke groba* otkupiti,+ od smrti ću ih izbaviti.+ Smrti, gdje su žalci tvoji?+ Grobe,* gdje je razorna moć tvoja?+ Samilost će biti skrivena od očiju mojih.+

15 Ako i bude plodan da ga ima kao trske,+ doći će vjetar istočni, vjetar Jehovin.+ Doći će iz pustinje, isušit će studenac njegov i sasušiti izvor njegov.+ Opljačkat će blago njegovo, sve dragocjenosti njegove.+

16 Samarija će snositi krivnju svoju,+ jer se pobunila protiv Boga svojega.+ Oni će od mača pasti.+ Djeca će im biti smrskana,+ a trudne žene njihove rasporene.”+

14 “Vrati se, Izraele, Jehovi, Bogu svojemu,+ jer si u prijestupu svojemu posrnuo.+ 2 Uzmite sa sobom riječi pokajanja i vratite se Jehovi.+ Svi mu recite: ‘Oprosti nam krivnju+ i primi ono što je dobro, a mi ćemo ti zauzvrat prinijeti plod* usana svojih!+ 3 Asirija nas neće spasiti.+ Na konjima nećemo jahati,+ niti ćemo više djelima ruku svojih govoriti: “Bože naš!” jer ti si milostiv djetetu bez oca.’+

4 Ja ću izliječiti nevjeru njihovu.+ Ljubit ću ih drage volje,+ jer gnjev se moj odvratio od njega.+ 5 Bit ću Izraelu kao rosa.+ Procvjetat će kao ljiljan i pustit će korijenje svoje kao stablo libanonsko. 6 Mladice će pustiti, cijenjen će biti kao maslina,+ a miris njegov bit će kao miris stabla libanonskog. 7 Oni će opet stanovati u sjeni njegovoj.+ Uzgajat će žito i propupat će kao loza.+ Spomen na njega bit će im kao vino libanonsko.

8 Reći će Efrajim: ‘Što ja još imam s idolima?’+

A ja ću odgovoriti i pazit ću na njega.+ Ja sam kao stablo borovice što se zeleni.+ Na meni će se plod za njega naći.”

9 Tko je mudar, pa da sve to razumije?+ Tko je razborit, pa da to spozna?+ Jer pravi su putevi Jehovini+ i pravedni su oni koji njima idu,+ ali prijestupnici posrću na njima.+