Misionari — zastupnici svjetla ili tame? (6. dio)

Činiti danas prave učenke

ISUS KRIST je zapovjedio: “Pođite stoga i učinite učenike od ljudi svih nacija, krsteći ih” (Matej 28:19, NW). Everyman’s Encyclopedia kaže da su kršćani ovaj zadatak “izvršavali u svakom stoljeću”, premda dodaje, “ponekad ne baš s velikim žarom”. U knjizi The Missionary Myth postavljeno je pitanje: “Je li misionarska era završila?”

U siječnju ove godine časopis Newsweek izvijestio je: “Papa Ivan Pavao II izvodi rimokatoličanstvo na ulice.” U časopisu se objašnjavalo: “On šalje 350 laičkih evangelizatora da traže obraćenike u rimskim diskoklubovima, samoposlugama i na stanicama podzemne željeznice. Probna akcija započet će na Pepelnicu (16. veljače). Ako se pokaže uspješnom, papa će pokrenuti globalnu akciju — potez koji bi katoličke misionare mogao odvesti do toga da zvone na vrata od Buenos Airesa do Tokija.”

S druge strane, Jehovini svjedoci već dugo razumiju svoju obavezu vršenja evangelizacijskog djela (2. Timoteju 4:5). Naravno, ne propovijedaju svi kao misionari u stranim zemljama. No oni mogu — a to i čine — propovijedati gdje god se nalazili. U tom su smislu svi oni misionari.

Specijalna vrsta škole

Početkom 1940-ih Društvo Watch Tower ustanovilo je školu za obučavanje iskusnih slugu kako bi služili kao misionari u stranim zemljama koje su hitno trebale pomoć. Školski je program tokom godina modificiran, no nikad se nije udaljio od svog osnovnog cilja, naime naglašavanja proučavanja Biblije i obavljanja životno važnog djela evangeliziranja.

Ime izabrano za ovu školu bilo je Gilead, što na hebrejskom znači “gomila-svjedok”. Gilead je, pomažući da se sakupi gomila svjedočanstva Jehovi na čast, odigrao važnu ulogu u izvršavanju globalnog propovjedničkog djela za koje je Isus prorekao da će se odvijati u našim danima (Matej 24:14).

Govoreći prvom razredu Škole Gilead godine 1943. Nathan H. Knorr, tadanji predsjednik Društva Watch Tower, rekao je: “Daje vam se daljnja priprema za djelo slično onome koje su obavljali apostol Pavao, Marko, Timotej i drugi koji su putovali u sve dijelove Rimskog Carstva, objavljujući poruku o Kraljevstvu. (...) Vaše glavno djelo jest propovijedanje evanđelja o Kraljevstvu od kuće do kuće kao što su to činili Isus i apostoli.”

Kad je prvi razred završio svoje obučavanje, njegovi apsolventi poslani su u devet latinoameričkih zemalja. Do današnjeg dana, u Školi Gilead obučeno je preko 6 500 učenika iz preko 110 zemalja, a poslani su kao misionari u više od 200 zemalja i otočnih skupina.

Misionari drugačije vrste

Prethodni članci u ovoj seriji govorili su o aktivnosti misionara crkava kršćanstva u prošlosti. Mnogi od njih, poput onih poslanih na Grenland, preveli su Bibliju ili njene dijelove na narodne jezike. Pa ipak, takvi rani misionari često su imali druge interese, a ne poučavanje ljudi o Bibliji.

Naprimjer, misionari crkava kršćanstva koji su otišli u Japan bili su uključeni u “obrazovne ustanove i škole”, navodi Kodansha Encyclopedia of Japan. U njoj se kaže: “Brojni misionari isticali su se svojom naobrazbom.” Postali su lingvisti ili profesori, poučavajući predmete kao što su književnost, jezik, povijest, filozofija, istočnoazijske religije i japanski folklor. “Dobrotvorne i socijalne ustanove također su bile važan dio misionarskog djela”, dodaje enciklopedija.

Gledano u globalu, misionarima propovijedanje evanđelja nije bilo najvažnija stvar. Prečesto su naglašavali zadovoljavanje tjelesnih a ne duhovnih potreba. Usredotočili su se na ostvarivanje osobnih interesa. Tako je jedan misionar Engleske crkve koji je 1889. bio poslan u Japan danas najpoznatiji kao “otac japanskog planinarstva”.

Misionari obučavani u Gileadu uvelike se razlikuju od misionara crkava kršćanstva. U 23. poglavlju knjige Jehovah’s Witnesses—Proclaimers of God’s Kingdom zapaža se: “Misionari koji su završili Školu Gilead poučavaju ljude o Bibliji. Umjesto da podižu crkve i očekuju od ljudi da im dođu, posjećuju ih od kuće do kuće (...) ne da bi se njima služilo, već da bi oni služili.”

Kakav je bio plod?

Misionari crkava kršćanstva imali su stoljeća vremena na raspolaganju da u Evropi načine kršćanske učenike. Koliko su bili uspješni u tome? Knjiga A Global View of Christian Missions odgovara: “Procjenjuje se da u Evropi 160 milijuna ljudi ne ispovijeda nikakvu religiju. Među onima koji još uvijek tvrde da su vjerni kršćanstvu malo ih je koji svoju religiju shvaćaju ozbiljno. (...) Evropa se ni u snu ne može nazvati kršćanskim kontinentom.”

Kakva je situacija u Aziji? Kodansha Encyclopedia of Japan pruža odgovor: “Ljudi još uvijek na kršćanstvo gledaju kao na ‘tuđu’ vjeru (...) neprikladnu za obične Japance. (...) Kršćanski pokret ostaje na periferiji japanskog društva.” Odista, oni koji se izdaju za kršćane u Japanu čine manje od 4 posto stanovništva, u Indiji manje od 3 posto, u Pakistanu manje od 2 posto, a u Kini manje od 0,5 posto.

Kakva je, nakon višestoljetne misionarske aktivnosti crkava kršćanstva, situacija u Africi? Izvještavajući o sastanku afričkih biskupa održanom proljetos u Rimu, njemački časopis Focus navodi: “Afričke religije više ne treba osuđivati kao pogansku idolatriju. Službeni, no još neobjavljeni, dokument smješta ‘tradicionalne afričke religije’ na nivo vrijednih i važnih partnera. Njihovi pripadnici zaslužuju poštovanje. Sinoda je priznala da su religije koje se prije osuđivalo kao idolske po prirodi ‘često određivale način života čak i najuvjerenijih katolika’.”a

Koliko su uspješni bili misionari crkava kršćanstva u Amerikama, nakon što su na raspolaganju imali stoljeća vremena da načine kršćanske učenike? Knjiga Mission to the World odgovara: “ ‘Latinska Amerika’ još uvijek, usprkos velikom napretku misionarske aktivnosti u posljednjim desetljećima, zavređuje titulu ‘zanemarenog kontinenta’.” U pogledu Sjedinjenih Država, Newsweek navodi kako nedavna istraživanja “pokazuju da, iako religija prožima američki krajolik, samo je manjina shvaća ozbiljno. (...) Polovina ljudi koji su onima koji su ih anketirali rekli da nedjelje provode u crkvi nije govorila istinu. (...) Skoro trećina Amerikanaca starijih od 18 godina ima potpuno svjetovan pogled na život (...). Samo 19 posto (...) redovito prakticira svoju religiju”.

Ukratko, u svojim naporima da ublaže probleme siromaštva, slabog zdravlja i pomanjkanja obrazovanja, misionari kršćanskih crkava zastupali su, kao grupa, ljudske sheme koje su u najboljem slučaju donijele tek privremeno i djelomično olakšanje. S druge strane, misionari pravog kršćanstva upućuju ljude na Božje uspostavljeno Kraljevstvo, koje će donijeti trajno i potpuno olakšanje. Ono neće samo ublažiti probleme; ono će ih riješiti. Da, Božje će Kraljevstvo čovječanstvu donijeti savršeno zdravlje, istinsku ekonomsku sigurnost, beskrajne mogućnosti produktivnog rada za sve te život bez kraja! (Psalam 37:9-11, 29; Izaija 33:24; 35:5, 6; 65:21-23; Otkrivenje 21:3, 4).

Misionari crkava kršćanstva mogu ukazivati na one koji se izjašnjavaju kao kršćani te povremeno odlaze na religiozna bogoslužja kao na dokaz da su učinili “učenike od ljudi svih nacija, krsteći ih”. No činjenice pokazuju da su ti misionari propustili poučiti krštene da ‘drže sve što je Isus zapovjedio’ (Matej 28:19, 20, NW).

Međutim, poučavalačka aktivnost pravih kršćana nastavit će se u Božjem novom svijetu. Protegnut će se kako bi obuhvatila milijune uskrsnulih kojima će trebati poduka o Božjim putevima. Tada će, bez sotonskog uplitanja, kršćani imati prekrasnu prednost da nastave činiti učenike — kao što su to desetljećima i činili.

[Bilješka]

[Okvir na stranici 24]

Kako su pomogli ljudima

Slijede komentari onih koji su imali koristi od pomoći misionara obučavanih u Gileadu.

“Divio sam se njihovoj upornosti te načinu na koji su podnosili toliko toga što je bilo drugačije nego u njihovoj domovini: klima, jezici, običaji, hrana i religije. No oni su ostali na svojim dodjelama, neki čak do smrti. Njihove dobre navike proučavanja i revnost u službi pomogli su mi da razvijem to isto” (J. A., Indija).

“Zadivila me točnost misionara dok je proučavao sa mnom. Pokazao je izvanredno samosvladavanje podnoseći moje predrasude i neznanje” (P. T., Tajland).

“Supruga i ja cijenili smo poštenje koje su pokazivali misionari Svjedoka. Njihova aktivnost utjecala je na nas da punovremenu službu učinimo svojim ciljem, pa danas i sami imamo radost da budemo misionari” (A. C., Mozambik).

“Moj se život bio vrtio oko mene samoga. Upoznavanje misionara pružilo mi je poticaj koji mi je trebao da to promijenim. Kod njih sam vidio ne površinsku već pravu sreću” (J. K., Japan).

“Misionari kršćanskih crkava živjeli su udobnim životom. Sluge su čistile kuću, kuhale, prale rublje, uređivale vrt i vozile automobil. Iznenadila sam se kad sam vidjela da misionari iz Gileada sami uspješno obavljaju kućanske poslove, pomažući također mještanima da uče o Božjem Kraljevstvu” (S. D., Tajland).

“Misionarke su biciklom posjećivale ljude čak i kad bi se temperatura popela na preko 46 Celzijusovih stupnjeva. Njihova gostoljubivost i nepristranost, kao i njihova ustrajnost, pomogli su mi da prepoznam istinu” (V. H., Indija).

“Misionari se nisu smatrali superiornima. Ponizno su se prilagodili mjesnim ljudima i oskudnim uvjetima života. Došli su da bi služili, tako da nikada nisu prigovarali već su uvijek izgledali radosnima i zadovoljnima” (C. P., Tajland).

“Nisu razvodnjavali biblijsku istinu. Ipak, nisu mjesne ljude navodili da misle kako su svi aspekti njihove tradicionalne kulture pogrešni ili kako moraju usvojiti zapadnjački način života. Nikada nisu druge navodili da se osjećaju inferiornima ili nedoraslima” (A. D., Papua Nova Gvineja).

“Za razliku od misionara crkava kršćanstva, ona je bila spremna za vrijeme našeg biblijskog studija sjediti na podu s prekriženim nogama, u korejskom stilu. Bila je voljna kušati naša korejska jela. Naklonost koju sam osjećala prema njoj pomogla mi je da napredujem” (S. K., Koreja).

“Imao sam deset godina i izlazio sam iz škole u podne. Jedan misionar me pozvao da s njime poslijepodne odlazim u službu propovijedanja. Naučio me mnogim biblijskim načelima i usadio mi stvarno cijenjenje prema Jehovinoj organizaciji” (R. G., Kolumbija).

“Naučili su me da prionem svojim zadacima, čineći ono što je potrebno bez prigovaranja. Iz sveg srca zahvaljujem Jehovi i Isusu Kristu što su nam poslali misionare” (K. S., Japan).

[Slika na stranici 23]

Misionari iz 16 različitih zemalja, obučavani u Gileadu, pričaju iskustva na jednom nedavnom kongresu