Očekuje se otkriće pravog novog svijeta

“IME je nešto nesigurno, na njega se ne možeš osloniti!” Ova razumna izjava pokazala se istinitom u slučaju Kolumba.

Kolumbo je u skladu sa značenjem svog imena, Kristofor, pokušao na neki način biti “Kristonoša”. Konačno, španjolski vladari su ga i poslali u “službu Božju i širenje katoličke vjere”. Ali, nakon ne baš uspješnih pokušaja da urođenike nauči prekrižiti se i pjevati Ave Mariu, on se koncentrirao na opipljivije nagrade: pronalaženje zlata i puta za Indiju koji mu je stalno izmicao.

Neki katolici su se prepirali oko toga treba li Kolumba, radi njegove važne uloge u širenju granica kršćanstva, ipak proglasiti “svecem”. Ali, masovna “obraćenja” koja su uslijedila nakon njegovih otkrića malo su učinila da bi se ljudima Novog svijeta vjerodostojno obznanio Isus Krist. Istinsko kršćanstvo uvijek se širilo na miroljubive načine, a ne pomoću mača. Upotreba sile da bi se širilo evanđelje u velikoj je suprotnosti s onim što je Isus naučavao. (Usporedi Matej 10:14; 26:52.)

Kolumbo (španjolski: Colón) je imao nešto više uspjeha u oponašanju svog prezimena, koje znači “kolonizator”. On je bio taj koji je osnovao prve dvije evropske kolonije u Novom svijetu. Iako one nisu opstale, ubrzo su osnovane druge kolonije. Kolonizacija Amerikâ je napredovala, no ona ni u kom slučaju nije donijela sreću, naročito ne koloniziranima.

Dominikanski redovnik Bartolomé de las Casas, koji je bio svjedokom početne kolonizacije Zapadnoindijskih otoka, uputio je Filipu II, španjolskom kralju, prosvjed u pogledu ‘goleme nepravde koja je učinjena ovim nevinim ljudima koji se satiru i ubijaju, bez pravednog povoda ili razloga, jedino zbog gramzivosti i ambicije onih koji vrše tako zla djela’.

Premda su najgore zloupotrebe kasnije bile ispravljene, sebični poticaji i bezobzirne metode nastavili su diktirati politiku. Ne iznenađuje da je takva vladavina postala omraženom. Do 20. stoljeća je većina zemalja obiju Amerika odbacila kolonijalno ropstvo.

Obratiti kontinente na kršćanstvo i pravedno vladati nad brojnim plemenima i jezicima sigurno je ogroman zadatak. I bilo bi nepravedno kriviti Kolumba za sve propuste tog golemog pothvata kojeg je on nesvjesno započeo kad je prešao ocean i kad je pokrenuo ono što neki nazivaju “Susretom dvaju svjetova”.

Kao što Kirkpatrick Sale ističe u svojoj knjizi The Conquest of Paradise, “narod Evrope je nesumnjivo imao mogućnost, šansu da pronađe novo pristanište u novoj zemlji koju su oni nejasno prepoznali kao zemlju Raja”. No, otkriti novi svijet je jedno; stvoriti novi svijet je drugo. To nije bilo prvi put da su propali pokušaji da se stvori novi svijet.

Jedno drugo epsko putovanje

Dva tisućljeća prije nego što je Kolumbo odjedrio, oko dvije stotine tisuća ljudi uputilo se na jedno drugo epsko putovanje. Umjesto da prijeđu ocean, vjerojatno su putovali preko pustinje. I oni su se kretali prema zapadu, prema svojoj domovini Izrael, koju većina nije nikada vidjela. Cilj im je bio osnovati novi svijet, za sebe i za svoju djecu.

Njihovim putovanjem iz babilonskog zarobljeništva ispunilo se proročanstvo. Dvije stotine godina ranije, prorok Izaija je prorekao njihov povratak u domovinu: “Evo, ja [Suvereni Gospodin Jehova] stvaram nova nebesa i novu zemlju; i prijašnje stvari se neće dozivati u sjećanje, niti će dolaziti u srce” (Izaija 65:13, 17, New World Translation).

‘Nova nebesa i nova zemlja’ su bili slikoviti simbolični izrazi koji se odnose na novu upravu i novo društvo ljudi. Oni su potrebni jer pravi novi svijet zahtijeva daleko više od novog područja kojeg treba kolonizirati; među onima koji vladaju i onima nad kojima se vlada treba postojati jedan novi, nesebični duh.

Malo je Židova koji su se vratili iz Babilona imalo takav duh. Unatoč izvjesnom početnom uspjehu, oko stotinu godina nakon njihovog povratka, hebrejski prorok Malahija je sa žaljenjem opisao kako su sebičnost i pohlepa prevladali u zemlji (Malahija 2:14, 17; 3:5). Židovi su propustili jedinstvenu priliku da stvore jedan novi svijet.

Još uvijek nas čeka jedan novi svijet

Ipak, propusti da se u prošlosti izgradi novi svijet ne znače da je potraga beznadna. U knjizi Otkrivenje, apostol Ivan, ponavljajući Izaijine riječi, opisuje sljedeću uzbudljivu scenu: “Vidio sam novo nebo i novu zemlju; jer su prijašnje nebo i prijašnja zemlja iščezli (...) I on će otrti svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, ni žalosti ni vike ni boli više neće biti. Prijašnje stvari su iščezle” (Otkrivenje 21:1, 4, NW).

Ove riječi nam daju jamstvo da je sam Bog odlučio da ima novu vladavinu nad cijelom Zemljom i novo društvo ljudi koji će se odazvati njegovom vladanju. Blagodati će biti neprocjenjive. Bit će to autentičan novi svijet.

Pomisao da Bog stvara novi svijet može izgledati nevjerojatnim. Ali, mnogim Kolumbovim suvremenicima je njegovo uvjerenje da kontinenti leže zapadno također izgledalo nevjerojatnim. I opis Božjeg obećanog novog svijeta mogao bi zvučati krajnje nevjerojatnim. Ipak, koliko je učenjaka iz 15. stoljeća moglo predočiti da znanost ne zna ništa o trećini Zemljinog kopna?

Znanstveno neznanje Kolumbova vremena učinilo je otkriće Novog svijeta krajnje nevjerojatnim. Isto tako, neznanje o Božjim naumima i njegovoj moći može razoriti povjerenje u njegovo obećano novo nebo i novu zemlju. Međutim, Svemoćni Bog nastavlja svoj opis toga, govoreći: “Gle! Sve novo tvorim (...) Piši, jer su ove riječi vjerne i istinite” (Otkrivenje 21:5, NW).

Bez sumnje, čitavo čovječanstvo čezne za nekakvim novim svijetom. Meksički pisac Carlos Fuentes je jednom prilikom primijetio: “Utopija je stvar prošlosti i budućnosti. S jedne strane, to je sjećanje na jedan bolji svijet, koji je jednom bio i koji više nije. S druge strane, to je nada da će taj bolji svijet, pravedniji i miroljubiviji, jednog dana doći.” Istraživači Biblije uvjereni su da će jedan bolji svijet — ne maštovita Utopija — doista doći zato što ga je obećao Bog i zato što Bog to može ispuniti (Matej 19:26).

Novi svijet na obzorju

Kad je Kolumbo pokušavao uvjeriti svoju posadu da se približavaju kopnu, bilo je potrebno nešto više od vjere. Bio mu je potreban neki opipljivi dokaz. Svježe raslinje koje se dizalo na površinu mora, sve veći broj ptica koje žive samo u blizini kopna i konačno jedna procvala grana koja je plutala na vodi, povratili su pouzdanje mornara u svog admirala.

I danas postoji vidljivi dokaz da se približavamo jednom novom svijetu. Činjenica da je prvi put u povijesti ugrožen opstanak čovječanstva podsjeća nas da se Božje strpljenje prema ljudskom vladanju sigurno vrlo brzo primiče svom kraju. On je odavno obećao da će ‘uništiti one koji zemlju uništavaju’ (Otkrivenje 11:18, NW). Pohlepa i sebičnost izlegli su gomilu nerješivih svjetskih problema, problema koje je Biblija unaprijed zorno opisala kao događaje koji ukazuju da će se Bog uskoro umiješati.a

Kad je Kolumbo prije pet stotina godina prvi put kročio na otok Kubu, rečeno je da je uzviknuo: “Ovdje bih želio zauvijek živjeti!” Oni koji kroče u Božji novi svijet osjećat će upravo to. A tada će se takva želja uistinu ispuniti.

[Bilješka]

[Slika na stranici 13]

Otkriti novi svijet je jedno; stvoriti novi svijet je drugo