Jehovini svjedoci opravdani u Grčkoj

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE!

PRAVOSLAVNI svećenik u kretskom selu Gazi izjavio je u jednoj od svojih propovijedi: “Jehovini svjedoci imaju dvoranu usred našeg sela. Trebam vašu pomoć da ih se riješim.” Nekoliko dana kasnije nepoznate su osobe u večernjim satima razbile prozore na Dvorani Kraljevstva i ispalile metke u nju. Tako je u Grčkoj ponovno potegnuto pitanje religiozne slobode.

Ti su događaji naveli četvoricu tamošnjih Svjedoka, Kyriakosa Baxevanisa, Vassilisa Hatzakisa, Kostasa Makridakisa i Titosa Manoussakisa, da ministru za obrazovanje i vjerska pitanja podnesu molbu da im dozvoli održavati vjerske sastanke. Nadali su se da će stjecanjem dozvole konačno dobiti policijsku zaštitu. Međutim, to nije išlo tako lako.

Svećenik je glavnom štabu službe državne sigurnosti u Heraklionu uputio pismo u kojem je vlastima skrenuo pažnju na Dvoranu Kraljevstva Jehovinih svjedoka u svojoj parohiji te je zatražio da im se nametnu ograničenja i zabrane sastanci. To je dovelo do policijske istrage i ispitivanja. Na kraju je tužitelj pokrenuo krivični postupak protiv Svjedoka, a slučaj je dospio na sud.

Dana 6. listopada 1987, Krivični sud Herakliona oslobodio je četvoricu optuženih, navevši da “oni nisu počinili djelo za koje ih se tereti, budući da pripadnici neke vjerske zajednice smiju održavati sastanke (...) i da im za to ne treba dozvola”. Međutim, dva dana kasnije tužitelj je uložio žalbu na tu odluku, pa je slučaj dospio na viši sud. Taj je sud 15. veljače 1990. dosudio Svjedocima dva mjeseca zatvora i globu od nekih 100 dolara. Potom su se optuženi žalili Grčkom vrhovnom sudu.

Vrhovni je sud 19. ožujka 1991. odbio žalbu i potvrdio presudu. Više od dvije godine kasnije, 20. rujna 1993, policija je nakon proglašenja odluke Vrhovnog suda službeno zatvorila Dvoranu Kraljevstva. Kao što se vidi iz policijskog dokumenta, iza tog poteza stajala je Pravoslavna crkva Krete.

Ta je situacija nastala zato što su u Grčkoj još uvijek na snazi određeni zakoni koji su bili doneseni 1938. u namjeri da se ograniči religiozna sloboda. Njima je predviđeno da pojedinac, ukoliko želi otvoriti neki vjerski objekt, mora za to dobiti dozvolu Ministarstva za prosvjetu i vjerska pitanja kao i od nadležnog episkopa Pravoslavne crkve. Ti su prastari zakoni desetljećima stvarali Jehovinim svjedocima mnogo problema.

Sloboda vjeroispovijedi i ljudska prava

Saznavši da je Vrhovni sud potvrdio njihovu presudu, četvorica Svjedoka podnijela su 7. kolovoza 1991. žalbu Evropskoj komisiji za ljudska prava u Strasbourgu (Francuska). Tužitelji su tvrdili da se njihovom presudom krši 9. član Evropske konvencije, koja jamči slobodu misli, savjesti i vjeroispovijedi, kao i čovjekovo pravo na izražavanje svoje vjere nasamo ili u zajednici s drugima, u javnosti ili privatno.

Dana 25. svibnja 1995. godine, 25 članova Komisije donijelo je jednoglasnu odluku da je u ovom slučaju Grčka povrijedila 9. član Evropske konvencije. Proglasili su da dotična presuda nije u skladu s duhom vjerske slobode i da nije nužna u jednom demokratskom društvu. U toj je odluci s obzirom na prihvatljivost samog slučaja ujedno stajalo: “Tužitelji (...) su članovi pokreta čiji su vjerski obredi i običaji općepoznati i priznati u mnogim evropskim zemljama.” Komisija je na kraju predala slučaj Evropskom sudu za ljudska prava.

Jehovini svjedoci ne daju se zaustaviti

Saslušanje je bilo zakazano za 20. svibnja 1996. U sudnici je bilo preko 200 prisutnih, uključujući i studente i profesore s obližnjeg sveučilišta, novinare i dosta Jehovinih svjedoka iz Grčke, Njemačke, Belgije i Francuske.

G. Phédon Vegleris, umirovljeni profesor sa Sveučilišta u Ateni i pravni zastupnik Svjedoka, ustvrdio je da se stavom koji su državne vlasti zauzele i presudama koje su donijele krši ne samo Evropska konvencija već i Grčki ustav. “Sud, prema tome, razmatra sam državni zakon i njegovu primjenu.”

Pravni zastupnik grčke vlade bio je jedan od sudaca Državnog vijeća, koji je, umjesto da raspravlja o činjeničnom stanju, govorio o stavu koji je zauzela Grčka pravoslavna crkva, o njenoj bliskoj suradnji s državom i narodom te o navodnoj potrebi kontroliranja drugih vjerskih zajednica. Zatim je izjavio da su od 1960. naovamo Jehovini svjedoci uspjeli znatno povećati svoje članstvo. Drugim riječima, pravoslavna je dominacija dobila konkurenciju!

Potvrđena sloboda vjeroispovijedi

Presuda je trebala biti donesena 26. rujna. Napetost je sve više rasla, naročito među Jehovinim svjedocima. Predsjedavajući sudačkog tijela, g. Rudolf Bernhardt, pročitao je odluku: Sud, sastavljen od devet sudaca, jednoglasno je odlučio da je Grčka povrijedila 9. član Evropske konvencije. Tužiteljima je dodijelio i novčani iznos od oko 17 000 dolara za pokrivanje sudskih troškova. Što je najvažnije, ova odluka sadrži i mnoge značajne argumente u korist slobode vjeroispovijedi.

Sud je spomenuo da grčki zakon dopušta “veliko uplitanje političkih, administrativnih i crkvenih organa u ostvarenje prava na slobodu vjeroispovijedi”. Dodao je da je država koristila postupak koji je potreban za dobivanje dozvole kako bi “određenim nepravoslavnim organizacijama, a naročito Jehovinim svjedocima, nametnula krute, ili krajnje restriktivne, uvjete obdržavanja religioznih vjerovanja”. Ovaj je međunarodni sud razotkrio okrutne metode kojima se Pravoslavna crkva desetljećima služila.

Sud je naglasio da “pravo na slobodu vjeroispovijedi, koje je zajamčeno Konvencijom, isključuje bilo kakvo pravo države da prosuđuje legitimnost religioznih vjerovanja ili sredstava koja se koriste u izražavanju tih vjerovanja”. Također je rekao da “Jehovini svjedoci odgovaraju definiciji ‘poznate religije’ koja je predviđena grčkim zakonom (...). Uostalom, to je potvrdila i vlada.”

To nije obična trica

Idućih nekoliko dana većina uglednijih grčkih novina pisala je o tom slučaju. U nedjeljnom izdanju Kathimerinia, od 29. rujna 1996, pisalo je sljedeće: “Koliko god se Grčka trudila ignorirati ga kao ‘običnu tricu’, ‘šamar’ koji je dobila od Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu stvarna je činjenica, i to činjenica koja je odgovarajuće evidentirana na međunarodnoj razini. Sud je podsjetio Grčku na 9. član Konvencije o ljudskim pravima i jednoglasno osudio grčko zakonodavstvo.”

Atenski dnevnik Ethnos pisao je 28. rujna 1996. da je Evropski sud “osudio Grčku, naredivši joj da plati sudske troškove svojim građanima, koji imaju tu nesreću da su Jehovini svjedoci”.

Jedan od pravnih zastupnika tužiteljâ, g. Panos Bitsaxis, rekao je u jednom radijskom intervjuu: “Živimo u 1996. godini, na prijelazu u 21. stoljeće, pa ne treba ni govoriti da ne smije biti nikakve državne diskriminacije, maltretiranja niti uplitanja kada je riječ o ostvarenju temeljnog prava na slobodu vjeroispovijedi. (...) Ovo je dobra prilika da država preispita svoj stav i stane na kraj besmislenoj diskriminaciji, koja u ovo današnje doba nema baš nikakvog smisla.”

Odluka u slučaju Manoussakis and Others v. Greece pobuđuje nadu da će grčka država uskladiti svoje zakone s presudom Evropskog suda, kako bi Jehovini svjedoci u Grčkoj uživali slobodu vjeroispovijedi bez uplitanja vlasti, policije ili crkve. Osim toga, ovo je već druga presuda u vezi sa slobodom vjeroispovijedi koju je Evropski sud donio protiv grčkog pravosuđa.a

Opće je poznato da su Jehovini svjedoci poslušni državnim “višim vlastima” u svim stvarima koje se ne kose s Božjom Riječi (Rimljanima 13:1, 7, NW). Oni nipošto ne predstavljaju prijetnju javnom redu i miru. Naprotiv, njihove publikacije i javna služba propovijedanja potiču sve ljude da kao građani budu poslušni zakonu i žive mirnim životom. Oni su jedna čestita i dobro poznata vjerska zajednica, a njihovi članovi daju velik doprinos općem dobru svojih bližnjih. Njihova nepokolebljivost u obdržavanju visokih biblijskih moralnih mjerila i njihova ljubav prema svojim bližnjima, koja se posebno očituje u njihovom biblijskom obrazovnom djelu, imaju dobar učinak u preko 200 zemalja u kojima djeluju.

Nadamo se da će odluke Evropskog suda pridonijeti ostvarenju veće religiozne slobode za Jehovine svjedoke i sve ostale religiozne manjine u Grčkoj.

[Bilješke]

[Slika na stranici 15]

Prvobitna Dvorana Kraljevstva koju je 20. rujna 1993. policija službeno zatvorila

[Slika na stranici 15]

Evropski sud za ljudska prava, Strasbourg

[Slika na stranici 16]

Uključeni Svjedoci: T. Manoussakis, V. Hatzakis, K. Makridakis, K. Baxevanis