Naše zadivljujuće ruke

UZ PRODORAN krik, mladić je ispustio čekić i čvrsto zgrabio svoj palac kao da istišće bol. Umjesto da je udario čavao, udario je svoj palac — opet.

U tom trenutku taj potencijalni stolar vjerojatno smatra da bi mu bilo bolje bez tog palca. No, palac, koji je često “nezgrapan”, dio je najvrednijeg dijela opreme koju posjeduje svatko od nas — ljudske ruke.

Budući da smo tako dobro upoznati sa svojim rukama — brzi prsti, gipki zglobovi, osjetljivi živci, i tako dalje — lako ih je uzeti kao nešto samo po sebi razumljivo. No, jedva da postoji bilo koji posao koji možemo izvršiti a da ne upotrebljavamo svoje ruke. “Sve što ti dodje na ruku da činiš, čini po mogućnosti svojoj”, poticao je mudri kralj Salamun (Propovjednik 9:10). On je dobro izabrao ruku kao simbol ljudskih aktivnosti, jer ona je zaista dragocjen alat bez premca.

Zadivljujuće napravljene

Naši prsti mogu letjeti preko tastature pisaćeg stroja brzinom od možda preko sto riječi u minuti. Oni mogu plesati po 88 tipki koncertnog klavira i pretvarati notne stranice u veličanstvenu muziku. No, što je s palcem? Pa, pokušajte ovo: Raširite dlan i ispružite prste. Savijte svaki prst, počevši od malog prsta. Zapazite kako je teško spriječiti da se i drugi prsti ne pomiču. Sada savijte palac, pomičite ga gore-dolje, pomičite ga u krugovima. To možete napraviti praktički bez pokretanja ostalih prstiju. Ta jedinstvena nezavisnost palca — omogućena zbog fleksibilnog sedlastog zgloba na njegovoj osnovici i zbog njegovog vlastitog spleta mišića — daje mu mnoge osobite sposobnosti.

Jedna od njih je to da naš palac može dodirnuti površinu svakog drugog prsta, ili omogućiti stisak nasuprot bilo kojem od njih. Beznačajan detalj? Pokušajte podignuti novčić bez da upotrebljavate palac, ili odvrnuti poklopac na boci, ili okrenuti okruglu kvaku na vratima. Čak i naš prijatelj stolar treba te “nezgrapne” palce kako bi mogao pridržati čavao ili zamahnuti svojim čekićem. U stvari, da bi onesposobile zarobljene neprijateljske vojnike, pojedine drevne nacije slijedile su okrutan običaj odsijecanja njihovih palaca (Sudije 1:6, 7).

U odnosu na sav taj posao koji prsti mogu raditi, oni imaju začuđujuće malo mišića. Površno gledano, to može izgledati kao nedostatak, budući da više mišića znači više snage. Međutim, mišići su skloni rastu kad se stalno upotrebljavaju. Što bi se dogodilo da su naši prsti obdareni snažnim mišićima? Uz količinu posla koji prsti izvršavaju, naše bi ruke ubrzo nalikovale debelim lopaticama, što bi delikatni posao učinilo teškim ili nemogućim. Kako samo možemo biti zahvalni što je naš Stvoritelj mudro smjestio većinu mišića u podlaktice, povezujući ih sa prstima pomoću snažnih tetiva!

Rukavica koja savršeno pristaje

Koža kojom je presvučena vaša ruka više je od samo prekrivača. Uštipnite kožu na svojoj nadlanici. Vidjet ćete da je opuštena i pokretna. Ona dozvoljava šaci da se zatvori. A, što je sa dlanom?. Koža je tamo daleko manje spremna odvojiti se sa dlana. Zamislite samo kako bi bilo teško održati snažan stisak bilo čega da se koža pomiče naprijed i natrag. Da bi stisak bio jači, dlan je podložen jastučićima. Te masne naslage naročito su debele odmah ispod prstiju i na korijenu dlana — najčešćim točkama pritiska kad nešto hvatamo ili pritišćemo.

Ako pažljivo pogledate dlan svoje ruke, zapazit ćete da koža nije savršeno glatka. Osim vrlo istaknutih crta na dlanu, ruka je pokrivena mnogim sićušnim paralelnim linijama i petljama koje se zovu papilarne brazde. Poput potplata s donje strane vaših cipela, te brazde omogućuju bolje stezanje i poboljšavaju zahvat.

Na kraju brazda nalaze se otvori za vrlo male znojne žlijezde koje navlažuju dlan. Sigurno ste vidjeli kako radnik prije nego prione na težak posao trlja svoje ruke jednu o drugu. To nije samo manirizam. Trljanje stvara toplinu, koja potiče znojne žlijezde. Vlažnost omogućava trenje zbog boljeg zahvata. Što radite kad imate problema s okretanjem stranica knjige koja ima vrlo tanki papir? Vjerojatno istu stvar — palcem protrljate vrhove svojih prstiju kako biste olakšali okretanje tankih stranica.

Petlje i vrtlozi brazdi na vrhovima vaših prstiju imaju još jednu upotrebu — oni tvore vaš jedinstveni otisak prsta. Koliko god to moglo izgledati nevjerojatnim, u tom malom prostoru vrha prsta leži obrazac koji nije ponovljen u više od 50 milijardi drugih prsta i palaca koji postoje. Iako blizanci mogu izgledati identično, otisci njihovih prstiju razlikuju ih. Zanimljivo je da su još tamo u trećem stoljeću pr. n. e. kineski trgovci identificirali svoje potrošače pomoću otisaka prstiju, što se pokazalo pouzdanim poput napisanog potpisa. U stvari, čak ni povrede prsta neće promijeniti vaš otisak. On će ponovno zarasti nepromijenjen pod uvjetom da ozljeda nije bila preduboka.

Tisuće živaca

Iako naše ruke ne mogu vidjeti, čuti ili mirisati, one su, ipak, jedno od naših glavnih sredstava osjećanja svijeta oko nas. Što, naprimjer, uradite kad se nađete u potpuno mračnoj sobi? Ispružite ruke, širom raširite prste i tapate po sobi. Da, naše ruke nisu samo precizni alati nego su i osjetljivi senzori. One nam omogućavaju stalan dotok informacija — peć je vruća, ručnik je vlažan, haljina je svilena, dlaka mačke je mekana, i tako dalje. Naše peto osjetilo, osjetilo dodira, počinje s rukama.

Vrhovi naših prstiju tako su osjetljivi zato što imaju visoku koncentraciju senzornih receptora — 1 400 njih na četvorni centimetar. Ako držite dvije igle na udaljenosti od 6 milimetara i dodirnete njima svoje lice, osjetit ćete ih kao jedan ubod igle. No, dodirnite istim iglama vrh prsta, i tamošnji gusto smješteni živci odmah će vam reći da osjećaju dvije igle. To je ono što omogućuje slijepim osobama da čitaju Brailleovo pismo. Tko kaže da ruke ne mogu vidjeti?

Jedini dio ruke koji nema živce jesu nokti. No, to ne znači da su oni beskorisni. Baš suprotno, nokti pružaju podršku i zaštitu osjetljivim ali krhkim vrhovima prstiju. Oni također mogu dobro poslužiti kad trebate oguliti naranču, sastrugati malu mrlju ili podignuti sitno zrno. Jeste li se ikada pitali kako brzo rastu nokti? To ovisi o mnogo faktora. Naši nokti rastu brže ljeti nego zimi. Najbrže rastu na palcu a najsporije na malom prstu. Rastu brže na dominantnoj ruci. A procjenjuje se da je općenita stopa rasta oko 0,1 milimetar dnevno.

One nas odaju

Naše ruke mogu mnogo otkriti o nama. Srdačan stisak ruke, nježno milovanje, čvrsto stisnuta šaka, prijeteći podignut prst — sve to govori nešto o nama. U stvari, većini nas bilo bi teško govoriti bez ukrašavanja naših riječi nekom vrstom naglašavajućih ili opisnih gesta. Za gluhe, ta izražajna sposobnost postaje prijeko potrebna. Tamo gdje izgovorena riječ ne uspije, ruka može preuzeti posao jezikom znakova. Američki Indijanci, Havajci i afrički Bušmani svi imaju svoj vlastiti ljupki oblik jezika znakova.

Više od toga da samo govore o nama, naše ruke i nama govore nešto. “U mjeri u kojoj ih se upotrebljava da saopćavaju, ne samo riječi nego i emocije i ideje, čovjekove su ruke jedinstvene”, piše John Napier u svojoj knjizi Hands. Čak ako i mnoge životinjske “ruke” u osnovi izgledaju poput naših, jedinstvena građa i sposobnost ljudske ruke ne može se umanjiti pribjegavanjem slijepoj evoluciji. Umjesto toga, njen genijalni dizajn jasno pokazuje mudrost njenog Dizajnera, Dizajnera i Stvoritelja svih stvari, Jehove Boga (Otkrivenje 4:11).

Tako, dok naš mladi stolar, s čekićem u ruci, još jednom stavlja čavao između svog palca i kažiprsta, možda će imati novostečeno poštovanje prema svom dragocjenom paru ruku. Zaista, odlično smo osposobljeni da činimo sve što nam dođe na ruku.

[Slika na stranici 20]

Među više od 50 milijardi prstiju ili palaca koji postoje ne mogu se naći dva s istim otiskom