Rujan

Kad je citirao Joelovo proročanstvo, Petar je upotrijebio nešto drugačije riječi (Djela 2:16, 17). Petar nije započeo citat riječima “poslije toga”, nego je upotrijebio izraz “u posljednje dane”. U ovom kontekstu to se odnosi na posljednje dane židovskog vjerskog poretka, koji je okončan 70. godine razorenjem Jeruzalema i hrama. Time je ukazao na to da je prošlo puno vremena prije nego što su se ispunile Joelove proročanske riječi da će Bog izliti svoj duh “na sve vrste ljudi”. Nakon što je Bog na čudesan način izlio svoj duh na kršćane u 1. stoljeću, djelo propovijedanja postupno je poprimilo izvanredne razmjere. Apostol Pavao je u poslanici Kološanima, koju je napisao oko 61. godine, rekao da je propovijedanje toliko uzelo maha da se dobra vijest tada već propovijedala “među svim stvorenjima pod nebom” (Kol. 1:23). Kad je spomenuo sva stvorenja pod nebom, mislio je na tada poznati svijet. Uz pomoć Jehovinog moćnog svetog duha djelo propovijedanja u današnje je vrijeme poprimilo daleko veće razmjere – proširilo se “do kraja zemlje”! (Djela 13:47; w20.04 14:15-16).

Jehova voli svakog od nas, uključujući i svaku ovcu koja je odlutala od stada (Mat. 18:12–14). Obećao je da će potražiti svoje izgubljene ovce i pomoći im da se duhovno oporave. Isto tako, rekao je što će konkretno učiniti. To je upravo ono što bi izraelski pastir učinio da mu nestane ovca (Ezek. 34:12–16). Najprije bi potražio ovcu, u što bi trebao uložiti puno vremena i truda. A kad bi pronašao izgubljenu ovcu, vratio bi je natrag u stado. Ako bi vidio da je ovca ozlijeđena ili gladna, s ljubavlju bi se pobrinuo za nju – povio bi joj rane, nahranio je i nosio je u naručju. Starješine, koji pasu “Božje stado”, trebaju isto učiniti kako bi pomogli onima koji su se udaljili od skupštine (1. Petr. 5:2, 3). Trebaju ih potražiti, pomoći im da se vrate u stado i pokazati im ljubav pružajući im potrebnu duhovnu pomoć (w20.06 25:10).

Je li Isus smatrao da su polja zrela za žetvu zato što je očekivao da će većina ljudi postati njegovi sljedbenici? Nipošto. Biblija je prorekla da će relativno malo ljudi povjerovati u njega (Ivan 12:37, 38). Osim toga, Isus je imao čudesnu sposobnost da vidi što je ljudima u srcu (Mat. 9:4). Iako je malobrojnim ljudima koji su povjerovali u njega posvetio više pažnje, ipak je svima revno propovijedao. Koliko bismo tek mi, koji ne znamo što je ljudima u srcu, trebali paziti da ne donosimo unaprijed sud o svom području ili nekome koga sretnemo! Umjesto toga, trebali bismo na ljude gledati kao na potencijalne Kristove učenike. Sjetimo se što je Isus rekao svojim učenicima. Polja su zrela za žetvu! Ljudi se mogu promijeniti i postati Kristovi učenici. Jehova vjeruje da ljudi na našem području mogu postati Kristovi sljedbenici i oni su dragocjeni u njegovim očima (Hag. 2:7). Budemo li na ljude gledali onako kako na njih gledaju Jehova i Isus, razmišljat ćemo o njihovim životnim okolnostima i interesima. Nećemo u njima vidjeti beznadne slučajeve, nego našu buduću braću i sestre (w20.04 15:18-19).

Božja Riječ jasno uči da moramo zavoljeti Isusa i sačuvati svoju ljubav prema njemu da bismo ugodili Jehovi. A da bismo postali Isusovi prijatelji, moramo ga upoznati. U tome će nam pomoći čitanje Matejevog, Markovog, Lukinog i Ivanovog evanđelja. Razmišljanje o tim izvještajima, koji govore o Isusovom životu i otkrivaju koliko je on bio blag i obziran, pobudit će u nama ljubav i poštovanje prema njemu. Naprimjer, Isus se nije sa svojim učenicima ophodio kao da su robovi iako je bio njihov Gospodar. Naprotiv, otkrio im je svoje najdublje misli i osjećaje. Dijelio je njihovu tugu i plakao zajedno s njima (Ivan 11:32–36). Čak su i protivnici priznali da je bio prijatelj onima koji su prihvatili njegovu poruku (Mat. 11:19). Budemo li nastojali ophoditi se sa svojim bližnjima onako kako se Isus ophodio sa svojim učenicima, imat ćemo bolje odnose s drugima, bit ćemo sretniji i zadovoljniji te ćemo još više cijeniti Isusa (w20.04 17:9-10).

Do 1870. Velika Britanija postala je najveće carstvo i najjača vojna sila na svijetu. To je carstvo bilo predočeno malim rogom koji je nadjačao tri druga roga – Francusku, Španjolsku i Nizozemsku (Dan. 7:7, 8). Ono je imalo ulogu kralja juga sve do 1917. U to vrijeme Sjedinjene Američke Države postale su najveća gospodarska sila te su uspostavile posebno savezništvo s Velikom Britanijom. Tijekom Prvog svjetskog rata Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija postale su vojni saveznici i stekle su veliku moć. U tom su razdoblju Velika Britanija i njene bivše američke kolonije postale britansko-američka svjetska sila. Kao što je Danijel prorekao, taj je kralj okupio izuzetno veliku i moćnu vojsku. Tijekom posljednjih dana britansko-američki savez ima ulogu kralja juga (w20.05 19:7-8).

Voda postoji u tri agregatna stanja – u čvrstom, tekućem i plinovitom. Budući da se Zemlja nalazi na idealnoj udaljenosti od Sunca, velik dio vode na njoj u tekućem je stanju. Da je Zemlja samo malo bliže Suncu, sva bi voda isparila i cijeli bi se planet pretvorio u beživotnu pustinju. A da je samo malo dalje od Sunca, sva bi se voda smrznula, pa bi se naš planet pretvorio u ogromnu ledenu kuglu. No budući da je Jehova postavio Zemlju na idealan položaj u odnosu na Sunce, na njoj funkcionira kružni tok vode, bez kojeg život na našem planetu ne bi bio moguć. Sunce zagrijava vodu u oceanima i na površini Zemlje te ona isparava i stvara oblake. Svake godine pod utjecajem Sunčeve topline ispari gotovo 500 000 kubičnih kilometara vode. Ta se voda desetak dana zadržava u atmosferi, a potom padne na tlo u obliku kiše ili snijega. Nakon toga otječe u oceane, mora i jezera te se potom cijeli ciklus ponavlja. Taj djelotvoran, održiv prirodni ciklus dokazuje da je Jehova mudar i moćan Bog (Job 36:27, 28; w20.05 21:6).

Isus nas je potaknuo da se ustrajno molimo za sveti duh (Luka 11:9, 13). Jehova nam putem svog duha daje snagu, koja može biti izvanredno velika (2. Kor. 4:7). Uz pomoć Božjeg duha možemo izdržati bilo koju kušnju. Sveti duh može nam pomoći i da izvršavamo zadatke koje imamo kao Božji sluge. Osim toga, on može poboljšati naše prirodne talente i sposobnosti. Mi znamo da ono što postižemo u svojoj službi nije naša zasluga. Sve to činimo uz pomoć Božjeg duha. Kako možemo pokazati da smo zahvalni za Božji sveti duh? Tako da molimo Jehovu da nam pomogne prepoznati bilo koje neispravne misli i želje koje se možda kriju u našem srcu (Psal. 139:23, 24). Ako se molimo za to, Jehova nam putem svog duha može pomoći da kod sebe prepoznamo neispravne stavove i sklonosti. A kad ih prepoznamo, trebamo se moliti da nam Božji duh da snage da ih odbacimo. Na taj ćemo način pokazati Jehovi da ne želimo učiniti ništa zbog čega bi nam on prestao pomagati svojim svetim duhom (Efež. 4:30; w20.05 22:10-12).

Kad branimo Jehovino ime, postupamo po uzoru na Isusa Krista. Isus je obznanjivao ime svog Oca tako što ga je koristio, ali i tako što je branio Jehovu od onih koji su ga prikazivali u krivom svjetlu. Naprimjer, suprotstavio se farizejima, koji su ocrnjivali Jehovu prikazujući ga kao okrutnog, zahtjevnog, nepristupačnog i nemilosrdnog Boga. Isus je pomagao ljudima uvidjeti da je njegov Otac razuman, strpljiv, pun ljubavi i spreman oprostiti. Osim toga, pomagao im je da upoznaju Jehovu tako što je u svakodnevnom životu savršeno odražavao osobine svog Oca (Ivan 14:9). Poput Isusa, i mi možemo govoriti drugima ono što znamo o Jehovi te im pomagati da uvide da je on dobar i pun ljubavi. Na taj način pobijamo laži i klevete koje ocrnjuju Jehovu. Mi svetimo Jehovino ime tako što pomažemo ljudima uvidjeti da je to ime sveto. Isto tako, mi svojim riječima i djelima pokazujemo ljudima kakav je zapravo Jehova. Mi opravdavamo Božje ime i tako što pomažemo ljudima da odbace zablude koje imaju o Bogu (w20.06 23:17-18).

Društvene mreže mogu biti korisne. Naprimjer, one nam omogućavaju da budemo u kontaktu s obitelji i prijateljima. No jesi li primijetio da neki ljudi na društvene mreže stavljaju komentare, slike i videosnimke samo zato da im se drugi dive? Čini se da uvijek žele skrenuti pažnju na sebe. Neki čak stavljaju ružne i prostačke komentare uz vlastite fotografije ili uz fotografije koje drugi objavljuju. No kršćane se potiče da budu ponizni i suosjećajni, i zato se oni nikad ne bi tako ponašali (1. Petr. 3:8). Ako koristiš društvene mreže, upitaj se: “Bi li netko po komentarima, fotografijama ili videosnimkama koje objavljujem mogao zaključiti da se pravim važan? Hoću li možda kod drugih izazvati ljubomoru?” Kršćani nemaju potrebu da se prave važni ili da im se drugi dive. Oni primjenjuju biblijski savjet iz današnjeg citata. Ako smo ponizni, nećemo biti poput ljudi iz svijeta koji ističu sebe i svoja postignuća (1. Ivan. 2:16; w20.07 27:14-15).

Prije nego što je postao Kristov učenik, apostol Pavao bio je drzak mladić koji je progonio Isusove sljedbenike (Djela 7:58). Sam se Isus s neba obratio Pavlu, koji se tada zvao Savao, i zatražio od njega da prestane progoniti kršćansku skupštinu. Isus je tom prilikom oslijepio Pavla. Da bi mu se vratio vid, Pavao se morao obratiti za pomoć upravo onima koje je dotad progonio. Ponizno je prihvatio pomoć učenika Ananije, koji mu je vratio vid (Djela 9:3–9, 17, 18). Pavao je kasnije postao istaknut član kršćanske skupštine, ali nikad nije zaboravio pouku koju mu je Isus dao kad mu se obratio s neba. Pavao je ostao ponizan i spremno je prihvaćao pomoć svoje braće i sestara. Za njih je iskreno rekao: “Oni mi pomažu i jačaju me” (Kol. 4:10, 11, bilješka; w20.07 29:16-17).

Iako je Jehova svemoguć i ne treba ničiju pomoć, on neke zadatke povjerava drugima. Naprimjer, postavio je Isusa za kralja Božjeg kraljevstva, a određenu mjeru vlasti dat će i ljudima koji će biti Isusovi suvladari. Naravno, Jehova je poučio Isusa kako bi mogao dobro izvršavati ulogu kralja i velikog svećenika (Hebr. 5:8, 9). On poučava i 144 000 Isusovih suvladara, no neće nadzirati svaki njihov korak dok budu izvršavali zadatak koji im je povjerio. Naprotiv, ima povjerenja da će oni činiti ono što je njemu po volji (Otkr. 5:10). Ako naš nebeski Otac – koji ne treba ničiju pomoć – povjerava drugima određene zadatke i odgovornosti, ne bismo li onda i mi to trebali činiti? Naprimjer, ako si glava obitelji ili starješina u skupštini, ugledaj se na Jehovu – povjeravaj drugima zadatke i odupri se iskušenju da im stalno sjediš za vratom i nadzireš kako ih obavljaju. Na taj ćeš način postići da posao bude obavljen, a ujedno ćeš pomoći drugima da nauče obavljati određene zadatke i da imaju više samopouzdanja (Iza. 41:10; w20.08 32:5-6).

Kako bi Jehova htio da gledamo na njegove izgubljene ovce? O tome možemo puno naučiti od Isusa. On je znao da su Jehovi dragocjene sve njegove ovce. Stoga je činio sve što je mogao kako bi “izgubljenim ovcama doma Izraelova” pomogao da se vrate Jehovi (Mat. 15:24). Kao dobar pastir, dao je sve od sebe kako ne bi izgubio nijednu Jehovinu ovcu (Ivan 6:39). Apostol Pavao potaknuo je starješine iz skupštine u Efezu da se ugledaju na Isusa. Rekao im je: “Morate pomagati slabima i imati na umu riječi Gospodina Isusa, koji je rekao: ‘Više usrećuje davati nego primati’” (Djela 20:17, 35). Dakle, starješine imaju važnu odgovornost da se brinu o Jehovinom narodu. “Kad razmišljam o tome koliko je Jehovi stalo do njegovih izgubljenih ovaca, to me potiče da učinim sve što mogu kako bih im pomogao”, kaže Salvador, starješina iz Španjolske. “Uvjeren sam da Jehova želi da se (...) brinem za njih” (w20.06 25:15-16).

Jehova će biti strpljiv s nama i u novom svijetu – čekat će tisuću godina da postanemo savršeni. A dotad nam je spreman opraštati grijehe. I mi bismo, po uzoru na njega, trebali tražiti dobro u drugima i truditi se biti strpljivi s njima. Isus i anđeli bili su radosni kad je stvorena Zemlja. No koliko će tek biti sretni kad vide Zemlju punu savršenih ljudi koji vole Jehovu i služe mu! Zamisli samo kako će oni koji budu vladali s Kristom na nebu biti sretni kad vide koliko ljudi imaju koristi od njihove vjerne službe (Otkr. 4:4, 9–11; 5:9, 10). Zamisli kako će divno biti živjeti u novom svijetu – više neće biti bolesti, tuge ni smrti i mi tada nećemo plakati od tuge, nego će nam u očima biti suze radosnice. Dotad dajmo sve od sebe da postupamo po uzoru na svog mudrog i strpljivog Oca punog ljubavi. Budemo li to činili, bit ćemo radosni s kojom god da se kušnjom suočimo (Jak. 1:2–4). Doista imamo razloga biti zahvalni Jehovi što je obećao vratiti mrtve u život! (Djela 24:15; w20.08 33:18-19).

Bog nam je iz ljubavi dao jedan dragocjen dar – Bibliju. Naš nebeski Otac nadahnuo je ljude da napišu Bibliju zato što mu je jako stalo do nas. Putem nje Jehova nam odgovara na najvažnija pitanja koja bismo si mogli postaviti, kao što su: Kako smo nastali? Što je smisao života? Što nam donosi budućnost? Jehova želi da sva njegova djeca saznaju odgovore na ta pitanja i zato je kroz povijest poticao ljude da prevedu Bibliju na mnoge jezike. Danas su cijela Biblija ili neki njeni dijelovi prevedeni na preko 3000 jezika! Biblija je najprevođenija i najtiražnija knjiga u povijesti. Kako možemo pokazati Bogu da cijenimo Bibliju? Tako da je svaki dan čitamo, razmišljamo o njenim učenjima i dajemo sve od sebe kako bismo primjenjivali ono što učimo. Svoju zahvalnost pokazujemo i tako da činimo sve što možemo kako bismo biblijsku poruku prenijeli što većem broju ljudi (Psal. 1:1–3; Mat. 28:19, 20; w20.05 21:15-16).

Prorok Jeremija prorokovao je ljudima koji ga nisu htjeli slušati. U jednom trenutku postao je toliko obeshrabren da je poželio odustati. Ali nije to učinio. Zašto nije? “Jehovine riječi” bile su u njemu poput rasplamtjele vatre i on jednostavno nije mogao šutjeti (Jer. 20:9). Tako se i mi osjećamo kad ispunimo svoj um i srce mislima iz Božje Riječi. To je još jedan razlog zašto trebamo svaki dan proučavati Bibliju i razmišljati o njoj. Budemo li to činili, bit ćemo sve radosniji i imat ćemo više uspjeha u službi (Jer. 15:16). Zato, ako si obeshrabren, usrdno moli Jehovu da ti pomogne. On će ti pomoći da izađeš na kraj sa svojim manama, greškama ili bolestima. Osim toga, pomoći će ti da uravnoteženo gledaš na teokratske zadatke i da imaš pozitivno gledište o svojoj službi. Moli se svom nebeskom Ocu i reci mu kako se osjećaš. Uz njegovu pomoć možeš nadvladati obeshrabrenje (w20.12 52:20-21).

Nekim sestrama sastanci su jedna od rijetkih prilika da se druže sa svojim suvjernicima. Zato ih trebamo srdačno pozdraviti, razgovarati s njima i pokazati im da nam je stalo do njih. Poput Isusa, i mi možemo odvojiti vrijeme za druženje sa sestrama (Luka 10:38–42). Možda ih možemo pozvati k sebi na jednostavan obrok ili neku vrstu razonode ili rekreacije. U tim se prilikama trebamo truditi da ono što kažemo bude pozitivno i ohrabrujuće (Rim. 1:11, 12). Starješine se trebaju ugledati na Isusa kad je riječ o stavu prema samaštvu. Isus je znao da je nekima možda teško zbog toga što su sami, no svima je jasno dao do znanja da čovjekova sreća ne ovisi o tome je li u braku i ima li djece (Luka 11:27, 28). Naprotiv, istinski je sretan onaj kome je u životu najvažnije služiti Jehovi (Mat. 19:12). Prema ženama u skupštini trebamo se ponašati kao prema svojim duhovnim sestrama i majkama. Naročito je važno da to čine starješine. Bilo bi dobro da prije ili poslije sastanka starješine odvajaju vrijeme kako bi razgovarali sa sestrama (w20.09 39:7-9).

U Izraelu bi ratar posijao sjeme nakon rane jesenje kiše, a žetvu bi obavio nakon kasne kiše u proljeće (Mar. 4:28). Mudro je da budemo strpljivi poput ratara. No to nije uvijek lako. Nesavršeni ljudi obično žele odmah vidjeti rezultate svog truda. No ako želimo ubrati plodove u svom vrtu, moramo stalno voditi brigu o njemu, a to znači okopavati, saditi, čupati korov i zalijevati sadnice. Da bismo pomogli nekome da postane Isusov učenik, također trebamo stalno ulagati velik trud. Potrebno je vrijeme da bismo iz srca onih koje poučavamo iskorijenili predrasude i ravnodušnost. Strpljivost će nam pomoći da se ne obeshrabrimo kad nas ljudi ne žele slušati. A i kad neke osobe pozitivno reagiraju, moramo biti strpljivi. Osobu s kojom proučavamo Bibliju ne možemo prisiliti na to da razvije vjeru. Ponekad je čak i Isusovim učenicima trebalo dosta vremena da shvate smisao nekih njegovih pouka (Ivan 14:9). Uvijek imajmo na umu da mi sadimo i zalijevamo, ali Bog daje da posijano sjeme raste (1. Kor. 3:6; w20.09 37:10-11).

Svi mi želimo da oni s kojima proučavamo napreduju do krštenja. Zato je važno da ih potičemo da dolaze na skupštinske sastanke. Obično najbrže napreduju oni koji počnu odmah dolaziti na sastanke. Neki koji vode tečaj kažu interesentu da je važno da ide na sastanke jer će ondje naučiti mnogo toga što neće naučiti na tečaju. S osobom s kojom proučavaš pročitaj Hebrejima 10:24, 25 i objasni joj kako će joj sastanci koristiti. S oduševljenjem joj ispričaj nešto što si naučio na nekom od nedavnih sastanaka. Kad vidi koliko tebi znače sastanci, to je može potaknuti da i ona počne dolaziti. Kad prvi put dođe na sastanak, ono što bude vidjela i čula daleko će nadmašiti sve što je doživjela na bilo kojem drugom vjerskom skupu (1. Kor. 14:24, 25). Upoznat će našu braću i sestre koji joj mogu biti dobar primjer i pomoći joj da napreduje do krštenja (w20.10 41:14-15).

Božji duh pomoći će ti da u životu primjenjuješ ono što učiš iz Božje Riječi. Moli se poput psalmista: “Pouči me, Jehova, svom putu. Hodit ću u tvojoj istini. Daj mi nepodijeljeno srce da bih se bojao tvog imena” (Psal. 86:11). Nastavi čitati i proučavati Bibliju i publikacije koje nam Jehova daje preko svoje organizacije. Naravno, cilj ti ne bi trebao biti samo stjecati znanje. Trudi se usaditi istinu u svoje srce i živjeti po njoj. U tome ti može pomoći Jehovin duh. Osim toga, trudi se hrabriti svoju braću i sestre (Hebr. 10:24, 25). Zašto trebaš to činiti? Zato što su oni tvoja duhovna obitelj. Moli se za Božji duh kako bi mogao od srca komentirati na sastancima i što bolje izvršiti svaki zadatak koji ti je dodijeljen u programu. Na te načine pokazuješ Jehovi i njegovom Sinu da voliš njihove dragocjene “ovce” (Ivan 21:15–17). Slušaj svog Velikog Učitelja tako da s cijenjenjem uzimaš svu duhovnu hranu koju nam on pruža u izobilju (w20.10 43:15-17).

Kako se Isus ophodio sa svojim apostolima kad ih je u jednom trenutku svladalo obeshrabrenje? Ubrzo nakon što je uskrsnuo, Isus je rekao nekima od svojih sljedbenika: “Ne bojte se! Idite i javite mojoj braći [da sam uskrsnuo]” (Mat. 28:10a). Isus nije digao ruke od svojih apostola. Iako su ga napustili, on ih je i dalje zvao svojom braćom. Poput Jehove, Isus je bio milosrdan i spreman oprostiti (2. Kralj. 13:23). Slično tome i nama je jako stalo do onih koji su prestali propovijedati. Oni su naša braća i sestre i mi ih volimo! Još uvijek se sjećamo svega što su ti naši suvjernici iz ljubavi činili u prošlosti – neki možda i desetljećima (Hebr. 6:10). Jako nam nedostaju (Luka 15:4–7). Stoga potaknuti neaktivne osobe da počnu dolaziti na skupštinske sastanke. A kad neka neaktivna osoba dođe na sastanak, trebali bismo joj prići i izraziti joj srdačnu dobrodošlicu (w20.11 45:14-17).

Jakov i Ivan pristupili su Isusu zajedno sa svojom majkom i zatražili da učini za njih nešto za što on nije bio ovlašten. Isus im je odmah dao do znanja da on ne odlučuje o tome tko će u Kraljevstvu sjediti njemu zdesna i slijeva, već da to određuje njegov nebeski Otac (Mat. 20:20–23). Isus je pokazao da je skroman i da ne želi prekoračiti svoje ovlasti. On nikad nije učinio nešto za što ga Jehova nije ovlastio (Ivan 12:49). Kako se možemo ugledati na Isusa? Mi možemo pokazivati skromnost po uzoru na Isusa tako da primjenjujemo biblijski savjet iz današnjeg citata. Zato, kad nas drugi pitaju za savjet, nikad im ne bismo smjeli nametati vlastito mišljenje ili naprosto reći prvo što nam padne na pamet. Umjesto toga, trebamo osobi skrenuti pažnju na savjete koje nalazimo u Bibliji i našim biblijskim publikacijama. Na taj način pokazujemo da smo svjesni da ne znamo sve i skromno priznajemo da su Jehovini savjeti uvijek bolji od naših (Otkr. 15:3, 4; w20.08 32:14-15).

Ako ti se u nekoj situaciji čini da svom prijatelju trebaš dati savjet, o čemu bi prije toga trebao razmisliti? Prije nego što odlučiš razgovarati s njim, upitaj se: Jesam li “previše pravedan”? Osoba koja je previše pravedna ne prosuđuje druge po Jehovinim mjerilima, nego po svojim vlastitima, i vjerojatno nije jako milosrdna. Ako si razmislio o tome i zaključio da ipak trebaš razgovarati sa svojim prijateljem, jasno mu ukaži na problem i postavljaj mu pitanja kako bi saznao što on misli o svemu tome. Tako ćeš mu lakše pomoći da uvidi da je pogriješio. Pazi da se ono što kažeš temelji na Bibliji i pritom imaj na umu da tvoj prijatelj treba položiti račun Jehovi, a ne tebi (Rim. 14:10). Kad nekome daješ savjet, oslanjaj se na mudrost iz Božje Riječi i pokazuj suosjećanje po uzoru na Isusa (Izr. 3:5; Mat. 12:20). Zašto je to važno? Zato što će se Jehova ophoditi s nama onako kako se mi ophodimo s drugima (Jak. 2:13; w20.11 47:13).

Bi li volio da te ljudi prosuđuju po boji kože, crtama lica ili tjelesnoj građi? Vjerojatno ne bi. Doista je utješno znati da nas Jehova ne prosuđuje po onome što se vidi izvana. Kad je Samuel gledao Jišajeve sinove, nije vidio ono što je Jehova vidio. Jehova mu je rekao da će jedan od Jišajevih sinova postati izraelski kralj, ali nije mu rekao koji. Kad je Samuel ugledao Jišajevog najstarijeg sina, Elijaba, rekao je: “Sigurno je pred Jehovom pomazanik njegov!” Elijab je izgledao kao kralj. “Ali Jehova je rekao Samuelu: ‘Ne gledaj na vanjštinu njegovu niti na visoki stas njegov, jer sam ga odbacio!’” Što učimo iz toga? Jehova je objasnio: “Čovjek gleda ono što oči vide, a Jehova gleda što je u srcu” (1. Sam. 16:1, 6, 7). Ugledajmo se na Jehovu u svom ophođenju s braćom i sestrama! (w20.04 16:1, 3).

Na putu za Galileju Isus je prolazio kroz polja na kojima je vjerojatno rastao mladi ječam (Ivan 4:3–6). Do žetve je bilo još otprilike četiri mjeseca. Stoga je vjerojatno zvučalo neobično kad je Isus svojim učenicima rekao: “Podignite oči i pogledajte polja, kako su zrela za žetvu!” (Ivan 4:35, 36). Što je time htio reći? Isus je očito govorio o duhovnoj žetvi, u kojoj se skupljaju ljudi, a ne žito. Razmotri što se dogodilo neposredno prije toga. Iako su Židovi obično izbjegavali Samarićane, Isus je propovijedao jednoj Samarićanki, a ona ga je slušala. Ustvari, dok je Isus govorio o poljima koja su “zrela za žetvu”, mnoštvo Samarićana koji su od te žene čuli za njega došlo mu je u susret jer su htjeli da im kaže nešto više (Ivan 4:9, 39–42). U jednom biblijskom priručniku o tom se izvještaju kaže: “Po velikom zanimanju koje su pokazali ti ljudi jasno se vidjelo da su bili poput žita zrelog za žetvu” (w20.04 15:1-2).

Sastanci nam pomažu da, simbolično govoreći, uvježbavamo svoje vojne vještine – učimo se kako postati još bolji propovjednici i učitelji. Naprimjer, učimo kako se možemo još bolje služiti našim osnovnim alatom za poučavanje. Zato se dobro pripremaj za skupštinske sastanke. Za vrijeme sastanka pažljivo prati program, a nakon toga primjenjuj pouke i savjete koje si dobio. Budeš li to činio, bit ćeš “dobar vojnik Krista Isusa” (2. Tim. 2:3). Podršku nam pružaju i milijuni moćnih anđela. Sjeti se što može učiniti samo jedan anđeo (Iza. 37:36). Zamisli onda što tek može učiniti čitava vojska anđela! Nijedan demon ni čovjek ne može pobijediti Jehovinu moćnu vojsku. Jehova je svemoguć. Stoga, kad je on uz nas, uvijek ćemo biti jači od svojih neprijatelja, ma koliko da ih ima (Suci 6:16). Budi uvjeren da je to istina. Imaj to na umu kad te uhvati strah zbog nečeg što kaže ili učini neki tvoj kolega na poslu ili u školi ili netko od članova tvoje obitelji koji nisu u istini. Ne zaboravi da u borbi koju vodiš nisi sam. Ti vršiš Jehovinu volju i zato možeš računati na njegovu pomoć (w21.03 13:13-14).

Apostol Pavao možda je citirao riječi iz Izaije 22:13, koje otkrivaju kako su razmišljali Izraelci. Oni se nisu trudili zbližiti s Bogom, nego im je bilo samo stalo do užitaka i lagodnog života. Ti su Izraelci zapravo živjeli po geslu: “Živimo za danas jer tko zna što nas čeka sutra”, a tako razmišljaju i mnogi ljudi danas. Mi vjerujemo Jehovinom obećanju da će uskrsnuti mrtve, a to bi trebalo utjecati na naš odabir društva. Kršćani u Korintu trebali su paziti da se ne druže s onima koji nisu vjerovali u uskrsnuće. Iz toga učimo nešto važno: Ako puno vremena provodimo s ljudima koji žive samo za danas i ne misle na budućnost, oni će loše utjecati na nas. Ako se pravi kršćanin druži s takvim osobama, mogao bi usvojiti svjetovni način razmišljanja i izgubiti dobre navike. Osim toga, mogao bi početi činiti ono što Bog mrzi. Zato je Pavao ozbiljno upozorio svoje suvjernike: “Urazumite se, činite ono što je pravedno i nemojte griješiti” (1. Kor. 15:33, 34; w20.12 50:3, 5-6).

Ovaj redak opisuje kako je Jehova organizirao nebeski i zemaljski dio svoje obitelji. Načelo podložnosti uključuje dva bitna elementa – autoritet i odgovornost za to kako se taj autoritet koristi. Jehova je “glava” svima, odnosno on ima vrhovni autoritet, i sva njegova djeca – na nebu i na Zemlji – odgovorna su njemu za to kako koriste svoj autoritet (Rim. 14:10; Efež. 3:14, 15). Jehova je Isusa postavio za poglavara skupštine, ali Isus mu je odgovoran za to kako se ophodi s nama (1. Kor. 15:27). Isto tako, Jehova je postavio muža za glavu obitelji, ali muž je odgovoran i Jehovi i Isusu za to kako postupa sa svojom ženom i djecom. Kako muškarac može naučiti dobro izvršavati ulogu glave obitelji? On najprije mora razumjeti što Jehova očekuje od njega. Isto tako, treba znati zašto je Jehova postavio načelo podložnosti i kako se on kao glava obitelji može ugledati na Jehovu i Isusa. Zašto je važno da muškarac to zna? Zato što je Jehova muškarcima koji imaju ulogu glave obitelji povjerio određeni autoritet i očekuje od njih da ga koriste na ispravan način (Luka 12:48b; w21.02 5:1-3).

Neke bismo stvari trebali zaboraviti, kao što to i Jehova čini. On ima savršeno pamćenje, ali nam oprašta i zaboravlja greške koje činimo ako se pokajemo za njih (Psal. 25:7; 130:3, 4). Jehova želi da se ugledamo na njega i oprostimo kad nas netko povrijedi i žao mu je zbog onoga što je učinio (Mat. 6:14; Luka 17:3, 4). Kako možemo pokazati zahvalnost za divne umne sposobnosti koje nam je Bog podario? Tako da ih koristimo na slavu Jehovi. Neki ih koriste za sebične ciljeve i postavljaju vlastita mjerila o tome što je ispravno, a što pogrešno. No budući da nas je Jehova stvorio, logično je zaključiti da su njegova mjerila bolja od onih koja bismo si mi mogli postaviti (Rim. 12:1, 2). Kad se držimo Jehovinih mjerila, život nam je ispunjen mirom (Iza. 48:18). Osim toga, tada shvaćamo što je smisao našeg života – slaviti i radovati svog Stvoritelja i Oca (Izr. 27:11; w20.05 21:13-14).

Što mi danas možemo činiti da bismo izgradili bliska prijateljstva sa svojom braćom i sestrama? Kad ih bolje upoznamo, vjerojatno će nam biti lakše razumjeti ih i zavoljeti ih svim srcem. Moći ćemo se sprijateljiti s njima čak i ako nismo iste dobi i ne potječemo iz iste kulture. Sjeti se da je Jonatan bio oko 30 godina stariji od Davida. No oni su ipak postali bliski prijatelji. Bi li se ti mogao sprijateljiti s nekim u skupštini tko je stariji ili mlađi od tebe? Ako to učiniš, pokazat ćeš da voliš “svu braću” (1. Petr. 2:17). Da li to što svim srcem volimo svoje suvjernike znači da ćemo biti jednako bliski sa svima u skupštini? Ne, to jednostavno nije moguće. Nema ništa loše u tome da smo s nekima bliskiji jer imamo neke zajedničke interese. Isus je sve svoje apostole nazvao prijateljima, ali Ivana je naročito volio (Ivan 13:23; 15:15; 20:2). No nije bio pristran prema njemu (Mar. 10:35–40; w21.01 4:12-13).

Dok je apostol Pavao propovijedao u Ateni, ne-Židovima na trgu nije svoju poruku iznosio na isti način kao i Židovima u sinagogi. Dobro je promotrio sve oko sebe i obratio pažnju na njihove vjerske običaje (Djela 17:23). Zatim se potrudio naći dodirne točke između biblijske istine i njihovih vjerovanja. Dakle, Pavao je bio spreman prilagoditi svoj pristup. Atenjanima je rekao da poruka koju on objavljuje dolazi od “nepoznatog Boga” kojeg i oni štuju. Premda ne-Židovi nisu poznavali Božju Riječ, Pavao nije zaključio da oni nikad neće postati kršćani. Naprotiv, gledao je na njih kao na žito koje je zrelo za žetvu te je prilagodio način na koji im je objavljivao dobru vijest. Poput Pavla, koristi svoju moć zapažanja. Obrati pažnju na detalje koji otkrivaju što vjeruju ljudi na tvom području. Naprimjer, kako izgleda njihov dom ili auto? Možeš li po nečijem imenu, odjeći i izgledu, a možda i načinu izražavanja zaključiti kojoj religiji pripada? (w20.04 15:7-8).