Danijel

1 Treće godine kraljevanja Jojakima,+ kralja Judina, babilonski kralj Nebukadnezar* došao je na Jeruzalem i počeo ga opsjedati.+ 2 I pravi Bog Jehova dao mu je u ruke Jojakima, kralja Judina,+ i dio pribora+ iz doma svojega, a on je taj pribor odnio u zemlju Šinar+ u dom boga svojega i pohranio ga u riznicu boga svojega.+

3 Potom je kralj rekao Ašpenazu, svom glavnom dvoraninu,+ da dovede neke od sinova Izraelovih, od roda kraljevskog i od velikaša,+ 4 mladiće koji su bez mane,+ lijepa izgleda, vrsni u svakoj mudrosti,+ bogati znanjem, koji lako uče+ i koji su sposobni služiti u palači kraljevoj,+ pa neka ih pouči pismu i jeziku Kaldejaca. 5 Osim toga, kralj im je odredio dnevni obrok od probranih jela+ kraljevih i vina koje je on pio te da ih se odgaja tri godine, kako bi poslije toga mogli služiti pred kraljem.

6 Među njima bili su neki od sinova Judinih: Danijel,+ Hananija, Mišael i Azarija.+ 7 Njima je glavni dvoranin dao druga imena.+ Tako je Danijela nazvao Beltešasar,+ Hananiju Šadrak, Mišaela Mešak, a Azariju Abednego.+

8 Ali Danijel je u srcu svojemu odlučio da se neće okaljati+ probranim jelima kraljevim ni vinom koje je kralj pio. Stoga je više puta molio glavnog dvoranina da ga poštedi kako se ne bi okaljao.+ 9 I pravi je Bog dao da Danijel stekne naklonost* i milost glavnog dvoranina.+ 10 No glavni je dvoranin rekao Danijelu: “Bojim se gospodara svojega kralja, koji vam je odredio jelo i piće.+ Zašto da vidi kako vaša lica izgledaju lošije od lica drugih mladića vaše dobi i zašto da na moju glavu svalite krivnju pred kraljem?” 11 Ali Danijel je rekao čuvaru kojeg je glavni dvoranin+ postavio nad Danijelom, Hananijom, Mišaelom i Azarijom: 12 “Molim te, okušaj sluge svoje tokom deset dana — neka nam se daje povrće+ za jelo i voda za piće. 13 Onda ti sam usporedi naša lica i lica mladića koji jedu probrana jela kraljeva, pa učini sa slugama svojim po onome što budeš vidio.”

14 Na koncu ih je poslušao i stavio na kušnju deset dana. 15 A nakon deset dana njihova su lica bila ljepša i punija od lica svih drugih mladića koji su jeli probrana jela kraljeva.+ 16 Otada je čuvar odnosio jela koja su im bila određena i vino koje su trebali piti te im je davao povrće.+ 17 I pravi je Bog ovu četvoricu mladića obdario znanjem i razumijevanjem* svih knjiga i mudrošću,+ a Danijel je uz to razumio viđenja i snove svake vrste.+

18 A kad je prošlo vrijeme nakon kojeg su po nalogu kralja oni trebali biti dovedeni pred njega,+ glavni ih je dvoranin izveo pred Nebukadnezara. 19 I kralj je razgovarao s njima i među svima njima nije se našao nijedan kao Danijel, Hananija, Mišael i Azarija.+ I tako su oni ostali služiti pred kraljem.+ 20 I u svemu za što treba imati mudrosti i razboritosti,*+ kralj je ustanovio, kad god ih je zapitao, da su deset puta bolji od svih svećenika koji se bave vračanjem+ i prizivatelja duhova+ u svemu kraljevstvu njegovu. 21 I Danijel je ostao ondje do prve godine kralja Kira.+

2 Druge godine kraljevanja Nebukadnezarova, Nebukadnezar je usnio snove+ i uznemirio se,*+ pa više nije mogao spavati. 2 Kralj je zato naredio da se pozovu svećenici koji se bave vračanjem,+ prizivatelji duhova, vračari i Kaldejci da kažu kralju što je sanjao.+ I oni su došli i stali pred kralja. 3 Tada im je kralj rekao: “Usnio sam jedan san i uznemirio sam se od želje da saznam što sam sanjao.” 4 Nato su Kaldejci rekli kralju na aramejskom:+ “Kralju, da si živ dovijeka!+ Ispričaj san slugama svojim, a mi ćemo ti otkriti značenje njegovo.”+

5 A kralj je Kaldejcima odgovorio: “Oglašujem riječ: Ako mi ne kažete što sam sanjao i što san znači, bit ćete raskomadani,+ a kuće će vaše biti pretvorene u javne zahode.+ 6 No ako mi otkrijete san i značenje njegovo, dobit ćete od mene darove i poklone i čast veliku.+ Otkrijte mi dakle san i značenje njegovo.”

7 Nato su mu oni po drugi put odgovorili: “Neka kralj ispriča san slugama svojim, a mi ćemo otkriti značenje njegovo!”

8 A kralj je odgovorio: “Dobro znam da želite dobiti na vremenu, jer znate da sam oglasio riječ. 9 Ako mi ne kažete što sam sanjao, čeka vas samo jedna presuda.+ A vi ste se dogovorili da preda mnom govorite laž i prijevaru+ da dobijete na vremenu. Stoga mi kažite san, pa ću znati da možete otkriti i značenje njegovo.”

10 A Kaldejci su odgovorili kralju: “Nema na zemlji čovjeka koji bi to mogao otkriti kralju. Zato nijedan veliki kralj ili vladar nije tražio takvo što ni od jednog svećenika koji se bavi vračanjem ni od prizivatelja duhova ni od Kaldejca. 11 A ono što kralj traži teško je i nema nikoga tko to može otkriti kralju osim bogova,+ koji ne borave među ljudima.”+

12 Nato se kralj razljutio i silno razgnjevio+ te je naredio da se pogube svi mudraci babilonski.+ 13 Kad je naredba bila izdana i kad su mudraci trebali biti pogubljeni, potražili su Danijela i drugove njegove da i njih pogube.

14 Tada se Danijel mudrim i razumnim riječima+ obratio Arioku, zapovjedniku kraljeve tjelesne straže, koji je izašao da pogubi mudrace babilonske. 15 Upitao je Arioka, opunomoćenika kraljevog: “Zašto je kralj izdao tako strogu naredbu?” I Ariok je kazao Danijelu o čemu se radi.+ 16 A Danijel je otišao i zamolio kralja da mu da vremena, pa će tada kralju otkriti značenje sna.+

17 Nakon toga Danijel je otišao kući svojoj te je sve ispričao drugovima svojim Hananiji, Mišaelu i Azariji, 18 kako bi se molili za milost+ Bogu nebeskom+ zbog te tajne,+ da Danijel i drugovi njegovi ne budu pogubljeni s ostalim mudracima babilonskim.+

19 Tada je Danijelu bila otkrivena tajna u noćnom viđenju.+ Zato je Danijel blagoslovio+ Boga nebeskoga. 20 Progovorivši, Danijel je rekao: “Neka je blagoslovljeno+ ime Božje odvijeka i dovijeka, jer njegova je mudrost i moć!+ 21 On mijenja vremena i razdoblja,+ ruši kraljeve i postavlja kraljeve,+ daje mudrost mudrima i znanje razboritima.+ 22 Otkriva ono što je duboko i sakriveno,+ zna što je u tami+ i kod njega prebiva svjetlost.+ 23 Tebi, Bože praotaca mojih, zahvaljujem i hvalim te,+ jer si mi dao mudrost+ i moć. I obznanio si mi ono za što smo te molili, obznanio si nam ono što je kralj tražio.”+

24 Danijel je stoga otišao k Arioku,+ kojega je kralj odredio da pogubi mudrace babilonske.+ Otišao je i ovako mu rekao: “Nemoj pogubiti mudrace babilonske! Odvedi me pred kralja+ da otkrijem kralju što san znači.”

25 Tada je Ariok brzo odveo Danijela pred kralja i ovako mu rekao: “Našao sam među izgnanicima+ Judinim čovjeka koji može kralju kazati što san znači.” 26 Nato je kralj upitao Danijela, koji se zvao Beltešasar:+ “Možeš li mi doista kazati san koji sam usnio i značenje njegovo?”+ 27 A Danijel je odgovorio kralju: “Tajnu za koju kralj pita ne mogu kralju otkriti mudraci, prizivatelji duhova, svećenici koji se bave vračanjem ni zvjezdoznanci.*+ 28 Ali ima Bog na nebu koji je Otkrivatelj tajni+ i on obznanjuje kralju Nebukadnezaru što će se dogoditi u posljednjim danima.+ Ovo je san tvoj i viđenja koja su ti prolazila glavom na postelji tvojoj:

29 Tebi su, kralju, na postelji+ došle misli o tome što će se dogoditi u budućnosti i Otkrivatelj tajni obznanio ti je što će se dogoditi.+ 30 A meni ova tajna nije otkrivena+ zato što sam mudriji od svih živih, nego zato da se značenje obznani kralju i da doznaš misli srca svojega.+

31 Ti si, kralju, vidio golem kip. Taj kip, velik i izuzetno sjajan, stajao je pred tobom i izgledao je zastrašujuće. 32 Glava toga kipa bila je od čistoga zlata,+ prsa i ruke od srebra,+ trbuh i bedra od bakra,+ 33 noge od željeza,+ stopala dijelom od željeza, a dijelom od gline.+ 34 Dok si gledao, odvalio se kamen, a da ga nisu dodirnule ljudske ruke,+ i udario je kip u stopala od željeza i gline te ih satro.+ 35 Tada se najedanput satrlo željezo, glina, bakar, srebro i zlato, i sve je postalo kao pljeva na gumnu ljeti+ i vjetar je sve odnio bez traga.+ A kamen koji je udario u kip postao je velika gora i ispunio cijelu zemlju.+

36 To je san, a značenje ćemo njegovo reći kralju.+ 37 Ti, kralju, kralju nad kraljevima, kojemu je Bog nebeski dao kraljevstvo,+ moć, silu i dostojanstvo 38 i kojemu je u ruke dao+ životinje poljske i ptice nebeske,+ gdje god žive sinovi ljudski, i kojega je postavio vladarom nad svima njima, ti si glava od zlata.+

39 Nakon tebe podignut će se drugo kraljevstvo,+ slabije od tvojega,+ pa treće kraljevstvo, od bakra, koje će vladati cijelom zemljom.+

40 A četvrto kraljevstvo+ bit će jako kao željezo.+ Jer kao što željezo sve satire i mrvi, tako će i ono, poput željeza koje razbija, satrti i razbiti sva ona kraljevstva.+

41 To što si vidio da su stopala i prsti dijelom od lončarske gline, a dijelom od željeza,+ znači da će kraljevstvo biti razdijeljeno,+ no imat će nešto od čvrstoće željeza, jer si vidio željezo pomiješano s vlažnom glinom.+ 42 To što su prsti stopala dijelom od željeza, a dijelom od gline, znači da će kraljevstvo dijelom biti jako, a dijelom krhko. 43 A to što si vidio željezo pomiješano s vlažnom glinom, znači da će se pomiješati s ljudskim potomstvom, ali neće se držati zajedno, jedno s drugim, kao što se ni željezo ne da pomiješati s glinom.

44 U dane tih kraljeva+ Bog će nebeski+ podići kraljevstvo+ koje nikada neće propasti.+ I to kraljevstvo neće prijeći na neki drugi narod.+ Ono će satrti i uništiti sva ona kraljevstva,+ a samo će stajati dovijeka,+ 45 jer vidio si da se kamen odvalio od gore, a da ga nisu dodirnule ljudske ruke,+ i da je satro željezo, bakar, glinu, srebro i zlato.+ Veliki Bog+ obznanjuje kralju što će se dogoditi u budućnosti.+ San je pouzdan, a tumačenje vjerodostojno.”+

46 Tada je kralj Nebukadnezar pao ničice i poklonio se Danijelu te naredio da mu prinesu dar i kad.+ 47 Zatim se kralj obratio Danijelu: “Vaš je Bog zaista Bog nad bogovima,+ Gospodar nad kraljevima+ i Otkrivatelj tajni, kad si mogao otkriti ovu tajnu.”+ 48 Tada je kralj uzvisio+ Danijela i dao mu mnogo velikih darova te ga postavio za vladara nad cijelom pokrajinom babilonskom+ i za glavnog nadstojnika nad svim mudracima babilonskim. 49 A na Danijelovu molbu kralj je nad upravom pokrajine babilonske postavio Šadraka, Mešaka i Abednega,+ dok je Danijel ostao na dvoru+ kraljevu.

3 Kralj Nebukadnezar načinio je zlatni lik,+ visok šezdeset lakata i širok šest lakata. Podigao ga je u ravnici Duri, u pokrajini babilonskoj.+ 2 Zatim je kralj Nebukadnezar poslao po satrape,* nadstojnike+ i upravitelje, savjetnike, rizničare, suce, načelnike i sve koji su bili nad pokrajinama da se okupe i dođu na svečanost+ povodom postavljanja lika koji je podigao on, kralj Nebukadnezar.

3 Tada su se satrapi,+ nadstojnici i upravitelji, savjetnici, rizničari, suci, načelnici i svi koji su bili nad pokrajinama okupili na svečanosti povodom postavljanja lika koji je podigao kralj Nebukadnezar. I stali su pred lik što ga je podigao Nebukadnezar. 4 Glasnik je tada oglasio, povikavši: “Narodi, plemena i jezici,+ vama se zapovijeda: 5 Čim čujete zvuk roga, frule, citre, harfe, psaltira, gajdi i svakovrsnih drugih glazbala,+ padnite ničice i poklonite se* zlatnome liku koji je podigao kralj Nebukadnezar! 6 A tko ne bude pao ničice i poklonio se,+ istog će časa+ biti bačen u užarenu peć ognjenu.”+ 7 Stoga, čim su svi narodi čuli zvuk roga, frule, citre, harfe, psaltira i svakovrsnih drugih glazbala, svi su ti narodi,+ plemena i jezici pali ničice i poklonili se zlatnome liku koji je podigao kralj Nebukadnezar.

8 Nato su odmah došli neki Kaldejci i optužili Židove.*+ 9 Obratili su se kralju Nebukadnezaru i rekli mu: “Kralju, da si živ dovijeka!+ 10 Ti si, kralju, dao zapovijed da svaki čovjek koji čuje zvuk roga, frule, citre, harfe, psaltira, gajdi i svakovrsnih drugih glazbala+ padne ničice i pokloni se zlatnome liku, 11 a tko ne bi pao ničice i poklonio se, da bude bačen u užarenu peć ognjenu.+ 12 A ovdje su neki Židovi koje si postavio nad pokrajinom babilonskom,+ Šadrak, Mešak i Abednego. Ti ljudi ne mare za tebe, kralju, oni ne služe bogovima tvojim niti se klanjaju zlatnome liku koji si podigao.”+

13 Tada je Nebukadnezar, gnjevan i bijesan,+ zapovjedio da dovedu Šadraka, Mešaka i Abednega.+ Potom su ih doveli pred kralja. 14 A Nebukadnezar im se obratio: “Je li istina, Šadrače, Mešače i Abednego, da ne služite bogovima+ mojim i da se ne klanjate zlatnome liku koji sam podigao?+ 15 A sada, ako ste spremni — čim začujete zvuk roga, frule, citre, harfe, psaltira, gajdi i svakovrsnih drugih glazbala+ — pasti ničice i pokloniti se liku koji sam načinio, bit će vam dobro. Ali ako mu se ne poklonite, bit ćete istoga časa bačeni u užarenu peć ognjenu. I koji vas to bog može izbaviti iz ruku mojih?”+

16 A Šadrak, Mešak i Abednego odgovorili su kralju i rekli mu: “Kralju Nebukadnezare, ne treba da ti odgovorimo na to.+ 17 Ako treba tako biti, Bog naš kojem služimo može nas izbaviti. Iz užarene peći ognjene i iz ruke tvoje, kralju, on će nas i izbaviti.+ 18 No ako to i ne učini, znaj, kralju, da bogovima tvojim nećemo služiti niti ćemo se pokloniti zlatnome liku koji si podigao.”+

19 Tada se Nebukadnezar razbjesnio na Šadraka, Mešaka i Abednega, a lice mu se izobličilo. I zapovjedio je da se peć užari sedam puta jače nego što je uobičajeno. 20 Zatim je nekolicini jakih+ muževa iz svoje vojske zapovjedio da svežu Šadraka, Mešaka i Abednega i bace ih u užarenu peć ognjenu.+

21 Tada su ih svezali i u ogrtačima, haljinama, kapama i drugoj odjeći bacili u užarenu peć ognjenu. 22 A kako je zapovijed kraljeva bila stroga, a peć užarena preko mjere, plamen ognjeni ubio je ljude koji su bacali Šadraka, Mešaka i Abednega. 23 A ona tri čovjeka, Šadrak, Mešak i Abednego, pala su svezana usred užarene peći ognjene.+

24 Tada se kralj Nebukadnezar prestrašio i brzo je ustao. Obrativši se svojim visokim službenicima, upitao ih je: “Zar nismo u vatru bacili+ tri svezana čovjeka?” Oni su odgovorili kralju: “Jesmo, kralju.” 25 On je nato rekao: “Eno, ja vidim četiri čovjeka kako odvezani hodaju posred vatre i nije im ništa, a četvrti izgledom sliči sinu bogova.”+

26 Onda je Nebukadnezar prišao vratima užarene peći ognjene+ te je povikao: “Šadrače, Mešače i Abednego, sluge Boga Svevišnjega,+ izađite i dođite ovamo!” Nato su Šadrak, Mešak i Abednego izašli iz vatre. 27 A okupljeni satrapi, nadstojnici, upravitelji i visoki službenici+ kraljevi gledali su te ljude i vidjeli da vatra nije naudila tijelu njihovu+ i da im ni kosa na glavi+ nije bila opaljena, čak im se ni ogrtači nisu ništa promijenili niti se na njih uhvatio miris vatre.

28 Nato je Nebukadnezar rekao: “Neka je blagoslovljen Bog Šadrakov, Mešakov i Abednegov,+ koji je poslao anđela svojega+ i izbavio sluge svoje koji su se uzdali u njega+ i koji se nisu pokorili zapovijedi kraljevoj, već su bili spremni umrijeti jer nijednom drugom bogu osim Bogu svojemu+ nisu željeli služiti+ niti mu se pokloniti!+ 29 Zato izdajem naredbu+ za sve narode, plemena i jezike da se svakoga tko bi rekao nešto pogrdno protiv Boga Šadrakova, Mešakova i Abednegova raskomada,+ a kuća njegova da se pretvori u javni zahod,+ jer nema drugog boga koji bi mogao izbaviti kao ovaj.”+

30 Tada je kralj dao Šadraku, Mešaku i Abednegu visoke položaje u pokrajini babilonskoj.+

4 “Kralj Nebukadnezar svim narodima, plemenima i jezicima koji žive po svoj zemlji:+ Neka vam se umnoži mir!+ 2 Našao sam za dobro objaviti znakove i čuda koja je Bog Svevišnji učinio na meni.+ 3 Kako su samo veliki znakovi njegovi i kako su moćna čuda njegova!+ Kraljevstvo je njegovo kraljevstvo vječno+ i vlast je njegova iz naraštaja u naraštaj.+

4 Ja, Nebukadnezar, živio sam mirno+ u domu svojemu i sretno u palači svojoj.+ 5 Tada sam usnio san koji me uplašio.+ Slike koje su mi dolazile na postelji i viđenja koja su mi prolazila glavom ispunila su me strahom,+ 6 pa sam izdao naredbu da se preda me dovedu svi mudraci babilonski da mi kažu što znači san.+

7 Tada su došli svećenici koji se bave vračanjem, prizivatelji duhova, Kaldejci+ i zvjezdoznanci.*+ Ispričao sam im san, ali nisu mi mogli reći što on znači.+ 8 Na kraju je preda me došao Danijel, koji se zove Beltešasar+ po imenu boga mojega+ i u kome je duh svetih bogova,+ i ja sam mu ispričao san:

9 ‘Beltešasare, ti si poglavar svećenika koji se bave vračanjem+ i dobro znam da je u tebi duh svetih bogova+ i da nijedna tajna tebi nije preteška.+ Kaži mi viđenja koja sam gledao u snu i značenje njihovo!+

10 A u viđenjima koja su mi na postelji mojoj prolazila glavom vidio sam,+ i gle, usred zemlje drvo+ silne visine.+ 11 Drvo je naraslo i postalo jako, visinom je doprlo do neba, a vidjelo se s krajeva sve zemlje.+ 12 Lišće mu je bilo lijepo, a plod obilan, i na njemu je bilo hrane za sve. Pod njim su zvijeri+ poljske tražile sjenu,+ na granama su njegovim boravile ptice nebeske+ i od njega se hranilo svako stvorenje.

13 Zatim sam u viđenjima koja su mi na postelji mojoj prolazila glavom vidio, i gle, stražar,+ sveti,+ silazi s neba. 14 Vičući glasno, rekao je ovako: “Posijecite drvo+ i odsijecite mu grane! Stresite mu lišće i razbacajte plodove! Neka pobjegnu zvijeri ispod njega i ptice s grana njegovih!+ 15 Ali mu panj s korijenjem ostavite u zemlji, u okovima željeznim i bakrenim, u travi poljskoj! Neka ga kvasi rosa nebeska i neka sa zvijerima dijeli raslinje zemaljsko!+ 16 Neka mu se promijeni srce ljudsko i neka mu se da srce životinjsko+ i sedam vremena+ neka prođe preko njega! 17 To je odluka koju su prenijeli stražari+ i presuda koju su objavili sveti kako bi živi znali da Svevišnji vlada kraljevstvom ljudskim+ i da ga daje kome hoće+ i nad njim postavlja najnižega od ljudi.”+

18 To je san koji sam sanjao ja, kralj Nebukadnezar. A ti, Beltešasare, reci što on znači, jer nijedan drugi mudrac u kraljevstvu mojemu ne može mi reći što znači.+ Ali ti možeš, jer u tebi je duh svetih bogova.’+

19 Tada je Danijel, nazvan Beltešasar,+ načas ostao zapanjen i misli su ga njegove uplašile.+

Nato mu je kralj rekao: ‘Beltešasare, ne daj da te plaši san i značenje njegovo!’+

A Beltešasar mu je odgovorio: ‘Gospodaru moj, ovaj san neka se ispuni na onima koji te mrze i značenje njegovo na protivnicima tvojim!+

20 Drvo što si ga vidio, koje je naraslo veliko i postalo jako te visinom doprlo do neba i koje se vidi po svoj zemlji,+ 21 čije je lišće lijepo, a plod obilan, i na kome ima dovoljno hrane za sve, pod kojim borave životinje poljske i na čijim granama prebivaju ptice nebeske,+ 22 to si ti, kralju,+ jer si postao velik i jak i veličanstvo se tvoje uzvisilo i doprlo do neba,+ a vlast tvoja do kraja zemlje.+

23 A to što je kralj vidio stražara, svetoga,+ kako silazi s neba i govori: “Posijecite drvo i uništite ga! Ali panj s korijenjem ostavite mu u zemlji, u okovima željeznim i bakrenim, u travi poljskoj, neka ga kvasi rosa nebeska i sa zvijerima poljskim neka bude dok sedam vremena ne prođe preko njega”,+ 24 znači ovo, kralju, i odredba+ je Svevišnjega+ ono što će se dogoditi gospodaru mojemu kralju.+ 25 Prognat će te od ljudi, živjet ćeš sa zvijerima poljskim+ i davat će ti da jedeš travu poput goveda.+ Rosa će te nebeska kvasiti i sedam će vremena+ proći preko tebe dok ne spoznaš da Svevišnji vlada kraljevstvom ljudskim+ i daje ga kome hoće.+

26 A to što su rekli da se drvetu ostavi panj s korijenjem+ znači da će kraljevstvo tvoje opet pripasti tebi nakon što spoznaš da nebesa vladaju.+ 27 Zato, kralju, neka ti bude ugodan+ savjet moj i izbavi se od grijeha svojih pravednim djelima+ i od bezakonja svojega milosrđem prema siromasima!+ Možda će ti se tada produžiti blagostanje.’”+

28 Sve se to dogodilo kralju Nebukadnezaru.+

29 Poslije dvanaest mjeseci,* kad je hodao po krovu palače kraljevske u Babilonu, 30 kralj je rekao:+ “Nije li to taj Veliki Babilon koji sam ja sagradio silnom moći svojom+ da bude prijestolnica kraljevska i na slavu veličanstva mojega?”+

31 I dok su te riječi još bile u ustima kraljevim, s neba je došao glas: “Tebi se govori, kralju Nebukadnezare: ‘Kraljevstvo ti se oduzima.+ 32 Bit ćeš prognan od ljudi i živjet ćeš sa zvijerima poljskim.+ Davat će ti da jedeš travu poput goveda i sedam će vremena proći preko tebe dok ne spoznaš da Svevišnji vlada kraljevstvom ljudskim i daje ga kome hoće.’”+

33 Istog se časa+ ta riječ ispunila na Nebukadnezaru. Prognali su ga od ljudi, počeo je jesti travu poput goveda i rosa nebeska kvasila mu je tijelo, a kosa mu je narasla kao perje orlovo i nokti kao pandže ptičje.+

34 “A poslije tih dana,+ ja, Nebukadnezar, podigao sam oči+ prema nebu i razum mi se vratio. I blagoslovio sam Svevišnjega,+ hvalio i slavio onoga koji živi vječno,+ jer je vlast njegova vlast vječna i kraljevstvo njegovo iz naraštaja u naraštaj.+ 35 Svi što žive na zemlji za njega nisu ništa+ i po volji svojoj postupa s vojskom nebeskom i s onima što žive na zemlji.+ I nema nikoga tko može zaustaviti ruku njegovu+ ili mu reći: ‘Što to radiš?’+

36 U isto vrijeme vratio mi se razum i na slavu kraljevstva mojega vratilo mi se veličanstvo i sjaj.+ Visoki službenici i velikaši moji počeli su me odano tražiti i ponovno sam bio postavljen nad kraljevstvom svojim i veličina je moja silno porasla.+

37 Sada ja, Nebukadnezar, hvalim, uzvisujem i slavim Kralja nebeskoga+ jer su sva djela njegova istina i putevi njegovi pravda,+ i može poniziti one koji su ponosni.”*+

5 Kralj Belšasar*+ priredio je veliku gozbu za tisuću velikaša svojih i pred tisuću njih pio je vino.+ 2 Opijen vinom,+ Belšasar je zapovjedio da se donesu posude zlatne i srebrne+ koje je otac* njegov Nebukadnezar odnio iz hrama u Jeruzalemu, da iz njih piju+ kralj i velikaši njegovi, žene njegove i priležnice. 3 Tada su donijeli posude zlatne odnesene iz hrama, doma Božjega u Jeruzalemu, i iz njih su pili kralj i velikaši njegovi, žene njegove i priležnice. 4 Pili su vino i hvalili bogove od zlata, srebra, bakra, željeza, drva i kamena.+

5 U taj čas pojavili su se prsti ruke ljudske koji su počeli pisati, nasuprot svijećnjaku, po ožbukanom zidu palače kraljeve,+ i kralj je vidio ruku koja je pisala. 6 Tada je kralj problijedio, misli su ga uplašile,+ popustili su zglobovi kukova njegovih,+ a koljena su mu stala udarati jedno o drugo.+

7 Kralj je povikao da se dovedu prizivatelji duhova, Kaldejci i zvjezdoznanci.*+ Tada se kralj obratio mudracima babilonskim: “Tko pročita ovo pismo i otkrije mi značenje njegovo, bit će obučen u purpur,+ nosit će zlatni lanac oko vrata i postat će treći vladar u kraljevstvu.”+

8 Tada su pristupali svi mudraci kraljevi, ali nisu mogli niti pročitati pismo niti kazati kralju što ono znači.+ 9 Zato se kralj Belšasar silno uplašio i problijedio je, a velikaši njegovi ostali su zbunjeni.+

10 Kad je kraljica čula za riječi kralja i velikaša njegovih, ušla je u dvoranu gdje je bila gozba. I kraljica je rekla: “Kralju, da si živ dovijeka!+ Neka te misli tvoje ne plaše i neka lice tvoje ne blijedi! 11 Ima u kraljevstvu tvojemu čovjek u kome je duh svetih bogova.+ U danima oca tvojega u njemu je prebivala pronicljivost,* razboritost* i mudrost slična mudrosti bogova, i kralj Nebukadnezar, otac tvoj, postavio ga je za poglavara+ svećenicima koji se bave vračanjem, prizivateljima duhova, Kaldejcima i zvjezdoznancima — tvoj vlastiti otac, kralju — 12 jer Danijel, kojega je kralj nazvao Beltešasar,+ isticao se umom,* znanjem i razboritošću potrebnom za tumačenje snova+ i sposobnošću da rješava zagonetke i da razmrsi ono što je zamršeno.+ Neka sada pozovu Danijela da otkrije što ovo znači!”

13 Tada su Danijela doveli pred kralja. A kralj se obratio Danijelu: “Jesi li ti Danijel, jedan od izgnanika Judinih,+ kojeg je kralj, otac moj, doveo iz Jude?+ 14 Čuo sam da je u tebi duh bogova+ i da u tebi prebiva pronicljivost, razboritost i izvanredna mudrost.+ 15 Sada su doveli preda me mudrace i prizivatelje duhova da pročitaju ovo pismo i da mi kažu značenje njegovo, ali oni mi ne mogu otkriti što znače te riječi.+ 16 A ja sam za tebe čuo da možeš davati tumačenja+ i razmrsiti ono što je zamršeno. Ako dakle možeš pročitati ovo pismo i kazati mi značenje njegovo, bit ćeš obučen u purpur, nosit ćeš zlatni lanac oko vrata i bit ćeš treći vladar u kraljevstvu.”+

17 Tada je Danijel odgovorio kralju: “Darovi tvoji neka ostanu tebi i poklone svoje daj drugima.+ A ja ću kralju pročitati ovo pismo i kazati mu značenje njegovo.+ 18 Kralju, Bog Svevišnji+ dao je ocu tvojemu Nebukadnezaru+ kraljevstvo, veličinu, dostojanstvo i veličanstvo.+ 19 I zbog veličine koju mu je dao, svi su narodi, plemena i jezici drhtali pred njim i bojali ga se.+ Ubijao je koga je htio, udarao koga je htio, uzvisivao koga je htio i ponižavao koga je htio.+ 20 Ali kad se uzoholio u srcu i osilio* do drskosti,+ bio je oboren s prijestolja kraljevstva svojega i bilo mu je oduzeto dostojanstvo njegovo.+ 21 Prognali su ga od sinova ljudskih, srce mu je postalo kao životinjsko i živio je s divljim magarcima.+ Davali su mu da jede travu poput goveda, a rosa nebeska kvasila mu je tijelo,+ dok nije spoznao da Bog Svevišnji vlada kraljevstvom ljudskim i da nad njim postavlja koga hoće.+

22 Ali ti, Belšasare, sine* njegov,+ nisi ponizio srce svoje,+ iako si znao sve to.+ 23 Nego si se podigao protiv Gospodara nebeskoga,+ te su pred tebe donijeli čak i posude iz doma njegova.+ I pili ste iz njih vino ti i velikaši tvoji, žene tvoje i priležnice, i hvalili ste ništavne bogove od srebra i zlata, bakra, željeza, drva i kamena,+ koji ništa ne vide i ništa ne čuju i ništa ne znaju,+ a Bogu u čijoj je ruci dah tvoj+ i kome su u vlasti svi putevi tvoji+ nisi dao slavu.+ 24 Zato je on poslao ruku i dao da se napiše ovo pismo.+ 25 A ovo je pismo što je napisano: MENE, MENE, TEKEL i PARSIN.*

26 Ovo je značenje riječi: MENE: Bog je odbrojio* dane kraljevstva tvojega i učinio mu kraj.*+

27 TEKEL: izvagan* si na vagi i našao si se prelagan.+

28 PERES: kraljevstvo je tvoje razdijeljeno* i predano Medijcima i Perzijancima.”*+

29 Tada su na zapovijed Belšasarovu Danijela obukli u purpur, stavili mu oko vrata zlatni lanac i proglasili ga trećim vladarom u kraljevstvu.+

30 Iste je noći kaldejski kralj Belšasar bio ubijen,+ 31 a kraljevstvo je preuzeo Darije+ Medijac, koji je imao oko šezdeset i dvije godine.

6 Darije je našao za dobro da postavi nad kraljevstvom stotinu i dvadeset satrapa,* da budu nad cijelim kraljevstvom.+ 2 Nad njima je postavio tri predstojnika, od kojih je jedan bio Danijel,+ kojima su satrapi+ morali polagati račun da kralj ne bi pretrpio štetu.+ 3 A Danijel se među predstojnicima i satrapima isticao+ svojim izuzetnim umom,*+ i kralj je namjeravao postaviti ga nad cijelim kraljevstvom.

4 Tada su predstojnici i satrapi stali tražiti neki povod, nešto oko državne uprave, da optuže Danijela,+ ali nisu na njemu mogli naći nikakvog povoda za optužbu niti što nepošteno, jer je bio pouzdan i nije mu se mogao naći nikakav propust niti što nepošteno.+ 5 Stoga su ti ljudi rekli: “Nećemo naći na tome Danijelu nikakav povod za optužbu, osim ako ne nađemo protiv njega nešto u zakonu Boga njegova.”+

6 Tako su ti predstojnici i satrapi nagrnuli pred kralja+ i ovako mu rekli: “Kralju Darije, da si živ dovijeka!+ 7 Svi predstojnici u kraljevstvu, nadstojnici i satrapi, visoki službenici kraljevski i upravitelji složili su se da bi trebalo izdati kraljevsku odredbu+ i postaviti zabranu po kojoj svatko tko bi u razdoblju od trideset dana upravio molbu bilo kojem bogu ili čovjeku, osim tebi, kralju, treba biti bačen u lavlju jamu.+ 8 A sada, kralju, izdaj tu odredbu i potpiši pismo+ da se ne može promijeniti, prema neopozivom+ zakonu medijskom i perzijskom!”+

9 Nato je kralj Darije potpisao pismo i zabranu.+

10 Kad je Danijel saznao da je pismo potpisano, ušao je u kuću svoju. U gornjoj sobi svojoj imao je prozore otvorene prema Jeruzalemu.+ Ondje je tri puta na dan+ klečao na koljenima, moleći se+ i dajući hvalu Bogu svojemu,+ kao što je to i prije redovito činio+. 11 Tada su nahrupili oni ljudi i našli Danijela kako se moli i traži milost pred Bogom svojim.+

12 Zatim su stupili pred kralja i, pozivajući se na kraljevsku zabranu, rekli mu: “Nisi li potpisao zabranu po kojoj svaki čovjek koji bi upravio molbu bilo kojem bogu ili čovjeku u razdoblju od trideset dana, osim tebi, kralju, treba biti bačen u lavlju jamu?”+ Kralj je odgovorio: “Tako je odlučeno prema neopozivom zakonu medijskom i perzijskom.”+ 13 A oni su smjesta rekli kralju: “Danijel,+ onaj od izgnanika Judinih,+ ne mari za tebe, kralju, niti za zabranu koju si potpisao, nego se moli tri puta na dan.”+ 14 Kad je kralj čuo te riječi, vrlo se ražalostio+ i odlučio je spasiti+ Danijela. Sve do zalaska sunca nastojao ga je izbaviti. 15 Ali onda su ti ljudi nagrnuli pred kralja i rekli mu: “Imaj na umu, kralju, da se prema zakonu medijskom i perzijskom nikakva zabrana+ ili odredba koju izda kralj ne može promijeniti.”+

16 I kralj je izdao zapovijed, pa su doveli Danijela i bacili ga u lavlju jamu.+ Obrativši se Danijelu, kralj je rekao: “Bog tvoj kojem postojano služiš, on će te izbaviti.”+ 17 I donijeli su kamen i stavili ga na otvor jame, a kralj ga je zapečatio pečatnjakom svojim i pečatnjakom velikaša svojih, da se u Danijelovu slučaju više ništa ne može promijeniti.+

18 Potom je kralj otišao u svoju palaču i noć je proveo posteći+ i ne dopuštajući da pred njega donesu glazbala, a san mu nije dolazio na oči.+ 19 A u zoru, čim se razdanilo, kralj je ustao i brzo otišao do lavlje jame. 20 Kad se kralj približio jami, zazvao je Danijela žalosnim glasom, povikavši Danijelu: “Danijele, slugo Boga živoga, je li te Bog tvoj kojem postojano+ služiš mogao izbaviti od lavova?”+ 21 A Danijel je smjesta odgovorio kralju: “Kralju, da si živ dovijeka! 22 Bog moj+ poslao je anđela svojega+ i zatvorio usta lavovima,+ te mi nisu naudili, jer sam se pred njim našao nevin,+ a ni tebi, kralju, nisam učinio nikakvo zlo.”+

23 Tada se kralj jako obradovao+ i zapovjedio je da izvade Danijela iz jame. Kad su izvadili Danijela iz jame, na njemu se nije našla ni najmanja ozljeda jer se pouzdao u Boga svojega.+

24 Potom je kralj zapovjedio da dovedu one ljude koji su optužili Danijela+ te su bacili u lavlju jamu njih,+ sinove njihove i žene njihove.+ I prije nego što su dodirnuli dno jame, lavovi su ih zgrabili i smrvili im sve kosti.+

25 Tada je kralj Darije napisao svim narodima, plemenima i jezicima koji žive po svoj zemlji:+ “Neka vam se umnoži mir!+ 26 Ovim naređujem+ da u svim područjima kraljevstva mojega ljudi drhte pred Bogom Danijelovim i da ga se boje!+ Jer on je Bog živi koji ostaje dovijeka.+ Kraljevstvo+ njegovo neće propasti+ i vlast će njegova trajati zauvijek.+ 27 On spašava i izbavlja+ i čini znakove i čuda na nebu+ i na zemlji,+ jer on je spasio Danijela iz šapa lavljih.”

28 I Danijel je napredovao u kraljevstvu Darijevu+ i u kraljevstvu Kira Perzijanca.+

7 Prve godine babilonskoga kralja Belšasara,+ Danijel je na postelji svojoj usnio san i viđenja su mu prolazila glavom.+ Tada je zapisao san.+ Ispričao je sadržaj svega što je vidio. 2 Danijel je pripovijedajući rekao:

“Gledao sam noću u viđenjima, kad eno, četiri vjetra+ nebeska uzburkala su veliko more.+ 3 I četiri goleme zvijeri+ izlazile su iz mora,+ svaka drugačija.+

4 Prva je bila kao lav+ i imala je krila orlova.+ Dok sam gledao, krila su joj bila iščupana, a ona je bila podignuta sa zemlje+ i postavljena na dvije noge kao čovjek, i bilo joj je dano srce ljudsko.+

5 I gle, još jedna zvijer, druga, kao medvjed.+ S jedne se strane podigla+ i tri su joj rebra bila u ustima, među zubima. I govorilo joj se: ‘Ustani, jedi mnogo mesa!’+

6 Gledao sam dalje, kad eno, još jedna zvijer, bila je kao leopard,+ ali na leđima je imala četiri krila ptičja. Zvijer je imala četiri glave,+ i dana joj je vlast.

7 Gledao sam dalje u noćnim viđenjima, kad eno, četvrta zvijer, strašna, užasna i neobično jaka.+ Imala je velike željezne zube. Proždirala je i satirala, a ono što je ostalo gazila je nogama. Razlikovala se od svih prijašnjih zvijeri i imala je deset rogova.+ 8 Promatrao sam rogove, i gle, jedan drugi, mali rog,+ izrastao je među njima, i tri prijašnja roga bila su iščupana pred njim. I gle, na tom su rogu bile oči kao oči ljudske i usta koja su govorila hvalisave riječi.+

9 Dok sam gledao, bila su postavljena prijestolja+ i Pradavni+ je sjeo. Odjeća mu je bila bijela kao snijeg,+ a kosa na glavi kao čista vuna.+ Prijestolje su mu bili plamenovi ognjeni,+ kotači oganj razgorio.+ 10 Rijeka ognjena tekla je i izvirala ispred njega.+ Tisuću tisuća služilo mu je,+ deset tisuća po deset tisuća stajalo je pred njim.+ Sud+ je sjeo i knjige su se otvorile.

11 Gledao sam dalje zbog hvalisavih riječi koje je rog govorio.+ I dok sam gledao, zvijer je bila ubijena, a njezino tijelo uništeno i predano ognju razgorjelom.+ 12 A ostalim je zvijerima+ bila oduzeta vlast, ali život im je bio produžen za jedno vrijeme i razdoblje.+

13 Gledao sam dalje u noćnim viđenjima, kad eno, na oblacima+ nebeskim dolazio je netko kao sin čovječji.+ Bilo mu je dopušteno da pristupi Pradavnome,+ pa su ga doveli pred njega.+ 14 Njemu je bila predana vlast,+ čast+ i kraljevstvo,+ da mu služe svi narodi, plemena i jezici.+ Vlast je njegova vlast vječna i nikada neće proći, a kraljevstvo njegovo neće propasti.+

15 Ja, Danijel, zbog toga sam se uznemirio,* a viđenja koja su mi prolazila glavom počela su me plašiti.+ 16 Prišao sam jednome od onih koji su ondje stajali i zamolio ga da mi točno kaže što sve to znači.+ A on mi je otkrio značenje toga, rekavši mi:

17 ‘One goleme zvijeri, što ih je četiri,+ jesu četiri kralja koji će se uzdići na zemlji.+ 18 Ali sveti sluge+ Najvišega+ primit će kraljevstvo, i oni će kraljevstvo+ posjedovati dovijeka, u vijeke vjekova.’

19 Tada sam zaželio točno saznati što predstavlja četvrta zvijer — koja se razlikovala od svih drugih i koja je bila izuzetno strašna, sa zubima od željeza i pandžama od bakra, koja je proždirala i satirala, a ono što je ostalo gazila nogama+ — 20 i što predstavlja deset rogova na glavi njezinoj+ i drugi rog+ koji je izrastao i pred kojim su otpala tri roga,+ onaj rog koji je imao oči i usta što su govorila hvalisave riječi+ i koji je izgledao veći od ostalih.

21 Gledao sam dalje kako je taj rog ratovao sa svetima i nadvladavao ih,+ 22 dok nije došao Pradavni+ i dok nije donesena presuda u korist svetih slugu Najvišega+ i dok nije došlo vrijeme da sveti dobiju u posjed kraljevstvo.+

23 A on je ovako rekao: ‘Četvrta zvijer predstavlja četvrto kraljevstvo koje će nastati na zemlji i koje će se razlikovati od svih drugih kraljevstava. Ono će proždrijeti svu zemlju, zgaziti je i satrti.+ 24 A deset rogova znači da će se iz toga kraljevstva podići deset kraljeva.+ Nakon njih podići će se još jedan, koji će biti drugačiji od prijašnjih,+ i ponizit će tri kralja.+ 25 Govorit će riječi čak i protiv Svevišnjega+ i ugnjetavati svete sluge Najvišega.+ Imat će namjeru promijeniti vremena+ i zakon,+ a sveti će sluge biti predani u ruke njegove na jedno vrijeme i dva vremena i pola vremena.+ 26 I Sud je sjeo+ i oduzeo mu vlast da bi ga se zatrlo i sasvim uništilo.+

27 A kraljevstvo, vlast i veličanstvo kraljevstava pod svim nebom dani su narodu koji čine sveti sluge Najvišega.+ Kraljevstvo je njihovo kraljevstvo vječno,+ i sve će im vlasti služiti i biti im poslušne.’+

28 Ovdje završava izvještaj. A mene, Danijela, jako su uplašile misli moje, tako da sam problijedio. Ali sve sam to sačuvao u srcu svojemu.”+

8 Treće godine kraljevanja kralja Belšasara+ ukazalo se meni, Danijelu, viđenje poslije onoga koje mi se ukazalo na početku.+ 2 Počeo sam gledati u viđenju, i dok sam gledao, našao sam se u utvrdi Šušanu,+ koja je u pokrajini Elamu.+ Gledajući dalje u viđenju, našao sam se na rijeci Ulaju.+ 3 Kad sam podigao oči i pogledao, gle, ispred rijeke stajao je ovan+ koji je imao dva roga. Oba su roga bila visoka, no jedan je bio viši od drugoga, a onaj viši izrastao je kasnije.+ 4 Vidio sam kako ovan bode na zapad, na sjever i na jug, i nijedna zvijer nije mu se mogla oduprijeti i nije bilo nikoga tko bi izbavljao od njega.+ Činio je što je htio i uzoholio se.

5 I dok sam promatrao, gle, jarac+ je dolazio sa zapada površinom sve zemlje, a da nije doticao zemlju. Jarac je imao upadljiv rog među očima.+ 6 I približavao se ovnu s dva roga, kojega sam vidio kako stoji ispred rijeke, i potrčao je na njega silno gnjevan.

7 Vidio sam kako je došao do ovna i pun gorčine okomio se na njega, udarajući ga dok mu nije slomio oba roga, a ovan nije imao snage oduprijeti mu se. I oborio ga je na zemlju i zgazio, i nije bilo nikoga da ovna izbavi od njega.+

8 A jarac se uzoholio+ preko svake mjere. Ali kad se osilio, veliki se rog slomio i umjesto njega izrasla su četiri upadljiva roga prema četiri vjetra nebeska.*+

9 Iz jednoga od njih izbio je jedan drugi, mali rog,+ koji je sve više rastao prema jugu i prema istoku i prema Krasoti.+ 10 I narastao je sve do vojske nebeske,+ tako da je oborio na zemlju neke iz vojske i od zvijezda,+ i zgazio ih je.+ 11 Oholo se uzdigao sve do Kneza+ vojske, i Knezu je bila oduzeta svakidašnja žrtva,*+ a svetište koje je on utemeljio bilo je opustošeno.+ 12 Zbog prijestupa+ bila je na koncu predana vojska+ zajedno sa svakidašnjom žrtvom.+ I on je obarao istinu+ na zemlju+ i uspijevao u onome što je činio.+

13 I čuo sam kako jedan sveti+ govori, a drugi sveti rekao je onome koji je govorio: “Dokle će trajati viđenje o svakidašnjoj žrtvi+ i o prijestupu što pustoši+ i o prepuštanju svetog mjesta i vojske gaženju?”+ 14 Tada mi je on rekao: “Dok ne prođe dvije tisuće i tri stotine večeri i jutara. Tada će sveto mjesto sigurno biti dovedeno u ispravno stanje.”+

15 I dok sam ja, Danijel, gledao viđenje i tražio da ga razumijem,+ gle, preda me je stao netko tko je izgledao kao čovjek.+ 16 I začuo sam glas čovjeka koji je bio usred Ulaja,+ i povikao je: “Gabrijele,+ daj mu da razumije viđenje!”+ 17 I on je došao onamo gdje sam stajao, ali kad je došao, prestrašio sam se, te sam pao ničice. A on mi je rekao: “Razumij,+ sine čovječji,+ da se ovo viđenje odnosi na vrijeme kraja!”+ 18 I dok je govorio sa mnom, čvrsto sam zaspao, s licem na zemlji.+ Tada me dodirnuo i uspravio na mjestu gdje sam bio stajao.+ 19 Zatim je rekao: “Evo, kazat ću ti što će se dogoditi u završnom razdoblju osude, jer to se odnosi na vrijeme kraja.+

20 Ovan što si ga vidio, koji ima dva roga, predstavlja kraljeve Medije i Perzije.+ 21 Runjavi jarac predstavlja kralja Grčke,+ a veliki rog što mu je među očima predstavlja prvoga kralja.+ 22 A to što se taj rog slomio, te su umjesto njega izrasla četiri roga,+ znači da će se iz naroda njegova podići četiri kraljevstva, ali neće imati njegovu moć.

23 A potkraj kraljevanja njihova, kad prijestupnici navrše mjeru, ustat će kralj okrutna lica koji razumije nejasne izjave.+ 24 On će zadobiti silnu moć, ali ne vlastitom snagom.+ Na začuđujući će način pustošiti+ i bit će uspješan i djelotvoran. I upropaštavat će moćne i narod svetih.+ 25 Zbog njegove pronicljivosti prijevara će uspijevati u ruci njegovoj.+ U srcu će se svojemu uzoholiti,+ i u mirno vrijeme+ mnoge će upropastiti. I ustat će na Kneza nad knezovima,+ ali bit će slomljen,+ no ne ljudskom rukom.

26 Ono što je rečeno u viđenju o večeri i jutru istinito je.+ A ti zapečati viđenje, jer treba se ispuniti za mnogo dana!”+

27 Tada sam ja, Danijel, bio posve iznemogao i bolovao sam više dana.+ Zatim sam ustao da bih vršio poslove kraljeve,+ ali sam i dalje bio smeten zbog viđenja, i nije bilo nikoga tko bi ga razumio.+

9 Prve godine Darija,+ sina Ahasverova, iz roda Medijaca,+ koji je bio postavljen za kralja nad kraljevstvom kaldejskim,+ 2 prve godine kraljevanja njegova, ja, Danijel, razumio sam iz knjiga broj godina koje se, prema riječi koju je Jehova uputio proroku Jeremiji,+ imaju navršiti nad opustošenim Jeruzalemom,+ naime sedamdeset godina.+ 3 I okrenuo sam lice svoje prema Jehovi, Bogu pravome, da ga tražim molitvom+ i usrdnim molbama, u postu, kostrijeti i pepelu.+ 4 I pomolio sam se Jehovi, Bogu svojemu, priznajući:+

“O, Jehova, Bože pravi, ti si velik,+ ulijevaš strah, čuvaš savez+ i ukazuješ milost*+ onima koji te ljube i drže zapovijedi tvoje,+ 5 a mi smo zgriješili,+ postupili smo krivo, učinili zlo i pobunili se.+ Odstupili smo od zapovijedi tvojih i zakona tvojih.+ 6 I nismo slušali sluge tvoje, proroke,+ koji su u ime tvoje govorili kraljevima našim, knezovima našim, praocima našim i svemu narodu.*+ 7 U tebe je, Jehova, pravednost, a ova današnja sramota na licu je nama,+ sinovima Judinim, stanovnicima Jeruzalema i svim Izraelcima, onima koji su blizu i onima koji su daleko u svim zemljama u koje si ih rasijao zbog nevjere koju su ti činili.+

8 O, Jehova, sramota je na licu nama, kraljevima našim, knezovima našim i praocima našim, jer smo ti zgriješili.+ 9 U tebe je, Jehova, Bože naš, milosrđe+ i opraštanje,+ jer protiv tebe smo se pobunili.+ 10 I nismo poslušali glas tvoj, Jehova, Bože naš, da živimo* po zakonima tvojim koje si nam dao rukom slugu svojih proroka.+ 11 Cijeli je Izrael prestupio zakon tvoj i odstupio je ne poslušavši glas tvoj,+ i zato si na nas izlio prokletstvo i kletvu,+ kako je napisano u zakonu Mojsija, sluge pravog Boga, jer smo ti zgriješili. 12 I izvršio si riječi koje si izgovorio protiv nas+ i protiv sudaca naših koji su nam sudili,+ pustivši na nas nevolju veliku, kakva se nije dogodila pod svim nebom kao što se dogodila u Jeruzalemu.+ 13 Kao što je i zapisano u zakonu Mojsijevu,+ sva ta nevolja došla je na nas,+ a mi nismo umilostivili* lice tvoje Jehova, Bože naš, jer se nismo odvratili od prijestupa+ svojih i pokazali smo da ne razumijemo koliko si vjeran istini.+

14 I ti si, Jehova, čuvao nevolju i na koncu je doveo na nas,+ jer si ti, Jehova, Bože naš, pravedan u svim djelima svojim koja činiš, a mi nismo poslušali glas tvoj.+

15 A sada, Jehova, Bože naš, koji si snažnom rukom+ izveo narod svoj iz zemlje egipatske i stekao sebi ime kakvo imaš danas,+ zgriješili smo,+ činili smo zlo. 16 Molim te, Jehova, zbog svih pravednih djela tvojih,+ odvrati gnjev svoj i srdžbu svoju od grada svojega Jeruzalema, od svete gore svoje,+ jer zbog grijeha naših i zbog prijestupa praotaca naših,+ Jeruzalem i narod tvoj izvrgnuti su sramoćenju svih koji su oko nas.+ 17 A sada poslušaj, Bože naš, molitvu sluge svojega i usrdne molbe njegove i neka zasja lice tvoje+ nad opustošenim svetištem tvojim+ — zbog tebe, Jehova! 18 Prigni uho svoje, Bože moj, i čuj!+ Otvori oči svoje i vidi pustoš našu i grad koji nosi ime tvoje!+ Jer usrdne molbe svoje ne upućujemo ti zbog pravednih djela svojih,+ nego zbog velikog milosrđa tvojega.+ 19 Jehova, čuj!+ Jehova, oprosti!+ Jehova, odazovi se i pomozi nam!+ Nemoj oklijevati,+ zbog sebe, Bože moj, jer ime tvoje nosi grad tvoj i narod tvoj!”+

20 Dok sam još govorio i molio se i ispovijedao grijeh svoj+ i grijeh naroda svojega Izraela+ i upućivao Jehovi, Bogu svojemu, molbu za milost za svetu goru+ Boga svojega, 21 i dok sam još izgovarao molitvu, onaj čovjek Gabrijel,+ kojeg sam vidio u viđenju na početku,+ shrvan umorom, došao je k meni u vrijeme prinošenja večernjeg žrtvenog dara.+ 22 I obratio mi se da mi pomogne sve to razumjeti,* rekavši:

“Danijele, došao sam da sve spoznaš* i razumiješ.+ 23 Kad si se počeo moliti, izašla je riječ i ja sam došao da ti je javim, jer si miljenik Božji.+ Stoga pazi+ na riječ i razumij viđenje!

24 Sedamdeset je tjedana određeno narodu tvojemu+ i svetom gradu tvojemu+ da se okonča prijestup,+ da se učini kraj grijehu,+ da se očisti krivnja,+ da se uvede vječna pravednost,+ da se stavi pečat+ viđenju i prorocima i da se pomaže Svetinja nad svetinjama.+ 25 Zato znaj i razumij da će od časa kad izađe riječ+ da se Jeruzalem obnovi i ponovno sagradi+ pa do Mesijanskog+ Vođe+ biti sedam tjedana, a onda šezdeset i dva tjedna.+ Grad će se vratiti i bit će ponovno sagrađen s trgom i opkopom, ali u teško vrijeme.

26 A poslije šezdeset i dva tjedna Mesija će biti pogubljen+ i ništa mu neće ostati.+

A grad i sveto mjesto+ uništit će narod jednog vođe koji dolazi.+ I kraj će tome biti s potopom. I do kraja će biti rat. Pustošenja su ono što je određeno.+

27 I on će jedan tjedan zadržati na snazi savez+ za mnoge,+ a u polovici tjedna ukinut će žrtvu i žrtveni dar.+

I na krilu gadosti doći će onaj koji pustoši.+ I sve do istrebljenja, ono što je određeno izlijevat će se i na onoga koji leži opustošen.”+

10 Treće godine perzijskoga kralja Kira,+ Danijelu, prozvanome Beltešasar,+ bila je dana jedna objava. Objava je bila istinita — o velikom vojnom pohodu.+ I on je razumio objavu i shvatio viđenje.+

2 U te dane, ja, Danijel, tugovao+ sam puna tri tjedna. 3 Kruha slasnoga nisam jeo, meso ni vino nije ulazilo u usta moja i nisam se mazao uljem dok se nisu navršila tri tjedna.+ 4 A dvadeset i četvrtoga dana prvoga mjeseca, kad sam bio na obali velike rijeke, rijeke Hidekela,*+ 5 podigao sam oči i, gle, bio je tu jedan čovjek obučen u haljine lanene,+ bokova+ opasanih zlatom iz Ufaza.+ 6 Tijelo mu je bilo poput kamena krizolita,+ lice mu je izgledalo kao munja,+ oči kao baklje zapaljene,+ ruke i noge kao bakar ulašteni,+ a glas riječi njegovih bio je kao glas mnoštva. 7 Jedino sam ja, Danijel, vidio to viđenje, a ljudi koji su bili sa mnom nisu ga vidjeli.+ Ali spopao ih je velik strah, te su pobjegli da se sakriju.

8 A ja sam ostao sam i vidio to veliko viđenje. I u meni nije ostalo snage. Potpuno sam klonuo i više nisam imao snage.+ 9 I začuo sam glas riječi njegovih. I dok sam slušao glas riječi njegovih, čvrsto sam zaspao,+ s licem na zemlji.+ 10 I gle, jedna me ruka dotakla,+ prodrmala me i pomogla mi da se pridignem na koljena i na dlanove. 11 I on mi je rekao:

“Danijele, miljeniče Božji,+ razumij riječi koje ti govorim+ i ustani tu gdje jesi, jer sam sada poslan k tebi!”

I kad mi je to rekao, ja sam ustao dršćući.

12 Zatim mi je rekao: “Ne boj se,+ Danijele, jer od prvoga dana kad si upravio srce svoje da bi to razumio+ i kad si se ponizio pred Bogom svojim+ riječi su tvoje bile uslišene i ja sam došao zbog riječi tvojih!+ 13 No knez+ kraljevstva perzijskoga+ stajao mi je na putu+ dvadeset i jedan dan, ali gle, Mihael,*+ jedan od najviših knezova,+ došao mi je u pomoć. A ja sam ostao tamo kod kraljeva perzijskih.+ 14 I došao sam da razabereš što će zadesiti narod tvoj+ u posljednjim danima,+ jer to je viđenje+ za dane koji tek trebaju doći.”+

15 A dok mi je on govorio te riječi, spustio sam lice prema zemlji+ i zanijemio. 16 I gle, on koji je bio sličan sinovima ljudskim dotaknuo mi je usne,+ i ja sam otvorio usta svoja da govorim+ i rekao sam onome koji je stajao preda mnom: “Gospodaru moj,+ zbog viđenja nutrinu mi je obuzeo velik nemir i ostao sam bez snage.+ 17 Pa kako bi sluga tvoj, gospodaru moj, mogao govoriti s tobom, gospodarom svojim?+ I u meni sada nema snage, a ni daha nije ostalo u meni.”+

18 Tada me opet dotaknuo onaj koji je izgledao kao čovjek i ojačao me.+ 19 Zatim je rekao: “Ne boj se,+ miljeniče Božji!+ Mir tebi!+ Budi jak, ohrabri se!”+ I čim mi je počeo govoriti, skupio sam snagu, pa sam rekao: “Neka gospodar moj govori,+ jer si me ojačao!”+ 20 Tada je rekao:

“Znaš li zašto sam došao k tebi? A sada ću se vratiti da se borim s knezom Perzije.+ I kad odem, gle, doći će i knez Grčke.+ 21 No reći ću ti što je zapisano u knjizi istine,+ i znaj da nema nikoga tko mi u ovome snažno pomaže, osim Mihaela,+ kneza vašega.+

11 A ja sam prve godine Darija Medijca+ ustao da bih mu bio snaga i utvrda. 2 A sada ću ti otkriti istinu:+

Evo, ustat će još tri kralja perzijska,+ i četvrti+ će nagomilati više bogatstva nego svi ostali.+ I čim se zbog bogatstva svojega osili, sve će podignuti protiv kraljevstva grčkoga.*+

3 Tada će ustati silan kralj te će vladati velikom vlašću+ i činiti što ga bude volja.+ 4 A kad ustane,+ kraljevstvo će se njegovo slomiti i razdijeliti prema četiri vjetra+ nebeska,*+ ali ne među potomke njegove,+ i neće više imati takvu vlast kakvom je on vladao, jer kraljevstvo će njegovo biti iščupano iz korijena i predano drugima, a ne njima.

5 Tada će se osiliti kralj juga, to jest jedan od knezova njegovih. Ali njega će onaj nadvladati i zavladat će velikom vlašću — imat će moć veću od njegove.

6 I poslije nekoliko godina oni će se udružiti, i kći kralja juga doći će kralju sjevera da sklope ravnopravnu nagodbu. Ali ona neće zadržati snagu mišice svoje.+ Ni on se neće održati, a ni mišica njegova, nego će biti predana i ona i oni koji je dovedu i roditelj njezin i onaj po kome će u to vrijeme biti moćna. 7 No jedan izdanak+ korijena njezina podići će se na mjesto njegovo i doći će k vojsci i udariti na tvrđavu kralja sjevera te će nastupiti protiv njih i nadvladati ih. 8 I doći će u Egipat s bogovima+ njihovim, s lijevanim likovima njihovim, s dragocjenim predmetima njihovim od srebra i zlata i sa zarobljenicima. I nekoliko će se godina držati podalje od kralja sjevera.

9 A ovaj će ući u kraljevstvo kralja juga i vratiti se u svoju zemlju.

10 Ali sinovi će se njegovi spremiti za rat i skupit će silno mnoštvo vojske. I on će doći i nezadrživo napredovati i preplaviti sve i proći. I vratit će se i ratovat će sve do tvrđave koja njemu pripada.

11 A kralj juga razgnjevit će se te će izaći i boriti se s njim, s kraljem sjevera. A ovaj će podignuti veliko mnoštvo, ali to će mnoštvo biti predano u ruke onome.+ 12 I mnoštvo će biti odvedeno. Srce će se njegovo uzoholiti+ i on će oboriti desetke tisuća, ali neće iskoristiti svoj snažni položaj.

13 A kralj sjevera vratit će se i podignuti mnoštvo veće od onog prvog. I poslije nekog vremena, nakon nekoliko godina, on će doći, i to s velikom vojskom+ i silnom opremom.+ 14 I u to će vrijeme mnogi ustati protiv kralja juga.

I sinovi razbojnički iz naroda tvojega bit će navedeni da pokušaju ispuniti viđenje,+ ali će posrnuti.+

15 I doći će kralj sjevera te će podići opsadni nasip+ i osvojiti grad utvrđeni. I mišice juga neće odoljeti, kao ni izabrani ljudi njegovi. Neće imati snage oduprijeti se. 16 Onaj koji dođe protiv njega činit će što hoće i nitko mu se neće oduprijeti. I stajat će u zemlji Krasoti+ i u ruci će njegovoj biti istrebljenje.+ 17 I čvrsto će odlučiti da dođe sa silom cijeloga kraljevstva svojega, ali će s njim biti sklopljena ravnopravna nagodba+ i on će uspješno djelovati.+ I dat će mu kćer da je upropasti. A ona se neće održati i neće ostati njegova.+ 18 Tada će on lice svoje okrenuti prema primorskim zemljama*+ i mnoge će osvojiti. Ali jedan će zapovjednik dokrajčiti sramotu koju mu ovaj čini, tako da sramoćenja njegova više neće biti. Vratit će na njega sramotu njegovu. 19 A ovaj će okrenuti lice svoje natrag prema utvrdama zemlje svoje i spotaknut će se i pasti, i više ga neće biti.+

20 I na mjesto će njegovo ustati jedan+ koji kroz krasno kraljevstvo šalje onoga što prikuplja danak,+ ali će za nekoliko dana biti slomljen, i to bez gnjeva i ratovanja.

21 I na mjesto će njegovo ustati čovjek vrijedan prezira+ kome se neće ukazati kraljevska čast. On će doći u mirno vrijeme+ i domoći će se kraljevstva laskanjem.+ 22 A mišice+ koje poput bujice plave bit će pred njim preplavljene i skršene,+ kao i+ Vođa+ saveza.+ 23 I budući da će se oni udružiti s njim, on će činiti prijevaru, podići se i postati moćan pomoću malog naroda.+ 24 U mirno vrijeme+ ući će u najbolji dio pokrajine i činit će ono što nisu činili ni očevi njegovi ni očevi očeva njegovih. Plijen, pljačku i blago raspodijelit će među njima, i protiv utvrđenih mjesta kovat će spletke,+ ali samo za neko vrijeme.

25 I s velikom će vojskom podignuti moć svoju i srce svoje protiv kralja juga. A kralj juga spremit će se za rat s vojskom izuzetno velikom i moćnom. Ali neće opstati, jer će se protiv njega skovati spletke. 26 I oni koji jedu za stolom njegovim dovest će ga do propasti.

A vojska će njegova biti otplavljena i mnogi će pasti pobijeni.

27 I srce će obojice kraljeva smišljati zlo i za jednim će stolom+ govoriti laž.+ Ali ništa neće uspjeti,+ jer će kraj biti tek u za to određeno vrijeme.+

28 I on će se vratiti u zemlju svoju s blagom velikim i srce će mu biti protiv svetog saveza.+ I uspješno će djelovati+ i vratiti se u zemlju svoju.

29 U vrijeme koje je određeno+ on će opet krenuti i poći će protiv juga,+ ali ovaj put neće biti kao prvi put. 30 Protiv njega će doći brodovi kitimski,+ i on će klonuti.

Ali vratit će se i nasrnuti optužbama+ na sveti savez+ i uspješno djelovati. I morat će se vratiti i sporazumjet će se s onima koji ostavljaju sveti savez. 31 I ustat će mišice koje on šalje te će oskvrnuti svetište,+ utvrdu, i ukinuti svakidašnju žrtvu.+

I postavit će gadost+ koja pustoši.+

32 A one koji zlobno nastupaju protiv saveza+ on će laskavim riječima+ navesti na otpad.+ Ali narod koji poznaje Boga svojega+ nadvladat će+ i uspješno djelovati. 33 Oni među narodom koji su razboriti*+ poučit će mnoge.+ Ali nekoliko će dana padati zbog mača i plamena, zbog ropstva i pljačkanja.+ 34 A kad budu padali, dobit će malu pomoć+ i mnogi će im se licemjerno+ pridružiti. 35 A neki od onih koji su razboriti padat će+ zbog pročišćavanja,* zbog čišćenja i bijeljenja,+ do vremena kraja,+ jer to još treba biti u vremenu koje je određeno.+

36 I kralj će činiti što ga bude volja, uzvisivat će se i uzdizati iznad svakog boga,+ i protiv Boga nad bogovima+ govorit će začuđujuće riječi. I bit će uspješan u onome što bude radio, dok se posve ne izvrši osuda,+ jer ono što je određeno mora se izvršiti. 37 On neće mariti za Boga otaca svojih. Neće mariti ni za želju žena niti za kojega drugog boga, nego će samog sebe uzdizati iznad svih.+ 38 I na svom će mjestu slaviti boga tvrđava. I boga kojeg očevi njegovi nisu poznavali slavit će zlatom, srebrom, dragim kamenjem i drugim dragocjenostima. 39 I uz pomoć boga tuđega uspješno će djelovati protiv najjačih tvrđava. Sve koji ga budu priznali obasut će slavom i dat će im da vladaju nad mnogima, i on će dijeliti zemlju uz određenu cijenu.

40 A u vrijeme kraja kralj juga+ sukobljavat će se s njim, i na njega će kralj sjevera navaliti s kolima i konjanicima i mnogim brodovima. I provalit će u zemlje, preplaviti ih i proći kroz njih. 41 Ući će+ i u zemlju Krasotu,+ i mnoge će zemlje pasti.+ Ali ove će izmaknuti ruci njegovoj: Edom, Moab+ i najistaknutiji sinovi Amonovi. 42 I on će posezati rukom za zemljama, i zemlja egipatska+ neće mu izmaknuti. 43 I on će vladati nad skrivenim blagom zlatnim i srebrnim i nad svim dragocjenostima Egipta. A Libijci i Etiopljani ići će stopama njegovim.

44 Ali uznemirit+ će ga vijesti s istoka+ i sa sjevera, i izići će vrlo gnjevan da zatre i pobije* mnoge.+ 45 I postavit će svoje dvorske šatore između velikoga mora i svete gore Krasote.+ I on će doći svome potpunom kraju+ i neće biti nikoga da mu pomogne.+

12 U to će vrijeme ustati Mihael,*+ veliki knez+ koji stoji+ pomažući sinovima naroda tvojega.+ I nastat će vrijeme tjeskobe kakve nije bilo otkako je naroda pa do tog vremena.+ U to će se vrijeme narod tvoj izbaviti,+ svatko tko se nađe zapisan u knjizi.+ 2 A mnogi od onih koji spavaju u prahu zemaljskom probudit će se,+ jedni za život vječni,+ a drugi za sramotu i gadost vječnu.+

3 Oni koji su razboriti* sjat će poput sjajnog svoda nebeskog,+ i oni koji mnoge dovode do pravednosti+ sjat će poput zvijezda dovijeka, u svu vječnost.

4 A ti, Danijele, zatvori* ove riječi i zapečati knjigu+ do vremena kraja!+ Mnogi će pretraživati i pravo će se znanje umnožiti.”+

5 Tada sam ja, Danijel, pogledao, i gle, druga dvojica stajala su+ jedan na ovoj obali rijeke, a drugi na onoj obali rijeke.+ 6 I jedan od njih rekao je čovjeku obučenom u haljine lanene,+ koji je bio iznad voda rijeke: “Kada će biti kraj ovim čudesima?”+ 7 I začuo sam čovjeka obučena u haljine lanene, koji je bio iznad voda rijeke. Podižući desnicu i ljevicu prema nebu, zakleo se+ onim koji živi vječno:+ “Bit će to za jedno vrijeme, dva vremena i pola vremena.+ I čim se završi razbijanje snage svetog naroda,+ sve će to završiti.”

8 A ja sam to čuo, ali nisam razumio.+ Stoga sam rekao: “Gospodaru moj, kakav će biti kraj tome?”+

9 A on je rekao: “Idi, Danijele, jer ove su riječi tajna i zapečaćene su do vremena kraja!+ 10 Mnogi će se očistiti,+ ubijeliti+ i pročistiti.+ A zli će činiti zlo+ i nitko tko je zao neće to razumjeti,+ ali razumjet će oni koji su razboriti.+

11 A od vremena kad bude ukinuta+ svakidašnja žrtva+ i postavljena gadost+ koja pustoši, bit će tisuću dvije stotine i devedeset dana.

12 Sretan je+ onaj koji strpljivo čeka i koji dočeka tisuću tri stotine trideset i pet dana!

13 A ti idi prema svome kraju.+ Počivat ćeš,+ ali ćeš ustati da dobiješ svoju baštinu na kraju danâ.”+