Radovali su se u Istočnoj Evropi
PROŠLOG su se ljeta sjatili deseci tisuća ljudi u veće gradove Istočne Evrope. Ulice divne Budimpešte, Praga, Zagreba i više od 20 drugih gradova vrvjele su ljudima koji su nosili plavobijele značke. One su ih označavale ljubiteljima božanske slobode koji prisustvuju kongresima Jehovinih svjedoka.
Po prvi put u povijesti su slobodno održani kongresi u evropskim republikama Sovjetskog Saveza, kao i u dalekom Sibiru i sovjetskoj azijskoj republici Kazahstanu. Ukupno, više od 370 000 posjetitelja kongresa radovalo se srdačnom druženju u Češko-Slovačkoj, Mađarskoj, Jugoslaviji, Poljskoj, Rumunjskoj i Sovjetskom Savezu.
Oni koji nisu bili prisutni teško si mogu predstaviti tu radost kad ih se 74 252 sastalo u Sovjetskom Savezu da bi otvoreno i bez straha obožavali Jehovu Boga. Ipak, njihova neizmjerna radost jedva je mogla nadmašiti radost 74 587 prisutnih u Pragu i 40 601 prisutnog u Budimpešti, koji su se okupili na najvećim stadionima u Češko-Slovačkoj i Mađarskoj, ili radost 14 684 onih koji su se sastali u Zagrebu, u Jugoslaviji.
To je zaista vrijedno spomena, budući da su Jehovini svjedoci samo nekoliko godina ranije bili pod zabranom u većini zemalja Istočne Evrope. Za vrijeme hladnog rata bili su odsječeni od Zapada. Čak je i sastajanje u malim grupama da bi se obožavalo Boga bilo ilegalno. Nije čudno što su se toliko radovali da se mogu slobodno sastati na velikim kongresima!
Jedna 59-godišnja češka Svjedokinja, koja je prije 40-ak godina zbog svoje vjere u Boga provela osam mjeseci u samici, rekla je: “Mnogi od nas koji smo živjeli u Pragu sanjali smo o velikom kongresu koji bi se mogao pripremiti na ovom stadionu, no nismo vjerovali da će se taj san ikada ispuniti na tako divan način.”
Dva tjedna prije kongresa u Pragu, od 9. do 11. kolovoza, gradske novine, Večerník Praha, su zabilježile: “Optuženi zbog veleizdaje i potkopavanja socijalizma, Jehovini svjedoci su niz godina stavljani u komunističke zatvore.” Nakon što je objašnjeno da će grad uskoro biti domaćin desecima tisuća Svjedoka, članak je zaključio: “Vjerojatno nećete ni u jedno drugo vrijeme sresti u Pragu tako mnogo ljubaznih i nasmiješenih ljudi kao tijekom drugog vikenda u kolovozu.”
Ipak, možda se pitate: ‘Jesu li nekada Jehovine Svjedoke s pravom proganjali? Jesu li oni ikada predstavljali prijetnju političkim vlastima u zemljama u kojima žive? Odakle su došle stotine tisuća kongresnih delegata u Istočnoj Evropi? Kako se njihov broj mogao toliko povećati kad su više od 40 godina bili potiskivani i izolirani bez slobodnog kontaktiranja sa Zapadnim svijetom.’