Jehovini svjedoci u Istočnoj Evropi

KAD je Berlinski zid pao u studenom 1989, Asiaweek izvještava da se “oko 2 milijuna istočnih Nijemaca slilo u zapadni dio njihove podijeljene zemlje u samo dva dana nakon što je istočni Berlin otvorio granicu”. Koja je bila njihova želja?

Za bogatije, to je bila masovna kupovina. Za druge je to uglavnom značilo razgledanje izloga i kušanje njihove novootkrivene slobode. Mnogi su pronašli Jehovine svjedoke na ulicama Berlina i drugih gradova i prihvatili su literaturu koju su im ponudili. Od tada su neki pisali podružnici Društva Kula stražara u Seltersu, blizu Frankfurta na Majni, izražavajući neke izvanredne reakcije.

Jedno pismo navodi: “Kada sam po prvi put u svom životu posjetio Berlin, dobio sam primjerak Kule stražare na poklon od Jehovinih svjedoka na ulici. Od toga časa počeo sam ponovo istraživati Bibliju i, iako imam mnogo, mnogo problema, uvijek iznova tu je netko tko mi pruža nadu i radost u životu. Bio bih vrlo sretan kad bih mogao pročitati knjigu Učini svoju mladost uspješnom. Također bih želio stupiti u kontakt sa Jehovinim svjedocima.”

Još jedan posjetilac je pisao: “Dok sam prolazio kroz tunel ka glavnoj stanici u Nürnbergu, jedna žena mi je dala primjerke Probudite se! i Kule stražare. Bio sam oduševljen dok sam ih čitao. Za nekoliko dana opet sam počeo svakodnevno čitati Bibliju.”

Kongresi Jehovinih svjedoka održani su u većim gradovima širom Istočne Evrope u ljeto 1990. Olimpijski stadion u tadašnjem Zapadnom Berlinu bio je mjesto održavanja kongresa kojeg su posjetili Svjedoci iz mnogih nacija, uključujući one iz Istočne Njemačke. Procijenjeno je da je bilo 44 532 prisutna, od čega je oko 30 000 bilo iz Istočne Njemačke. Novine Berliner Morgenpost izvještavaju da je 1 017 novih Svjedoka bilo kršteno u olimpijskom bazenu potpunim uranjanjem u vodu, metodom “kojom su se sudionici čvrsto držali primjera prvih kršćana”.

Kako su se stvari promijenile u Istočnoj Njemačkoj? U ožujku 1990. istočnonjemačke novine objavile su legalizaciju Jehovinih svjedoka. Pod naslovom “Jehovini svjedoci ponovno legalni”, istočnonjemačke novine Mitteldeutsche Zeitung navele su: “14. ožujak značio je kraj zabrane koja je trajala 4 desetljeća. Toga dana su njemački predstavnici Jehovinih svjedoka mogli napustiti zgradu Državnog sekretarijata za crkvena pitanja DDR-a sa službenim dokumentom u džepu koji je ponovo dozvoljavao njihovoj vjerskoj zajednici slobodno izražavanje religije na području DR Njemačke.”

Pismo primljeno prošlog proljeća od Svjedoka iz Leipziga iznosi priču: “Još prije tjedan dana tajno smo uvozili duhovnu hranu u malim količinama. Sada [14. ožujka 1990] javno smo priznati! Uskoro ćemo istovariti kamion sa 4 tone literature!” Ustvari, prvi kamion za Istočnu Njemačku bio je natovaren sa 25 tona biblijske literature, a u naredna dva mjeseca bilo je poslano još 250 tona. Tolika je bila duhovna glad tih Svjedoka koji su bili lišeni slobode više od 40 godina!

Kad se prisjetimo da su i nacizam (1933-1945) i komunizam pokušali iskorijeniti djelo Svjedoka u Njemačkoj, njihove prošle i sadašnje odlučne aktivnosti odlično su svjedočanstvo njihovog jedinstva i Božjeg blagoslova koji počiva na njima.

Jehovini svjedoci u Sovjetskom Savezu

U prosincu 1989. Mihail Gorbačov se susreo sa papom Ivanom Pavlom II u Vatikanu. Sovjetski list Pravda donio je izjavu Gorbačova o tom dijalogu: “Vodili smo dubok i smisaon razgovor. (...) Razgovaralo se o religiji i važnim procesima koji su u toku u Evropi, svijetu i Sovjetskom Savezu.” L’Osservatore Romano, službene novine Vatikana, izvijestile su da je gosp. Gorbačov u svom govoru papi rekao: “Ljudi mnogih vjeroispovijedi, uključujući kršćane, muslimane, Židove, budiste i ostale, žive u Sovjetskom Savezu. Svi oni imaju pravo zadovoljiti svoje duhovne potrebe. Uskoro će u našoj zemlji biti prihvaćen Zakon o slobodi savjesti.”

U skladu s tim riječima, u rujnu 1990. sovjetsko zakonodavno tijelo odobrilo je zakon koji je dopuštao slobodu savjesti. Treći član zakona kaže: “U skladu sa pravom na slobodu savjesti, svaki građanin odlučuje za sebe koji će odnos imati prema religiji, ima pravo prakticirati bilo koju religiju samostalno ili udruženo ili ne prakticirati niti jednu, izražavati i širiti uvjerenja koja su povezana sa njegovim odnosom prema religiji.”

U Sovjetskom Savezu žive tisuće Jehovinih svjedoka koji radosno očekuju izražavanje slobode religije. (Vidi str. 28.) Na kongresima “Čist jezik” 1990, bilo je prisutno preko 17 000 delegata iz Sovjetskog Saveza na ruskim sektorima u Varšavi, kao predstavnici svih Svjedoka koji su se proširili diljem Sovjetskog Saveza. Oni željno čekaju dan kad će biti moguće održati kongrese u Sovjetskom Savezu.

Napredak u Poljskoj

Jehovini svjedoci su legalizirani u Poljskoj u svibnju 1989. Od tada je osnovana podružnica i grade se prošireni objekti blizu Varšave. Ranije su stotine mladih Svjedoka zatvarane zbog kršćanske neutralnosti. Sada su oslobođeni vojne obaveze i kažnjavanja ako predoče odgovarajuće uvjerenje.

Kongresi održani u Poljskoj 1989. i 1990. bili su još jedan veliki poticaj za tamošnje Svjedoke. Izvještaj navodi da je broj aktivnih Svjedoka u Poljskoj rastao svaki mjesec u prošloj godini, sa novim najvećim brojem od 97 000. Nesumnjivo, Poljska će uskoro biti dvanaesta zemlja sa više od 100 000 Svjedoka.a Na Spomen-svečanosti u znak na Kristovu smrt bilo je prisutno 188 861 osoba.

Religiozna sloboda u Rumunjskoj

Svjedoci u Rumunjskoj bili su oduševljeni čuvši da je njihovo udruženje zakonski priznato u travnju 1990. (Vidi okvir na 13. stranici.) Uskoro su organizirani pokrajinski sastanci širom zemlje, a na jednoj seriji bilo je prisutno 44 000, iako je u to vrijeme u zemlji bilo samo 19 000 Svjedoka. Nema sumnje, mnogi Rumunji se odazivaju na vijest Kraljevstva.

Oblasni kongresi sa svjetskom temom za 1990. “Čist jezik” održani su u Brasovu i Cluj-Napoci. Program je bio na rumunjskom i mađarskom jeziku. Bilo je prisutno preko 36 000, a 1 445 je bilo kršteno.

Od 1. siječnja 1991. članci u Kuli stražari na rumunjskom počeli su se objavljivati simultano sa engleskim izdanjem i u 4 boje.

U obližnjoj Bugarskoj, gdje prevladava istočno-pravoslavna religija, Svjedoci još uvijek nemaju zakonsko odobrenje, već iznajmljuju prostore za svoje skupštinske sastanke. Preko 200 ih je putovalo do Soluna u Grčkoj na kongres “Čist jezik” održan na bugarskom i grčkom.

Dobre vijesti iz Mađarske

Povijesni dan za svjedoke u Mađarskoj bio je 27. lipnja 1989. Novine Magyar Nemzet objavile su: “Savezno ministarstvo za crkvena pitanja proglasilo je vjersku zajednicu Jehovinih svjedoka, u skladu sa zakonom o slobodi religije, kao zakonski priznatu vjeroispovijed.” Vijest je bila objavljena preko radija i televizije. Mađari su saznali da su Jehova Tanúi (Jehovini svjedoci) konačno dobili zakonsko odobrenje za svoju djelatnost.

Da bi obuhvatili većinu područja zemlje, kongresi “Čist jezik” su održani u Pescu, Miskolcu, Debrecenu i Budimpešti. Oko 2 000 onih koji govore mađarski došlo je iz Čehoslovačke i Sovjetskog Saveza. Ističući međunarodno jedinstvo Jehovinih svjedoka, bila je prisutna grupa od 700 delegata iz Finske. Cjelokupno slušateljstvo u Mađarskoj brojilo je 21 568 osoba, uključujući preko 2 000 rumunjskih delegata.

Od siječnja 1990, Svjedoci u Mađarskoj dobijaju svoje četverobojne časopise redovito, prevedene simultano sa engleskog originala.

U pokretu u Čehoslovačkoj

Iako Jehovini svjedoci još nisu zakonski priznati u toj divnoj zemlji divljih planina i plodnih ravnica, izvještaj navodi: “Djelo se otvoreno provodi i održavaju se veliki kongresi.” Uskoro se očekuje i legalizacija.

Nakon promjena u Istočnoj Njemačkoj u studenom 1989, Svjedoci u Čehoslovačkoj su veoma brzo reagirali organizirajući seriju pokrajinskih sastanaka od travnja pa do lipnja 1990. Kao rezultat toga, po prvi put se pojavio pozitivan novinski izvještaj o Svjedocima. Sada u Čehoslovačkoj ima više od 21 000 Svjedoka, a 1990. je na svečanosti u spomen na Kristovu smrt bilo prisutno 40 295 osoba. Više od polovice skupština već iznajmljuje mjesta gdje mogu održavati sastanke, a 12 skupština ima čak svoje vlastite Kraljevske dvorane.

Kongres je održan u Pragu u kolovozu 1990, sa 23 876 prisutnih i 1 824 krštena. Da bi osposobili stadion za kongres, preko 9 500 Svjedoka dobrovoljno je provelo više od 58 000 sati u čišćenju i krečenju. Predstavnik čehoslovačke televizije je komentirao: “Posjetili smo mnoge društvene događaje, ali se divimo vašoj organizaciji ovdje na stadionu. Teško nam je povjerovati da organizirate ovakav skup po prvi put.” Jedan posjetilac je rekao: “Divim se duhovnoj atmosferi, srdačnim odnosima i ljubavi među vašom braćom. Došao sam kao prijatelj; odlazim kao još veći prijatelj.”

Kula stražara i Probudite se! objavljuju se u 4 boje na češkom i slovačkom jeziku, a Kula stražara simultano sa engleskim na oba jezika. Kad se prisjetimo represivne situacije od prije samo godinu dana, to su značajne promjene.

Izgledi za budućnost

Kakvi su izgledi za propovijedanje Svjedoka u zemljama gdje su novije generacije podizane u ateizmu? Izvještaj navodi: “Postoji velika tama što se tiče Biblije i Boga. Ipak, pozitivno je to što ljudi nisu zbunjeni lažnim religioznim učenjima koja se mora odbaciti. Izgleda da će žetva biti obilna.”

Dakle, koju vijest iz Biblije Jehovini svjedoci mogu ponuditi ljudima iz Istočne Evrope? Naredni članak će pružiti odgovor.

[Bilješke]

[Okvir na stranici 8, 9]

Konačno religiozna sloboda!

Slijede komentari Jehovinih svjedoka iz nekadašnje Istočne Njemačke koji su prisustvovali kongresu “Čist jezik” u Berlinu, srpnja 1990.

“Zovem se Lidija. Imam osam godina i dolazim iz DDR-a [Njemačke Demokratske Republike]. Vrlo sam sretna što mogu prisustvovati ovom oblasnom kongresu, jer do prije godinu dana granica nije bila otvorena. Morali smo Spomen-svečanost održavati tajno. Ovaj put slobodno! Kada svi počnu pjevati, poteku mi suze. Tako sam uzbuđena da ću o ovome morati pričati u školi!”

“Puni smo zahvalnosti i cijenjenja što smo mogli biti Jehovini gosti ovdje u Berlinu među međunarodnim bratstvom” (Bernd).

“Braća iz Istočne Njemačke također su u programu istakla posebni aspekt: Jehova poučava i osposobljava svoj narod čak i kad se nalazi pod zabranom” (Gottfried).

“Aplauz i pjevanje su pokazali da su svi sretni. Taj bučni zvuk je iznutra i obara osobu sa nogu. Kako se sigurno Jehova radovao!” (Egon).

“Nakon mog krštenja neka braća su me pitala da li je voda bila hladna. Mogla sam samo odgovoriti da ne znam. Jehovin blagoslov bio je tako topao da sam teško mogla zapaziti temperaturu vode” (Heidrun).

“Atmosfera u spavaonicama je bila neopisiva! Iz Danske, Mozambika, Engleske, Kalifornije, južne Njemačke, Španjolske, DDR-a — svi smo pjevali zajedno, svi smo govorili ‘čistim jezikom’ ” (Jutta).

“Uvijek smo našoj djeci govorili o uspomenama sa kongresa iz Berlina 1958. i 1960, posljednjih koje smo mogli posjetiti. Međutim, ono što smo doživjeli sada nadmašilo je sve naše uspomene i očekivanja” (Wolfgang).

“Ono što nas je najviše impresioniralo bile su tisuće koje su ustale da zapjevaju i slave Jehovu, posebno tokom zaključne pjesme i molitve. Više nismo mogli zadržati suze” (Monika i Reinhard).

[Okvir na stranici 13]

“Nepravda je ispravljena”

Pod tim naslovom izvještava novinski članak u rumunjskom časopisu Tineretul liber (Slobodna mladost) od 11. kolovoza 1990. On navodi: “Da, nepravda je ispravljena. Najoklevetanija religiozna organizacija ‘Jehovini svjedoci’, koja je sačuvala svoju cjelovitost kao Kristovih sljedbenika u više od 40 godina, legalizirana je dobivši povelju zakonitosti. Ta organizacija provodi svoju aktivnost pod nadgledanjem i vodstvom Vodećeg tijela, kao svjetska organizacija, koja je aktivna u 210 zemalja i otočnih područja.” Članak je zaključio najavom kongresa u kolovozu u Brasovu i Cluj-Napoci.

[Slike na stranici 9]

Kongresne aktivnosti: (dolje slijeva, u smjeru kazaljke na satu) predstavljanje nove brošure u Varšavi; mađarski i rumunjski podij u Budimpešti; vođenje zabilješki u Berlinu; pretkongresno renoviranje stadiona u Pragu

[Slike na stranici 10]

Kongresne aktivnosti: (slijeva, u smjeru kazaljke na satu) krštenje u Rumunjskoj; stadion u Pragu; obitelj sa knjigom “Mankind’s Search for God” (Čovječanstvo u potrazi za Bogom) u Berlinu; govornik u Budimpešti; istraživanje Biblije u Poljskoj