Poplava umjetnih kemijskih sredstava
Ovo se stoljeće s pravom može nazvati erom kemijske industrije. Umjetni kemijski spojevi izmijenili su naš život. Naši domovi, uredi i tvornice puni su aerosolâ, umjetnih sladila, kozmetičkih sredstava, boja, tinta, ličilačkih boja, pesticida, lijekova, plastičnih masa, sredstava za hlađenje, sintetičkih materijala — mogli bismo nabrojati još puno toga.
Da bi se zadovoljilo svjetsku potražnju za tim proizvodima, godišnja ukupna proizvodnja kemijskih sredstava, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), iznosi gotovo 1,5 bilijuna dolara. WHO izvještava da je sada na tržištu oko 100 000 kemijskih sredstava te da se svake godine tom broju pridruži od 1 000 do 2 000 novih proizvoda.
Međutim, ta poplava kemijskih sredstava potiče pitanja o tome kakav je njihov utjecaj na okoliš i naše zdravlje. Očito uplovljavamo u neke nepoznate vode. “Svi smo mi dio generacije pokusnih kunića, a potpune posljedice neće biti poznate još desetljećima”, rekla je jedna liječnica.
Više kemijskih sredstava, više rizika?
WHO primjećuje da kemijski zagađivači najčešće štetno djeluju na “siromašne, nepismene ljude koji mogu steći malo ili nimalo potrebnog znanja ili osnovnih informacija o rizicima koje stvaraju kemijska sredstva, a kojima se oni direktno ili indirektno izlažu svakog dana”. To se naročito pokazalo točnim u slučaju pesticida. No, kemijska sredstva štetno djeluju na sve nas.
Nekih 20 posto kalifornijskih izvora vode, kaže knjiga A Green History of the World, ima stupanj zagađenosti, kao i pesticide, iznad propisanih sigurnosnih granica. “Na Floridi”, dodaje knjiga, “1 000 izvora zatvoreno je zbog kontaminacije; u Mađarskoj u 773 grada i sela voda nije za konzumiranje, u Velikoj Britaniji deset posto vodonosnih naslaga zagađeno je iznad sigurnosnih granica koje je odredila Svjetska zdravstvena organizacija, a u dijelovima Velike Britanije i Sjedinjenih Država voda iz vodovoda ne smije se davati novorođenčadi zbog visoke razine nitrata.”
Živa je jedan drugi koristan, ali potencijalno otrovan kemijski element. U okolinu stiže putem različitih izvora, od industrijskih dimnjaka do milijardi fluorescentnih cijevi. Slično tome, olovo se može naći u mnogim proizvodima, od goriva do ličilačke boje. No, poput žive, i ono može biti otrovno, naročito za djecu. Izlaganje emisiji olova kod prosječnog djeteta može smanjiti i do “četiri stupnja kvocijent inteligencije”, kaže jedan izvještaj iz Kaira (Egipat).
Prema Programu Ujedinjenih naroda za čovjekovu okolinu, svake godine, zahvaljujući ljudskom faktoru, u Sredozemno more prodre nekih 100 tona žive, 3 800 tona olova, 3 600 tona fosfata i 60 000 tona deterdženta. Očito, more je u nevolji. Ali ne samo to more. Ustvari, Ujedinjeni narodi su 1998. proglasili Međunarodnom godinom oceana. Svi oceani, koliko ih god ima širom svijeta, nalaze se u opasnosti, naročito zbog zagađenja.
Iako nam je kemijska tehnologija darovala mnoge korisne proizvode, puno onih koje upotrebljavamo i kasnije bacamo znatno štete okolini. Jesmo li se, kako je jedan novinski kolumnist nedavno rekao, pretvorili u “taoce napretka”?
[Okvir na stranici 4]
Kemijska sredstva i kemijske reakcije
Izraz “kemijski” odnosi se na sve glavne supstance koje tvore svijet oko nas, uključujući i više od sto osnovnih elemenata, kao što su željezo, olovo, živa, ugljik, kisik, dušik. Kemijski spojevi, ili kombinacije različitih elemenata, obuhvaćaju tvari kao što su voda, kiseline, soli i alkohol. Mnogi od tih spojeva nastaju prirodnim putem.
“Kemijska reakcija” definira se kao “proces u kojem se jedna supstanca kemijskim putem pretvara u drugu”. Vatra je kemijska reakcija; ona jednu zapaljivu supstancu — kao što su papir, benzin, vodik i tako dalje — pretvara u potpuno različitu supstancu ili supstance. Mnoge kemijske reakcije, kako oko nas, tako i u nama, odvijaju se uvijek iznova.
[Slika na stranici 3]
Siromašni su ti koji najviše stradavaju od kemijskih zagađivača