Ružna strana industrijskih kemikalija
MALO iza ponoći jedne hladne decembarske noći godine 1984. dogodila se najteža industrijska nesreća u povijesti. Među onima koji žive daleko od republike Indije malo je njih koji su čuli za Bhopal, industrijski grad sa više od 800 000 stanovnika, koji se nalazi skoro na sredini zemlje. Stanovnici toga grada su spavali i nisu bili svjesni smrtonosnih događaja koji su se odvijali nedaleko od njih.
U američkoj tvornici Union Carbide u Bhopalu, u jednom spremištu u kojem je bilo 45 tona metilnog izocijanata (MIC), smrtonosne kemikalije koja se upotrebljava za proizvodnju pesticida, počeo se stvarati opasno visoki pritisak. Iznenada je iz jednog neispravnog ventila počeo izlaziti oblak otrovnog plina koji je u mirnom gradu posijao smrt i agoniju. Taj je plin ugasio živote više od 2 500 ljudi, muškaraca, žena i djece. Osakatio je više od stotinu tisuća drugih.
Čitav taj kraj bio je prekriven mrtvim tjelesima tisuća životinja – vodenih bivola, stoke i pasa – koja su zakrčila, ceste i gradske ulice. Bhopal je postao ogromni krematorij u kojem su se dan i noć spaljivali mrtvi. Nekoliko pogrebnih lomača, s po 25 tijela složenih u visinu, proždiralo je mrtve u svom plamenu. Drugi su bili pokopani u masovnim na brzinu iskopanim grobnicama – po dvadesetak tijela zajedno.
Kasnije je još jedna katastrofa zadesila Evropu i nazvana je “Bhopal na Rajni”. Iz jednog industrijskog postrojenja iznad Basela u Švicarskoj isteklo je 40 tona otrovnog otpada u Rajnu i tu poubijalo stotine tisuća riba i jegulja “kako je išao nizvodno duž njemačko-francuske granice, zatim u Rheinland i kroz Nizozemsku u Sjeverno more”. Jedne novine su pisale: “Švicarsku se nekad smatralo čistom, njihovu industriju sigurnom, a tu je bila uključena i kemijska industrija. Sve je to sada prošlost”.
Stanovnici Bhopala i krajevi duž rijeke Rajne postali su žrtve tehnološke ere koja se diči sa više od 66 000 kemijskih preparata Mnogi od njih su zamišljeni tako da olakšaju život čovjeku, ali ironija je u tome da je jedan ogroman broj njih visoko otrovan i može prouzročiti fatalne i razorne popratne efekte, kako kod ljudi tako i u čitavom biološkom sistemu. Jedan stručnjak je te kemikalije nazvao “biocidima”.
Mnoge od tih kemikalija imaju dugačka imena koja malo ljudi može izgovoriti, pa su zato označena slovima, kao npr. PCB, DDT, PCDD, PCDF, TCDD. Ta abecedna juha otrovnih kemikalija predstavlja smrtonosni rizik kako za ljude tako i za Zemljina bogatstva na koja se čovjek mora osloniti da bi živio. “Tisuće i tisuće otrovnih supstanci oslobađa se u okolinu” svake godine, rekao je predstavnik američke agencije za zaštitu okoline. Takvo oslobađanje predstavlja prijetnju kvaliteti zraka, površini vode i podzemnim zalihama pitke vode, te zagađuje tlo za desetljeća koja dolaze.
Američka agencija za zaštitu okoline procjenjuje da samo u SAD 5,7 bilijuna litara opasnih kemijskih otpada svake godine odlazi u sistem podzemnih voda. Kad znamo da samo 4 litre otpada zagadi 80 milijuna litara podzemnih voda preko razine sigurnosti, ošamućeni smo kad računamo koliku katastrofalnu štetu čini 5,7 bilijuna litara otrovnih kemikalija.
Zbog razornih kemikalija i otpada, te njihovog nemarnog odlaganja, zagađene su rijeke i potoci. Ugibaju ribe. Rijeke i potoci ulijevaju se u oceane, te zajedno s njima istječu i te otrovne kemikalije, tako da se, prema oceanografu Jacquesu Cousteau, na nekim mjestima koja su nekad vrvjela od života danas više ne može pronaći riba.
Zagađenost isto tako prijeti pticama i životinjama. Ni u prirodnim rezervatima ne vlada raj. “Deset nacionalnih parkova zagađeno je otrovnim kemikalijama, a narednih 74 su možda u opasnosti... Poljoprivredne otpadne tekućine koje sadrže selen i druge kemikalije poubijale su veliki broj vodenih ptica u rezervatu”, kako izvještava “The New York Times” od 4. 2. 1986.
Stručnjaci svijeta ne daju sliku budućnosti punu obećanja. Brzo smanjivanje Zemljinih bogatstava ne završava samo uništavanjem tla i zagađivanjem zraka i vode. Što je sa Zemljinim velikim tropskim kišnim šumama koje su tisućljećima podizale svoje lisnate ruke po 30 metara uvis? Jesu li i one u opasnosti da završe kao i druga bogatstva koja nestaju pred našim očima? Uviđamo li to ili ne, na naš život utječu ova raskošna Jehovina djela, kao što će pokazati naredni članak.