Uspon i pad svjetske trgovine

3. dio: Pohlepna trgovina pokazuje svoje pravo lice

POČETKOM 16. stoljeća, evropskom trgovinom na sjeveru vladala je Hanzeatska liga, trgovačko udruženje sjevernonjemačkih gradova; na zapadu Engleska i Nizozemska; na jugu Venecija.

Stoljećima je Venecija monopolizirala trgovinu začinima. Sporazumi koji su sklopljeni s Arapima, a kasnije i s Turcima, uspješno su zatvorili istočne trgovačke puteve od mogućih suparnika. Tko je želio slomiti taj monopol, morao je za Daleki istok pronaći nove putove. Započelo se s traganjem. Posljedica jednog takvog traganja bilo je otkriće i pokoravanje Amerikâ.

Tijekom 1490-ih je papa dao Portugalu i Španjolskoj papinski blagoslov u pogledu osvajačkog pohoda na tadašnji nepoznati svijet. No nije bilo samo religijsko vjerovanje to što je motiviralo te dvije katoličke sile. Profesor Shepard Clough komentira: “Čim su njihova prava na novootkrivene dijelove svijeta bila priznata, tražitelji su pomamno nasrnuli kako bi iz svojih otkrića izvukli svaku moguću ekonomsku korist.” On dodaje: “Postojala je gotovo neprirodna pohlepa u žurbi kojom su ti prvi doseljenici mislili da će se obogatiti. Ovdje nalazimo još jedno zanimljivo objašnjenje kako za skrivene motive istraživanja tako i za prevladavajuće ideologije zapadnog svijeta.” Španjolske osvajače je u njihovom porobljavanju Novog svijeta gonila i pohlepa za zlatom i revnost u obraćanju ljudi.

U međuvremenu, Nizozemska se razvijala u dominirajuću trgovačku silu, trend koji nije mogao spriječiti ni jedan drugi trgovački gigant. Ustvari, tijekom 17. stoljeća bilo je očigledno da je još samo Engleska dovoljno snažna da se suprotstavi Nizozemskoj. Ekonomska se konkurencija pojačala. Za 30 godina, do 1618, Englezi su podvostručili veličinu svoje flote; sredinom 17. stoljeća, nizozemska trgovačka mornarica bila je četiri puta veća od združenih flota Italije, Portugala i Španjolske.

Trgovački centar Evrope se tako iz Sredozemlja premjestio na atlantsku obalu. Nazivajući to “trgovačkom revolucijom” i “jednom od velikih lokacijskih promjena u povijesti”, Clough kaže da je promjena vodila do “ekonomskog blagostanja koje je omogućilo političko i kulturno vodstvo Zapadne Evrope u kulturi Zapada”.

Imperije izgrađene ne samo na šećeru i začinima

Godine 1602. Nizozemska je ujedinila brojne trgovačke kompanije koje su vodili njihovi trgovci te je osnovala Nizozemsku istočnoindijsku kompaniju. Narednih desetljeća, osim postizanja određenog trgovačkog uspjeha u Japanu i na Javi, ona je također protjerala Portugalce iz danas poznate Zapadne Malezije, Šri Lanke i Moluka (Mirodijski otoci). “Poput Portugalaca i Španjolaca”, kaže Clough, “[i Nizozemci] su željeli zadržati korist od istočne trgovine isključivo za sebe”. A nije ni čudo! Trgovina je bila tako unosna da je Nizozemska u 17. stoljeću imala najveći dohodak po glavi stanovnika u Zapadnoj Evropi. Amsterdam je postao financijski i trgovački centar Zapadnog svijeta. (Vidi okvir, stranica 25.)

Danska i Francuska oformile su slične kompanije. Ali prva, i u vremenskom slijedu najutjecajnija, bila je Engleska istočnoindijska kompanija, osnovana 1600. Ona je iz Indije istisnula Francuze i Portugalce. Kasnije su Englezi isto tako stekli trgovačku nadmoć u Kini.

U međuvremenu, na zapadnoj hemisferi, Nizozemska zapadnoindijska kompanija trgovala je šećerom, duhanom i krznom. A Englezi su se, nakon osnivanja Kompanije Hudsonova zaljeva u Kanadi 1670, marljivo trudili pronaći sjeverozapadni prolaz na Pacifik dok su istovremeno trgovali sa zemljama oko Hudsonova zaljeva.

Novinar Peter Newman kaže kako je borba između Kompanije Hudsonova zaljeva i jednog od njegovih rivala, Sjeverozapadne kompanije, “bila jedno udruženo natjecanje za tržištima i krznom, no brzo se pretvorila u borbu za vlast i teritorij. (...) Obje strane podmirile su svoje račune u krvi”. Prave žrtve bili su Indijanci, s kojima su trgovale obje kompanije. “U toj trgovini krznom alkohol je postao novac”, kaže on, dodajući kako je to “trgovanje alkoholom prouzročilo propast obitelji i desetkovalo indijansku civilizaciju.”a

Tako su nastale dvije moćne i utjecajne imperije, obje izgrađene ne samo na šećeru i začinima — nego i na krvi! Pohlepna trgovina pokazivala je svoje pravo lice. Kao što The Columbia History of the World kaže: “Nizozemci i Englezi oplovili su svjetska mora kao zastupnici trgovačkih koncerna (...) tim kompanijama profit je bio najistaknutiji motiv.” (Naglašeno od nas.)

Profit na račun drugih

Od 16. do 18. stoljeća, jedan ekonomski sustav poznat kao merkantilizam snažno je utjecao na evropski način razmišljanja. The New Encyclopædia Britannica objašnjava: “[Merkantilizam] naglašava kako je stjecanje bogatstva, naročito bogatstva u obliku zlata, bilo od najveće važnosti za nacionalnu politiku. (...) Trgovačka politika koju je diktirala merkantilistička filozofija bila je dakle jednostavna: poticati izvoz, ograničavati uvoz te uzimati sav višak od izvoza i to u zlatu.”

Provođenje te politike često je rezultiralo teškim nepravdama. Kolonije su se eksploatirale, budući da su se tone zlata oduzimale u korist matične zemlje. Jednostavno rečeno, merkantilizam je odražavao egocentrični, pohlepni stav koji je svijet trgovine poticao od samog početka, duh koji je još uvijek prisutan.

Merkantilizam je imao svoje kritičare, a jedan od najznačajnijih bio je Škot imenom Adam Smith. Kao poznati socijalni filozof i politički ekonomist, Smith je godine 1776. objavio jednu studiju o ekonomici pod naslovom An Inquiry Into the Nature and Causes of the Wealth of Nations. (Istraživanje prirode i uzroka bogatstava nacija). Iako se suprostavljao merkantilizmu, Smith nije otvoreno govorio protiv stjecanja profita dok ga potiče vlastiti interes. Naprotiv, on je tvrdio da ljude vodi jedna “nevidljiva ruka” koja ih potiče da sudjeluju u ekonomskom takmičenju u potrazi za pojedinačnim vlastitim interesom; ali da upravo taj vlastiti interes, tvrdio je, može biti koristan za društvo u cjelini.

Smith je zastupao teoriju laissez-faire (francuski: “prepuštanje”), mišljenje da bi se vlade što je moguće manje trebale miješati u ekonomske poslove pojedinaca. Time je on jasno izrazio ideologiju klasičnog kapitalizma.

Kapitalizam, danas prevladavajući i, kako neki tvrde, najuspješniji ekonomski sustav, karakterizira privatno vlasništvo, sa slobodnom trgovinom između pojedinaca ili kompanija koje se međusobno natječu zbog profita. Suvremena povijest kapitalizma počinje u 16. stoljeću u gradovima srednje i sjeverne Italije, no njezini korijeni sežu mnogo dalje. Umirovljeni sveučilišni profesor povijesti Elias J. Bickerman objašnjava kako “ekonomska upotreba naše riječi ‘kapital’, od latinske riječi caput, koja znači ‘glava’, potječe od jednog babilonskog izraza koji također znači ‘glava’ i koji je imao isto ekonomsko značenje”.

Trgovina otkriva svoje pravo lice u potrazi za pojedinačnim ili nacionalnim vlastitim interesom. Primjerice, ona nije prezala od potiskivanja istine. U The Collins Atlas of World History stoji: “Kartograf je također bio učesnik, a u slučaju potrebe i talac, u komercijalnim strategijama. Nalazi otkrivaju neprocjenjive izvore bogatstva. Može li se tom crtaču karata dozvoliti da tu informaciju otkrije svijetu? Ne bi li je prije trebalo sakriti od mogućih konkurenata? (...) Nizozemska istočnoindijska kompanija nije u sedamnaestom stoljeću objavila dokumente koji bi njezinim konkurentima mogli pružiti informacije.”

Trgovina je učinila još mnogo gore stvari. Od 17. do 19. stoljeća napravila je posao od prodaje u ropstvo, prema procjeni, deset milijuna Afrikanaca, od kojih su tisuće umrli prilikom prijevoza do Amerikâ. U knjizi Roots (Korijeni), od Alexa Haleya, kao i njenoj televizijskoj dramatizaciji 1977, prikazana je vjerna slika te ružne tragedije.

Građevinski blokovi — kako će se koristiti?

Od početka ljudske povijesti nesavršeni ljudi su se učili na pokusima i greškama. Ne pod božanskim otkrivenjem, već neumornim istraživanjem ili možda slučajno, oni su otkrili temeljne znanstvene istine, koje su bile iskorištene za nove izume. Godine 1750, kad je Velika Britanija počela prelaziti s agrarnog na gospodarstvo u kojem je vladala industrija i upotreba strojeva, neki od tih izuma — nalik građevinskim blokovima — bili su na raspolaganju za upotrebu u izgradnji novog svijeta.

Vjetrenjača, poznata u Iranu i Afganistanu već u šestom ili sedmom stoljeću n. e., pripremila je put ka otkrivanju i razvoju drugih energetskih izvora. Ali, hoće li pohlepna trgovina biti spremna odreći se ogromnih profita kako bi jamčila da će ti izvori biti sigurni, bez zagađivanja i pouzdani? Ili će iskoristiti energetske krize — ili čak ih i sama stvoriti — radi osobnog dobitka?

Barut, izumljen u Kini u desetom stoljeću, pokazao se kao koristan u rudarstvu i gradnji. No, hoće li pohlepna trgovina imati moralne snage da ga ne koristi za oružje koje donosi bogatstvo trgovcima oružja na račun ljudskih života?

Lijevano željezo, koje se vjerojatno već u šestom stoljeću n. e. koristilo u Kini, bilo je preteča čelika, na kojem je trebao biti izgrađen suvremeni svijet. No hoće li pohlepna trgovina dragovoljno ograničiti svoje dobiti da bi spriječila zagađenje, udese i prenatrpanost koje će industrijsko doba donijeti?

To će vrijeme pokazati. Bilo kako bilo, ti i drugi graditeljski blokovi bili su određeni za promicanje jedne svjetske revolucije koja će, opet, dovesti do nečega što svijet nikada prije nije vidio. O tome čitajte u našem sljedećem broju: “Industrijska revolucija — do čega je dovela?”

[Bilješka]

[Okvir na stranici 25]

Bankarsko poslovanje

Pr. n. e.: Drevni babilonski i grčki hramovi čuvali su kovani novac ulagača; budući da nisu svi u isto vrijeme potraživali svoj novac, određena se količina mogla posuditi drugima.

Srednji vijek: Moderno bankarstvo započeli su razvijati talijanski trgovci koji su se služili putujućim svećenicima kao posrednicima za prenošenje kreditnih pisama iz jedne zemlje u drugu; u Engleskoj su zlatari počeli za kamatu posuđivati novac koji im je bio predan na čuvanje.

1408: Ustanova koju neki smatraju pretečom suvremenih banaka osnovana je u Genovi, Italija, a potom su slijedile slične u Veneciji (1587) i Amsterdamu (1609). Jedan povjesničar navodi da su “efikasne usluge koje je pružala Amsterdamska banka doprinijele da je Amsterdam postao financijski centar svijeta”.

1661: Stockholmska banka, ogranak Amsterdamske banke, započela je izdavati banknote (obećanja banke za isplatu donosiocu), praksa koju su kasnije usavršili Englezi.

1670: Prva klirinška banka, otvorena u Londonu, bila je bankovna ustanova za izravnavanje međusobnih potraživanja i računa; pojava današnjeg čeka, također iste godine, omogućila je bankovnom korisniku da prenese potvrde o depozitu u druge banke ili dio svoje imovine na druge osobe.

1694: Osnivanje Engleske banke, koja je postala vodeća banka za izdavanje novčanica (kreator papirnog novca).

1944: Stvaranje Međunarodne banke za obnovu i razvoj, ili Svjetske banke, posebne ustanove tijesno povezane s Ujedinjenim narodima i konstituirane za pružanje financijske pomoći zemljama-članicama za projekte obnove i razvoja.

1946: Međunarodni monetarni fond, osnovan radi “unapređivanja monetarne suradnje, stabilizacije valute, razvoja trgovine; pomaganja u usklađivanju platnih bilanci” (The Concise Columbia Encyclopedia).

1989: Delorsov plan predlaže da Evropska zajednica prihvati zajedničku valutu i osnuje Evropsku centralnu banku u 1990-im.

1991: Otvaranje Evropske banke za obnovu i razvoj, ustanove koju je 1990. formiralo više od 40 zemalja kako bi pružile financijsku pomoć u obnovi oslabljenih ekonomija Istočne Evrope.

[Slika na stranici 23]

Indijanci, često plaćeni u alkoholu, bili su žrtve trgovine s bijelim čovjekom

[Zahvala]

Harper’s Encyclopædia of United States History