Pokusi sa životinjama — blagoslov ili prokletstvo
AKO ste jedna od mnogih milijuna osoba koje su prvi put udahnule dah života početkom ovog stoljeća, mogli biste znati da je vaša dugovječnost daleko nadmašila očekivanja vaših roditelja, liječnika ili primalje koja je asistirala kod poroda. Ako ste se rodili u SAD, Kanadi ili Evropi, 1900. godine je vaš prosječni životni vijek bio 47 godina. U drugim je zemljama životni potencijal bio čak i manji. Danas je u mnogim zemljama prosječni životni vijek preko 70 godina.
Bez obzira na vaše godine, živite u paradoksalno vrijeme. Vaši djedovi i pradjedovi bili su svjedoci nekontroliranih posljedica brojnih bolesti koje su desetkovale njihov naraštaj. Velike boginje, naprimjer, uzele su živote nebrojenih tisuća ljudi godišnje, a milijune drugih dovele u životnu opasnost. Gripe su uzele svoj danak — samo jedna epidemija prouzročila je smrt 20 milijuna ljudi u jednoj godini (1918-1919). Nakon prvog svjetskog rata, epidemija tifusa pobila je tri milijuna ljudi u Rusiji. Epidemije tifusa pojavljivale su se u mnogim zemljama tokom drugog svjetskog rata. Procjenjuje se da je od svakih 100 osoba zaraženih tokom epidemije tifusa 25 umrlo.
Strašna bolest dječje paralize, kasnije poznata kao poliomijelitis, smanjila je svjetsko stanovništvo za oko 30 000 osoba godišnje i osakatila tisuće drugih, naročito djece. Bilo je osoba osjetljivih godina koje nisu preživjele svoj prvi napad trbušnog tifusa ili difterije, šarlaha ili ospica, hripavca ili upale pluća. Spisak izgleda da nema kraja. Od svakih 100 000 beba rođenih 1915, približno 10 000 je umrlo prije svog prvog rođendana. Tumori na mozgu nisu se mogli operirati. Mogućnost da se otvore začepljene arterije bila je nepoznata. Doktori su bili nemoćni da spase žrtve srčanih napada, a rak je imao za posljedicu sigurnu smrt.
Usprkos smrtonosnih pošasti koje su pustošile svijetom od početka stoljeća i ranije, današnji prosječni životni vijek čovjeka povećao se za oko 25 godina. Dakle, u mnogim dijelovima svijeta dijete koje se danas rodi ima prosječni životni vijek od oko 70 godina.
Cijena plaćena za spašavanje života
Srećom, većina mladih koji danas žive izbjegla je mnoge smrtonosne bolesti koje su bile odgovorne za rane odlaske mnogih njihovih predaka. Međutim, možda im nije baš ugodna spoznaja da su mnogi čovjekovi dlakavi prijatelji — psi, mačke, zečevi, majmuni i drugi — bili žrtvovani zbog medicinske znanosti, ‘da bi ljudi danas mogli živjeti dužim i zdravijim životom’, kako to znanstvenici vole reći.
Praktički sve bolesti koje su bile odstranjene ili dovedene pod kontrolu u ovom stoljeću — dječja paraliza, difterija, zaušnjaci, ospice, rubeola, velike boginje i ostale — bile su pobijeđene pomoću pokusa sa životinjama. Anestetici i analgetici, intravenozno hranjenje i primjena lijekova, terapija zračenjem i kemoterapija za rak, sve je bilo ispitano i pokazalo se uspješnim najprije na životinjama. A nabrojali smo samo nekoliko.
“U suvremenoj medicini praktički ne postoji nijedan veći tretman ili kirurška procedura koja se mogla razviti bez pokusa sa životinjama”, rekao je istaknuti neurolog, dr. Robert J. White. “Rad sa psima i drugim životinjama doveo je do otkrića inzulina i kontrole dijabetesa, do kirurškog zahvata na otvorenom srcu, srčanog pacemakera i cijelog područja transplantacije organa. Dječja paraliza (...) skoro je potpuno iskorijenjena u SAD preventivnim cjepivima koja su usavršena na majmunima. Radeći sa životinjama, istraživači su podigli omjer izliječenja djece oboljele od akutne limfocitne leukemije od četiri posto 1965. godine na 70 posto danas“, rekao je isti liječnik.
Ulogu pokusa sa životinjama potvrdio je bivši laboratorijski asistent Harold Pierson, koji je radio sa dr. F. C. Robbinsonom sa Sveučilišta Western Reserve u Clevelandu, Ohio. On je rekao časopisu Probudite se! da je njihov program za otkrivanje oralnog cjepiva za dječju paralizu uključivao upotrebljavanje majmunskih bubrega. Tkivo sa jednog bubrega moglo se koristiti za tisuće testova. Objasnio je: “Majmuni su držani u humanim uvjetima i uvijek su bili pod anestezijom kad ih se operiralo. Naravno da nije bilo namjerne okrutnosti. Međutim, iz razloga što su na njima vršene operacije, oni su bili nehotične žrtve znanstvene okrutnosti.”
Srčana kirurgija i Alzheimerova bolest
Kao izravna posljedica pokusa sa životinjama, razvile su se nove kirurške vještine za otvaranje arterija koje su začepljene naslagama kolesterola, predusrečući time mnoge srčane napade — vodeći uzrok smrti u zapadnim zemljama. Doktori su, eksperimentirajući prvo na životinjama, naučili kako da uspješno uklone masivne tumore sa ljudskog mozga i ponovno pričvrste otkinute udove — ruke, noge, šake i prste. Dr. Michael DeBakey, koji je izvršio prvi uspješan bypass koronarne arterije, rekao je: “Na mojem području kliničkog istraživanja, praktički svaki pionirski razvoj u kardiovaskularnoj kirurgiji temeljio se na eksperimentima sa životinjama.”
Dr. Zaven Khachaturian sa U.S. National Institute of Aging je u vezi Alzheimerove bolesti rekao: “Prije osam godina bili smo na nuli. Postojao je nevjerojatan napredak u istraživanju Alzheimerove bolesti zbog našeg ulaganja u temeljno istraživanje u vezi funkcioniranja mozga koje je počelo 1930-ih.” Velikim dijelom taj rad je uključivao životinje, a doktor je primjetio da su one bile ključ kontinuiranog napretka.
AIDS i Parkinsonova bolest
Najvažnije istraživanje, zbog kojeg znanstvenici i imunolozi rade prekovremeno, sada je potraga za cjepivom za suzbijanje smrtonosne bolesti AIDS, za koju neki stručnjaci procjenjuju da će do 1991. godine ubiti oko 200 000 ljudi samo u SAD. Znanstvenici iz New England Regional Primate Centera su 1985. uspjeli izolirati virus STLV-3 (SAIDS, majmunski oblik AIDS-a) na makaki majmunima i prenijeti ga u druge. Dr. Norman Letvin, imunolog u New England Regional Primate Centeru, rekao je: “Sada kad je virus izoliran, imamo životinjski model u kojem treba razviti cjepiva za majmune i ljude. Mnogo više se može naučiti od vrlo malog broja životinja u kontroliranoj studiji nego što bi se to moglo promatrajući stotine ljudskih pacijenata AIDS-a.”
Liječnici iz Yerkes Regional Primate Research Centera na Sveučilištu Emory u Atlanti bili su prvi koji su, kroz svoja istraživanja sa rhesus majmunima, demonstrirali izvedivost usađivanja tkiva koja proizvode mast u mozak kao tretman za Parkinsonovu bolest. Od 1985. na Emory University Hospitalu neurokirurzi provode kirurške zahvate na ljudima. Liječnici smatraju da bi to moglo dovesti do znatnog napretka u pronalaženju lijeka za tu bolest.
Čovjek se okrenuo životinjama u svojem traganju za odgovorima na zbunjujuća pitanja o tome kako da poboljša i održi, makar privremeno, svoj nesavršeni život. Međutim, upotreba životinja u medicinskim istraživanjima povlači za sobom značajna moralna i etička pitanja koja nije lako riješiti.
[Okvir na stranici 5]
Pokusi sa životinjama — drevni običaj
ŠIROKO rasprostranjena upotreba životinja od strane liječnika i znanstvenika kako bi razumjeli fiziologiju ljudi nije jedinstvena za 20. stoljeće. Životinje se upotrebljavaju u medicinskim istraživanjima već najmanje 2 000 godina. U trećem stoljeću pr. n. e., u Aleksandriji, Egipat, zapisi ukazuju da je filozof i znanstvenik Erazistrat upotrebljavao životinje za proučavanje tjelesnih funkcija i utvrdio je da se mogu primijeniti na ljude. Poznati grčki znanstvenik Aristotel je u četvrtom stoljeću sakupio kroz svoje istraživanje životinja vrijedne informacije u vezi strukture i funkcioniranja ljudskog tijela. Pet stoljeća kasnije, grčki liječnik Galen je upotrebljavao čovjekolike majmune i svinje da bi dokazao svoju teoriju da vene prenose krv a ne zrak.