PRVA KNJIGA
(Psalmi 1–41)
1 Sretan+ je čovjek koji ne postupa po savjetu zlih+
i na putu grešničkom ne stoji+
i u društvu podrugljivaca ne sjedi,+
2 nego uživa u zakonu Jehovinom+
i pažljivo čita zakon njegov dan i noć.+
3 On je kao drvo posađeno pokraj voda tekućica,+
koje plod svoj donosi u svoje vrijeme+
i kojem lišće ne vene,+
i sve što čini bit će uspješno.+
4 Zli nisu takvi,
nego su kao pljeva koju raznosi vjetar.+
5 Zato se zli neće održati na sudu,+
ni grešnici u zajednici pravednih.+
6 Jer Jehova pozna put pravednih,+
a put će zlih propasti.+
2 Zašto su se narodi uskomešali+
i plemena razmišljaju o ispraznostima?+
2 Kraljevi se zemaljski podižu+
i vladari kao jedan ustaju+
na Jehovu+ i na pomazanika njegova,+
3 i govore: “Raskinimo okove njihove+
i zbacimo sa sebe užad njihovu!”+
4 Onaj koji sjedi na nebesima+ smijat će se,
sam Jehova rugat će im se.+
5 Tada će im se obratiti u gnjevu svojemu,+
smest će ih u žestini negodovanja svojega,+
6 govoreći: “Ja sam postavio kralja svojega+
na Sionu,+ svetoj gori svojoj.”+
7 Kazat ću odredbu Jehovinu,
on mi je rekao: “Ti si sin moj,+
ja sam danas postao otac tvoj.+
8 Traži od mene+ i dat ću ti narode u nasljedstvo+
i krajeve zemaljske u posjed.+
9 Razbit ćeš ih žezlom željeznim,+
kao posudu lončarsku satrt ćeš ih.”+
10 Zato, kraljevi, postupite razborito!
Prihvatite ukor, suci zemaljski!+
11 Služite Jehovi sa strahom+
i radujte se s drhtanjem!+
12 Pozdravite sina,+ da se Bog ne razgnjevi
i da vas propast ne ukloni s puta,+
jer srdžba Božja lako plane!+
Sretni su svi kojima je Bog utočište.+
Napjev Davidov, kad je bježao pred Abšalomom, sinom svojim.+
3 O Jehova, zašto je toliko protivnika mojih?+
Zašto mnogi ustaju na mene?+
2 Mnogi govore za dušu moju:
“Nema mu spasenja od Boga!”+ (Sela)
3 Ali ti si, Jehova, štit oko mene,+
slava moja,+ onaj koji podiže glavu moju.+
4 Iz svega ću glasa prizvati Jehovu,
i on će me uslišiti sa svete gore svoje.+ (Sela)
5 Ja ću leći i zaspati,
a potom ću se probuditi, jer me Jehova podupire.+
6 Neće me uplašiti deset tisuća ljudi
koji su me opkolili sa svih strana.+
7 Ustani,+ Jehova! Spasi me,+ Bože moj!+
Udari po čeljusti sve neprijatelje moje!+
Razbij zube zlima!+
8 Spasenje dolazi od Jehove.+
Blagoslov tvoj počiva na narodu tvojemu.+ (Sela)
Upravitelju, za žičana glazbala.+ Napjev Davidov.
4 Kad te prizovem, usliši me, Bože moj pravedni!+
U tjeskobi mojoj izbavi me!
Smiluj mi se+ i čuj molitvu moju!
2 Sinovi ljudski, dokle će se slava moja+ sramotiti?
Dokle ćete ljubiti ispraznosti?
Dokle ćete tražiti laž? (Sela)
3 Znajte da će Jehovi poseban biti onaj tko mu je vjeran,+
Jehova će čuti kad ga prizovem.+
4 Ako se uznemirite, nemojte griješiti!+
Riječi zadržite u srcu svojemu, na postelji svojoj,+ i šutite! (Sela)
5 Prinesite žrtve pravedne+
i uzdajte se u Jehovu!+
6 Mnogi govore: “Tko će nam pokazati ono što je dobro?”
Podigni na nas, Jehova, svjetlost lica svojega!+
7 Ti ćeš mi u srce dati radost+
veću nego što je oni imaju kad im obilno rodi pšenica i mlado vino.+
8 U miru ću leći i spavati,+
jer mi ti, Jehova, sam daješ da živim bez straha.+
Upravitelju, za nehilot. Napjev Davidov.
5 Prikloni uho riječima mojim,+ Jehova,
čuj uzdisaje moje!
2 Slušaj glas vapaja mojega,+
Kralju moj+ i Bože moj, jer tebi se molim!+
3 Jehova, ujutro ćeš čuti glas moj,+
ujutro ću se obratiti tebi i budno čekati.+
4 Jer ti nisi Bog koji se zlu raduje,+
zli kod tebe ni načas boraviti ne može.+
5 Hvalisavci ne mogu stajati pred očima tvojim.+
Ti mrziš sve koji zlo čine,+
6 istrijebit ćeš one koji laž govore.+
Čovjek koji krv prolijeva+ i prijevaru čini+ gadi se Jehovi.
7 A ja ću, zbog velike milosti tvoje,+
doći u dom tvoj,+
u strahu pred tobom poklonit ću se prema svetome hramu tvojemu.+
8 Jehova, vodi me u pravednosti svojoj+ i tako sačuvaj od neprijatelja mojih,+
put svoj poravnaj preda mnom!+
9 Jer u ustima njihovim nema ničega pouzdanog,+
nutrina njihova puna je zla.+
Grlo je njihovo grob otvoren,+
laskavim se jezikom služe.+
10 Bog će ih zaista smatrati krivima,+
propast će oni zbog namjera svojih.+
Zbog mnoštva prijestupa svojih neka budu rasijani,+
jer su se pobunili protiv tebe!+
11 Ali radovat će se svi kojima si ti utočište,+
dovijeka će radosno klicati.+
Ti ćeš ih zakloniti.
Oni koji ljube ime tvoje veselit će se tebi.+
12 Jer ti ćeš, Jehova, blagosloviti pravednika.+
Kao štitom velikim+ zaklonit ćeš ga milošću svojom.+
Upravitelju, za žičana glazbala, u nižoj oktavi.+ Napjev Davidov.
6 Jehova, nemoj me ukoravati u srdžbi svojoj,+
nemoj me kažnjavati u gnjevu svojemu!+
2 Smiluj mi se, Jehova, jer venem!+
Izliječi me,+ Jehova, jer nemira su pune kosti moje!
3 Duša je moja prepuna nemira,+
a ti, Jehova, dokle ćeš čekati?+
4 Dođi,+ Jehova, izbavi dušu moju,+
spasi me zbog milosti svoje!+
5 Jer mrtvi ne spominju tebe,+
tko će te u grobu hvaliti?+
6 Iznemogao sam od uzdisanja,+
svu noć plačem zalijevam ležaj svoj,+
suzama natapam postelju svoju.+
7 Oko mi je od jada oslabilo,+
ostarjelo je zbog svih koji mi se protive.+
8 Odlazite od mene, svi koji zlo činite,+
jer će Jehova čuti glas plača mojega!+
9 Čut će Jehova kad ga molim da bude milostiv,+
primit će Jehova molitvu moju.+
10 Posramit će se jako i smesti svi neprijatelji moji,+
vratit će se, odmah će se posramiti.+
Tužaljka Davidova koju je ispjevao Jehovi zbog riječi Kuša Benjaminovca.
7 Jehova, Bože moj,+ ti si utočište moje.+
Spasi me od svih koji me progone i izbavi me,+
2 da ne bi tko rastrgao dušu moju kao lav,+
zgrabivši me kad izbavitelja nema!+
3 Jehova, Bože moj, ako sam kakvo zlo učinio,+
ako ima nepravde na rukama mojim,+
4 ako sam onome tko me nagrađuje uzvratio zlom+
ili ako sam oplijenio onoga tko me bezuspješno napada,+
5 neka neprijatelj goni dušu moju+
i neka sustigne i pogazi na zemlju život moj
i slavi mojoj neka u prahu boravište dodijeli! (Sela)
6 Ustani, Jehova, u srdžbi svojoj,+
podigni se na gnjev protivnika mojih,+
probudi se radi mene,+ jer si zapovjedio da se pravda izvrši!+
7 Neka te skup narodâ okruži,
vrati se na visinu i protiv njega nastupi!
8 Jehova će izreći presudu narodima.+
Sudi mi, Jehova, prema pravednosti mojoj+
i prema čestitosti koja je u meni!+
9 Molim te, neka se prekine zloća opakih ljudi,+
a pravednika ti utvrdi!+
Pravedni Bog+ ispituje srce+ i bubrege.+
10 Štit je moj kod Boga,+ Spasitelja onih koji su čestita srca.+
11 Bog je pravedni Sudac,+
svaki dan Bog sa žestinom zlo osuđuje.
12 Ako se tko od zla ne odvrati,+ on će naoštriti mač svoj,+
zategnut će luk svoj i pripraviti ga da strijele odapinje.+
13 Pripremit će oružje smrtonosno,+
strijele će svoje u plamen pretvoriti.+
14 Gle onoga koji je zatrudnio pakošću,+
začeo je zlo i rodit će laž!+
15 Jamu je iskopao i produbio,+
ali past će u rupu koju je načinio.+
16 Zlo će se njegovo vratiti njemu na glavu,+
njemu na tjeme past će nasilje njegovo.+
17 A ja ću hvaliti Jehovu zbog pravednosti njegove,+
pjesmom ću slaviti ime+ Jehove Svevišnjega.+
Upravitelju, za gitit.+ Napjev Davidov.
8 Jehova, Gospodine naš, kako je veličanstveno ime tvoje po svoj zemlji,+
čast se tvoja obznanjuje nad nebesima!+
2 U riječima iz usta djece i dojenčadi očitovao si snagu svoju,+
zbog onih koji ti se protive,+
da zaustaviš neprijatelja i osvetnika.+
3 Kad gledam nebesa tvoja, djelo prstiju tvojih,+
mjesec i zvijezde koje si načinio+ —
4 što je čovjek smrtni+ da misliš na njega,+
čovjek zemaljski da se za njega brineš?+
5 Učinio si ga malo manjim od onih što su Bogu slični,+
slavom+ i krasotom tada si ga okrunio.+
6 Dao si mu da vlada nad djelima ruku tvojih,+
sve si stavio pod noge njegove:+
7 svu stoku sitnu i goveda,+
i životinje poljske,+
8 ptice nebeske i ribe morske,+
sve što pliva stazama morskim.+
9 Jehova, Gospodine naš, kako je veličanstveno ime tvoje po svoj zemlji!+
Upravitelju, za mut-laben. Napjev Davidov.
א [alef]
9 Hvalit ću te, Jehova, svim srcem svojim,+
objavljivat ću sva čudesna djela tvoja.+
2 Radovat ću ti se i veseliti,+
pjesmom ću hvaliti ime tvoje, Svevišnji.+
ב [bet]
3 Kad uzmaknu neprijatelji moji,+
posrnut će i izginuti pred tobom.+
4 Jer ti si vodio sud moj i parnicu moju,+
sjeo si na prijestolje i sudio pravedno.+
ג [gimel]
5 Prekorio si narode,+ uništio zloga.+
Ime si njihovo izbrisao za sve vijeke — zauvijek.+
6 Neprijatelji su tvoji opustošeni zauvijek,+
a i gradovi koje si iz korijena iščupao.+
Nestat će i spomena na njih.+
ה [he]
7 Ali Jehova će stolovati dovijeka,+
postavit će prijestolje svoje za sud.+
8 On će suditi svijetu po pravdi,+
pred sud će izvesti narode u pravednosti.+
ו [vau]
9 Jehova će potlačenome biti sigurna utvrda gorska,+
sigurna utvrda gorska u vremenima tjeskobe.+
10 Oni koji poznaju ime tvoje uzdat će se u tebe,+
jer ti nećeš ostaviti one koji te traže, Jehova.+
ז [zajin]
11 Pjesmom hvalite Jehovu, koji prebiva na Sionu,+
pričajte među narodima o djelima njegovim!+
12 Jer kad bude sudio za krv prolivenu,+ sjetit će se njih,+
neće zaboraviti jauk onih koji su u nevolji.+
ח [het]
13 Smiluj mi se, Jehova, pogledaj u kakvoj sam nevolji zbog mrzitelja svojih,+
ti koji me izbavljaš od vrata smrti,+
14 da bih objavljivao sva hvalevrijedna djela tvoja+
na vratima+ kćeri sionske,+
da bih se radovao zbog spasenja tvojega!+
ט [tet]
15 Narodi su pali u jamu koju su sami iskopali,+
u mrežu+ koju su potajno namjestili uhvatila se noga njihova.+
16 Jehova je poznat po presudi koju je izvršio.+
Djelom ruku svojih zli su u zamku uhvaćeni.+
Higajon. (Sela)
י [jod]
17 U grob+ će otići zli,+
svi narodi koji zaboravljaju Boga.+
18 Jer siromaha se neće uvijek zaboravljati,+
niti će nada krotkih ikada propasti.+
כ [kaf]
19 Ustani, Jehova! Ne daj da se čovjek smrtni moćnijim pokaže!+
Neka se sudi narodima pred licem tvojim!+
20 Utjeraj strah u njih, Jehova,+
da spoznaju narodi da su tek smrtnici!+ (Sela)
ל [lamed]
10 Zašto, Jehova, stojiš daleko?+
Zašto se skrivaš kad smo u tjeskobi?+
2 U oholosti svojoj zli progone nevoljnike,+
njih hvataju zamisli koje smišljaju.+
3 Jer zli se hvali sebičnim željama duše svoje+
i onaj tko nepravedan dobitak stječe+ sam sebe blagoslivlja,
נ [nun]
prezire Jehovu.+
4 Zli u bahatosti svojoj ne traži Boga.+
Sve su zamisli njegove: “Nema Boga!”+
5 Putevi su njegovi uvijek uspješni.+
Zakoni su tvoji daleko iznad dosega njegova,+
svima koji mu se protive on se s prezirom podsmjehuje.+
6 U srcu svojemu kaže: “Neću posrnuti,+
iz naraštaja u naraštaj nevolja me neće snalaziti.”+
פ [pe]
7 Usta su mu puna kletvi, prijevara i nasilja.+
Pod jezikom su njegovim nevolja i zlo.+
8 Sjedi u zasjedi blizu naselja,
iz potaje će ubiti nevinoga.+
ע [ajin]
Oči njegove vrebaju nesretnika.+
9 U potaji vreba kao lav u skrovištu svojemu.+
Vreba+ da otme nevoljnika.
Otima on nevoljnika kad mrežu svoju povlači i zatvara.+
10 Satrven je nevoljnik, slomljen,
čitava vojska klonulih pada u jake pandže zloga.+
11 U srcu svojemu on kaže:+ “Zaboravio je Bog.+
Okrenuo je lice svoje.+
Neće to nikada vidjeti.”+
ק [kof]
12 Ustani,+ Jehova! Bože, podigni ruku svoju!+
Ne zaboravi one koji su u nevolji!+
13 Zašto zli prezire Boga?+
U srcu svojemu kaže: “Bog za to ne mari.”+
ר [reš]
14 Jer ti vidiš nevolju i jad.
Promatraš ih, da bi ih u ruku svoju uzeo.+
Tebi se prepušta nesretnik,+ dijete bez oca.
Ti si pomoćnik njegov.+
ש [šin]
15 Slomi ruku opakome i zlome!+
Kažnjavaj ga za zloću njegovu dok je više ne bude!+
16 Jehova je kralj dovijeka, u svu vječnost.+
Nestali su narodi sa zemlje njegove.+
ת [tau]
17 Molbe krotkih ti ćeš, Jehova, saslušati.+
Pripremit ćeš srce njihovo.+
Priklonit ćeš uho svoje+
18 da sudiš djetetu bez oca i čovjeku potlačenom,+
kako pred smrtnikom zemljanim više nitko ne bi drhtao.+
Upravitelju. Psalam Davidov.
11 Jehova je utočište moje.+
Kako možete reći duši mojoj:
“Odletite u goru svoju kao ptica!+
2 Jer, gle, zli zatežu luk,+
za tetivu zapinju strijelu svoju,
da iz mraka pogode one koji su čestita srca.+
3 Kad se temelji pravde ruše,+
što da učini pravednik?”
4 Jehova je u svetome hramu svojem.+
Jehova — na nebu je prijestolje njegovo.+
Oči njegove promatraju, pogled njegov ispituje+ sinove ljudske.
5 Jehova ispituje i pravednoga i zloga,+
a onoga tko ljubi nasilje silno mrzi duša njegova.+
6 Pustit će na zle kišu zamki, vatre i sumpora+
i vrući vjetar, kao čašu koju će morati popiti.+
7 Jer Jehova je pravedan,+ on ljubi djela pravedna.+
Čestiti će gledati lice njegovo.+
Upravitelju, u nižoj oktavi.+ Napjev Davidov.
12 Spasi me,+ Jehova, jer čovjeka vjerna više nema,+
jer je nestalo vjernih među sinovima ljudskim!
2 Neistinu govore jedan drugome,+
laskavim usnama+ govore i srcem dvoličnim.+
3 Jehova će istrijebiti sve usne laskave,
jezik koji oholo govori,+
4 one koji govore: “Jezikom svojim prevlast ćemo steći.+
Usnama svojim govorimo što god želimo. Tko će gospodariti nama?”
5 “Zli pljačkaju nevoljnike, ubogi uzdišu+ —
zato ću sada ustati”, kaže Jehova.+
“Izbavit ću ih od onih koji im se s prezirom podsmjehuju.”+
6 Riječi su Jehovine čiste riječi,+
kao srebro pročišćeno u peći talioničkoj u zemlji, sedam puta pročišćeno.
7 Ti ćeš ih, Jehova, čuvati,+
svakoga od njih dovijeka ćeš štititi od ovog naraštaja.
8 Zli idu unaokolo,
jer zloba se uzdiže među sinovima ljudskim.+
Upravitelju. Napjev Davidov.
13 Dokle ćeš me, Jehova, zaboravljati?+ Zar zauvijek?+
Dokle ćeš okretati lice svoje od mene?+
2 Dokle ću se opirati u duši svojoj,
po sav dan tugu nositi u srcu svojemu?
Dokle će se neprijatelj moj uzdizati nada mnom?+
3 Pogledaj na mene, usliši me, Jehova, Bože moj!
Podari sjaj očima mojim,+ da ne umrem,+
4 da ne kaže neprijatelj moj: “Pobijedio sam ga!”
Da se ne raduju protivnici moji zato što posrćem.+
5 A ja se uzdam u milost tvoju,+
neka se srce moje raduje zbog spasenja koje ti daješ!+
6 Pjevat ću Jehovi, jer je dobar prema meni.+
Upravitelju. Psalam Davidov.
14 Bezumnik kaže u srcu svojemu:
“Nema Jehove!”+
Zlo čine,+ odvratna su djela njihova.
Nema nikoga tko čini dobro.+
2 A Jehova s neba gleda sinove ljudske.+
Jehova gleda da vidi ima li koga da je razborit, traži li tko njega.+
3 Svi su zastranili,+ svi su oni pokvareni,+
nema nikoga tko čini dobro,+
niti jednoga.+
4 Zar nitko od onih koji zlo čine ništa naučio nije,+
nitko od onih koji narod moj izjedaju kao da kruh jedu?+
Jehovu ne prizivaju.+
5 Tada ih je velik strah obuzeo,+
jer Jehova je s naraštajem pravednika.+
6 Vi želite sramotiti namjere nevoljnikove,
jer je Jehova utočište njegovo.+
7 O, kad bi sa Siona spasenje došlo Izraelu!+
Kad Jehova vrati narod svoj zarobljeni,+
neka se veseli Jakov, neka se raduje Izrael!+
Napjev Davidov.
15 Jehova, tko će biti gost u šatoru tvojemu?+
Tko će prebivati na svetoj gori tvojoj?+
2 Onaj tko živi čestito+ i postupa pravedno+
i istinu govori u srcu svojemu.+
3 On ne kleveće jezikom svojim.+
Nikakvo zlo ne čini bližnjemu svojemu+
i ne govori sramotno o prijatelju svojemu.+
4 Oči njegove odbacuju onoga tko prezir zaslužuje,+
a čast iskazuje onima koji se boje Jehove.+
Zakletvu svoju ne mijenja, makar mu i na štetu bila.+
5 Novac svoj ne daje uz kamate+
i mito protiv nevinoga ne uzima.+
Tko tako čini, nikad neće posrnuti.+
Miktam Davidov.
16 Čuvaj me, Bože, jer ti si utočište moje!+
2 Rekao sam Jehovi: “Ti si Jehova — dobrota moja ne koristi tebi,+
3 nego svetima koji su na zemlji.
U njima, slavnima, sva je radost moja.”+
4 Množe se boli onima koji, kad se pojavi netko drugi, trče za njim.+
Njihove krvne žrtve ljevanice ja neću izlijevati+
i imena njihova neću nositi na usnama svojim.+
5 Jehova je dio nasljedstva+ mojega i čaše moje.+
Ti čvrsto držiš baštinu moju.
6 Divno sam nasljedstvo dobio.+
Posjed je moj meni drag.
7 Blagoslivljat ću Jehovu, koji me savjetuje.+
Noću me opominju bubrezi moji.+
8 Jehovu stalno imam pred sobom.+
On mi je zdesna, stoga neću posrnuti.+
9 Zato se raduje srce moje i veseli se duša moja.+
A tijelo će moje spokojno počivati.+
10 Jer dušu moju nećeš ostaviti u grobu.+
Nećeš dopustiti da tvoj sluga vjerni jamu gleda.+
11 Dat ćeš mi da upoznam put života.+
Lice tvoje nasitit će me radošću,+
milina je tebi zdesna zauvijek.+
Molitva Davidova.
17 Čuj, Jehova, ono što je pravedno, poslušaj vapaj moj,+
prikloni uho molitvi usana mojih na kojima nema prijevare!+
2 Od tebe neka mi dođe pravda,+
oči tvoje neka gledaju na čestitost!+
3 Ispitao si srce moje, pregledao ga noću,+
pročistio si me — vidjet ćeš da nisam smišljao zlo.+
Usta moja neće prijestup učiniti.+
4 A o djelima ljudskim kažem:
po riječi usana tvojih čuvam se puteva razbojničkih.+
5 Koraci moji neka se drže staza tvojih,+
na kojima noge moje neće posrnuti.+
6 Ja te prizivam, jer ćeš me uslišiti, Bože!+
Prigni k meni uho svoje! Čuj riječi moje!+
7 U milosti svojoj divna djela učini,+ ti koji spašavaš one što traže utočište
od ljudi koji se bune protiv desnice tvoje!+
8 Čuvaj me kao zjenicu oka,+
sakrij me u sjenu krila svojih+
9 od zlih koji su me oplijenili!
Opkoljavaju me neprijatelji duše moje.+
10 Zatvorili su srce svoje bešćutno,+
ustima svojim govore oholo,+
11 i korake naše oni sada okružuju,+
upiru oči svoje da nas obore na zemlju.+
12 Svaki je od njih poput lava željnog da plijen rastrgne+
i lava mladoga koji sjedi u potaji.
13 Ustani, Jehova, suprotstavi mu se u lice,+
prisili ga da se pokloni, mačem svojim izbavi dušu moju od zloga,+
14 od ljudi me izbavi rukom svojom, Jehova,+
od ljudi ovoga vijeka,+ kojima je stalo samo do želja ovog života+
i kojima trbuh puniš svojim blagom skrivenim,+
koji mnoštvo sinova imaju+
i koji za djecu svoju čuvaju ono što im preostane!+
15 A ja ću u pravednosti gledati lice tvoje,+
zadovoljan ću biti kad se probudim da vidim obličje tvoje.+
Upravitelju. Od sluge Jehovinog, Davida, koji je Jehovi ispjevao ovu pjesmu u dan kada ga je Jehova izbavio iz ruke svih neprijatelja njegovih i iz ruke Šaulove.+ On je rekao:
18 Ljubit ću te, Jehova, snago moja.+
2 Jehova je hrid moja, tvrđava moja i izbavitelj moj.+
Bog je moj stijena moja. On je utočište moje,+
štit moj i rog spasenja mojega, moja sigurna utvrda gorska.+
3 Prizvat ću Jehovu, koji je hvale dostojan,+
i izbavljen ću biti od neprijatelja svojih.+
4 Užad smrti obavila me,+
bujice nevaljalih ljudi plašile su me.+
5 Užad groba okružila me,+
zamke smrti ispriječile su se preda mnom.+
6 U nevolji svojoj prizivao sam Jehovu,
k Bogu sam svojemu vapio.+
Iz hrama svojega on je čuo glas moj,+
vapaj kojim sam pred njim vapio došao je do ušiju njegovih.+
7 Zemlja se zatresla i uzdrmala,+
temelji su se gorski pokrenuli,+
zaljuljali su se jer se on razgnjevio.+
8 Dim je suknuo iz nosnica njegovih i iz usta je njegovih izašla vatra što proždire,+
ražareno ugljevlje iskakalo je od njega.
9 Nagnuo je nebesa i sišao.+
Tamni su oblaci bili pod nogama njegovim.
10 Sjeo je na keruba i doletio,+
dojurio na krilima anđela.+
11 Tamu je učinio skrovištem svojim,+
svuda oko njega kao šator njegov
bili su crni kišni oblaci.+
12 Uz sijevanje munja pred njime su prolazili oblaci njegovi,+
tuča i ugljevlje razgorjelo.+
13 Zagrmio je Jehova na nebesima,+
Svevišnji je pustio glas svoj,+
tuču i ugljevlje razgorjelo.
14 Slao je strijele svoje da ih rasprši,+
munje je odapinjao da ih smete.+
15 Riječna su se korita pokazala+
i otkrili su se temelji zemaljski+
od prijetnje tvoje, Jehova, od silovitog daha nosnica tvojih.+
16 On je pružio ruku s visine, uhvatio me+
i izvukao iz vode duboke.+
17 Izbavio me od jakog neprijatelja mojega+
i od onih što me mrze, jer su jači bili od mene.+
18 Ustajali su na mene u dan nevolje moje,+
ali Jehova mi je bio potpora.+
19 Izveo me na čistinu,+
izbavio me, jer sam mu drag.+
20 Jehova me nagrađuje prema pravednosti mojoj,+
prema čistoći ruku mojih on mi uzvraća.+
21 Jer držao sam se puteva Jehovinih+
i nisam se odmetnuo od Boga svojega.+
22 Jer svi su zakoni njegovi preda mnom+
i odredbe njegove ne odbacujem od sebe.+
23 Čestit sam pred njim+
i čuvam se da prijestup ne učinim.+
24 A Jehova neka mi uzvrati prema pravednosti mojoj,+
prema čistoći ruku mojih pred očima njegovim.+
25 S vjernim postupaš vjerno,+
s čovjekom čestitim čestito,+
26 s onim tko je čist postupaš čisto,+
a pokvarenoga nadmudruješ,+
27 jer ti spašavaš narod u nevolji,+
a oči ohole ponižavaš.+
28 Jer ti pališ svjetiljku moju, Jehova,+
Bog moj tamu moju rasvjetljuje.+
29 Jer uz pomoć tvoju udariti mogu i na družinu razbojničku,+
uz pomoć Boga svojega i na zidine se popeti mogu.+
30 Put je pravoga Boga savršen,+
riječ je Jehovina čista.+
On je štit svima koji kod njega utočište traže.+
31 Jer tko je Bog osim Jehove?+
I tko je stijena osim Boga našega?+
32 Pravi Bog čvrsto me snagom opasuje,+
savršenim čini put moj,+
33 jer mi daje noge kao u košute+
i daje mi da stojim na mjestima za mene visokim.+
34 Ruke moje uči ratovanju,+
pa mišice moje napinju luk bakreni.+
35 Ti mi daješ svoj štit spasenja,+
desnica me tvoja podupire,+
poniznost me tvoja velikim čini.+
36 Praviš mjesta koracima mojim+
i gležnjevi moji ne popuštaju.+
37 Gonim neprijatelje svoje i sustižem ih,
i ne vraćam se dok ih ne istrijebim.+
38 Razbijam ih, tako da ne mogu ustati,+
padaju pod noge moje.+
39 Ti me opasuješ snagom za rat,
rušiš poda me one koji na mene ustaju.+
40 Neprijatelje moje preda mnom u bijeg tjeraš.+
One koji me silno mrze ja satirem.+
41 Oni vape, ali spasitelja nema,+
k Jehovi vape, ali on ih ne uslišava.+
42 Satirem ih kao prah na vjetru,+
kao blato ulično izbacujem ih.+
43 Ti me izbavljaš od prigovaranja naroda mojega.+
Postavljaš me poglavarem narodima.+
Narod koji nisam poznavao služi mi.+
44 Čim za mene čuju, pokoravaju mi se,+
tuđinci podložno k meni dolaze.+
45 Tuđinci venu,
dršćući izlaze iz utvrda svojih.+
46 Živ je Jehova!+ Neka je blagoslovljena Stijena moja+
i neka je uzvišen Bog spasenja mojega!+
47 Pravi Bog daje mi osvetu+
i pokorava mi narode.+
48 Izbavlja me od ljutih neprijatelja mojih.+
Iznad svih koji ustaju na mene ti me podižeš,+
od čovjeka nasilnika izbavljaš me.+
49 Zato te hvalim među narodima, Jehova,+
pjesmom slavim ime tvoje.+
50 Velike pobjede on daje kralju svojemu+
i milost iskazuje pomazaniku svojemu+ —
Davidu i potomstvu njegovu dovijeka.+
Upravitelju. Napjev Davidov.
19 Nebesa objavljuju slavu Božju,+
o djelu ruku njegovih govori svod nebeski.+
2 Dan svaki o tome govori,+
noć svaka znanje otkriva.+
3 Nema tu govora, nema tu riječi,
od njih se glasa ne čuje.+
4 Po cijeloj su zemlji rastegnuli mjerno uže svoje+
i riječi su njihove nakraj svijeta otišle.+
Suncu je na nebesima šator Bog postavio+
5 i ono izlazi kao mladoženja iz svadbene odaje svoje,+
raduje se kao junak što trči po putu.+
6 S jednoga kraja neba polazi,
a na drugom kraju dovršava kruženje svoje,+
i ništa nije skriveno toplini njegovoj.+
7 Zakon+ je Jehovin savršen,+ krijepi dušu.+
Opomena+ je Jehovina pouzdana,+ mudrost daje neiskusnome.+
8 Naredbe+ su Jehovine ispravne,+ vesele srce,+
zapovijed+ je Jehovina čista,+ sjaj daje očima.+
9 Strah+ je Jehovin čist, ostaje zauvijek.
Zakonske odluke+ Jehovine sama su istina,+ posve su pravedne.+
10 Poželjnije su od zlata, od gomile suhoga zlata,+
slađe su od meda,+ od meda što teče iz saća.+
11 I opominju slugu tvojega.+
Tko ih se drži, prima veliku nagradu.+
12 Ali tko će prepoznati pogreške svoje?+
Očisti me od grijeha kojih nisam svjestan!+
13 I od djela oholih čuvaj slugu svojega,+
ne daj da ovladaju mnome!+
Tada ću ti biti potpuno odan+
i čist ću ostati od prijestupa mnogih.
14 Neka riječi usta mojih i razmišljanje srca mojega+
bude ugodno tebi, Jehova, Stijeno moja+ i Otkupitelju moj!+
Upravitelju. Napjev Davidov.
20 Neka te usliši Jehova u dan nevolje!+
Neka te zaštiti ime Boga Jakovljeva!+
2 Neka ti pomoć pošalje sa svetoga mjesta+
i podupre te sa Siona!+
3 Neka se sjeti svih žrtvenih darova tvojih+
i neka prihvati ugojenu žrtvu paljenicu tvoju!+ (Sela)
4 Neka ti dade po želji srca tvojega+
i neka ispuni sve namjere tvoje!+
5 Radosno ćemo klicati zbog spasenja tvojega+
i u ime Boga svojega podignut ćemo zastave svoje.+
Neka ispuni Jehova sve molbe tvoje!+
6 Sada znam da Jehova spašava pomazanika svojega.+
Uslišava ga sa svetih nebesa svojih+
spasonosnim junaštvima desnice svoje.+
7 Jedni govore o kolima, drugi o konjima,+
a mi ćemo govoriti o imenu Jehove, Boga svojega.+
8 Oni se ruše i padaju,+
a mi ustajemo i uspravno stojimo.+
9 Jehova, spasi kralja!+
Uslišit će nas u dan kad ga prizovemo.+
Upravitelju. Napjev Davidov.
21 Jehova, zbog moći tvoje kralj se raduje+
i zbog spasenja tvojega još će se radovati!+
2 Dao si mu ono što mu srce želi+
i nisi odbio želju usana njegovih.+ (Sela)
3 Jer dočekao si ga blagoslovima i dobrima+
i na glavu si mu stavio krunu od suhoga zlata.+
4 Život je od tebe tražio, i ti si mu ga dao,+
produžio si mu dane dovijeka, u svu vječnost.+
5 Velika je slava njegova zbog spasenja koje ti daješ.+
Čašću i veličanstvom zaodjevaš ga.+
6 Bogato blagoslovljenim učinio si ga zauvijek.+
Veseliš ga radošću koju pruža lice tvoje.+
7 Jer kralj se uzda u Jehovu,+
u milost Svevišnjega. Neće posrnuti.+
8 Ruka će tvoja naći sve neprijatelje tvoje,+
desnica će tvoja naći one koji te mrze.
9 Pretvorit ćeš ih u peć užarenu kada dođe vrijeme da se pokaže lice tvoje.+
Progutat će ih Jehova u gnjevu svojemu i vatra će ih proždrijeti.+
10 Porod njihov istrijebit ćeš sa zemlje+
i potomstvo njihovo među sinovima ljudskim.+
11 Jer smjeraju zlo protiv tebe,+
smišljaju zamisli koje ne mogu provesti.+
12 U bijeg ćeš ih natjerati,+
kad lukove svoje uperiš prema licu njihovu.+
13 Uzvisi se u snazi svojoj, Jehova!+
Pjevat ćemo i pjesmom slaviti moć tvoju.+
Upravitelju, za “Košutu u zoru”. Napjev Davidov.
22 Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?+
Zašto si daleko od spasenja mojega,+
daleko od riječi vapaja mojih?+
2 Bože moj, danju te zovem, a ti ne odgovaraš,+
noću te zovem i ne utišavam se.+
3 A ti si svet,+
okružen si hvalama Izraelovim.+
4 U tebe su se uzdali oci naši,+
uzdali su se i ti si ih izbavljao.+
5 K tebi su vapili+ i bili su spašeni.+
U tebe su se uzdali i nisu se osramotili.+
6 A ja sam crv,+ a ne čovjek,
podsmijeh ljudima i prezir narodu.+
7 Svi koji me vide rugaju mi se,+
podrugljivo usta otvaraju, odmahuju glavom, govoreći:+
8 “Jehovi se prepustio.+ Neka ga on spasi!+
Neka ga on izbavi, kad mu je tako drag!”+
9 Jer ti si me izveo iz utrobe majčine,+
ti si mi pouzdanje ulio dok sam bio na grudima majke svoje.+
10 Tebi sam povjeren od rođenja,+
od utrobe majke moje ti si Bog moj.+
11 Ne budi daleko od mene, jer je nevolja blizu,+
jer drugoga pomoćnika nemam!+
12 Mnoštvo bikova mladih opkolilo me,+
jaki bikovi bašanski okružili su me.+
13 Na mene otvaraju usta svoja,+
kao lav koji plijen razdire i riče.+
14 Kao voda ja se razlijevam,+
razdvajaju se sve kosti moje.+
Srce mi je postalo kao vosak,+
rastapa se duboko u nutrini mojoj.+
15 Sasušila se snaga moja kao komad razbijene posude zemljane+
i jezik mi se zalijepio za nepce,+
u prah smrtni polažeš me.+
16 Jer psi su me opkolili,+
gomila zlotvora okružila me.+
Kao lav navalili su na ruke i noge moje.+
17 Sve kosti svoje izbrojiti mogu.+
Oni gledaju, zure u mene.+
18 Haljine moje dijele među sobom+
i ždrijeb bacaju za odjeću moju.+
19 Ali ti, Jehova, ne budi daleko!+
Snago moja,+ pohitaj meni u pomoć!+
20 Izbavi dušu moju od mača,+
dušu moju jedinu od šape pseće,+
21 spasi me od usta lavljih,+
usliši me i spasi od rogova bikova divljih!+
22 Objavljivat ću ime tvoje+ braći svojoj,+
usred mnoštva okupljena hvalit ću te.+
23 Vi koji se bojite Jehove, hvalite ga!+
Svi koji ste potomstvo Jakovljevo, slavite ga!+
Budite u strahu pred njim, svi koji ste potomstvo Izraelovo!+
24 Jer nevolju nevoljnikovu on ne prezire+
niti mu se ona gadi.+
Lice svoje nije okrenuo od njega+
i čuo ga je kad je k njemu za pomoć zavapio.+
25 Zbog djela tvojih hvalit ću te usred velikog mnoštva okupljenog,+
zavjete svoje izvršit ću pred onima koji se njega boje.+
26 Krotki će jesti i nasititi se,+
hvalit će Jehovu oni koji ga traže.+
Srce vaše neka živi zauvijek!+
27 Sjetit će se Jehove svi krajevi zemaljski i obratiti se k njemu.+
I plemena svih naroda poklonit će se pred tobom.+
28 Jer Jehovi pripada vlast kraljevska,+
on vlada narodima.+
29 Svi na zemlji koji se ponose bogatstvom svojim jest će i pokloniti se,+
pred njim će koljena saviti svi koji u prah odlaze,+
i nitko neće dušu svoju na životu sačuvati.+
30 Potomstvo će njemu služiti,+
o Jehovi će se govoriti idućem naraštaju.+
31 Doći će i pričati o pravednosti njegovoj+
narodu koji će se roditi, govoreći da je On to učinio.+
Napjev Davidov.
23 Jehova je Pastir moj.+
Ništa mi neće nedostajati.+
2 Na pašnjacima zelenim počinak mi daje,+
vodi me na počivališta što vodom obiluju.+
3 Dušu moju krijepi,+
vodi me stazama pravednim radi imena svojega.+
4 Da i dolinom guste tame pođem,+
neću se bojati zla,+
jer si ti sa mnom,+
štap tvoj i palica tvoja tješe me.+
5 Stol preda mnom prostireš ispred onih koji mi se protive.+
Uljem si namazao glavu moju.+
Čaša se moja prelijeva.+
6 Dobrota i milost pratit će me sve dane života mojega+
i prebivat ću u domu Jehovinu dane mnoge.+
Psalam Davidov. Napjev.
24 Jehovi pripada zemlja i sve što je na njoj,+
svijet i oni koji žive na njemu.+
2 Jer na morima on ju je utemeljio+
i na rijekama ju je učvrstio.+
3 Tko može uzići na goru Jehovinu+
i tko može stati na svetome mjestu njegovu?+
4 “Onaj kome su ruke nevine i srce čisto,+
koji ne omalovažava dušu Moju
i ne zaklinje se lažno.”+
5 On će dobiti blagoslov od Jehove+
i pravedan će biti pred Bogom spasenja svojega.+
6 To je naraštaj onih koji ga traže,
onih koji traže lice tvoje, Bože Jakovljev.+ (Sela)
7 “Vrata, podignite glave svoje,+
dižite se, vrata prastara,+
da uđe slavni Kralj!”+
8 “A tko je taj slavni Kralj?”+
“Jehova, silan i moćan,+
Jehova, moćan u boju.”+
9 “Vrata, podignite glave svoje,+
podignite ih, vrata prastara,
da uđe slavni Kralj!”+
10 “A tko je on, taj slavni Kralj?”
“Jehova nad vojskama — on je slavni Kralj!”+ (Sela)
Psalam Davidov.
א [alef]
25 K tebi, Jehova, podižem dušu svoju.+
ב [bet]
2 Bože moj, u tebe se uzdam,+
ne daj da se osramotim!
Ne daj da neprijatelji moji likuju nada mnom!+
ג [gimel]
3 Nitko tko se uzda u tebe neće se osramotiti.+
Osramotit će se oni koji uzalud nevjerno postupaju.+
ד [dalet]
4 Daj da upoznam puteve tvoje, Jehova,+
nauči me stazama svojim!+
ה [he]
5 Uputi me da hodim u istini tvojoj i pouči me,+
jer ti si Bog spasenja mojega!+
ו [vau]
U tebe se uzdam cijeli dan.+
ז [zajin]
6 Sjeti se, Jehova, milosrđa svojega+ i milosti svoje,+
jer postoje otkako je vijeka!+
ח [het]
7 Grijeha mladosti moje i prijestupa mojih nemoj se sjećati!+
Po milosti svojoj sjeti me se,+
radi dobrote svoje, Jehova!+
ט [tet]
8 Dobar je i pravedan Jehova.+
Zato grešnike uči pravome putu.+
י [jod]
9 Krotke će uputiti da žive po zakonu njegovu,+
učit će krotke putu svojemu.+
כ [kaf]
10 Sve su staze Jehovine milost i istina
za one koji se drže saveza njegova+ i opomena njegovih.+
ל [lamed]
11 Radi imena svojega, Jehova,+
oprosti mi prijestup moj, jer je velik!+
מ [mem]
12 Koji se to čovjek boji Jehove?+
On će ga poučiti putu koji odabere.+
נ [nun]
13 Duša će njegova u dobru počivati+
i potomstvo će njegovo zaposjesti zemlju.+
ס [samek]
14 Jehova je prisan s onima koji ga se boje+
i savez svoj on im obznanjuje.+
ע [ajin]
15 Oči su moje stalno upravljene k Jehovi,+
jer on mi noge iz mreže izvlači.+
פ [pe]
16 Okreni k meni lice svoje i smiluj mi se,+
jer sam osamljen i u nevolji!+
צ [cade]
17 Umnožili su se jadi srca mojega,+
od tjeskoba mojih izbavi me!+
ר [reš]
18 Vidi nevolju moju i muku moju+
i oprosti mi sve grijehe moje!+
19 Vidi kako je mnogo neprijatelja mojih+
i kako me mržnjom nasilničkom mrze!+
ש [šin]
20 Čuvaj dušu moju i izbavi me!+
Ne daj da se osramotim, jer ti si utočište moje!+
ת [tau]
21 Čestitost i pravednost neka me čuvaju,+
jer u tebe se uzdam.+
22 Bože, iskupi Izraela iz svih nevolja njegovih!+
Psalam Davidov.
26 Sudi mi,+ Jehova, jer ja živim čestito!+
U Jehovu se uzdam, da se ne bih pokolebao.+
2 Ispitaj me, Jehova, i iskušaj me,+
pročisti bubrege moje i srce moje!+
3 Jer milost tvoja pred očima je mojim,
ja hodim u istini tvojoj.+
4 Ne sjedim s ljudima koji neistinu govore+
i ne odlazim k onima koji prikrivaju kakvi su.+
5 Mrzim društvo zlotvora+
i sa zlima ne sjedim.+
6 Oprat ću ruke da pokažem nevinost svoju+
i obilazit ću žrtvenik tvoj, Jehova,+
7 da se čuju zahvale moje+
i da objavim sva čudesna djela tvoja.+
8 Jehova, ljubim dom u kojem ti prebivaš+
i mjesto gdje obitava slava tvoja.+
9 Nemoj pogubiti dušu moju s grešnicima+
ni život moj s ljudima koji su krivi za krv,+
10 kojima su zlodjela u rukama+
i kojima je desnica puna mita!+
11 A ja ću živjeti čestito.+
Iskupi me+ i budi milostiv prema meni.+
12 Noga će moja stajati na ravnome,+
u mnoštvima okupljenim blagoslivljat ću Jehovu.+
Psalam Davidov.
27 Jehova je svjetlost moja+ i spasenje moje.+
Koga da se bojim?+
Jehova je tvrđava života mojega.+
Pred kime da strepim?+
2 Kad su mi se zlotvori približili da mi tijelo izjedu+
— protivnici moji i neprijatelji moji+ —
posrnuli su i pali.+
3 Da se tabor protiv mene utabori,+
srce se moje neće bojati.+
Da se rat protiv mene podigne,+
i tada bih se u Boga uzdao.+
4 Za jedno molim Jehovu,+
samo to tražim,+
da živim u domu Jehovinu sve dane života svojega,+
kako bih promatrao dobrotu Jehovinu+
i divio se hramu njegovu.+
5 Jer u dan nevolje zaklonit će me u skrovištu svojemu,+
sakrit će me u skrovitom zaklonu, u šatoru svojemu,+
visoko na stijenu postavit će me.+
6 Zato će se glava moja izdignuti visoko iznad neprijatelja mojih koji su svuda oko mene+
i prinosit ću u šatoru njegovu na žrtvu poklike radosne,+
pjevat ću Jehovi i pjesmom ga hvaliti.+
7 Čuj, Jehova, kad zovem glasom svojim,+
smiluj mi se i usliši me!+
8 Srce moje ponavlja zapovijed tvoju: “Tražite lice moje!”+
Jehova, tražit ću lice tvoje.+
9 Ne okreći od mene lice svoje!+
Ne odbacuj u gnjevu slugu svojega!+
Budi pomoć moja!+
Ne napuštaj me i ne ostavljaj me, Bože spasenja mojega!+
10 Ako me otac i majka ostave,+
Jehova će me prihvatiti.+
11 Pouči me, Jehova, putu svojemu+
i vodi me stazom čestitosti da zaštićen budem od neprijatelja svojih!
12 Nemoj me predati duši protivnika mojih,+
jer na mene su ustali lažni svjedoci+
i onaj iz kojega nasilje izbija!+
13 Da nisam vjerovao da ću vidjeti dobrotu Jehovinu u zemlji živih, gdje bih sad bio?+
14 Uzdaj se u Jehovu,+ budi hrabar i neka jako bude srce tvoje!+
Uzdaj se u Jehovu!+
Psalam Davidov.
28 Tebe, Jehova, zovem.+
Stijeno moja, nemoj se oglušiti na mene,+
nemoj biti nijem prema meni,+
da ne budem kao oni koji u jamu odlaze!+
2 Čuj glas usrdnih molitvi mojih kad k tebi vapim,
kad podižem ruke svoje+ prema najskrovitijoj prostoriji svetoga mjesta tvojeg!+
3 Nemoj me ukloniti zajedno sa zlima i s onima koji zlo čine,+
koji govore miroljubivo s bližnjima svojim,+ a zlo im je u srcu!+
4 Daj im po djelima njihovim+
i po zloći postupaka njihovih!+
Po djelu ruku njihovih daj im!+
Plati im za ono što čine!+
5 Jer ne mare za ono što Jehova čini+
ni za djelo ruku njegovih.+
On će ih porušiti i neće ih sagraditi.
6 Neka je blagoslovljen Jehova, jer je čuo glas usrdnih molitvi mojih!+
7 Jehova je snaga moja+ i štit moj.+
U njega se pouzdalo srce moje+
i pomoć sam dobio, pa srce moje kliče.+
Pjesmom ću ga hvaliti.+
8 Jehova je snaga narodu svojemu+
i tvrđava što veličanstveno spasenje donosi pomazaniku svojemu.+
9 Spasi narod svoj i blagoslovi nasljedstvo svoje,+
pasi ih i nosi ih dovijeka!+
Napjev Davidov.
29 Priznajte Jehovu, vi koji ste moćni,
dajte slavu Jehovi i priznajte moć njegovu!+
2 Dajte Jehovi slavu dostojnu imena njegova!+
Poklonite se Jehovi u krasnom i svetom ruhu!+
3 Glas je Jehovin iznad voda,+
Bog je slavni+ zagrmio.+
Jehova je iznad mnogih voda.+
4 Glas je Jehovin silan,+
glas je Jehovin veličanstven.+
5 Glas Jehovin cedre lomi,
lomi Jehova cedre libanonske+
6 i čini da skaču poput teleta,+
Libanon i Sirjon+ kao sinovi bikova divljih.
7 Glas Jehovin reže plamenom ognjenim,+
8 od glasa Jehovina pustinja se bolno previja,+
Jehova čini da se pustinja kadeška+ od boli previja.
9 Od glasa Jehovina prerano se košute porađaju,+
šume on ogoljuje.+
U hramu njegovu svi govore: “Slava Bogu!”+
10 Nad potopom Jehova stoluje,+
Jehova sjedi kao kralj dovijeka.+
11 Jehova će dati snagu narodu svojemu.+
Jehova će blagosloviti narod svoj mirom.+
Napjev. Pjesma za svečanost otvorenja dvora.+ Psalam Davidov.
30 Uzvisivat ću te, Jehova, jer si me podigao+
i nisi dao da neprijatelji moji likuju nada mnom.+
2 Jehova, Bože moj, k tebi sam vapio, i ti si me izliječio.+
3 Jehova, podigao si dušu moju iz groba,+
sačuvao si me na životu, da ne odem u jamu.+
4 Pjesmom slavite Jehovu, vi koji ste mu vjerni,+
upućujte hvale svetom imenu njegovu,+
5 jer gnjev njegov traje samo tren,+
a milost njegova čitav život!+
Uvečer možda dođe plač,+ ali jutro donosi radosno klicanje.+
6 Rekao sam u miru svojemu:+
“Nikad neću posrnuti.”+
7 Jehova, po milosti svojoj goru si moju utvrdio u snazi.+
Okrenuo si lice svoje i ja sam se smeo.+
8 Tebe sam, Jehova, zvao.+
Jehovu sam za milost usrdno molio.+
9 Kakva je korist od krvi moje kad odem u jamu grobnu?+
Hoće li te prah hvaliti?+ Hoće li on pričati o istinoljubivosti tvojoj?+
10 Čuj, Jehova, i smiluj mi se!+
Jehova, budi pomoćnik moj!+
11 Ti si tugu moju u ples pretvorio,+
skinuo si s mene kostrijet i veseljem me opasuješ,+
12 da bi te cijelo biće moje pjesmom hvalilo i da ne bi šutjelo.+
Jehova, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!+
Upravitelju. Napjev Davidov.
31 Ti si, Jehova, utočište moje.+
Ne daj da se ikada osramotim!+
U pravednosti svojoj izbavi me!+
2 Prigni k meni uho svoje!+
Izbavi me brzo!+
Budi mi tvrđava kamena,+
kuća utvrđena, da me spasiš!+
3 Jer ti si hrid moja i tvrđava moja,+
zbog imena svojega+ vodit ćeš me i upućivati.+
4 Izvući ćeš me iz mreže koju su mi potajno namjestili,+
jer ti si utvrda moja.+
5 U tvoju ruku povjeravam duh svoj.+
Ti si me otkupio,+ Jehova, Bože istine.+
6 Mrzim one koji štuju idole bezvrijedne i ništavne.+
Ja se u Jehovu uzdam.+
7 Veselit ću se i radovati milosti tvojoj,+
što si pogledao na nevolju moju.+
Ti poznaješ tjeskobe duše moje+
8 i nisi me predao u ruku neprijatelju.+
Noge si moje na čistinu postavio.+
9 Smiluj mi se, Jehova, jer sam u tjeskobi!+
Od jada je oslabilo oko moje,+ duša moja i utroba moja.+
10 Jer život se moj bliži kraju od tuge+
i godine moje od uzdisanja.+
Zbog prijestupa mojega iscrpila se snaga moja+
i kosti su moje oslabile.+
11 Svima koji mi se protive+ podsmijeh sam postao,+
podsmijeh veliki bližnjima svojim,+
jeza znancima svojim.+
Kad me vide vani, bježe od mene.+
12 Kao mrtvac kojega nema u srcima drugih, ja sam zaboravljen,+
postao sam kao posuda razbijena,+
13 jer čujem zao glas od mnogih,+
strah je posvuda.+
Kad se kao jedan skupljaju protiv mene,+
tada smišljaju kako da uzmu dušu moju.+
14 Ali ja se uzdam u tebe, Jehova.+
Govorim: “Ti si Bog moj.”+
15 Dani su moji u tvojoj ruci.+
Izbavi me iz ruke neprijatelja mojih i od progonitelja mojih!+
16 Neka zasja lice tvoje nad slugom tvojim!+
Spasi me milošću svojom!+
17 Jehova, ne daj da se osramotim, jer tebe prizivam!+
Neka se zli osramote,+
neka zamuknu u grobu!+
18 Neka zanijeme usne lažljive,+
koje govore protiv pravednika,+ neobuzdano u oholosti i preziru!+
19 Kako je velika dobrota tvoja,+ koju čuvaš za one koji te se boje,+
koju onima što kod tebe utočište traže iskazuješ
pred sinovima ljudskim!+
20 U skrovitom zaklonu u blizini svojoj sklonit ćeš ih+
od urota ljudskih.+
U sjenici svojoj sakrit ćeš ih od jezika svadljivih.+
21 Neka je blagoslovljen Jehova,+
jer mi je pokazao milost+ svoju čudesnu u gradu u nevolji!+
22 A ja sam prestravljen rekao:+
“Istrijebit će me ispred očiju tvojih.”+
Sigurno si čuo glas usrdnih molitvi mojih kad sam k tebi vapio.+
23 Ljubite Jehovu, svi koji ste mu vjerni!+
Jehova čuva vjerne,+
a obilno uzvraća svima koji se vladaju oholo.+
24 Budite hrabri, i neka vam srce bude jako,+
svima vama koji čekate Jehovu!+
Psalam Davidov. Maskil.
32 Sretan je onaj kojemu je prijestup oprošten, kojemu je grijeh pokriven.+
2 Sretan je čovjek kojemu Jehova ne uračunava krivnju+
i u čijem srcu nema prijevare.+
3 Kad sam šutio, kosti su mi se osušile od neprestana jecanja.+
4 Jer danju i noću ruka me tvoja pritiskala.+
Nestalo je soka životnog u meni kao za žege ljetne.+ (Sela)
5 Grijeh sam ti svoj napokon priznao i krivnju svoju nisam prikrio.+
Rekao sam: “Priznat ću Jehovi prijestupe svoje.”+
I ti si oprostio krivnju grijeha mojih.+ (Sela)
6 Zato će se svatko tko ti je vjeran moliti tebi+
dok te se još može naći.+
Bujice voda mnogih njega neće ni dotaknuti.+
7 Ti si zaklon moj, ti ćeš me čuvati od tjeskobe.+
Okružit ćeš me radosnim klicanjem zbog izbavljenja.+ (Sela)
8 “Razboritim ću te učiniti i poučit ću te putu kojim trebaš ići.+
Savjetovat ću te, oko je moje na tebi.+
9 Ne budite kao konj ili mula bez razuma,+
kojima silinu treba obuzdavati uzdom ili povocem+
prije nego ti se primaknu!”+
10 Mnoge boli ima onaj tko je zao,+
a tko se uzda u Jehovu, okružuje ga milost.+
11 Radujte se Jehovi i veselite se, pravednici!+
Kličite radosno, svi koji ste srca čestita!+
33 Kličite radosno, pravednici, zbog Jehove!+
Čestitima priliči da upućuju hvale.+
2 Zahvaljujte Jehovi uz harfu,+
na glazbalu s deset žica+ svirajte mu!
3 Pjevajte mu pjesmu novu,+
svirajte na žicama najbolje što možete, radosno uzvikujući!+
4 Jer riječ je Jehovina ispravna+
i pouzdan je on u svim djelima svojim.+
5 On ljubi pravednost i pravdu.+
Milosti Jehovine puna je zemlja.+
6 Riječju Jehovinom nebesa su sazdana+
i dahom usta njegovih sva vojska njihova.+
7 Branom sakuplja vode morske,+
uzburkane vode u spremišta stavlja.
8 Neka se svi na zemlji boje Jehove!+
Neka su u strahu pred njim svi koji na zemlji žive!+
9 Jer on je rekao i nastalo je,+
on je zapovjedio i postalo je.+
10 Jehova razbija namjere narodima,+
pomisli narodima osujećuje.+
11 Namjera Jehovina ostaje dovijeka,+
pomisli srca njegova iz naraštaja u naraštaj.+
12 Sretan je narod kojemu je Bog Jehova,+
narod koji je on odabrao sebi za nasljedstvo.+
13 S nebesa Jehova gleda,+
vidi sve sinove ljudske.+
14 S mjesta na kojem prebiva+
promatra sve koji žive na zemlji.
15 On oblikuje srce svima njima,+
pazi na sva djela njihova.+
16 Kralja ne spašava vojska velika+
niti čovjeka silnog izbavlja snaga velika.+
17 Varljiva je nada da će konj spasenje donijeti,+
velikom snagom svojom on ne izbavlja.+
18 Gle, oko je Jehovino upravljeno na one koji ga se boje,+
na one koji čekaju milost njegovu,+
19 da izbavi dušu njihovu od smrti+
i da ih sačuva na životu u vrijeme gladi.+
20 Duša naša čeka Jehovu.+
On je pomoćnik naš i štit naš.+
21 Jer zbog njega se srce naše raduje,+
jer u sveto ime njegovo mi se uzdamo.+
22 Neka milost tvoja, Jehova, bude nad nama,+
jer čekamo tebe!+
Psalam Davidov, kad se pravio ludim+ pred Abimelekom, pa ga je ovaj otjerao, te je on otišao.
א [alef]
34 Blagoslivljat ću Jehovu u svako doba,+
hvala će njegova stalno biti u ustima mojim.+
ב [bet]
2 Jehovom će se dičiti duša moja,+
krotki će čuti i radovati se.+
ג [gimel]
3 Veličajte Jehovu sa mnom,+
uzvisujmo ime njegovo zajedno!+
ד [dalet]
4 Tražio sam Jehovu i on mi je odgovorio,+
od svih strahova mojih oslobodio me.+
ה [he]
5 Gledali su u njega i zablistali,+
lica se njihova ne mogu postidjeti.+
ז [zajin]
6 Nevoljnik je ovaj zazvao i Jehova ga je čuo.+
Iz svih nevolja njegovih spasio ga je.+
ח [het]
7 Anđeo Jehovin utaboren stoji oko onih koji se Boga boje+
i izbavlja ih.+
ט [tet]
8 Kušajte i vidite da je dobar Jehova,+
sretan je čovjek kojemu je on utočište!+
י [jod]
9 Bojte se Jehove, svete sluge njegove,+
jer nema oskudice onima koji ga se boje!+
כ [kaf]
10 Čak i lavovi mladi imaju malo i gladuju,+
a onima koji traže Jehovu neće nedostajati nikakva dobra.+
ל [lamed]
11 Dođite, sinovi moji, poslušajte me,+
učit ću vas strahu Jehovinom!+
מ [mem]
12 Koji se čovjek raduje životu+
i volio bi vidjeti mnogo dana dobrih?+
נ [nun]
13 Čuvaj jezik svoj od zla+
i usne svoje da ne govore prijevare!+
ס [samek]
14 Kloni se zla i čini dobro,+
traži mir i idi za njim!+
ע [ajin]
15 Oči Jehovine gledaju pravednike+
i uši njegove slušaju vapaj njihov.+
פ [pe]
16 Lice je Jehovino protiv onih koji zlo čine,+
da bi istrijebio sa zemlje spomen na njih.+
צ [cade]
17 Zavapili su pravednici i Jehova ih je čuo+
i iz svih nevolja njihovih izbavio ih je.+
ק [kof]
18 Jehova je blizu onih koji su slomljena srca+
i spašava one koji su skršena duha.+
ר [reš]
19 Mnoge nevolje ima pravednik,+
ali Jehova ga iz svih izbavlja.+
ש [šin]
20 On čuva sve kosti njegove,
nijedna od njih nije slomljena.+
ת [tau]
21 Nevolja će ubiti zloga+
i koji mrze pravednika snosit će krivnju.+
22 Jehova otkupljuje dušu slugu svojih+
i nitko kome je on utočište neće biti kriv.+
Psalam Davidov.
35 Jehova, ti vodi parnicu moju protiv protivnika mojih,+
ratuj protiv onih koji protiv mene ratuju!+
2 Uzmi štit mali i veliki+
i ustani meni u pomoć,+
3 izvuci koplje i sjekiru dvostruku i dočekaj progonitelje moje!+
Reci duši mojoj: “Ja sam spasenje tvoje!”+
4 Neka posramljeni i poniženi budu oni koji gone dušu moju!+
Neka uzmaknu i neka se posrame oni koji mi zlo smišljaju!+
5 Neka budu kao pljeva pred vjetrom+
i neka ih anđeo Jehovin tjera!+
6 Put njihov neka bude taman i klizav+
i neka ih anđeo Jehovin goni!
7 Jer bez razloga su mi jamu s mrežom potajno namjestili,+
bez razloga su je iskopali za dušu moju.+
8 Neka dođe na njega propast kojoj se ne nada+
i neka se ulovi u mrežu koju je sam postavio,+
propast neka ga snađe kad padne u nju!+
9 A duša moja neka se veseli Jehovi,+
neka se raduje spasenju njegovu!+
10 Neka sve kosti moje kažu:+
“Jehova, tko je kao ti,+
koji izbavljaš nevoljnika od onoga koji je jači od njega,+
nevoljnika i siromaha od onoga koji ga pljačka?”+
11 Ustali su svjedoci nasilnici,+
pitaju me za ono što ne znam.+
12 Vraćaju mi zlo za dobro,+
bolan gubitak nanose duši mojoj.+
13 A kad su se oni razboljeli, ja sam kostrijet nosio,+
postom sam žalostio dušu svoju+
i na prsa mi se vraćala molitva moja.+
14 Zabrinut za prijatelja, za brata svojega,+
hodao sam uokolo kao onaj koji za majkom tuguje.+
Pogurio sam se od žalosti.
15 A kad sam ja krivi korak učinio, oni su se radovali i okupljali se,+
sakupljali su se protiv mene,+
udarajući na me kad se nisam nadao,+
razdirali su me i nisu šutjeli.+
16 Otpadnici koji se rugaju da bi kruha dobili+
škrguću na mene zubima svojim.+
17 Jehova, dokle ćeš to gledati?+
Otmi dušu moju od razorna nasrtanja njihova,+
dušu moju jedinu od lavova mladih!+
18 Hvalit ću te usred velikog mnoštva okupljenog,+
među narodom brojnim tebe ću hvaliti.+
19 Neka se ne raduju nada mnom oni što su mi bez razloga neprijatelji,+
neka ne namiguju pakosno oni koji me bez razloga mrze!+
20 Jer oni ne govore riječi mira,+
nego protiv mirnih na zemlji
prijevare smišljaju.+
21 Razjapljuju usta svoja na mene.+
Govore: “Neka! Neka! Okom svojim vidimo zlo tvoje!”+
22 Ti vidiš, Jehova.+ Nemoj šutjeti!+
Jehova, ne budi daleko od mene!+
23 Ustani, probudi se za sud moj,+
Bože moj, Jehova, za parnicu moju!+
24 Sudi mi prema pravednosti svojoj, Jehova, Bože moj,+
i neka se oni ne raduju nada mnom!+
25 Neka ne govore u srcu svojemu: “To je htjela duša naša!”+
Neka ne govore: “Progutali smo ga!”+
26 Neka se postide i posrame svi+
koji se raduju nevolji mojoj!+
Neka se zaodjenu sramotom+ i poniženjem oni koji se oholo podižu na mene!+
27 Neka kliču radosno i vesele se oni koji se raduju pravednosti mojoj+
i neka uvijek govore:+
“Neka se veliča Jehova, koji se raduje miru sluge svojega!”+
28 I neka jezik moj tiho govori o pravednosti tvojoj,+
po cijeli dan o hvali tvojoj!+
Upravitelju. Od sluge Jehovinog, Davida.
36 Zlome prijestup govori u srcu njegovu,+
nema straha Božjeg pred očima njegovim.+
2 Jer previsoko misli o samome sebi+
da bi uvidio prijestup svoj i zamrzio ga.+
3 Riječi su usta njegovih zlo i prijevara,+
više nije dovoljno razborit da bi dobro činio.+
4 Zlo smišlja na postelji svojoj.+
Stoji na putu koji nije dobar.+
Zlo ne odbacuje.+
5 Jehova, tvoja je milost do nebesa,+
do oblaka je vjernost tvoja.+
6 Pravednost je tvoja poput gora tvojih, Bože,+
zakon je tvoj bezdan vodeni.+
Čovjeka i životinju ti spašavaš, Jehova.+
7 Kako je dragocjena milost tvoja, Bože!+
U sjeni krila tvojih sinovi ljudski utočište nalaze.+
8 Obilno piju izobilje kuće tvoje,+
bujicom užitaka svojih ti ih napajaš.+
9 Jer u tebe je izvor života,+
tvojom svjetlošću mi vidimo svjetlost.+
10 Neka milost tvoja ostane na onima koji te poznaju+
i pravednost tvoja na onima koji su čestita srca!+
11 Ne daj da na mene dođe noga ohola,+
i ruka zlih neka me ne učini lutalicom!+
12 Gle, padaju oni koji zlo čine,+
oboreni bivaju i ne mogu ustati!+
Psalam Davidov.
א [alef]
37 Nemoj se žestiti zbog onih koji zlo čine!+
Nemoj zavidjeti onima koji nepravdu čine!+
2 Jer kao trava brzo će uvenuti,+
kao mlada trava zelena oni će usahnuti.+
ב [bet]
3 Uzdaj se u Jehovu i čini dobro,+
živi na zemlji i postupaj vjerno!+
4 Neka Jehova bude radost tvoja,+
pa ćeš dobiti od njega što ti srce želi!+
ג [gimel]
5 Prebaci na Jehovu životne brige svoje,+
pouzdaj se u njega+ i on će ti pomoći!+
6 I izvest će pravednost tvoju kao svjetlost+
i pravdu tvoju kao podne.+
ד [dalet]
7 Šuti pred Jehovom+
i željno ga čekaj!+
Nemoj se žestiti na onoga tko je uspješan na putu svojemu,+
na čovjeka koji čini ono što je zamislio!+
ה [he]
8 Odbaci gnjev i ostavi srdžbu,+
nemoj se žestiti — to samo vodi u zlo!+
9 Jer oni koji čine zlo bit će istrijebljeni,+
a oni koji se uzdaju u Jehovu posjedovat će zemlju.+
ו [vau]
10 Još malo i zloga više neće biti.+
Pogledat ćeš na mjesto njegovo, a njega neće biti.+
11 A krotki će posjedovati zemlju+
i uživat će u obilju mira.+
ז [zajin]
12 Zli smišlja spletke protiv pravednoga+
i zubima škrguće na njega.+
13 Jehova mu se smije,+
jer vidi da dolazi dan pogibli njegove.+
ח [het]
14 Zli potežu mač i napinju luk+
da obore nevoljnika i siromaha,+
da pobiju one koji su čestiti na putu svojemu.+
15 Mač će im vlastiti u srce ući+
i lukovi njihovi slomit će se.+
ט [tet]
16 Bolje je malo što ima pravednik+
nego izobilje koje imaju mnogi zli.+
17 Jer ruke će se zlima slomiti,+
a Jehova će poduprijeti pravednike.+
י [jod]
18 Pozna Jehova život čestitih+
i nasljedstvo će njihovo trajati dovijeka.+
19 Neće se oni osramotiti u vrijeme nevolje,+
u dane gladi bit će siti.+
כ [kaf]
20 Jer zli će propasti,+
neprijatelji Jehovini bit će kao paša najbujnija —
nestat će,+ u dimu će nestati.+
ל [lamed]
21 Zli posuđuje i ne vraća,+
a pravednik je milostiv i daje darove.+
22 Oni koje on blagoslovi posjedovat će zemlju,+
a oni koje on prokune bit će istrijebljeni.+
מ [mem]
23 Jehova utvrđuje korake čovjeku+
i raduje se putu njegovu.+
24 Ako i posrne, neće pasti,+
jer ga Jehova drži za ruku.+
נ [nun]
25 Bio sam mlad i ostario sam,+
ali nikad nisam vidio pravednika ostavljena,+
niti djecu njegovu da prose kruha.+
26 Uvijek je milostiv i daje u zajam,+
a potomstvo njegovo očekuju blagoslovi.+
ס [samek]
27 Zla se kloni i čini dobro,+
i živjet ćeš dovijeka!+
28 Jer Jehova ljubi pravdu+
i neće ostaviti one koji su mu vjerni.+
ע [ajin]
Dovijeka će oni biti zaštićeni,+
a potomstvo zlih bit će istrijebljeno.+
29 Pravednici će posjedovati zemlju+
i živjet će na njoj zauvijek.+
פ [pe]
30 Usta pravednikova tiho kazuju mudrost,+
a jezik njegov govori pravo.+
31 U srcu mu je zakon Boga njegova,+
koraci njegovi neće biti nesigurni.+
צ [cade]
32 Zli vreba pravednoga+
i gleda da ga ubije.+
33 Ali Jehova ga neće prepustiti ruci njegovoj+
i neće ga proglasiti zlim kad mu se bude sudilo.+
ק [kof]
34 Uzdaj se u Jehovu i drži se puta njegova!+
On će te uzvisiti i zemlju ćeš u posjed uzeti.+
Kad zli budu istrijebljeni, ti ćeš to vidjeti.+
ר [reš]
35 Vidio sam zloga kako je nasilan+
i širi se kao drvo razgranato na tlu domaćem.+
36 Ali prošao je i nema ga više,+
tražio sam ga, ali nije ga se moglo naći.+
ש [šin]
37 Gledaj čestitoga i promatraj pravednoga,+
jer će budućnost toga čovjeka biti mirna!+
38 A prijestupnici će svi biti istrijebljeni,+
propast će budućnost zlih.+
ת [tau]
39 Od Jehove je spasenje pravednih,+
on je utvrda njihova u vrijeme nevolje.+
40 Jehova će im pomoći i izbavit će ih.+
Izbavit će ih od zlih i spasiti ih,+
jer on je utočište njihovo.+
Napjev Davidov, za prisjećanje.
38 Jehova, nemoj me ukoravati u srdžbi svojoj,+
niti me kažnjavati u gnjevu svojemu!+
2 Jer strijele su se tvoje duboko u mene zabole+
i ruka me tvoja pritišće.+
3 Nema zdrava mjesta na tijelu mojem zbog osude tvoje.+
Nema mira kostima mojim zbog grijeha mojega.+
4 Jer prijestupi su se moji prelili preko glave moje,+
kao težak teret preteški su za mene.+
5 Rane moje zaudaraju, gnoje se,
zbog ludosti moje.+
6 Nemir me obuzeo, pogurio sam se jako,+
po cijeli dan hodam žalostan.+
7 Jer bokovi moji gore
i nema zdrava mjesta na tijelu mojemu.+
8 Iznemogao sam i slomljen sam posve,
stenjem od jecanja srca svojega.+
9 Jehova, pred tobom su sve želje moje,
i uzdisanje moje nije skriveno od tebe.+
10 Srce moje lupa jako, snaga me moja ostavila
i svjetlost očiju mojih nije više sa mnom.+
11 Oni koji su me ljubili i koji su mi drugovi bili stoje podalje od muke moje,+
oni koji su mi prijatelji bili stoje daleko.+
12 A oni koji traže dušu moju postavljaju mi zamke+
i koji mi zlo spremaju govore o nevoljama+
i o prijevarama mrmljaju po cijeli dan.+
13 A ja sam kao gluh, ne slušam,+
kao nijem, ne otvaram usta svoja.+
14 Postao sam poput čovjeka koji ne čuje
i odgovorom usta ne pravdam se.
15 Jer tebe, Jehova, čekam,+
ti daješ odgovor, Jehova, Bože moj.+
16 Jer rekao sam: “Kad ti ne bi odgovorio, oni bi se radovali nada mnom.+
Kad bi mi noga posrnula,+ oholo bi se podizali na me.”+
17 Jer umalo sam krivi korak učinio+
i bol je moja preda mnom bila neprestano.+
18 Jer kazao sam prijestup svoj,+
tjeskoban sam postao zbog grijeha svojega.+
19 A neprijatelji su moji puni snage, osilili su se+
i umnožili su se oni koji me bez razloga mrze.+
20 I vraćaju mi zlo za dobro,+
protive mi se zato što za dobrom idem.+
21 Nemoj me ostaviti, Jehova!
Bože moj, ne budi daleko od mene!+
22 Požuri meni u pomoć,+
Jehova, ti si spasenje moje!+
Upravitelju, za jedutun.+ Napjev Davidov.
39 Rekao sam: “Čuvat ću puteve svoje+
da ne zgriješim jezikom svojim.+
Postavit ću brnjicu kao stražu na ustima svojim,+
sve dok je zlotvor preda mnom.”+
2 Zanijemio sam i utihnuo,+
šutio sam o onome što je dobro,+
i bol je moja otjerana.
3 Srce se moje raspalilo u meni,+
dok sam uzdisao vatra je gorjela.
Rekao sam jezikom svojim:
4 “Daj mi, Jehova, da saznam koliko brzo dolazi kraj moj+
i koliko je malo dana mojih,+
da bih spoznao koliko sam prolazan!+
5 Evo, učinio si dane moje malobrojnima,+
životni je vijek moj kao ništa pred tobom.+
Svaki je čovjek zemaljski, makar stajao čvrsto, samo dah.+ (Sela)
6 Uistinu čovjek kao sjena hoda.+
Doista se ljudi uzalud razmeću.+
Čovjek imetak zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti.+
7 A sada, čemu da se nadam, Jehova?
Tebe čekam.+
8 Od svih prijestupa mojih izbavi me!+
Ne daj me za podsmijeh bezumniku!+
9 Ostao sam bez riječi,+ ne mogu otvoriti usta svoja,+
zbog onoga što si ti učinio.+
10 Ukloni od mene nevolju koju si mi nanio!+
Zbog neprijateljstva ruke tvoje nestaje me.+
11 Ukorima zbog prijestupa ti odgajaš čovjeka+
i izjedaš vrijedne stvari njegove poput moljca.+
Svaki je čovjek zemaljski doista samo dah.+ (Sela)
12 Čuj molitvu moju, Jehova,
prikloni uho kada k tebi vapim!+
Nemoj šutjeti na suze moje!+
Jer ja sam došljak kod tebe,+
pridošlica kao i svi oci moji.+
13 Odvrati pogled od mene, da se razvedrim+
prije nego odem i više me ne bude!”+
Upravitelju. Psalam Davidov, napjev.
40 Posve sam se pouzdao u Jehovu,+
i on je prignuo k meni uho svoje i čuo je vapaj moj.+
2 Izvukao me iz jame koja huči,+
iz blata nataloženog.+
Tada mi je noge na stijenu postavio,+
učvrstio je korake moje.+
3 I u usta mi je stavio pjesmu novu,
hvalu Bogu našemu.+
Mnogi će to vidjeti i pobojati se,+
i pouzdat će se u Jehovu.+
4 Sretan je čovjek kojem je Jehova uzdanica+
i koji ne gleda na prkosne ljude
niti na one koji otpadaju i okreću se lažima.+
5 Mnoga si čudesna djela učinio,+
Jehova, Bože moj, i mnogo si toga namislio s nama+ —
tebi nema ravna.+
Kad bih pričao i govorio o njima,
bilo bi ih više nego što bih mogao nabrojiti.+
6 Žrtva i prinos nisu ti bili dragi,+
otvorio si ove uši moje.+
Žrtvu paljenicu i žrtvu za grijeh nisi tražio.+
7 Nato sam rekao: “Evo, došao sam,+
u svitku knjige napisano je o meni.+
8 Uživam vršiti volju tvoju, Bože moj,+
i zakon je tvoj u nutrini mojoj.+
9 Objavljujem dobru vijest o pravednosti usred velikog mnoštva okupljenog.+
Evo, usne svoje ne zatvaram.+
Jehova, ti to dobro znaš.+
10 Pravednost tvoju ne skrivam u srcu svojemu.+
Vjernost tvoju i spasenje tvoje objavljujem.+
Ne krijem milost tvoju i istinoljubivost tvoju usred velikog mnoštva okupljenog.”+
11 Ti mi, Jehova, nemoj uskratiti samilost svoju!+
Neka me milost tvoja i istinoljubivost tvoja uvijek čuvaju!+
12 Jer okružile su me nevolje tolike da se izbrojiti ne mogu.+
Sustiglo me prijestupa mojih više nego što ih sagledati mogu,+
više ih je nego vlasi na glavi mojoj,+
i srce je moje klonulo.+
13 Neka ti bude po volji, Jehova, izbaviti me!+
Jehova, požuri meni u pomoć!+
14 Neka se postide i posrame svi+
koji traže dušu moju da je pogube!+
Neka uzmaknu i poniženi budu oni koji se raduju nevolji mojoj!+
15 Neka ostanu zaprepašteni zbog sramote svoje+
oni koji mi govore: “Neka! Neka!”+
16 Neka se raduju i vesele tebi+
svi koji te traže!+
Neka uvijek govore: “Neka se veliča Jehova!”+
oni što ljube spasenje tvoje!+
17 A mene nevolja i jad pritišću.+
Ali Jehova se brine za mene.+
Ti si pomoć moja i izbavitelj moj.+
Bože moj, nemoj zakasniti!+
Upravitelju. Napjev Davidov.
41 Sretan je onaj tko obzirno postupa prema ubogome,+
u dan nevolje Jehova će ga izbaviti.+
2 Jehova će ga zaštititi i na životu sačuvati.+
Bit će proglašen sretnim na zemlji+
i ti ga nećeš predati duši neprijatelja njegovih.+
3 Jehova će ga okrijepiti na bolesničkoj postelji.+
Brinut ćeš za njega u bolesti njegovoj.+
4 A ja sam rekao: “Jehova, smiluj mi se!+
Izliječi dušu moju, jer sam ti zgriješio!”+
5 A neprijatelji moji zlo o meni govore:+
“Kada će umrijeti i kada će ime njegovo nestati?”
6 I dođe li tko da me vidi, neistinu govori srce njegovo,+
on prikuplja zlo,
potom izlazi i vani o tome govori.+
7 Složno protiv mene svi mrzitelji moji šapću jedan drugome,+
zlo mi smišljaju:+
8 “Zlo se izlilo na njega.+
Sad kad je legao, više neće ustati.”+
9 Pa i čovjek koji je bio u miru sa mnom, u kojeg sam se pouzdao,+
koji je jeo kruh moj,+ podigao se na mene.+
10 A ti, Jehova, smiluj mi se i daj mi da ustanem,+
da im mogu vratiti!+
11 Po tome znam da sam ti drag,
jer neprijatelj moj ne kliče pobjednički nada mnom.+
12 A mene si zbog čestitosti moje podržao+
i stavit ćeš me da budem pred licem tvojim dovijeka.+
13 Neka je blagoslovljen Jehova, Bog Izraelov,+
odvijeka i dovijeka!+
Amen! Amen!+
DRUGA KNJIGA
(Psalmi 42–72)
Upravitelju. Maskil za sinove Korahove.+
42 Kao što košuta čezne za potocima vode,
tako duša moja čezne za tobom, Bože.+
2 Duša moja žeđa za Bogom,+ za Bogom živim.+
Kada ću doći i pred Bogom se pojaviti?+
3 Suze moje kruh su mi postale danju i noću,+
dok mi oni po cijeli dan govore: “Gdje je Bog tvoj?”+
4 Duša moja u meni gine kad se sjetim+
kako sam hodao s mnoštvom
i polako pred njima išao u dom Božji,+
uz radosno klicanje i zahvaljivanje,+
uz klicanje mnoštva koje slavi blagdan.+
5 Zašto si očajna, dušo moja,+
zašto si nemirna u meni?+
Čekaj Boga,+
jer još ću ga hvaliti kao velikog spasitelja svojega!+
6 Bože moj, duša je moja očajna u meni.+
Zato se sjećam tebe,+
iz zemlje jordanske i s vrhova hermonskih,+
s gore male.+
7 Bezdan vodeni bezdanu vodenom dovikuje
šumom slapova tvojih.
Sve vode pobješnjele i valovi tvoji+
preko mene su prešli.+
8 Danju će Jehova slati milost svoju,+
a ja ću pjevati o njemu noću+
i molit ću se Bogu koji mi život daje.+
9 Reći ću Bogu, hridi svojoj:+
“Zašto si me zaboravio?+
Zašto hodam žalostan, dok me neprijatelj tlači?”+
10 Kosti mi se lome od poruga protivnika+
dok mi po cijeli dan govore: “Gdje je Bog tvoj?”+
11 Zašto si očajna, dušo moja,+
zašto si nemirna u meni?+
Čekaj Boga,+
jer još ću ga hvaliti kao velikog spasitelja svojega i kao Boga svojega!+
43 Sudi mi,+ Bože,
i vodi parnicu moju+ protiv naroda nevjerna!
Od čovjeka varalice i nepravednika izbavi me!+
2 Jer ti si Bog moj, utvrda moja.+
Zašto si me odbacio?
Zašto hodam žalostan, dok me neprijatelj tlači?+
3 Pošalji svjetlo svoje i istinu svoju!+
Neka me vode,+
neka me dovedu na svetu goru tvoju, k veličanstvenome prebivalištu tvojem.+
4 I doći ću k žrtveniku Božjem,+
k Bogu, zbog kojega kličem radosno.+
I hvalit ću te uz harfu, Bože, Bože moj.+
5 Zašto si očajna, dušo moja,+
zašto si nemirna u meni?
Čekaj Boga,+
jer još ću ga hvaliti kao velikog spasitelja svojega i kao Boga svojega!+
Upravitelju. Psalam sinova Korahovih.+ Maskil.
44 Bože, ušima svojim čuli smo,
oci naši pričali su nam+
o djelima koja si učinio u danima njihovim,+
u danima davnim.+
2 Rukom svojom otjerao si narode,+
a njih si zasadio.+
Razbio si plemena i odagnao ih.+
3 Jer nisu svojim mačem zaposjeli zemlju+
i nije im njihova mišica donijela spasenje,+
nego je to učinila tvoja desnica i tvoja mišica+ i svjetlost lica tvojega,
jer si ih ljubio.+
4 Ti si Kralj moj, Bože.+
Spasenje veličanstveno pošalji Jakovu!+
5 Uz pomoć tvoju oborit ćemo protivnike svoje,+
u ime tvoje zgazit ćemo one koji ustaju na nas.+
6 Jer nisam se u svoj luk pouzdao+
i nije me moj mač spasio.+
7 Ti si nas spasio od protivnika naših+
i posramio si one koji nas silno mrze.+
8 Bogu ćemo hvalu davati cijeli dan+
i dovijeka ćemo ime tvoje hvaliti.+ (Sela)
9 A sad si nas odbacio i ponižavaš nas+
i ne ideš s vojskama našim.+
10 Puštaš da okrećemo leđa pred protivnikom.+
Pljačkaju nas oni koji nas silno mrze.+
11 Dao si nas kao ovce, da nas jedu,+
i rasijao si nas među narode.+
12 Prodao si narod svoj u bescjenje+
i nisi se obogatio prodajom njihovom.
13 Učinio si nas ruglom susjedima našim,+
podsmijehom i porugom svima koji su oko nas.+
14 Učinio si da nas s prezirom spominju narodi,+
da plemena podrugljivo odmahuju glavom kad nas vide.+
15 Cijeli dan poniženje je moje preda mnom
i sramota je prekrila lice moje,+
16 zbog glasa onoga koji me sramoti i pogrdno govori o meni,
zbog neprijatelja i onoga koji mi se osvećuje.+
17 Sve nas je to snašlo, a nismo te zaboravili+
i nismo pogazili savez tvoj.+
18 Srce naše nije bezvjerno uzmaknulo,+
niti su stope naše skrenule sa staze tvoje.+
19 Jer ti si nas satro na mjestu gdje se šakali skupljaju+
i prekrivaš nas gustom tamom.+
20 Da smo zaboravili ime Boga svojega
ili u molitvi širili ruke prema tuđem bogu,+
21 zar to Bog ne bi saznao?+
Jer on pozna tajne srca.+
22 A zbog tebe nas stalno ubijaju,
smatraju nas ovcama za klanje.+
23 Ustani! Zašto spavaš, Jehova?+
Probudi se! Nemoj nas dovijeka odbacivati!+
24 Zašto si okrenuo lice svoje?
Zašto zaboravljaš nevolju našu i patnju našu?+
25 Jer duša se naša savila do praha,+
trbuh se naš zalijepio za zemlju.
26 Ustani nama u pomoć+
i otkupi nas zbog milosti svoje!+
Upravitelju, za “Ljiljane”. Psalam sinova Korahovih. Maskil. Pjesma o ljubljenim ženama.
45 Iz srca mojega navire riječ dobra.+
Govorim: “Djelo moje govori o kralju.”+
Neka jezik moj bude pisaljka+ vješta prepisivača.+
2 Ljepši si od sinova ljudskih,+
ljupkost se prosula po usnama tvojim,+
zato te Bog blagoslovio dovijeka.+
3 Pripaši uz bok mač svoj,+ junače silni,+
čast svoju i krasotu svoju!+
4 U krasoti svojoj uspješno izvrši zadatak svoj,+
jaši zastupajući istinu, poniznost i pravednost,+
i desnica će te tvoja poučiti djelima zastrašujućim!+
5 Oštre su strijele tvoje — pod tobom narodi padaju+ —
zabadaju se u srce neprijatelja kraljevih.+
6 Bog je prijestolje tvoje dovijeka, u svu vječnost,+
žezlo kraljevanja tvojega žezlo je pravičnosti.+
7 Ljubiš pravednost+ i mrziš zlo.+
Zato te Bog, Bog tvoj,+ pomazao+ uljem radosti+ više nego drugove tvoje.+
8 Sve haljine tvoje mirišu smirnom, alojom i kasijom,+
iz veličanstvene palače od bjelokosti+ veseli te zvuk glazbala žičanih.
9 Kćeri+ kraljeva među tvojim su ženama dragim.
Kraljica+ stoji tebi zdesna u zlatu ofirskom.+
10 Slušaj, kćeri, pogledaj i prigni uho svoje,
zaboravi narod svoj i dom oca svojega!+
11 Kralj će čeznuti za ljepotom tvojom,+
jer je on gospodar tvoj,+
stoga mu se pokloni!+
12 I kći tirska dar donosi.+
Bogataši iz naroda htjet će umilostiviti lice tvoje.+
13 Sva je slavna kći kraljeva u kući,+
odjeća joj je zlatom izvezena.
14 U istkanom ruhu dovest će je kralju.+
Djevice u pratnji njezinoj, drugarice njezine, uvode k tebi.+
15 Dovest će ih s radošću i veseljem,
ući će u palaču kraljevu.
16 Na mjestu praotaca tvojih+ bit će sinovi tvoji,+
koje ćeš postaviti za knezove po svoj zemlji.+
17 Spominjat ću ime tvoje kroz sve buduće naraštaje.+
Zato će te narodi hvaliti dovijeka, u svu vječnost.
Upravitelju. Psalam sinova Korahovih,+ za “Djevojke”. Pjesma.
46 Bog je nama utočište i snaga,+
pomoć koja se u nevoljama lako nalazi.+
2 Zato se nećemo bojati, da se i zemlja preobrazi+
i da se gore poljuljaju i sruše u srce mora velikog,+
3 da se vode njegove uskomešaju, uspjene,+
da se gore potresu od huke njegove.+ (Sela)
4 Postoji rijeka čiji tokovi raduju grad Božji,+
najsvetije prebivalište Svevišnjega.+
5 Bog je usred toga grada,+ zato se neće poljuljati.+
Bog će mu pomoći kad osvane jutro.+
6 Narodi su se uskomešali,+ kraljevstva su se poljuljala.
On je pustio glas svoj, zemlja se rastapala.+
7 Jehova nad vojskama s nama je,+
Bog Jakovljev sigurna nam je utvrda gorska.+ (Sela)
8 Dođite, gledajte djela Jehovina,+
zapanjujuće stvari koje je učinio na zemlji!+
9 Prekida ratove do kraja zemlje.+
Luk krši, koplje lomi,+
kola vatrom pali.+
10 “Pokorite se i spoznajte da sam ja Bog!+
Uzvisit ću se među narodima,+
uzvisit ću se na zemlji.”+
11 Jehova nad vojskama s nama je,+
Bog Jakovljev sigurna nam je utvrda gorska.+ (Sela)
Upravitelju. Psalam sinova Korahovih. Napjev.
47 Plješćite rukama, svi narodi!+
Pobjednički kličite Bogu poklikom radosnim!+
2 Jer Jehova, Svevišnji, strah ulijeva,+
veliki je Kralj nad cijelom zemljom.+
3 Pokorit će nam narode+
i plemena pod noge naše.+
4 Izabrat će nam nasljedstvo naše,+
ponos Jakova, kojega je ljubio.+ (Sela)
5 Uzašao je Bog uz radosno klicanje,+
Jehova uz zvuk roga.+
6 Pjesmom hvalite Boga, pjesmom ga hvalite!+
Pjesmom hvalite Kralja našega, pjesmom ga hvalite!
7 Jer Bog je Kralj cijele zemlje.+
Pjesmom ga hvalite, postupajući razborito!+
8 Bog je počeo kraljevati nad narodima.+
Bog je sjeo na sveto prijestolje svoje.+
9 Dostojanstvenici narodâ okupljaju se+
s narodom Boga Abrahamova.+
Jer Bogu pripadaju oni koji su štitovi zemaljski.+
Vrlo visoko on se uzdigao.+
Pjesma. Napjev sinova Korahovih.+
48 Velik je Jehova i dostojan je hvale velike+
u gradu Boga našega,+ na svetoj gori svojoj.+
2 Lijepa zbog uzvišenosti svoje, radost svoj zemlji,+
gora je Sion na krajnjemu sjeveru,+
grad Velikoga Kralja.+
3 U kulama njegovim Bog se pokazao sigurnom utvrdom gorskom.+
4 Jer, gle, kraljevi su se dogovorili i skupili,+
i svi su prošli.+
5 Vidjeli su i zapanjili se.
Smeli su se i prestravljeni pobjegli.+
6 Drhtanje ih je obuzelo ondje,+
trudovi kao u porodilje.+
7 Vjetrom istočnim razbijaš brodove taršiške.+
8 Kao što smo čuli, tako smo i vidjeli+
u gradu Jehove nad vojskama, u gradu Boga našega.+
Bog će ga utvrditi da stoji u vijeke.+ (Sela)
9 Razmišljali smo, Bože, o milosti tvojoj+
usred hrama tvojega.+
10 Poput imena tvojega,+ Bože, tako i hvala tvoja
dopire do granica zemaljskih.
Desnica je tvoja puna pravednosti.+
11 Neka se raduje gora Sion,+
neka se vesele sela Judina,+ zbog zakona tvojih!+
12 Prođite oko Siona i obiđite ga,+
izbrojite kule njegove!+
13 Dobro promotrite bedem njegov!+
Pregledajte kule njegove,
da biste o tome pričali naraštaju budućem!+
14 Jer taj je Bog naš Bog dovijeka, u svu vječnost.+
On će nas voditi dok ne umremo.+
Upravitelju. Psalam sinova Korahovih.+ Napjev.
49 Čujte ovo, svi narodi!
Priklonite uho, svi što živite u vijeku ovome,+
2 sinovi zemaljski i sinovi čovječji,
bogati i siromašni zajedno!+
3 Usta će moja govoriti ono što je mudro+
i srce će moje razmišljati o onome što je razborito.+
4 Izreci ću prignuti uho svoje,+
uz harfu ću razložiti zagonetku svoju.+
5 Zašto da se bojim u dane zle,+
kad me opkoli prijestup onih što me gaze?+
6 Od onih koji se uzdaju u imetak svoj+
i koji se hvale velikim bogatstvom svojim,+
7 nitko ne može otkupiti brata,+
niti dati Bogu otkup za njega
8 (otkupnina za dušu njihovu toliko je visoka+
da ostaje neplaćena dovijeka),
9 pa da živi zauvijek i ne vidi jamu grobnu.+
10 Jer on vidi da i mudri umiru,+
zajedno ginu bezumni i nerazumni,+
i drugima ostavljaju imetak svoj.+
11 U njima je želja da kuće njihove traju dovijeka,+
šatori njihovi iz naraštaja u naraštaj.+
Zemljišne posjede svoje nazivaju imenom svojim.+
12 Ali čovjek zemaljski, makar poštovan bio, ne može na životu ostati,+
zaista je poput životinja koje ginu.+
13 To je put onih koji su puni bezumlja+
i onih koji ih slijede i uživaju u oholim riječima njihovim. (Sela)
14 Poput ovaca određeni su za grob,+
smrt će im pastir biti,+
a čestiti će ujutro vladati nad njima+
i lik će njihov nestati,+
svatko od njih u grob odlazi, a ne u prebivalište uzvišeno.+
15 Ali Bog će otkupiti dušu moju iz ruke groba,+
On će me primiti. (Sela)
16 Neka te ne plaši što se tko bogati,+
što raste slava kuće njegove,+
17 jer kad umre ne može ništa sa sobom ponijeti,+
i slava njegova neće s njim sići.+
18 Jer za života svojega blagoslivljao je dušu svoju.+
(Ljudi će te hvaliti jer činiš dobro sebi.)+
19 No duša njegova ipak ne ide dalje nego naraštaj otaca njegovih.+
Nikada više neće vidjeti svjetlost.+
20 Čovjek zemaljski koji ne razumije, makar poštovan bio,+
zaista je poput životinja koje ginu.+
Napjev Asafov.+
50 Moćni+ Bog Jehova+ govori+
i doziva zemlju,+
od izlaska sunčeva do zalaska njegova.+
2 Sa Siona, savršenstva ljepote,+ Bog je zasjao.+
3 Bog će naš doći i neće šutjeti.+
Pred njim vatra proždire+
i svuda oko njega bjesni oluja.+
4 On doziva nebesa u visini i zemlju+
da izvrši presudu na narodu svojemu:+
5 “Skupite k meni one koji su mi vjerni,+
one koji su nad žrtvom sklopili savez moj!”+
6 Nebesa objavljuju pravednost njegovu,+
jer je Bog Sudac.+ (Sela)
7 “Slušaj, narode moj, ja ću govoriti,+
Izraele, svjedočit ću protiv tebe!+
Ja sam Bog, Bog tvoj.+
8 Ne ukoravam te za žrtve tvoje,+
niti za cijele paljenice tvoje koje su stalno preda mnom.+
9 Neću uzeti bika iz doma tvojega,+
niti jaraca iz torova tvojih.
10 Jer moje su sve životinje šumske,+
zvijeri na tisućama gora.+
11 Poznajem svako stvorenje krilato na gorama+
i mnoštvo životinja poljskih moje je.+
12 Kad bih gladan bio, ne bih tebi rekao,
jer moje je plodno tlo+ i sve što je na njemu.+
13 Zar ću jesti meso bikova jakih+
i krv jaraca piti?+
14 Prinesi Bogu zahvalu na žrtvu+
i ispuni Svevišnjemu zavjete svoje!+
15 Prizovi me u dan nevolje!+
Izbavit ću te, a ti ćeš me slaviti.”+
16 A zlome će Bog reći:+
“Odakle tebi pravo da nabrajaš uredbe moje+
i da spominješ savez moj?+
17 Ti mrziš pouku+
i riječi moje iza leđa bacaš.+
18 Kad god si vidio lopova, blagonaklono si gledao na njega,+
i združio si se s preljubnicima.+
19 Usta si svoja pustio da zlo govore+
i na jeziku ti je prijevara.+
20 Sjediš s drugima i govoriš protiv brata svojega,+
loše govoriš o sinu majke svoje.+
21 Sve si to činio, a ja sam šutio.+
Mislio si da ću ja biti kao i ti.+
Ukorit ću te+ i sve ću to iznijeti pred oči tvoje.+
22 Shvatite to, molim vas, vi koji zaboravljate Boga,+
da vas ne rastrgam, jer neće biti nikoga da vas izbavi!+
23 Tko prinosi zahvalu kao žrtvu svoju, taj me slavi.+
Tko se drži pravoga puta,
njemu ću dati da vidi spasenje od Boga.”+
Upravitelju. Napjev Davidov. Kad je Davidu došao prorok Natan nakon što je David legao s Bat-Šebom.+
51 Smiluj mi se, Bože, po milosti svojoj!+
Po velikome milosrđu svojemu izbriši prijestupe moje!+
2 Posve me operi od prijestupa mojega,+
očisti me od grijeha mojega!+
3 Jer ja znam prijestupe svoje,+
grijeh je moj stalno preda mnom.+
4 Tebi, tebi sam zgriješio+
i učinio ono što je zlo u očima tvojim,+
a ti si pravedan kad govoriš+
i čist kad sudiš.+
5 Evo, u prijestupu sam rođen,+
u grijehu me začela majka moja.+
6 Evo, ti se raduješ kad je istina u srcu.+
Daj mi da u nutrini svojoj spoznam pravu mudrost!+
7 Izopom me očisti od grijeha, da budem čist,+
operi me, da budem bjelji od snijega!+
8 Daj mi da čujem radost i veselje,+
da se obraduju kosti koje si slomio!+
9 Okreni lice svoje od grijeha mojih,+
izbriši sve prijestupe moje!+
10 Stvori u meni čisto srce, Bože,+
i stavi u mene novi duh, duh postojan!+
11 Nemoj me odbaciti od lica svojega+
i sveti duh svoj nemoj uzeti od mene!+
12 Vrati mi radost spasenja svojega+
i probudi u meni želju da vršim volju tvoju!+
13 Poučit ću prijestupnike putevima tvojim,+
da se grešnici k tebi vrate.+
14 Izbavi me od krivnje za krv,+ Bože, Bože spasenja mojega,+
da bi jezik moj radosno objavljivao pravednost tvoju!+
15 Jehova, otvori ove usne moje,+
da bi usta moja objavljivala hvalu tvoju!+
16 Jer žrtva ti nije mila — inače bih ti je dao,+
paljenice cijele nisu ti po volji.+
17 Žrtva je Bogu duh slomljen.+
Srce slomljeno i satrveno, Bože, nećeš prezreti.+
18 Po milosti svojoj učini dobro Sionu,+
izgradi zidove jeruzalemske!+
19 Tada će ti biti mile žrtve pravednosti,+
žrtva paljenica i cijela žrtva.+
Junci će se tada prinositi na žrtveniku tvojemu.+
Upravitelju. Maskil. Psalam Davidov, kad je došao Doeg Edomac i javio Šaulu da je David došao u kuću Ahimelekovu.+
52 Zašto se hvališ zlom, silniče?+
Milost Božja traje cijeli dan.+
2 Nevolje smišlja jezik tvoj, poput britve je naoštren+
i prijevaru čini.+
3 Više voliš zlo nego dobro,+
laž više nego riječ pravednu.+ (Sela)
4 Ljubiš sve riječi pogubne,+
jeziče prijevarni!+
5 Bog će te srušiti zauvijek,+
oborit će te i iščupati te iz šatora tvojega,+
iskorijenit će te iz zemlje živih.+ (Sela)
6 Pravednici će to gledati i uplašiti se,+
i smijat će se takvome.+
7 Takav čovjek ne smatra Boga utvrdom svojom,+
nego se uzda u veliko bogatstvo svoje,+
zaklon nalazi u zlu koje čini.+
8 A ja ću biti kao maslina+ što se zeleni u domu Božjemu.
Uzdam se u milost Božju dovijeka, u svu vječnost.+
9 Hvalit ću te dovijeka zbog djela što si ih učinio+
i uzdat ću se u ime tvoje, jer je to dobro, pred onima koji su ti vjerni.+
Upravitelju, za mahalat.+ Maskil. Psalam Davidov.
53 Bezumnik kaže u srcu svojemu:
“Nema Jehove!”+
Pokvareno postupaju, odvratna djela čine u nepravednosti svojoj,+
nema nikoga tko čini dobro.+
2 A Jehova Bog s neba gleda sinove ljudske,+
da vidi ima li koga da je razborit, traži li tko njega.+
3 Svi su odstupili, svi su oni pokvareni,+
nema nikoga tko čini dobro,
niti jednoga.+
4 Zar nitko od onih koji zlo čine ništa naučio nije,+
nitko od onih koji narod moj izjedaju kao da kruh jedu?+
Jehovu ne prizivaju.+
5 Tada ih je velik strah obuzeo,+
ondje gdje straha nije bilo,+
jer Bog će rasuti kosti onih koji protiv tebe tabor svoj podižu.+
Ti ćeš ih posramiti, jer Jehova ih je odbacio.+
6 O, kad bi sa Siona spasenje veličanstveno došlo Izraelu!+
Kad Jehova vrati narod svoj zarobljeni,+
neka se veseli Jakov, neka se raduje Izrael!+
Upravitelju, za žičana glazbala. Maskil. Psalam Davidov. Kad su Zifijci došli i rekli Šaulu: “Ne krije li se David kod nas?”+
54 Bože, imenom svojim spasi me+
i silom svojom brani me na sudu!+
2 Bože, čuj molitvu moju,+
prikloni uho riječima usta mojih!+
3 Jer tuđinci su se podigli na mene
i nasilnici koji traže dušu moju.+
Nemaju oni Boga pred sobom.+ (Sela)
4 Gle, Bog je moj pomoćnik,+
Jehova je s onima koji podupiru dušu moju.
5 On će uzvratiti zlo neprijateljima mojim.+
U istinoljubivosti svojoj satri ih!+
6 Drage volje prinijet ću tebi žrtvu.+
Hvalit ću, Jehova, ime tvoje, jer je to dobro.+
7 Jer iz svake nevolje on me izbavio+
i oko je moje likovalo nad neprijateljima mojim.+
Upravitelju, za žičana glazbala. Maskil. Psalam Davidov.
55 Prikloni uho, Bože, molitvi mojoj,+
nemoj se kriti kad te molim da budeš milostiv!+
2 Saslušaj me i odgovori mi!+
Tumaram uznemiren od brige svoje,+
nemiru se oteti ne mogu,
3 zbog glasa neprijateljeva, zbog pritiskanja zlikovčeva.+
Jer bacaju zlo na mene+
i u gnjevu svojemu mrze me.+
4 Srce je moje u meni u teškoj boli,+
strahovi su me smrtni spopali.+
5 Strah i drhtanje ulaze u mene,+
jeza me obuzima.
6 I govorim: “O, kad bih kao golub krila imao!+
Odletio bih i počinak našao.+
7 Evo, odletio bih daleko,+
boravio bih u pustinji.+ (Sela)
8 Pojurio bih na mjesto utočišta svojega,
pred jakim vjetrom, pred olujom.”+
9 Smeti, Jehova, razdijeli jezik njihov,+
jer vidio sam nasilje i svađu u gradu!+
10 Dan i noć obilaze oko njega po zidinama njegovim,+
opačina i zlo u njemu su.+
11 Nevolje su u njemu,
s trga njegova tlačenje i prijevara ne odlaze.+
12 Jer nije me sramotio neprijatelj moj,+
to bih podnio.
Nije se oholo na mene digao onaj tko me silno mrzi,+
od njega bih se sakrio.+
13 Nego ti, čovjek smrtni jednak meni,+
prijatelj moj, drug moj.+
14 A tako smo prisno drugovali,+
u dom Božji s mnoštvom smo išli.+
15 Propasti neka dođu na njih!+
Neka živi odu u grob,+
jer za njihova boravka u tuđini zlo je bilo u njima!+
16 A ja ću Boga Jehovu prizivati,+
i on će me spasiti.+
17 Uvečer i ujutro i u podne zabrinutost me obuzima pa jecam,+
a on čuje glas moj.+
18 Otkupit će dušu moju i dati joj mira od borbe koja se protiv mene vodi,+
jer čitava se mnoštva podižu na mene.+
19 Bog će ih čuti i odgovorit će+
Bog, koji sjedi na prijestolju kao i u prošlosti,+ (sela)
onima koji se ne mijenjaju+
i koji ga se ne boje.+
20 On je podigao ruke svoje na one koji su u miru s njime,+
oskvrnuo je savez što ga je sklopio.+
21 Glađe od maslaca riječi su usta njegovih,+
ali srce je njegovo ratoborno.+
Riječi su njegove blaže od ulja,+
a zapravo su mačevi isukani.+
22 Baci na Jehovu breme svoje+
i on će te poduprijeti!+
Neće dati da pravednik ikada posrne.+
23 A ti ćeš, Bože, njih oboriti u najdublju jamu.+
Ljudi za krv krivi i varalice neće proživjeti polovinu dana svojih.+
A ja ću se uzdati u tebe.+
Upravitelju, za “Nijemu golubicu” među onima koji su daleko. Psalam Davidov. Miktam. Kad su ga Filistejci uhvatili u Gatu.+
56 Smiluj mi se, Bože, jer čovjek smrtni traži da me proguta!+
Ratujući protiv mene po cijeli dan, tlači me.+
2 Neprijatelji moji po cijeli dan traže da me progutaju,+
jer mnogi uobraženo ratuju sa mnom.+
3 U koji god dan da se uplašim, ja ću se u tebe uzdati.+
4 U jedinstvu s Bogom hvalit ću riječ njegovu.+
U Boga se uzdam, neću se bojati.+
Što mi može učiniti čovjek smrtni?+
5 Cijeli dan rade protiv mene,
sve su pomisli njihove meni na zlo.+
6 Napadaju, kriju se,+
prate korake moje,+
dok vrebaju dušu moju.+
7 Zbog zloće njihove odbaci ih!+
U gnjevu obori narode, Bože!+
8 Ti si zabilježio progonstvo moje.+
Stavi suze moje u mijeh svoj!+
Nisu li one u knjizi tvojoj?+
9 Uzmaknut će tada neprijatelji moji, u dan kada te prizovem.+
Dobro znam da je Bog sa mnom.+
10 U jedinstvu s Bogom+ hvalit ću riječ njegovu,
u jedinstvu s Jehovom hvalit ću riječ njegovu.+
11 U Boga se uzdam. Neću se bojati.+
Što mi može učiniti čovjek zemaljski?+
12 Vežu me zavjeti koje sam ti dao, Bože.+
Prinijet ću ti zahvale.+
13 Jer izbavio si dušu moju od smrti,+
noge moje od pada,+
kako bih služio tebi, Bože, u svjetlosti živih.+
Upravitelju. “Ne pogubi!” Psalam Davidov. Miktam. Kad je zbog Šaula pobjegao u pećinu.+
57 Smiluj mi se, Bože, smiluj mi se,+
jer duša je moja kod tebe utočište našla!+
U sjeni krila tvojih utočište nalazim dok nevolje ne prođu.+
2 Prizivam Boga Svevišnjeg, pravog Boga koji će ih radi mene okončati.+
3 On će poslati pomoć s nebesa i spasiti me.+
Smest će onoga koji traži da me proguta.+ (Sela)
Bog će poslati milost svoju i istinoljubivost svoju.+
4 Duša je moja među lavovima,+
ležati moram među onima koji proždiru, među sinovima ljudskim,
kojima su zubi koplja i strijele,+
kojima je jezik mač oštar.+
5 Uzvisi se iznad nebesa, Bože,+
slava tvoja neka bude nad svom zemljom!+
6 Mrežu su pripremili koracima mojim,+
duša se moja pognula.+
Preda mnom su iskopali jamu kao stupicu,
sami su posred nje pali.+ (Sela)
7 Postojano je srce moje, Bože,+
postojano je srce moje.
Pjevat ću i pjesmom te hvaliti.+
8 Probudi se, slavo moja!+
Probudi se, psaltire! I ti, harfo!+
Zoru ću probuditi.
9 Hvalit ću te među narodima, Jehova,+
pjesmom ću te hvaliti među plemenima.+
10 Jer velika je do neba milost tvoja,+
do oblaka istinoljubivost tvoja.+
11 Uzvisi se iznad nebesa, Bože,+
slava tvoja neka bude nad svom zemljom!
Upravitelju. “Ne pogubi!” Psalam Davidov. Miktam.
58 Dok šutite, možete li govoriti o pravdi?+
Možete li suditi pravedno, sinovi ljudski?+
2 A vi svim srcem veliku nepravdu činite na zemlji+
i pripremate put zlu koje čine ruke vaše!+
3 Zli su izopačeni od utrobe majčine,+
lutaju otkad su se rodili,
laži govore.+
4 Otrov je njihov kao otrov zmijski,+
gluhi su kao kobra koja zatvara uho svoje+
5 i ne sluša glas onih koji je čaranjem krote,+
premda je vješt krotitelj začarati želi.+
6 Bože, izbij im zube u ustima njihovim!+
Razbij čeljusti lavovima mladim, Jehova!
7 Neka se rastope i nestanu kao vode koje otječu!+
Neka on napne luk za strijele svoje dok se oni ruše!+
8 Kao puž koji ugiba oni hodaju,
kao pobačeni plod ženin neće vidjeti sunca.+
9 Prije nego lonci vaši osjete toplinu od trnja potpaljena,+
on će kao vjetar olujni odnijeti i ono koje je zeleno i ono koje gori.+
10 Pravednik će se radovati jer će vidjeti osvetu.+
Noge će svoje okupati u krvi zloga.+
11 A ljudi će reći:+ “Doista pravednik nagradu prima!+
Doista postoji Bog koji sudi na zemlji!”+
Upravitelju. “Ne pogubi!” Psalam Davidov. Miktam. Kad je Šaul poslao ljude da nadziru kuću kako bi ga ubio.+
59 Izbavi me od neprijatelja mojih, Bože moj,+
od onih koji ustaju na mene zaštiti me!+
2 Izbavi me od onih koji čine zlo,+
od ljudi koji su krivi za krv spasi me!
3 Jer, evo, vrebaju dušu moju,+
silnici me napadaju,+
a na meni nema prijestupa, nema grijeha na meni, Jehova.+
4 Iako nema krivnje, oni trče i pripremaju se.+
Ustani kad te prizivam i gledaj!+
5 Ti si, Jehova, Bože nad vojskama, Bog Izraelov.+
Probudi se i pogledaj na sve narode!+
Nemoj se smilovati nijednom izdajici zlome!+ (Sela)
6 Oni se vraćaju uvečer,+
laju kao psi+ i sav grad obilaze.+
7 Evo, bljuju riječi ustima svojim,+
mačevi su na usnama njihovim,+
jer tko sluša?+
8 Ali ti ćeš im se, Jehova, smijati,+
rugat ćeš se svim narodima.+
9 Snago moja, prema tebi ću gledati.+
Jer Bog je moja sigurna utvrda gorska.+
10 Bog koji mi milost pokazuje doći će mi u susret,+
Bog će mi dati da likujem nad neprijateljima svojim.+
11 Nemoj ih pobiti, da narod moj ne zaboravi!+
Snagom svojom učini da lutaju+
i obori ih, Jehova, štite naš,+
12 zbog grijeha usta njihovih, zbog riječi usana njihovih,+
i neka se uhvate u ponosu svojemu,+
jer kletve i prijevare stalno ponavljaju!
13 Dokrajči ih u gnjevu,+
dokrajči ih, da ih više ne bude,
pa neka znaju da Bog vlada u Jakovu sve do krajeva zemaljskih!+ (Sela)
14 I neka se vrate uvečer,
neka laju kao psi i neka sav grad obilaze!+
15 Neka lutaju tražeći hrane,+
neka se ne nasite i prenoćišta neka ne nađu!+
16 A ja ću pjevati o snazi tvojoj+
i jutrom ću radosno pričati o milosti tvojoj.+
Jer ti si bio moja sigurna utvrda gorska+
i mjesto na koje sam bježao u dan nevolje svoje.+
17 Snago moja, pjesmom ću te hvaliti!+
Jer Bog je moja sigurna utvrda gorska, Bog koji mi milost pokazuje.+
Upravitelju, za “Ljiljan za podsjećanje”. Miktam. Psalam Davidov. Za poučavanje.+ Kad se borio s vojskom Aram-Naharajima i Aram-Sobe, a Joab se vratio i potukao Edoma u Slanoj dolini — dvanaest tisuća ljudi.+
60 Bože, ti si nas odbacio, prodro si kroz redove naše,+
razgnjevio si se. Prihvati nas opet!+
2 Potresao si zemlju, rastvorio si je.+
Izliječi pukotine njezine, jer se ljulja!+
3 Narodu svojemu dao si da vidi nevolju.+
Dao si nam da pijemo vino od kojega teturamo.+
4 Onima koji te se boje podignuo si znak zborni+
da od luka pobjegnu. (Sela)
5 Da bi izbavljeni bili oni koje ljubiš,+
spasi nas desnicom svojom i usliši nas!+
6 Bog je rekao u svetosti svojoj:+
“Klicat ću, u nasljedstvo ću dati Šekem,+
izmjerit ću ravnicu Sukot.+
7 Gilead je moj i Manaše je moj,+
Efrajim je tvrđava glavara mojega,
Juda je zapovjednička palica moja.+
8 Moab je posuda u kojoj ću noge oprati,+
na Edom ću baciti sandalu svoju,+
nad Filistejom ću pobjednički klicati.”+
9 Tko će me dovesti do opkoljena grada?+
Tko će me voditi sve do Edoma?+
10 Zar nećeš ti, Bože, koji si nas dosad odbacivao+
i nisi išao s vojskama našim iako si Bog naš?+
11 Pruži nam pomoć u nevolji,+
jer uzaludno je nadati se spasenju od čovjeka zemaljskog!+
12 Od Boga ćemo snagu dobiti,+
on će zgaziti protivnike naše.+
Upravitelju, za žičana glazbala. Psalam Davidov.
61 Čuj, Bože, vapaj moj!+
Saslušaj molitvu moju!+
2 S kraja zemlje povikat ću k tebi kad klone srce moje.+
Povedi me na stijenu na koju se ne mogu sam popeti!+
3 Jer ti si utočište moje,+
jaka kula pred licem neprijatelja.+
4 Gost ću biti u šatoru tvojemu dovijeka,+
utočište ću naći pod zaštitom krila tvojih.+ (Sela)
5 Jer ti si, Bože, saslušao zavjete moje.+
Dao si mi nasljedstvo kakvo pripada onima koji se boje imena tvojega.+
6 Dane ćeš pridodati danima kraljevim,+
godine njegove neka se nižu kao naraštaj za naraštajem.+
7 Dovijeka će on živjeti pred Bogom.+
Milosti i istinoljubivosti zapovjedi da ga čuvaju!+
8 A ja ću pjesmom hvaliti ime tvoje zauvijek,+
da bih izvršavao zavjete svoje dan za danom.+
Upravitelju, za jedutun. Napjev Davidov.
62 Boga u tišini čeka duša moja,+
od njega dolazi spasenje moje.+
2 Da, on je stijena moja i spasenje moje, moja sigurna utvrda gorska,+
ako i posrnem, neću pasti.+
3 Dokle ćete nasrtati na čovjeka kojeg želite ubiti?+
Svi ste vi poput zida nagnuta, zida kamenoga koji se ruši.+
4 Zaista, oni loše savjete daju kako bi oborili čovjeka s časnog položaja njegova.+
Oni u laži uživaju.+
Ustima svojim blagoslivljaju, a u sebi proklinju.+ (Sela)
5 Boga tiho čekaj, dušo moja,+
jer od njega dolazi nada moja!+
6 Da, on je stijena moja i spasenje moje, moja sigurna utvrda gorska,+
neću posrnuti.+
7 Od Boga dolazi spasenje moje i slava moja.+
Bog je čvrsta stijena moja i utočište moje.+
8 U njega se uzdaj, narode, u svako doba!+
Pred njim izlijevajte srce svoje!+
Bog je naše utočište.+ (Sela)
9 Doista, sinovi su zemaljski samo dah,+
lažno su utočište sinovi ljudski.+
Kad ih se na vagu stavi, svi zajedno od daha su lakši.+
10 Ne uzdajte se u prijevaru,+
ne polažite u pljačku isprazne nade svoje!+
Ako imetak raste, ne dajte da vam srce za njega prione!+
11 Jednom je Bog rekao, dvaput sam ovo čuo:+
moć pripada Bogu.+
12 I milost je u tebe, Jehova,+
jer ti plaćaš svakome po djelu njegovu.+
Napjev Davidov, kad se našao u Judejskoj pustinji.+
63 Bože, ti si Bog moj, tebe tražim.+
Duša moja žeđa za tobom.+
Tijelo moje od čežnje za tobom gine
u zemlji suhoj i sasušenoj, gdje nema vode.+
2 Tako sam te gledao u svetome mjestu,+
vidjevši silu tvoju i slavu tvoju.+
3 Milost je tvoja bolja od života,+
zato će te usne moje hvaliti.+
4 Tako ću te blagoslivljati cijeloga života svojega,+
u tvoje ću ime u molitvi podizati ruke svoje.+
5 Kao najboljim dijelom, pretilinom, duša se moja nasitila,+
i s radosnim poklicima na usnama hvale te usta moja.+
6 Kad te se sjetim na postelji svojoj,+
za straža noćnih razmišljam o tebi.+
7 Jer ti mi pomoć pružaš,+
u sjeni krila tvojih radosno kličem.+
8 Duša je moja uz tebe prionula,+
desnica tvoja čvrsto me drži.+
9 A oni koji propast žele duši mojoj,+
otići će u najdublje dubine zemaljske.+
10 Predani će biti vlasti mača,+
hrana lisicama postat će.+
11 A kraljeva će radost biti Bog.+
Svatko tko se njime zaklinje dičit će se,+
jer će začepljena biti usta onima koji laž govore.+
Upravitelju. Napjev Davidov.
64 Čuj, Bože, glas moj u brizi mojoj!+
Od strahote neprijateljeve sačuvaj život moj!+
2 Sakrij me od tajnih dogovora zlikovačkih,+
od vreve onih koji zlo čine,+
3 koji jezik svoj oštre kao mač,+
koji ciljaju strijelama svojim — riječima gorkim+ —
4 da iz potaje pogode čestitoga!+
Iznenada strijelu odapinju u njega i ne boje se.+
5 Uporno govore zle riječi,+
pričaju kako će kradom postaviti zamke.+
Kažu: “Tko ih vidi?”+
6 Smišljaju djela nepravedna,+
skrivaju spletke lukavo smišljene.+
Nutrina je svakoga od njih, srce njihovo, dubina neistraživa.+
7 Ali Bog će na njih iznenada strijelu odapeti.+
Rane su im nanesene,+
8 drugoga oni obaraju,+
ali jezik je njihov protiv njih samih.+
Svi koji ih budu vidjeli zaprepašteno će glavom odmahivati+
9 i svi će se ljudi zemaljski uplašiti,+
pričat će o onome što Bog čini+
i upoznat će djela njegova.+
10 A pravednik će se radovati Jehovi i on će biti utočište njegovo.+
Dičit će se svi koji su čestita srca.+
Upravitelju. Napjev Davidov. Pjesma.
65 Za tebe je hvala i tišina, Bože, na Sionu,+
tebi se izvršava zavjet.+
2 Ti si onaj koji sluša molitvu, k tebi dolazi svaki čovjek.+
3 Djela grešna jača su od mene.+
Prijestupe naše ti ćeš pokriti.+
4 Sretan je onaj koga ti odabereš i kome pristup k sebi dopustiš,+
kako bi prebivao u dvorištima tvojim.+
Nasitit ćemo se dobrom doma tvojega,+
svetog mjesta hrama tvojega.+
5 Zastrašujućim djelima u pravednosti ti ćeš nam odgovoriti,+
Bože spasenja našega,+
Uzdanice svih krajeva zemaljskih i ljudi koji su na moru daleko.+
6 On čvrsto postavlja gore snagom svojom,+
silom se opasuje.+
7 Huku morâ utišava,+
huku valova njihovih i previranje narodâ.+
8 Stanovnici krajeva najdaljih uplašit će se znakova tvojih.+
Ti daješ da dolasci jutra i večeri radosno kliču.+
9 Milostivo zemlju gledaš i obilje joj daješ,+
obogaćuješ je veoma.
Potok Božji pun je vode.+
Ti pripremaš žito njihovo,+
jer tako ti pripremaš zemlju.+
10 Natapaju se brazde njezine, ravnaju se grude njezine,+
pljuskovima obilnim ti je mekšaš, blagoslivljaš i izdanke njezine.+
11 Okrunio si godinu dobrotom svojom,+
stazama tvojim obilje teče.+
12 S pašnjaka u pustari padaju kapi,+
veseljem se bregovi opasuju.+
13 Pašnjaci su stadima zaodjeveni,+
ravnice su žitom pokrivene.+
Pobjednički kliču i pjevaju.+
Upravitelju. Pjesma, napjev.
66 Kličite pobjednički Bogu, svi ljudi na zemlji!+
2 Pjesmom hvalite slavno ime njegovo!+
Hvalite Boga i slavite ga!+
3 Recite Bogu: “Kako su zastrašujuća djela tvoja!+
Zbog velike snage tvoje neprijatelji će tvoji pokorno k tebi doći.+
4 Svi ljudi na zemlji poklonit će se tebi+
i pjesmom će te hvaliti, pjesmom će hvaliti ime tvoje.”+ (Sela)
5 Dođite i gledajte djela Božja!+
Zastrašujuće postupa sa sinovima ljudskim.+
6 More je pretvorio u suho tlo,+
rijeku su pregazili.+
Tamo nas je on obradovao.+
7 Silom svojom on vlada dovijeka,+
oči njegove paze na narode.+
A oni što su tvrdokorni, neka se ne uzvisuju!+ (Sela)
8 Blagoslivljajte Boga našega, narodi,+
razglašujte hvalu njegovu!+
9 On čuva dušu našu na životu,+
ne daje da nam noga posrne.+
10 Jer ti si nas ispitao, Bože,+
pročistio si nas kao što se pročišćava srebro.+
11 Doveo si nas u mrežu lovačku,+
metnuo si breme na leđa naša.
12 Pustio si da čovjek smrtni gazi po glavi našoj,+
prošli smo kroz vatru i kroz vodu,+
a ti si nam donio olakšanje.+
13 Doći ću u dom tvoj s paljenicama cijelim,+
izvršit ću ti zavjete svoje+
14 koje su usne moje izrekle+
i koje su usta moja izgovorila kad sam bio u tjeskobi.+
15 Paljenice cijele od životinja utovljenih prinijet ću tebi,+
uz dim ovnova žrtvenih.
Junca ću prinijeti s jarcima.+ (Sela)
16 Dođite, poslušajte, svi koji se Boga bojite, ispričat ću+
što je učinio za dušu moju!+
17 Njega sam prizvao ustima svojim+
i jezikom ga svojim uzvisivao.+
18 Da sam o zlu razmišljao u srcu svojemu,
ne bi me čuo Jehova.+
19 Ali čuo je Bog,+
poslušao je glas molitve moje.+
20 Neka je blagoslovljen Bog, koji nije odbio molitvu moju,
niti je milost svoju odvratio od mene!+
Upravitelju, za žičana glazbala. Napjev, pjesma.
67 Smilovat ćeš nam se, Bože, i blagosloviti nas,+
obasjat ćeš nas licem svojim,+ (sela)
2 da bi se put tvoj znao na zemlji,+
spasenje tvoje među svim narodima.+
3 Neka te hvale narodi, Bože,+
neka te svi narodi hvale!+
4 Neka se raduju plemena i kliču radosno,+
jer ti ćeš narodima suditi pravedno,+
plemena ćeš na zemlji voditi! (Sela)
5 Neka te hvale narodi, Bože,+
neka te svi narodi hvale!+
6 Zemlja će dati rod svoj,+
blagoslovit će nas Bog, Bog naš.+
7 Blagoslovit će nas Bog+
i svi će ga se krajevi zemaljski bojati.+
Upravitelju. Psalam Davidov. Napjev, pjesma.
68 Neka ustane Bog,+ neka se rasiju neprijatelji njegovi,+
neka oni što ga silno mrze pobjegnu od lica njegova!+
2 Kao što se dim rasprši, tako ti njih rasprši!+
Kao što se vosak topi od vatre,+
tako neka zli izginu pred Bogom!+
3 A pravednici neka se raduju,+
neka se vesele pred Bogom+
i neka kliču radosno!+
4 Pjevajte Bogu, pjesmom hvalite ime njegovo!+
Zapjevajte onome koji prolazi ravnicama pustim+
kao Jah — to je ime njegovo+ — i kličite pred njim!
5 Otac je djeci bez oca i sudac udovicama+
Bog u svetom prebivalištu svojemu.+
6 One koji su sami Bog u kuću nastanjuje,+
zatočenike izvodi u potpuno blagostanje.+
A tvrdokorni će prebivati na zemlji sprženoj.+
7 Bože, kad si išao pred narodom svojim,+
kad si koračao pustinjom,+ (sela)
8 zemlja se tresla,+
nebo je prokapalo kišom pred licem Božjim,+
Sinaj se ovaj potresao pred licem Boga,+ Boga Izraelova.+
9 Obilan si pljusak izlijevao, Bože.+
Nasljedstvu svojemu, kad je umorno bilo, ti si novu snagu dao.+
10 Živjeli su u šatorima tvojim,+
koje si dobrotom svojom pripremio za nevoljnike, Bože.+
11 Jehova riječ šalje+ —
velika je vojska žena koje dobru vijest objavljuju.+
12 Bježe kraljevi što vojskama zapovijedaju, bježe.+
A onoj koja kod kuće ostaje, i njoj se plijen dijeli.+
13 Iako ste u taboru među hrpama pepela ležali,
dobit ćete krila golubice prevučena srebrom,
a letno perje njezino žutim zlatom.+
14 Kad je Svemogući raspršio kraljeve u toj zemlji,+
na Salmonu je počelo sniježiti.+
15 Gorje bašansko+ gora je Božja,+
gorje bašansko gora je vrhova puna.+
16 Gore vrhova pune, zašto zavidno gledate
goru na kojoj je Bog poželio stanovati?+
Da, Jehova će na njoj prebivati zauvijek.+
17 Bojnih kola Božjih na desetke je tisuća, na tisuće i tisuće.+
Jehova je sa Sinaja u sveto mjesto došao.+
18 Ti si uzašao na visinu,+
odveo si zarobljenike,+
uzeo si ljude kao darove,+
pa i one koji su tvrdokorni,+ da prebivaš među njima,+ Jah Bože.
19 Neka je blagoslovljen Jehova, koji svaki dan nosi teret naš,+
pravi Bog spasenja našega!+ (Sela)
20 Pravi je Bog za nas Bog koji spašava.+
Jehova, Svevišnji+ Gospodin, može čovjeka od smrti izbaviti.+
21 Da, Bog će smrskati glavu neprijateljima svojim,+
tjeme kosmato svakome tko ustraje u prijestupu svojemu.+
22 Jehova je rekao: “S Bašana ću ih vratiti,+
vratit ću ih iz dubina morskih,+
23 da okupaš nogu svoju u krvi,+
da jezik pasa tvojih liže krv neprijatelja.”+
24 Vidjeli su povorke tvoje, Bože,+
povorke Boga mojega, Kralja mojega, što idu u sveto mjesto.+
25 Pjevači su išli naprijed, svirači na glazbalima žičanim za njima,+
a u sredini djevojke što u defove udaraju.+
26 U mnoštvima okupljenim blagoslivljajte Boga,+
Jehovu, vi koji ste od Izvora Izraelova!+
27 Maleni ih Benjamin pokorava,+
knezovi Judini s mnoštvom svojim koje kliče,
knezovi Zebulunovi, knezovi Naftalijevi.+
28 Bog je tvoj zapovjedio da se pojavi snaga tvoja.+
Pokaži snagu svoju, Bože, ti koji si se zauzeo za nas!+
29 Zbog hrama tvojega u Jeruzalemu+
kraljevi će donositi darove tebi.+
30 Zaprijeti zvijeri u trstiku,+ krdu bikova,+
s teladi narodâ, svima koji po komadima srebra gaze!+
Raspršio je narode koji u borbama uživaju.+
31 Brončani predmeti doći će iz Egipta,+
Kuš će ruke s darovima brzo pružiti k Bogu.+
32 Kraljevstva zemaljska, pjevajte Bogu,+
pjesmom hvalite Jehovu, (sela)
33 onoga koji jaše pradavnim nebom nad nebesima!+
Slušajte, grmi glasom svojim, jakim glasom svojim!+
34 Snagu priznajte Božju!+
Nad Izraelom je uzvišenost njegova i snaga je njegova u oblacima.+
35 Strah ulijeva Bog iz veličanstvenog svetišta svojega.+
On je Bog Izraelov, on snagu daje, moć daje narodu.+
Neka je blagoslovljen Bog!+
Upravitelju, za “Ljiljane”.+ Psalam Davidov.
69 Spasi me, Bože, jer vode prijete duši mojoj!+
2 Upao sam u blato duboko, gdje nema dna na koje bih stao.+
U duboke sam došao vode,
struja me odnosi.+
3 Iznemogao sam od vikanja,+
grlo mi je promuklo,
oči su mi oslabile čekajući Boga mojega.+
4 Onih koji me bez razloga mrze ima više nego vlasi na glavi mojoj.+
Onih koji me pogubiti žele, koji su mi neprijatelji, a bez razloga, velik je broj.+
Što nisam oteo, morao sam vraćati.
5 Bože, ti znaš ludost moju,
krivnja moja nije od tebe sakrivena.+
6 Neka se oni što se u tebe uzdaju ne posrame zbog mene,+
Svevišnji Gospodine, Jehova nad vojskama!+
Neka oni koji te traže ne budu poniženi zbog mene,+
Bože Izraelov!+
7 Jer zbog tebe podnosim porugu,+
poniženje prekriva lice moje.+
8 Tuđinac sam postao braći svojoj,+
stranac sinovima majke svoje.+
9 Jer revnost za dom tvoj izjeda me,+
poruge onih koji se tebi rugaju padaju na mene.+
10 Plačem posteći dušom svojom,+
ali to me porugama izvrgava.+
11 Otkad sam kostrijet uzeo za odjeću svoju,
s prezirom me spominju.+
12 Onima što na vratima sjede zanimljiv sam postao,+
o meni govore pjesme onih što opojna pića piju.+
13 A ja se molim tebi, Jehova,+
u vrijeme milosrđa tvojega, Bože.+
Po velikoj milosti svojoj usliši me, spasitelju pouzdani!+
14 Izbavi me iz blata, da ne potonem!+
Izbavi me od onih što me mrze+ i od voda dubokih!+
15 Neka me ne odnese struja vodena,+
neka me ne proguta dubina,
neka bunar ne zatvori usta svoja nada mnom!+
16 Usliši me, Jehova, jer dobra je milost tvoja!+
Po velikome milosrđu svojemu pogledaj na mene,+
17 nemoj okrenuti lice svoje od sluge svojega!+
U tjeskobi sam, zato me usliši brzo!+
18 Približi se duši mojoj, izbavi je,+
od neprijatelja mojih otkupi me!+
19 Ti znaš porugu moju i sramotu moju i poniženje moje.+
Pred tobom su svi koji mi se protive.+
20 Ruganje mi je srce slomilo, rana je neizlječiva.+
Nadao sam se nekome tko bi mi suosjećanje pokazao, ali nikoga nije bilo,+
i tko bi me utješio, ali nisam našao nikoga.+
21 Nego su mi za jelo otrovnu biljku dali,+
u žeđi su me mojoj octom htjeli napojiti.+
22 Neka stol njihov pred njima zamka postane+
i neka im ono što je za dobro njihovo stupica postane!+
23 Neka im oči potamne da ne vide,+
i daj da im se bedra stalno tresu!+
24 Izlij na njih osudu svoju+
i neka ih stigne usplamtjeli gnjev tvoj!+
25 Neka tabor njihov opusti,+
u šatorima njihovim neka ne bude stanovnika!+
26 Jer progone onoga koga si ti udario+
i o bolima onih koje si probo stalno govore.
27 Na krivnju njihovu još krivnje pridodaj+
i neka ne dođu u pravednost tvoju!+
28 Neka ih se izbriše iz knjige živih+
i s pravednicima neka ne budu upisani!+
29 A ja sam u nevolji i u boli.+
Neka me spasenje tvoje, Bože, zaštiti!+
30 Hvalit ću ime Božje pjesmom+
i veličat ću Boga zahvalama.+
31 To će Jehovi biti milije od bika,+
od junca rogata s papcima razdvojenim.+
32 Krotki će to vidjeti i radovat će se.+
Vi koji tražite Boga, neka živo ostane srce vaše!+
33 Jer Jehova sluša uboge,+
neće on prezreti zatočenike svoje.+
34 Nebo i zemlja neka ga hvale,+
mora i sve što se miče u njima!+
35 Jer Bog će spasiti Sion+
i izgraditi gradove Judine.+
Oni će živjeti ondje i zaposjesti zemlju.+
36 Potomci slugu njegovih naslijedit će je+
i oni koji ljube ime njegovo na njoj će živjeti.+
Upravitelju. Psalam Davidov, za prisjećanje.+
70 Bože, pohitaj izbaviti me!+
Jehova, požuri meni u pomoć!+
2 Neka se postide i posrame oni koji traže dušu moju!+
Neka uzmaknu i poniženi budu oni koji se raduju nevolji mojoj!+
3 Neka ustuknu od sramote svoje oni koji mi govore: “Neka! Neka!”+
4 Neka se raduju i vesele tebi svi koji te traže+
i neka uvijek govore: “Nek se veliča Bog!” oni što ljube spasenje tvoje!+
5 A mene nevolja i jad pritišću.+
Bože, brzo mi pomozi!+
Ti si pomoć moja i izbavitelj moj.+
Jehova, nemoj zakasniti!+
71 Ti si, Jehova, utočište moje.+
Ne daj da se ikada osramotim!+
2 U pravednosti svojoj izbavi me i oslobodi!+
Prigni uho svoje k meni i spasi me!+
3 Budi mi utvrda kamena u koju ću uvijek ulaziti!+
Zapovjedi da spašen budem,+
jer ti si hrid moja i tvrđava moja!+
4 Bože moj, oslobodi me iz ruke zloga,+
iz šake nepravednika i tlačitelja!+
5 Jer ti si nada moja,+ Svevišnji Gospodine Jehova, pouzdanje moje od mladosti moje.+
6 Na tebe se oslanjam otkad sam iz utrobe izišao,+
ti si me odvojio od utrobe majčine.+
Tebe hvalim neprestano.+
7 Kao čudo sam mnogima postao,+
ali ti si jako utočište moje.+
8 Usta su moja puna hvale tvoje,+
o ljepoti tvojoj govore cijeli dan.+
9 Nemoj me odbaciti u starosti!+
Kad me snaga izda, nemoj me ostaviti!+
10 Jer neprijatelji moji govore o meni,+
oni što vrebaju dušu moju složno se savjetuju,+
11 govoreći: “Bog ga je ostavio.+
Progonite ga i uhvatite, jer nema mu izbavitelja!”+
12 Bože, ne budi daleko od mene!+
Bože moj, pohitaj mi u pomoć!+
13 Neka se postide i neka nestanu oni koji se protive duši mojoj!+
Neka se pokriju sramotom i poniženjem oni koji mi nesreću žele!+
14 A ja ću stalno čekati+
i svim hvalama tvojim nove ću dodavati.
15 Usta će moja obznanjivati pravednost tvoju,+
spasenje tvoje po cijeli dan,+
jer im ne znam broja.+
16 Doći ću s glasom o velikoj moći tvojoj,+ Svevišnji+ Gospodine Jehova,
spominjat ću pravednost tvoju, samo tvoju.+
17 Bože, ti si me učio od mladosti moje,+
i sve do sada pričam o čudesnim djelima tvojim.+
18 Ni u starosti, kad mi kosa posijedi, Bože, nemoj me ostaviti,+
da mogu naraštaju budućem pričati o mišici tvojoj,+
svima budućima o moći tvojoj!+
19 Pravednost tvoja, Bože, seže do visina.+
U velikim djelima koja si učinio,+
Bože, tko je kao ti?+
20 Mnoge si mi tjeskobe i nevolje dao da vidim,+
zato me oživi opet+
i iz vodenih bezdana zemlje opet me izvuci!+
21 Povećaj veličinu moju,+
okruži me i utješi!+
22 I ja ću te hvaliti uz psaltir+
zbog istinoljubivosti tvoje, Bože moj.+
Na harfi ću ti svirati, Sveče Izraelov.+
23 Usne će moje klicati radosno kad ti zasviram,+
duša moja koju si otkupio.+
24 I jezik će moj cijeli dan tiho kazivati pravednost tvoju,+
jer su se postidjeli, jer su se posramili oni koji mi nesreću žele.+
O Salamunu.
72 Bože, pouči kralja zakonima svojim+
i sina kraljeva pravdi svojoj!+
2 Neka sudi po pravdi narodu tvojemu+
i po zakonu nevoljnicima tvojim!+
3 Neka gore i bregovi pravdom
donesu mir narodu!+
4 Neka sudi nevoljnicima u narodu,+
neka spasi sinove ubogoga
i neka satre onoga tko ih zakida!
5 Oni će se bojati tebe dok je sunca+
i dok je mjeseca, iz naraštaja u naraštaj.+
6 Spustit će se on kao kiša na travu košenu,+
kao pljuskovi obilni koji zemlju natapaju.+
7 U dane njegove cvjetat će pravednik+
i mira će u obilju biti sve dok bude mjeseca.+
8 Podanike će imati od mora do mora+
i od Rijeke+ do krajeva zemaljskih.+
9 Pred njim će se pokloniti stanovnici krajeva bezvodnih,+
neprijatelji će njegovi prašinu lizati.+
10 Kraljevi Taršiša i otokâ+
danak će plaćati.+
Kraljevi Sabe i Sebe
dar će donositi.+
11 I svi će kraljevi pred njega ničice pasti,+
svi će mu narodi služiti.+
12 Jer on će izbaviti ubogoga koji u pomoć zove,+
nevoljnika i svakoga tko nema pomoćnika.+
13 Sažalit će se na siromaha i na ubogoga+
i duše će ubogima spasiti.+
14 Od tlačenja i nasilja otkupit će dušu njihovu,
dragocjena će biti krv njihova u očima njegovim.+
15 Neka živ bude+ i neka mu se da zlata iz Sabe!+
Neka se ljudi za njega stalno mole,
neka ga blagoslov prati cijeli dan!+
16 Žita će u obilju biti na zemlji,+
po vrhovima gorskim bit će ga u izobilju.+
Urod će kraljev bujati kao drveće libanonsko,+
a stanovnici će gradski cvasti kao raslinje zemaljsko.+
17 Neka ime kraljevo traje dovijeka!+
Dok je sunca neka ime njegovo raste
i kraljem neka se blagoslivljaju ljudi!+
Svi narodi neka ga sretnim nazivaju!+
18 Neka je blagoslovljen Jehova Bog, Bog Izraelov,+
koji jedini čudesna djela čini!+
19 I neka je blagoslovljeno slavno ime njegovo dovijeka,+
slava njegova neka ispuni cijelu zemlju!+
Amen! Amen!
20 Ovdje završavaju molitve Davida, sina Jišajeva.+
TREĆA KNJIGA
(Psalmi 73–89)
Napjev Asafov.+
73 Zaista je Bog dobar Izraelu, onima koji su čista srca.+
2 A meni su noge zamalo zašle s puta,+
koraci su se moji umalo okliznuli.+
3 Jer počeo sam zavidjeti hvalisavcima,+
vidjevši mir zlih ljudi.+
4 Jer ne znaju za boli smrtne,+
debeo je trbuh njihov.+
5 Nemaju udjela u muci čovjeka smrtnog+
i ne pogađa ih nevolja kao druge ljude.+
6 Zato je oholost njima kao ogrlica,+
nasilje ih pokriva kao odjeća.+
7 Oko im je izbuljeno od gojaznosti,+
nadmašili su i zamisli srca svojega.+
8 Rugaju se i o zlu pričaju,+
o prijevari govore oholo.+
9 Hvalisanje njihovo do neba doseže,+
a jezik njihov zemlju obilazi.+
10 On vraća narod
i obilje vode za njih se izlijeva.
11 I govore: “Kako će Bog saznati?+
Ima li znanja u Svevišnjega?”+
12 Eto, to su zli — spokojni dovijeka,+
zgrću imetak svoj.+
13 Doista je uzalud što sam srce svoje očistio+
i što sam ruke oprao da pokažem nevinost svoju.+
14 Zlo me pogađa cijeli dan,+
ukor mi dolazi svako jutro.+
15 Da sam rekao: “I ja ću govoriti tako”,
naraštaj sinova tvojih
tada bih izdao.+
16 I stao sam razmišljati da bih to shvatio,+
ali mučno je to bilo u očima mojim,
17 sve dok nisam u veličanstveno svetište Božje otišao.+
Razabrati sam htio kakva će biti budućnost njihova.+
18 Doista, na klizavo ih tlo postavljaš,+
u propast ih obaraš.+
19 Kako li u trenu grozan prizor postaju!+
Kako im kraj dolazi, kako nestaju od strahota iznenadnih!
20 Kao što čovjek prezire san kad se probudi,+
tako ćeš ti, Jehova, kad ustaneš, prezreti položaj njihov.+
21 Jer u srcu mi je gorčina bila,+
a bol je probadala bubrege moje,+
22 i nerazuman sam bio i nisam mogao shvatiti+ —
poput životinja bio sam u očima tvojim.+
23 Ali ja sam uvijek uz tebe,+
ti si prihvatio desnicu moju.+
24 Savjetom svojim vodit ćeš me+
i potom me u slavu dovesti.+
25 Koga imam na nebu?+
Osim tebe, radosti druge nemam na zemlji.+
26 Klonulo je tijelo moje i srce moje.+
Bog je stijena srca mojega i baština moja dovijeka.+
27 Jer, evo, oni koji se udaljuju od tebe nestat će.+
Pogubit ćeš svakoga tko čini nevjeru ostavljajući te.+
28 A meni je dobro biti blizu Boga,+
Svevišnji Gospodin Jehova utočište je moje.+
Objavit ću sva djela tvoja.+
Maskil. Psalam Asafov.+
74 Zašto nas, Bože, odbacuješ zauvijek?+
Zašto je gnjev tvoj planuo na stado paše tvoje?+
2 Sjeti se zajednice naroda svojega koju si davno stekao,+
plemena koje si otkupio u nasljedstvo svoje,+
ove gore Siona na kojoj si prebivao!+
3 Zakorači k pustoši vjekovnoj!+
Sve je neprijatelj uništio na svetome mjestu.+
4 Riču protivnici tvoji usred sastajališta tvojega.+
Svoje su znakove postavili kao oznake.+
5 Zna se dobro da su nalik onima što visoko sjekirama zamahuju na stabla u guštari.
6 I sada sve rezbarije njegove razbijaju sjekirom i gredama s vrhom željeznim.+
7 Vatri su predali svetište tvoje.+
Do zemlje su oskvrnuli prebivalište imena tvojega.+
8 Oni su, skupa s potomstvom svojim, rekli u srcu svojemu:
“Sva sastajališta Božja u zemlji treba spaliti!”+
9 Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema,+
a nitko među nama ne zna dokle.
10 Dokle će se, Bože, rugati protivnik?+
Hoće li neprijatelj dovijeka prezir pokazivati prema imenu tvojemu?+
11 Zašto sustežeš ruku svoju, desnicu svoju,+
izvučenu iz njedara svojih, i puštaš da izginemo?
12 Ali Bog je Kralj moj od davnine,+
spasenje veličanstveno on posred zemlje donosi.+
13 Ti si uzburkao more snagom svojom,+
smrskao si glave nemanima morskim u vodama.+
14 Ti si zdrobio glave levijatanu,+
dao si ga za hranu ljudima, onima što žive u krajevima bezvodnim.+
15 Ti si otvorio izvore i bujice,+
ti si isušio rijeke koje su stalno tekle.+
16 Tvoj je dan i tvoja je noć,+
ti si postavio izvor svjetlosti, sunce.+
17 Ti si odredio sve granice zemlji,+
ljeto i zimu ti si načinio.+
18 Sjeti se: neprijatelj se rugao, Jehova,+
i bezuman je narod prezir pokazivao prema imenu tvojemu!+
19 Ne daj zvijerima dušu grlice svoje!+
Život nevoljnika svojih nemoj zaboraviti zauvijek!+
20 Pogledaj na savez svoj,+
jer su mračna mjesta zemaljska puna prebivališta nasilničkih!+
21 Neka se pogaženi ne vrati ponižen!+
Neka nevoljnik i ubogi hvale ime tvoje!+
22 Ustani, Bože, vodi parnicu svoju!+
Sjeti se kako te bezumnik sramotio po cijeli dan!+
23 Ne zaboravi glas protivnika svojih!+
Buka onih koji ustaju na tebe podiže se neprestano.+
Upravitelju. “Ne pogubi!” Napjev. Psalam Asafov.+ Pjesma.
75 Zahvaljujemo ti, Bože! Zahvaljujemo ti!+
Ime je tvoje blizu.+
Objavljivat će ljudi čudesna djela tvoja.+
2 “Jer odredio sam vrijeme.+
Ja počinjem suditi u pravednosti.+
3 Rastopila se zemlja i svi stanovnici njezini,+
a ja sam ispravio stupove njezine.”+ (Sela)
4 Rekao sam ludima: “Ne budite ludi!”+
i zlima: “Ne podižite rog!+
5 Ne podižite visoko rog svoj!
Nemojte govoriti prkosno!+
6 Jer ni s istoka ni sa zapada
ni s juga ne dolazi uzvisivanje.
7 Jer Bog je sudac.+
Jednoga ponizuje, a drugoga uzvisuje.+
8 Jer čaša je u ruci Jehovinoj+
i vino se pjenuša, vino opojno.
On će istočiti iz nje talog njegov,
svi zli na zemlji iskapit će, ispit će talog njegov.”+
9 A ja ću pričati o tome dovijeka,
pjesmom ću hvaliti Boga Jakovljeva.+
10 “Polomit ću sve rogove zlih.”+
Uzdignut će se rogovi pravednoga.+
Upravitelju, za žičana glazbala. Napjev. Psalam Asafov.+ Pjesma.
76 Poznat je Bog u Judi,+
veliko je u Izraelu ime njegovo.+
2 Skrovište je njegovo u Šalemu,+
prebivalište mu je na Sionu.+
3 Tamo je luku skršio strijele što sijevaju,+
štit i mač, i bitku je okončao.+ (Sela)
4 Ti si svjetlom obavijen, veličanstveniji od gora grabežljivih.+
5 Oplijenjeni su oni koji su bili srca tvrdokorna,+
u san su svoj utonuli+
i nijednome čovjeku odvažnom nije u rukama snage ostalo.+
6 Od prijetnje tvoje, Bože Jakovljev, i vozač na kolima i konj čvrsto su zaspali.+
7 Ti si onaj koji strah ulijeva,+
tko pred tobom može opstati od siline gnjeva tvojega?+
8 S neba si sudski spor oglasio.+
Zemlja se uplašila i mirna ostala+
9 kad je Bog na sud ustao,+
da spasi sve krotke na zemlji.+ (Sela)
10 Jer gnjev će te ljudski hvaliti,+
ostatkom gnjeva ti ćeš se opasati.
11 Zavjetujte se i izvršite zavjete Jehovi, Bogu svojemu, svi koji ste oko njega!+
Donesite dar u strahu!+
12 On će poniziti vođe,+
strah ulijeva kraljevima zemlje.+
Upravitelju, za jedutun. Psalam Asafov.+ Napjev.
77 Glasom svojim zavapit ću k Bogu,+
zavapit ću k Bogu glasom svojim i on će uho svoje k meni prikloniti.+
2 U dan nevolje svoje Jehovu tražim.+
Noću ruku pružam i ne posustajem,
duša moja ne da se utješiti.+
3 Sjetit ću se Boga i nemir će me obuzeti,+
zamislit ću se i klonut ću duhom.+ (Sela)
4 Ti držiš vjeđe moje,+
uznemiren sam, ne mogu govoriti.+
5 Razmišljao sam o danima davnim,+
o godinama prošlosti pradavne.
6 Sjetit ću se glazbe struna svojih noću,+
u srcu svojemu zamislit ću se+
i duh će moj razmišljati o svemu.
7 Hoće li nas Jehova dovijeka odbacivati+
i zar ga se nikad više neće moći udobrovoljiti?+
8 Je li milosti njegove zauvijek nestalo?+
Je li riječ njegova propala+ za sve naraštaje?
9 Je li Bog zaboravio milostiv biti,+
je li u gnjevu uskratio milosrđe svoje?+ (Sela)
10 Zar ću govoriti: “Ovo me probada:+
Svevišnji je povukao desnicu svoju”?+
11 Sjećat ću se djela Jahovih.+
Da, sjećat ću se čudesnih djela tvojih iz davnine.+
12 Duboko ću razmišljati o svim djelima tvojim,+
zaokupit ću se postupcima tvojim.+
13 Bože, put se tvoj na svetome mjestu nalazi.+
Koji je bog velik kao Bog naš?+
14 Ti si pravi Bog, čudesna su djela tvoja.+
Među narodima si snagu svoju obznanio.+
15 Rukom svojom izbavio si narod svoj,+
sinove Jakovljeve i Josipove. (Sela)
16 Vode su te vidjele, Bože,
vode su te vidjele i teške su ih boli obuzele.+
I bezdani su se vodeni uzburkali.+
17 Oblaci su gromoglasno vodu izlili,+
tutnjavom se oglasilo nebo naoblačeno.
I strijele su tvoje letjele na sve strane.+
18 Tutnjava je gromova tvojih poput kotača kolskih odjekivala,+
munje su tlo obasjale,+
zemlja se uzdrmala i počela se tresti.+
19 Kroz more je išao put tvoj,+
staza je tvoja kroz vode mnoge prolazila,
i trag se tvoj nije poznavao.
20 Vodio si narod svoj kao stado,+
rukom Mojsijevom i Aronovom.+
Maskil. Psalam Asafov.+
78 Slušaj, narode moj, zakon moj,+
prigni uho riječima usta mojih!+
2 U izrekama ću otvarati usta svoja,+
navirat će iz mene zagonetke davne,+
3 ono što smo čuli i saznali+
i što su nam pričali očevi naši,+
4 ono što ne krijemo od sinova njihovih,+
nego budućem naraštaju pričamo o njima,+
o hvalama Jehovinim i snazi njegovoj+
i o čudesima koja je učinio.+
5 Podigao je svjedočanstvo u Jakovu+
i zakon je postavio u Izraelu,+
riječi koje je zapovjedio ocima našim+
da ih objave sinovima svojim,+
6 kako bi budući naraštaj, sinovi koji će se roditi, saznao za njih,+
pa da oni ustanu i o njima pričaju sinovima svojim+
7 i da se u Boga pouzdaju+
i da ne zaborave djela Božja,+ nego da drže zapovijedi njegove.+
8 Da ne postanu kao oci njihovi,+
naraštaj tvrdokoran i buntovan,+
naraštaj koji nije pripremio srce svoje+
i koji nije bio vjeran Bogu duhom svojim.+
9 Sinovi Efrajimovi, premda su bili strijelci lukom naoružani,+
povukli su se u dan bitke.+
10 Saveza Božjega nisu održali+
i po zakonu Božjemu nisu htjeli živjeti.+
11 I zaboravljali su ono što je učinio,+
čudesna djela njegova koja su gledali.+
12 Pred ocima je njihovim čudesa učinio+
u zemlji egipatskoj,+ u polju soanskom.+
13 Razdvojio je more, da bi mogli prijeći,+
i učinio je da vode poput zida stoje.+
14 Oblakom ih je vodio danju,+
a svjetlom vatre svu noć.+
15 Rascijepio je stijene u pustinji,+
da ih napoji obilno kao iz bezdana vodenih.+
16 Potoke je izveo iz litice+
i dao je da vode poteku kao rijeke.+
17 A oni su mu još više griješili,+
buneći se protiv Svevišnjega u kraju bezvodnom,+
18 i iskušavali su Boga u srcu svojemu+
tražeći jelo za dušu svoju.+
19 Protiv Boga su stali govoriti.+
Rekli su: “Može li Bog prostrti stol u pustinji?”+
20 Evo, udara u stijenu+
da vode poteku i bujice provru.+
“Može li nam i kruha dati,+
hrane pribaviti narodu svojemu?”+
21 Jehova je to čuo i silno se razgnjevio,+
i vatra se raspalila na Jakova,+
gnjev se podigao na Izraela.+
22 Jer nisu vjerovali Bogu+
niti su se pouzdali u spasenje njegovo.+
23 A on je dao zapovijed oblacima nebeskim u visini
i otvorio je vrata neba.+
24 Kao kišu sipao je po njima manu da jedu,+
žito nebesko dao im je.+
25 Ljudi su jeli kruh onih koji su moćniji od ljudi,+
hrane im je do sitosti slao.+
26 Podigao je na nebu vjetar istočni+
i snagom je svojom vjetar južni naveo da puše.+
27 I dao je da kiša hrane pada po njima kao prašina,+
ptice krilate kao pijesak morski.+
28 Dao je da padaju usred tabora njegova,+
svuda oko šatora njegovih.+
29 A oni su jeli i nasitili se veoma,+
što su željeli, donio im je.+
30 Ali nisu se odvratili od želje svoje.
Još je hrana bila u ustima njihovim,+
31 kad se srdžba Božja podigla na njih.+
I počeo je ubijati snažne ljude njihove,+
oborio je mladiće Izraelove.
32 Uza sve to, još su više griješili+
i nisu vjerovali u čudesna djela njegova.+
33 Zato je okončao dane njihove kao dah,+
godine je njihove okončao užasom.
34 Kad ih je ubijao, onda su pitali za njega,+
vraćali se i tražili Boga.+
35 Tada su se sjećali da je Bog Stijena njihova,+
da je Bog Svevišnji Osvetnik njihov.+
36 I htjeli su ga prevariti ustima svojim,+
jezikom svojim lagali su mu.+
37 Srce njihovo nije mu bilo odano+
i nisu bili vjerni savezu njegovu.+
38 Ali on je bio milosrdan,+ opraštao je prijestup njihov+ i nije ih istrijebio.+
Mnogo je puta odvraćao gnjev svoj+
i nije podizao svu srdžbu svoju.
39 Sjetio bi se da su tijelo,+
da duh odlazi i ne vraća se.+
40 Koliko su se puta protiv njega bunili u kraju pustome,+
žalostili ga u pustinji!+
41 I uvijek su iznova iskušavali Boga+
i bol nanosili Svecu Izraelovu.+
42 Nisu se sjećali ruke njegove,+
dana kad ih je od protivnika otkupio,+
43 kako je znakove svoje učinio u Egiptu+
i čudesa svoja u polju soanskom+
44 i kako im je u krv pretvorio vodu u prokopima nilskim,+
pa nisu mogli piti iz potoka svojih.+
45 Poslao je na njih obade da ih izjedu+
i žabe da ih upropaštavaju.+
46 Žoharima je dao urod njihov
i trud njihov skakavcima.+
47 Pobio je trsove njihove tučom+
i smokve njihove gradom.+
48 Tuči je predao stoku njihovu+
i vrućici smrtonosnoj stada njihova.
49 Slao je na njih usplamtjeli gnjev svoj,+
bijes, osudu i nesreću,+
čete anđela koji nevolju nose.+
50 Pripremio je put gnjevu svojemu.+
Dušu njihovu nije sačuvao od smrti,
život je njihov predao pošasti.+
51 Na koncu je pobio sve prvorođeno u Egiptu,+
prvence njihove u šatorima Hamovim.+
52 Zatim je narod svoj izveo kao ovce+
i vodio ih kao stado u pustinji.+
53 Vodio ih je sigurno i nisu se bojali.+
More je prekrilo neprijatelje njihove.+
54 I doveo ih je u sveti kraj svoj,+
gorski kraj ovaj koji je desnica njegova stekla.+
55 Zbog njih je istjerao narode,+
užetom mjernim razdijelio im je nasljedstvo+
i dao je plemenima Izraelovim da stanuju u domovima svojim.+
56 A oni su iskušavali Boga Svevišnjeg i bunili se protiv njega+
i nisu se držali opomena njegovih.+
57 Odstupali su od njega i nevjerni mu bili kao i oci njihovi,+
kao luk nezategnut okrenuli su se na drugu stranu.+
58 Vrijeđali su ga obrednim uzvišicama svojim+
i rezbarenim likovima svojim ljubomoru su njegovu izazivali.+
59 Bog je to čuo+ i silno se razgnjevio,+
i Izrael mu je jako omrznuo.+
60 Naposljetku je napustio šator svoj u Šilu,+
šator u kojem je prebivao među ljudima zemaljskim.+
61 I snagu je svoju dao u zarobljeništvo+
i ljepotu svoju u ruke protivniku.+
62 Narod je svoj predao maču,+
silno se razgnjevio na nasljedstvo svoje.+
63 Mladiće je njegove vatra progutala,
djevojkama se njegovim pjesme svatovske nisu pjevale.+
64 Svećenici su njegovi pali od mača,+
a udovice njihove nisu zaplakale.+
65 Tada se Jehova kao iz sna probudio,+
kao junak koji se trijezni od vina.+
66 I stao je straga udarati protivnike svoje,+
sramotu vječnu nanio im je.+
67 I odbacio je šator Josipov,+
pleme Efrajimovo nije izabrao,+
68 nego je izabrao pleme Judino,+
goru Sion, koju je ljubio.+
69 I stao je graditi svetište svoje da stoji poput vrhova gorskih,+
poput zemlje koju je postavio da stoji dovijeka.+
70 I izabrao je Davida, slugu svojega,+
i uzeo ga od torova ovčjih.+
71 Od čuvanja dojilica+
doveo ga je da pastir bude Jakovu, narodu njegovu,+
Izraelu, nasljedstvu njegovu.+
72 I on ih je čista srca pasao+
i vještim ih je rukama vodio.+
Napjev Asafov.
79 Bože, narodi su došli u nasljedstvo tvoje,+
oskvrnuli su sveti hram tvoj,+
Jeruzalem su u ruševine pretvorili.+
2 Trupla slugu tvojih dali su za hranu pticama nebeskim,+
tijela vjernih slugu tvojih zvijerima zemaljskim.+
3 Prolili su krv njihovu kao vodu
posvuda po Jeruzalemu i nikoga nema da ih pokopa.+
4 Ruglo smo postali susjedima svojim,+
podsmijeh i poruga onima što su oko nas.+
5 Dokle ćeš se gnjeviti, Jehova? Zar zauvijek?+
Dokle će srdžba tvoja kao vatra gorjeti?+
6 Izlij gnjev svoj na narode koji te ne poznaju+
i na kraljevstva koja ne prizivaju ime tvoje!+
7 Jer izjeli su Jakova+
i opustošili prebivalište njegovo.+
8 Zaboravi nam grijehe predaka naših!+
Požuri! Neka na nas dođe milosrđe tvoje,+
jer smo u jadu velikom!+
9 Pomozi nam, Bože spasenja našega,+
zbog slave imena svojega,+
izbavi nas i pokrij grijehe naše zbog imena svojega!+
10 Zašto da narodi govore: “Gdje je Bog njihov?”+
Neka narodi pred našim očima saznaju+
kako osvećuješ prolivenu krv slugu svojih!+
11 Neka uzdisaji zatočenikovi dođu pred tebe!+
Snagom ruke svoje sačuvaj one koji su za smrt određeni!+
12 I susjedima našim sedam puta u njedra njihova uzvrati+
poruge kojima su ti se rugali, Jehova!+
13 A mi, narod tvoj i stado paše tvoje,+
mi ćemo ti zahvaljivati dovijeka,
iz naraštaja u naraštaj objavljivat ćemo hvalu tvoju.+
Upravitelju, za “Ljiljane”.+ Za podsjećanje. Psalam Asafov.+ Napjev.
80 Pastiru Izraelov, poslušaj,+
ti koji vodiš Josipa kao stado!+
Ti koji sjediš nad kerubima,+ zasjaj!+
2 Pred Efrajimom, Benjaminom i Manašeom probudi moć svoju+
i dođi, spasi nas!+
3 Bože, vrati nas na ono što smo prije imali,+
i neka zasja lice tvoje, da bismo se spasili!+
4 Jehova, Bože nad vojskama, dokle ćeš kipjeti od gnjeva na molitvu naroda svojega?+
5 Hraniš ih suzama kao kruhom,+
obilno ih suzama pojiš.+
6 Učinio si da se zbog nas svađaju susjedi naši+
i neprijatelji se naši rugaju kako im je volja.+
7 Bože nad vojskama, vrati nas na ono što smo prije imali!+
Neka zasja lice tvoje, da bismo se spasili!+
8 Izveo si lozu iz Egipta,+
otjerao si narode da bi je posadio.+
9 Očistio si mjesto za nju+ da pusti korijenje i proširi se po svoj zemlji.+
10 Gore je prekrila sjenom svojom
i cedre Božje granama svojim.+
11 Pustila je grane svoje sve do mora+
i do Rijeke mladice svoje.+
12 Zašto si joj porušio zidove kamene,+
pa s nje beru svi koji putem prolaze?+
13 Vepar iz šume podgriza je+
i mnoštvo životinja poljskih s nje se hrani.+
14 Bože nad vojskama, vrati se, molim te!+
Pogledaj s neba i vidi i pobrini se za lozu ovu,+
15 trs koji je desnica tvoja posadila,+
pogledaj sina kojeg si radi sebe ojačao!+
16 Vatrom je spaljen, odrezan.+
Od prijetnje lica tvojega oni ginu.+
17 Neka ruka tvoja počiva nad čovjekom desnice tvoje,+
nad sinom čovječjim kojeg si radi sebe ojačao,+
18 i mi se nećemo odmetnuti od tebe.+
Sačuvaj nas na životu, da bismo prizivali ime tvoje!+
19 Jehova, Bože nad vojskama, vrati nas na ono što smo prije imali!+
Neka zasja lice tvoje, da bismo se spasili!+
Upravitelju, za gitit.+ Psalam Asafov.
81 Kličite radosno Bogu, snazi našoj,+
kličite pobjednički Bogu Jakovljevu!+
2 Započnite pjesmu+ i uzmite def,+
harfu milozvučnu i psaltir!+
3 Za mladoga mjeseca pušite u rog,+
za punoga mjeseca, na dan blagdana našega!+
4 Jer to je uredba Izraelu,+
zakon Boga Jakovljeva.
5 Kao svjedočanstvo postavio ga je nad Josipom,+
kad je išao po zemlji egipatskoj.+
Jezik koji nisam poznavao slušao sam.+
6 “Uklonio sam rame njegovo od bremena,+
ruke su se njegove oslobodile košare.+
7 U nevolji zazvao si, i ja sam te izbavio,+
odgovarao sam ti iz skrovišta gromova.+
Iskušavao sam te kod voda meripskih.+ (Sela)
8 Slušaj, narode moj, i ja ću te opomenuti!+
Izraele, kad bi me barem poslušao!+
9 Kod tebe neće biti tuđega boga+
i nećeš se klanjati bogu stranome.+
10 Ja, Jehova, tvoj sam Bog,+
onaj koji te izveo iz zemlje egipatske.+
Otvori usta širom i ja ću ih jelom napuniti!+
11 Ali narod moj nije slušao glasa mojega,+
Izrael me nikako nije htio poslušati.+
12 Stoga sam ih pustio da se povode za tvrdokornim srcem svojim+
i išli su za zamislima svojim.+
13 O, kad bi me narod moj slušao,+
kad bi išao Izrael putevima mojim!+
14 Lako bih pokorio neprijatelje njihove+
i na protivnike njihove okrenuo bih ruku svoju.+
15 A oni koji silno mrze Jehovu pokorno će k njemu doći,+
a vrijeme će njihovo trajati u vijeke.
16 On će narod svoj hraniti pšenicom najboljom.+
Iz stijene nasitit ću te medom.”+
Napjev Asafov.
82 Bog je stao usred skupštine+ Božje,
usred bogova on sudi:+
2 “Dokle ćete suditi nepravedno+
i pristrani biti prema zlima?+ (Sela)
3 Suci budite ubogome i djetetu bez oca!+
Pravdu dajte nevoljniku i siromašnome!+
4 Spasite ubogoga i siromaha,+
iz ruke zlih izbavite ih!”+
5 Ne shvaćaju i ne razumiju,+
u tami hodaju,+
poljuljani su svi temelji zemlje.+
6 “Ja sam rekao: ‘Bogovi ste+
i svi ste vi sinovi Svevišnjega.+
7 Zaista ćete umrijeti kao i ljudi,+
kao i svatko od knezova past ćete!’”+
8 Ustani, Bože, sudi zemlji,+
jer tebi pripadaju svi narodi!+
Pjesma. Napjev Asafov.+
83 Bože, nemoj šutjeti,+
ne budi nijem i nemoj mirovati, Bože!+
2 Jer, evo, uskomešali su se neprijatelji tvoji,+
glavu podižu oni što te silno mrze.+
3 Tajni dogovor protiv naroda tvojega lukavo sklapaju,+
urotu kuju protiv onih koje si sakrio.+
4 Govore: “Dođite, zatrimo ih, da više ne budu narod,+
da se izbriše spomen na ime Izraelovo!”+
5 Jer svim se srcem složno savjetuju,+
čak su protiv tebe savez sklopili+ —
6 šatori Edomovi+ i Jišmaelci, Moab+ i Hagrijci,+
7 Gebal i Amon+ i Amalek,
Filisteja+ i stanovnici Tira.+
8 I Asirija se udružila s njima.+
Ruku su pružili sinovima Lotovim.+ (Sela)
9 Učini im onako kao Midjanu,+ kao Siseri,+
kao Jabinu+ u dolini Kišona!+
10 Istrijebljeni su bili kod En-Dora,+
pognojili su zemlju.+
11 A dostojanstvenicima njihovim učini kao Orebu i Zeebu,+
i svim knezovima njihovim kao Zebahu i Salmuni,+
12 koji su rekli: “Osvojimo mjesta u kojima Bog prebiva!”+
13 Bože moj, učini da budu kao čičak uskovitlan,+
kao strnjika pred vjetrom!+
14 Kao što vatra spaljuje šumu+
i kao što plamen pali gore,+
15 tako ih goni olujom svojom+
i smeti ih olujnim vjetrom svojim!+
16 Pokrij lica njihova sramotom,+
da traže ime tvoje, Jehova!+
17 Neka se postide i smetu za sva vremena,+
neka se posrame i izginu,+
18 da bi se znalo+ da si jedino ti, kojemu je ime Jehova,+
Svevišnji+ koji je nad svom zemljom!+
Upravitelju, za gitit.+ Psalam sinova Korahovih. Napjev.
84 Kako ljubim veličanstveno prebivalište tvoje,+
Jehova nad vojskama!+
2 Duša moja čezne i gine za dvorištima Jehovinim.+
Srce moje i tijelo moje radosno kliču Bogu živome.+
3 I ptica nalazi dom
i lastavica sebi gnijezdo
gdje polaže mlade svoje
— veličanstveni žrtvenik tvoj, Jehova nad vojskama, Kralju moj i Bože moj!
4 Sretni su oni koji prebivaju u domu tvojemu!+
Oni te hvale bez prestanka.+ (Sela)
5 Sretni su ljudi kojima je snaga u tebi,+
kojima srce čezne ići putevima što vode u dom tvoj.+
6 Prolazeći dolinom suhom gdje grmovi bake rastu,+
u izvor je pretvaraju.
Blagoslovima se učitelj+ zaodijeva.
7 Idu dalje i obnavljaju snagu,+
svaki se pojavljuje pred Bogom na Sionu.+
8 Jehova, Bože nad vojskama, čuj molitvu moju,+
prikloni uho svoje, Bože Jakovljev!+ (Sela)
9 Vidi, Bože, štite naš,+
i pogledaj lice pomazanika svojega!+
10 Jer bolje je provesti jedan dan u dvorištima tvojim nego tisuću dana drugdje.+
Radije ću stajati na pragu doma Boga svojega+
nego boraviti u šatorima zla.+
11 Jer Jehova Bog je sunce+ i štit,+
milost i čast on ukazuje.+
Jehova neće uskratiti nikakvoga dobra onima koji žive čestito.+
12 Jehova nad vojskama, sretan je čovjek koji se u tebe uzda!+
Upravitelju. Psalam sinova Korahovih. Napjev.
85 Omiljela ti je, Jehova, zemlja tvoja,+
vratio si zarobljeni narod Jakovljev.+
2 Oprostio si prijestup narodu svojemu,+
pokrio si sav grijeh njihov.+ (Sela)
3 Obuzdao si sav gnjev svoj,+
odustao od žestoke srdžbe svoje.+
4 Vrati nas na ono što smo prije imali, Bože spasenja našega,+
i odvrati ljutnju svoju od nas!+
5 Zar ćeš se dovijeka gnjeviti na nas?+
Zar ćeš srdžbu svoju prenositi s naraštaja na naraštaj?+
6 Zar nas nećeš opet oživiti,+
da se narod tvoj raduje zbog tebe?+
7 Pokaži nam, Jehova, milost svoju+
i spasenje nam svoje daj!+
8 Slušat ću što će pravi Bog Jehova reći,+
jer o miru će govoriti narodu svojemu+ i vjernim slugama svojim,
ali neka se ne pouzdaju opet u sebe!+
9 Zaista je spasenje njegovo blizu onih koji ga se boje,+
da bi slava prebivala u zemlji našoj.+
10 Milost i istinoljubivost srest će se,+
pravednost i mir poljubit će se.+
11 Istinoljubivost će niknuti iz zemlje+
i pravednost će gledati s neba.+
12 A Jehova će dati što je dobro+
i zemlja će naša dati rod svoj.+
13 Pred njim će pravednost ići+
i ugaziti put pomoću koraka njegovih.+
Molitva Davidova.
86 Prigni, Jehova, uho svoje! Usliši me,+
jer me nevolja i jad pritišću!+
2 Čuvaj dušu moju, jer ja sam vjeran!+
Ti si Bog moj — spasi slugu svojega, koji se u tebe uzda!+
3 Smiluj mi se, Jehova,+
jer tebe prizivam po cijeli dan!+
4 Razveseli dušu sluge svojega,+
jer k tebi, Jehova, podižem dušu svoju!+
5 Jer ti si, Jehova, dobar+ i spreman oprostiti,+
velika je milost tvoja prema svima koji te prizivaju.+
6 Prikloni uho molitvi mojoj, Jehova,+
poslušaj glas usrdnih molitvi mojih!+
7 U dan nevolje svoje prizvat ću te,+
jer ti ćeš me uslišiti.+
8 Nitko među bogovima nije kao ti, Jehova,+
i nema djela takvih kakva su tvoja.+
9 Svi narodi koje si stvorio doći će+
i pokloniti se pred tobom, Jehova,+
i slaviti ime tvoje.+
10 Jer ti si velik i čudesna djela činiš,+
jedino si ti Bog.+
11 Pouči me, Jehova, o putu svojemu!+
Hodit ću u istini tvojoj.+
Daj mi srce nepodijeljeno, da bi se bojalo imena tvojega!+
12 Hvalit ću te, Jehova, Bože moj, svim srcem svojim,+
slavit ću ime tvoje dovijeka,
13 jer velika je milost koju mi iskazuješ+
i dušu si moju izbavio iz groba, iz najdubljeg dijela njegova.+
14 Bože, oholi su se podigli na mene,+
gomila nasilnika traži dušu moju+
i nemaju tebe pred očima svojim.+
15 A ti si, Jehova, Bog milosrdan i dobrostiv,+
spor na gnjev+ i pun milosti i istinoljubivosti.+
16 Pogledaj na mene i smiluj mi se!+
Snagu svoju daj sluzi svojemu+
i spasi sina robinje svoje!+
17 Pokaži na meni dobrotu svoju,
da je vide mrzitelji moji i da se posrame!+
Jer ti si mi, Jehova, pomogao i utješio me.+
Psalam sinova Korahovih. Napjev, pjesma.
87 Temelj je njegov na svetim gorama.+
2 Više ljubi Jehova vrata Siona+
nego sve šatore Jakovljeve.+
3 Slavno se govori o tebi, grade pravoga Boga.+ (Sela)
4 Spominjat ću Rahab+ i Babilon,+ brojeći ih među one koji me poznaju.
O Filisteji+ i Tiru, i Kušu, govorit će se:
“Taj je rođen ondje.”+
5 O Sionu će se reći:
“Svaki od njih u njemu je rođen.”+
Sam Svevišnji+ utvrdit će ga.+
6 Jehova će objaviti, kad narode bude popisivao:+
“Taj je rođen ondje.”+ (Sela)
7 Bit će tu pjevača i onih što kolo plešu+ i govorit će se:
“U tebi su svi izvori moji.”+
Pjesma, napjev sinova Korahovih. Upravitelju, za mahalat, za odgovaranje. Maskil Hemana+ Ezrahovca.
88 Jehova, Bože spasenja mojega,+
danju vapim,+
a i noću vapim pred tobom.+
2 Pred tebe će molitva moja doći.+
Prigni uho svoje vapaju mojemu!+
3 Jer duša je moja sita nevolja+
i život se moj dotaknuo groba.+
4 Ubrajaju me među one koji u jamu odlaze.+
Postao sam nalik čovjeku koji je bez snage ostao,+
5 oslobođen poput mrtvaca,+
sličan ubijenima što u grobu leže,+
kojih se više ne sjećaš
i koji su odsječeni od ruke tvoje koja pomoć pruža.+
6 Stavio si me u jamu najdublju,
na mjesta mračna, u bezdan velik.+
7 Na mene se okomila srdžba tvoja+
i svim bijesnim valovima svojim nevolju na me svaljuješ.+ (Sela)
8 Udaljio si od mene znance moje,+
ogadio si me njima.+
Zatvoren sam i ne mogu izaći.+
9 Oko se moje gasi od nevolje moje.+
Prizivam te, Jehova, po cijeli dan,+
k tebi u molitvi širim ruke svoje.+
10 Zar ćeš za mrtve činiti čuda?+
Zar će nemoćni mrtvaci ustati,+
zar će te oni hvaliti?+ (Sela)
11 Zar će se o milosti tvojoj u grobu govoriti,
o vjernosti tvojoj ondje gdje je raspadanje?+
12 Zar će se u tami obznaniti čuda tvoja,+
u zemlji zaborava pravednost tvoja?+
13 A ja k tebi, Jehova, vapim,+
molitva moja jutrom dolazi pred tebe.+
14 Zašto, Jehova, odbacuješ dušu moju?+
Zašto si lice svoje okrenuo od mene?+
15 U nevolji sam i smrt mi prijeti još od djetinjstva,+
mnoge strahote podnosim od tebe.+
16 Plamenovi usplamtjeloga gnjeva tvojega prelaze preko mene,+
strahote tvoje satiru me.+
17 Okružuju me kao vode po cijeli dan,+
navaljuju na mene sve odjednom.
18 Udaljio si od mene prijatelja i druga,+
mračna su mjesta poznanici moji.+
Maskil. Psalam Etana Ezrahovca.+
89 O milosti Jehovinoj pjevat ću dovijeka.+
Iz naraštaja u naraštaj objavljivat ću vjernost tvoju ustima svojim.+
2 Jer rekao sam: “Milost će poput građevine čvrste stajati dovijeka.+
U nebesima si utvrdio vjernost svoju.”+
3 “Savez sam sklopio s izabranikom svojim,+
zakleo sam se Davidu, sluzi svojemu:+
4 ‘Utvrdit ću potomstvo tvoje za sve vijeke+
i sazdat ću prijestolje tvoje+ za sve naraštaje.’” (Sela)
5 Nebesa će hvaliti čudesno djelo tvoje, Jehova,+
i vjernost tvoju na skupu svetih.
6 Jer tko se na nebu s Jehovom usporediti može?+
Tko je Jehovi sličan među sinovima Božjim?+
7 Prema Bogu neka strahopoštovanje imaju sveti s kojima je prisan!+
Veličanstven je on i strah ulijeva svima koji su oko njega.+
8 Jehova, Bože nad vojskama,+
tko je silan kao ti, Jah?+
U svemu ti si vjeran.+
9 Ti vladaš uzdizanjem mora.+
Kad more podiže valove svoje, ti ih smiruješ.+
10 Ti si satro Rahaba,+ kao čovjeka nasmrt ranjena.+
Snažnom mišicom svojom raspršio si neprijatelje svoje.+
11 Nebo je tvoje+ i zemlja je tvoja,+
tlo i sve što je na njemu+ — ti si ih utemeljio.+
12 Sjever i jug ti si stvorio,+
Tabor+ i Hermon+ kliču radosno, hvaleći ime tvoje.+
13 Mišica snažna tvoja je,+
ruka je tvoja jaka,+
desnica se tvoja uzdiže.+
14 Pravednost i pravda temelj su prijestolja tvojega,+
milost i istinoljubivost koračaju pred licem tvojim.+
15 Sretan je narod koji zna za klicanje radosno.+
Jehova, u svjetlu lica tvojega oni hode.+
16 Zbog imena tvojega vesele se cijeli dan+
i pravednost ih tvoja uzvisuje.+
17 Jer ti si ljepota snage njihove,+
milošću tvojom uzdiže se rog naš.+
18 Jer od Jehove je štit naš+
i od Sveca Izraelova kralj naš.+
19 Tada si u viđenju govorio vjernim slugama svojim+
i rekao:
“Pomoć sam pružio junaku,+
izabranika sam uzdigao iz naroda.+
20 Našao sam Davida, slugu svojega,+
svetim uljem svojim pomazao sam ga.+
21 Snažna ruka moja bit će s njime,+
ojačat će ga mišica moja.+
22 Nikakav mu neprijatelj neće danak nametati,+
sin nepravde neće ga tlačiti.+
23 Pred njim sam razbio protivnike njegove,+
udarce sam nanosio onima koji ga silno mrze.+
24 Vjernost moja i milost moja s njim su,+
zbog imena mojega uzdiže se rog njegov.+
25 Na more sam stavio ruku njegovu,+
na rijeke desnicu njegovu.+
26 On mi govori: ‘Ti si Otac moj,+
Bog moj+ i Stijena spasenja mojega.’+
27 A ja ću ga prvorođencem učiniti,+
najvišim među kraljevima zemaljskim.+
28 Dovijeka ću sačuvati milost svoju prema njemu,+
savez koji sam s njim sklopio nikada se neće raskinuti.+
29 I potomstvo ću njegovo postaviti da stoji dovijeka+
i prijestolje njegovo da traje kao dani nebeski.+
30 Ako sinovi moji ostave zakon moj+
i ako ne budu živjeli po zakonskim odlukama mojim,+
31 ako oskvrnu odredbe moje
i ako se ne budu držali zapovijedi mojih,
32 morat ću prutom kazniti prijestup njihov+
i udarcima krivnju njihovu.+
33 Ali milost svoju neću mu uskratiti,+
niti ću pogaziti vjernost svoju.+
34 Neću oskvrnuti savez svoj,+
riječ s usana svojih neću promijeniti.+
35 Jednom sam se zakleo u svetosti svojoj,+
Davidu neću lagati.+
36 Potomstvo će njegovo biti vječno+
i prijestolje njegovo kao sunce preda mnom.+
37 Poput mjeseca stajat će čvrsto dovijeka,
poput vjernog svjedoka na nebu.” (Sela)
38 A ti si ga odbacio i prezireš ga,+
razgnjevio si se na pomazanika svojega.+
39 Prezreo si savez sa slugom svojim,
oskvrnuo si krunu njegovu bacivši je na zemlju.+
40 Porušio si sve kamene torove njegove,+
utvrde si njegove u ruševine pretvorio.+
41 Pljačkaju ga svi koji putem prolaze,+
podsmijeh je postao susjedima svojim.+
42 Uzdigao si desnicu protivnika njegovih,+
razveselio si sve neprijatelje njegove.+
43 A s mačem njegovim opet kao s neprijateljem postupaš+
i ne daš mu da u boju napreduje.+
44 Okončao si sjaj njegov+
i prijestolje si njegovo na zemlju oborio.+
45 Skratio si dane mladosti njegove,
zaogrnuo si ga sramotom.+ (Sela)
46 Dokle ćeš se kriti, Jehova? Zar zauvijek?+
Zar će srdžba tvoja kao vatra gorjeti?+
47 Sjeti se koliki je životni vijek moj.+
Zar si uzalud stvorio sve sinove ljudske?+
48 Koji živi čovjek neće vidjeti smrti?+
Može li dušu svoju iz ruke groba izbaviti?+ (Sela)
49 Gdje su prijašnja djela milosti tvoje, Jehova,
za koja si se zakleo Davidu u vjernosti svojoj?+
50 Sjeti se, Jehova, sramote slugu svojih,+
da u njedrima nosim sramotu naroda mnogih.+
51 Sjeti se kako su se neprijatelji tvoji rugali, Jehova,+
kako su se rugali koracima pomazanika tvojega!+
52 Neka je blagoslovljen Jehova dovijeka! Amen! Amen!+
ČETVRTA KNJIGA
(Psalmi 90–106)
Molitva Mojsija, čovjeka Božjeg.+
90 Jehova, ti si obitavalište naše+
iz naraštaja u naraštaj.+
2 Prije nego su se gore rodile,+
prije nego si zemlju+ i plodno tlo+ sazdao,
odvijeka i dovijeka ti si Bog.+
3 Čovjeka smrtnog u prah vraćaš+
i govoriš: “Vratite se onamo, sinovi ljudski!”+
4 Jer tisuću je godina u očima tvojim kao dan jučerašnji kad prođe+
i kao straža noćna.+
5 Ti ih odnosiš,+ oni su poput sna,+
ujutro su kao trava zelena koja niče+ —
6 ujutro cvate i niče,+
uvečer vene i suši se.+
7 Jer nestaje nas u gnjevu tvojemu,+
smeteni smo zbog srdžbe tvoje.+
8 Naše si prijestupe stavio pred sebe,+
naše grijehe tajne pred svijetlo lice svoje.+
9 Jer svi su se dani naši primakli kraju svojemu zbog gnjeva tvojega,+
godine su naše proletjele kao uzdah.+
10 Dani naši traju sedamdeset godina,+
a kod snažnijih osamdeset godina,+
no samo nevolju i zlo donose,+
jer brzo prolaze i mi odlijećemo.+
11 Tko poznaje snagu gnjeva tvojega+
i tko poznaje srdžbu tvoju, veliku kao i strah koji zaslužuješ?+
12 Nauči nas tako brojiti dane naše+
da steknemo srce mudro!+
13 Vrati se, Jehova!+ Dokle će to trajati?+
Sažali se na sluge svoje!+
14 Nasiti nas ujutro milošću svojom,+
da kličemo radosno i veselimo se u sve dane svoje!+
15 Obraduj nas za sve one dane kad si nam nevolju nanosio,+
za sve one godine kad smo zlo gledali!+
16 Neka se djelo tvoje pokaže slugama tvojim+
i veličanstvenost tvoja na sinovima njihovim!+
17 Neka dobrota Jehove, Boga našega, bude na nama!+
Daj da uspije djelo ruku naših,+
daj da djelo ruku naših uspije!+
91 Tko živi u skrovitom zaklonu+ Svevišnjega,+
boravište će naći u sjeni Svemogućega.+
2 Reći ću Jehovi: “Ti si utočište moje i tvrđava moja,+
Bog moj, u kojega ću se uzdati.”+
3 Jer on će te izbaviti od zamke ptičarske,+
od pošasti što nevolje donosi.+
4 Perjem svojim pristup će k tebi zapriječiti+
i pod krilima njegovim naći ćeš utočište.+
Istinoljubivost+ će njegova biti kao štit veliki+ i kao bedem.
5 Nećeš se bojati nikakve strahote noću,+
ni strijele+ što leti danju,
6 ni pošasti što ide po mraku,+
ni propasti što hara u podne.+
7 Tisuću će ih pasti pored tebe
i deset tisuća tebi zdesna,
ali tebi se ništa takvo neće približiti.+
8 Samo ćeš očima svojim gledati+
i vidjeti plaću zlih.+
9 Zato što si rekao: “Jehova je utočište moje”,+
učinio si Svevišnjega prebivalištem svojim.+
10 Nikakvo te zlo neće snaći,+
pošast se neće približiti šatoru tvojemu.+
11 Jer anđelima svojim on će zapovjediti za tebe+
da te čuvaju na svim putevima tvojim.+
12 Na rukama svojim oni će te nositi,+
da ne udariš o kamen nogom svojom.+
13 Na lava mladog i na kobru stat ćeš,+
gazit ćeš po grabežljivome lavu mladom i zmiji velikoj.+
14 “Zato što mi je privržen,+
izbavit ću ga,+
zaštitit ću ga jer poznaje ime moje.+
15 On će me prizvati i ja ću ga uslišiti.+
Uz njega ću biti u nevolji,+
izbavit ću ga i proslaviti.+
16 Danima mnogim nasitit ću ga+
i pokazat ću mu spasenje svoje.”+
Napjev, pjesma, za dan počinka.
92 Dobro je zahvaljivati tebi, Jehova,+
pjesmom hvaliti ime tvoje, Svevišnji,+
2 ujutro pričati o milosti tvojoj+
i noću o vjernosti tvojoj,+
3 uz glazbalo s deset žica i uz psaltir,+
glazbom što se razliježe s harfe.+
4 Jer ti me veseliš, Jehova, djelima svojim,
zbog djela ruku tvojih kličem radosno.+
5 Kako su velika djela tvoja, Jehova!+
Vrlo su duboke misli tvoje.+
6 Čovjek nerazumni ne može ih shvatiti,+
bezumnik to ne može razumjeti.+
7 Kad zli niču kao trava+
i cvatu svi koji zlo čine,
to je zato da budu istrijebljeni zauvijek.+
8 A ti si, Jehova, uzvišen dovijeka.+
9 Jer, evo, neprijatelji tvoji, Jehova,+
jer, evo, neprijatelji će tvoji izginuti,+
zlotvori će svi biti raspršeni.+
10 A ti ćeš uzdignuti rog moj kao rog divljeg bika.+
Namazat ću se uljem što svježinu daje.+
11 I oko će moje likovati nad neprijateljima mojim,+
uši će moje slušati o porazu zlotvora koji su na mene ustali.
12 Pravednik će kao palma procvasti,+
kao cedar na Libanonu on će narasti.+
13 Oni koji su posađeni u domu Jehovinom,+
u dvorištima Boga našega,+ procvast će.
14 Cvast će i kad im kosa posijedi,+
krepki i jedri ostat će,+
15 da govore kako je pravedan Jehova.+
On je Stijena moja,+ nema u njemu nepravde.+
93 Jehova je počeo kraljevati!+
U uzvišenost je odjeven,+
odjenuo se Jehova, snagom se opasao.+
Čvrsto sada stoji zemlja, ne može se poljuljati.+
2 Prijestolje tvoje čvrsto stoji od davnina,+
ti si od vječnosti.+
3 Rijeke su podigle, Jehova,
rijeke su podigle huku svoju,+
rijeke podižu tutnjavu svoju.+
4 Jači od huke voda velikih, od moćnih valova pobješnjela mora,+
Jehova je moćan na visini.+
5 Vrlo su pouzdane opomene tvoje.+
Svetost pristaje domu tvojemu,+ Jehova, u sve dane.+
94 Bože osvetniče, Jehova,+
Bože osvetniče, zasjaj!+
2 Ustani, Suče cijele zemlje!+
Plati oholima po zasluzi njihovoj!+
3 Dokle će zli, Jehova,+
dokle će zli klicati?+
4 Oni bljuju riječi, govore neobuzdano,+
svi se zlotvori hvale.+
5 Gaze narod tvoj, Jehova,+
nasljedstvo tvoje tlače.+
6 Udovicu i došljaka ubijaju,+
djeci bez oca život oduzimaju.+
7 Govore: “Jah ne vidi,+
ne zapaža Bog Jakovljev.”+
8 Shvatite, vi nerazumni u narodu!+
A vi bezumni, kada ćete postati razboriti?+
9 Zar onaj koji je uho načinio ne može čuti?+
Zar onaj koji je oko oblikovao ne može vidjeti?+
10 Zar onaj koji narode odgaja ne može ukoriti+
— onaj koji uči ljude da bi znanje stekli?+
11 Jehova pozna misli ljudske, zna da su kao dah.+
12 Sretan je čovjek kojega ti, Jah, odgajaš+
i kojega poučavaš iz zakona svojega,+
13 da bi mu mir dao od dana nevoljnih,+
dok se ne iskopa jama zlome.+
14 Jer Jehova neće ostaviti narod svoj+
i neće napustiti nasljedstvo svoje.+
15 Jer presuda će opet pravedna biti+
i svi koji su čestita srca za njom će ići.
16 Tko će za mene ustati na zlotvore?+
Tko će se za mene zauzeti protiv onih koji zlo čine?+
17 Da mi Jehova nije pomogao,+
duša bi moja začas počinula na mjestu tišine.+
18 Kad sam rekao: “Noga će mi posrnuti”,+
milost me tvoja, Jehova, poduprla.+
19 Kad su se umnožile u meni misli tjeskobne,+
utjehe su tvoje stale milovati dušu moju.+
20 Hoće li se prijestolje koje nevolje uzrokuje združiti s tobom+
dok neprilike stvara služeći se zakonom?+
21 Oštro napadaju dušu pravednikovu+
i osuđuju krv nevinu.+
22 Ali Jehova će biti moja sigurna utvrda gorska,+
Bog će moj biti stijena utočišta mojega.+
23 On će vratiti na njih zloću njihovu+
i istrijebit će ih vlastitom nevoljom njihovom.+
Istrijebit će ih Jehova, Bog naš.+
95 Dođite, kličimo radosno Jehovi!+
Kličimo pobjednički Stijeni spasenja svojega!+
2 Dođimo pred lice njegovo sa zahvalama,+
uz pjesme mu pobjednički kličimo!+
3 Jer Jehova je velik Bog+
i veliki Kralj nad svim drugim bogovima.+
4 U njegovoj su ruci najdublje dubine zemaljske,+
njemu pripadaju vrhovi gorski,+
5 njemu pripada more, koje je načinio,+
njegove su ruke kopno oblikovale.+
6 Dođite, padnimo ničice i poklonimo mu se!+
Kleknimo+ pred Jehovom, Tvorcem svojim!+
7 Jer on je Bog naš, a mi smo narod paše njegove i ovce koje čuva ruka njegova.+
Danas, ako slušate glas njegov,+
8 nemojte da vam otvrdnu srca kao kod Meribe,+
kao u dan Mase u pustinji,+
9 kad su me iskušavali oci vaši.+
Kušali su me, a vidjeli su djela moja.+
10 Četrdeset godina gadio mi se taj naraštaj,+
i rekao sam:
“Oni su narod nepostojana srca+
i nisu spoznali puteve moje.”+
11 Za njih sam se zakleo u gnjevu svojemu:+
“Neće ući u počivalište moje.”+
96 Pjevajte Jehovi pjesmu novu!+
Pjevajte Jehovi, svi ljudi na zemlji!+
2 Pjevajte Jehovi, blagoslivljajte ime njegovo!+
Iz dana u dan objavljujte dobru vijest o spasenju njegovu!+
3 Objavljujte među narodima slavu njegovu,+
među svim narodima čudesna djela njegova!+
4 Jer velik je Jehova+ i dostojan je hvale najveće.
Strah ulijeva više od svih drugih bogova.+
5 Jer bezvrijedni su svi bogovi naroda drugih,+
a Jehova je načinio nebesa.+
6 Čast i veličanstvo pred njim su,+
snaga i ljepota u njegovu su svetištu.+
7 Priznajte Jehovu, plemena svih naroda,+
dajte slavu Jehovi i priznajte moć njegovu!+
8 Dajte Jehovi slavu dostojnu imena njegova,+
ponesite dar i dođite u dvorišta njegova!+
9 Poklonite se Jehovi u krasnom i svetom ruhu!+
Neka zbog njega sve vas, ljudi zemaljski, bol teška obuzme!+
10 Govorite među narodima: “Jehova je počeo kraljevati!+
Čvrsto stoji zemlja, ne može se poljuljati.+
On će pravedno suditi narodima.”+
11 Neka se raduju nebesa i neka se veseli zemlja!+
Neka huči more i sve što je u njemu!+
12 Neka kliče polje i sve što je na njemu!+
Neka i sve drveće šumsko usklikuje radosno+
13 pred Jehovom! Jer došao je,+
došao je suditi zemlji.+
Po pravdi će suditi svijetu+
i narodima po vjernosti svojoj.+
97 Jehova je počeo kraljevati!+ Neka se zemlja veseli!+
Neka se otoci mnogi raduju!+
2 Oblaci i gusta tama obavijaju ga.+
Pravednost i pravda temelj su prijestolja njegova.+
3 Pred njim vatra ide+
i proždire uokolo protivnike njegove.+
4 Munje su njegove obasjale tlo.+
Zemlja je to vidjela i teška ju je bol obuzela.+
5 Gore se kao vosak rastapaju pred Jehovom,+
pred Gospodarom cijele zemlje.+
6 Nebesa objavljuju pravednost njegovu,+
svi narodi vide slavu njegovu.+
7 Neka se postide svi koji služe likovima rezanim,+
oni koji se diče bogovima bezvrijednim.+
Poklonite se njemu, svi bogovi!+
8 Sion je čuo i obradovao se,+
sela Judina razveselila su se+
zbog zakona tvojih, Jehova.+
9 Jer ti si, Jehova, Svevišnji koji je nad svom zemljom.+
Vrlo visoko ti si se uzdigao, iznad svih drugih bogova.+
10 Vi koji ljubite Jehovu,+ mrzite zlo!+
On čuva duše onih koji su mu vjerni,+
iz ruke zlih izbavlja ih.+
11 Svjetlost je zasjala pravedniku+
i radost onima koji su čestita srca.+
12 Radujte se Jehovi, pravednici,+
i upućujte hvale svetom imenu njegovu!+
Napjev.
98 Pjevajte Jehovi pjesmu novu,+
jer čudesna su djela koja je učinio!+
Desnica njegova, sveta mišica njegova, spasenje je donijela.+
2 Jehova je obznanio spasenje svoje,+
naočigled narodima otkrio je pravednost svoju.+
3 Sjetio se milosti svoje i vjernosti svoje prema domu Izraelovu.+
Svi su krajevi zemaljski vidjeli spasenje koje je dao Bog naš.+
4 Pobjednički kličite Jehovi, svi ljudi na zemlji!+
Veselite se, kličite radosno i pjesmom ga hvalite!+
5 Svirajte Jehovi na harfi,+
na harfi uz glas pjesme!+
6 Uz trube i zvuk roga+
kličite pobjednički pred Kraljem, Jehovom!
7 Neka huči more i sve što je u njemu,+
tlo i oni koji žive na njemu!+
8 Neka rijeke plješću rukama
i sve gore neka kliču radosno+
9 pred Jehovom, jer je došao suditi zemlji!+
Sudit će svijetu u pravednosti+
i narodima po pravdi.+
99 Jehova je počeo kraljevati.+ Neka dršću narodi!+
On sjedi nad kerubima.+ Neka se zemlja trese!+
2 Velik je Jehova na Sionu,+
uzvišen je on iznad svih naroda.+
3 Neka hvale ime tvoje!+
Veliko je ono i strah ulijeva, sveto je.+
4 Kao kralj on pravdu ljubi i silom je svojom podupire.+
Ti si utvrdio pravičnost.+
Pravdu i pravednost u Jakovu ti činiš.+
5 Uzvisujte Jehovu, Boga našega,+ i poklonite se kod podnožja nogu njegovih!+
On je svet.+
6 Mojsije i Aron bili su među svećenicima njegovim+
i Samuel među onima koji su prizivali ime njegovo.+
Prizivali su Jehovu i on im je odgovarao.+
7 U stupu od oblaka govorio im je.+
Držali su opomene njegove i uredbe koje im je dao.+
8 Jehova, Bože naš, ti si im odgovarao.+
Bio si im Bog koji oprašta,+
a i osvetnik protiv sramotnih djela njihovih.+
9 Uzvisujte Jehovu, Boga našega,+
i poklonite se na svetoj gori njegovoj!+
Jer svet je Jehova, Bog naš.+
Napjev, zahvalnica.+
100 Kličite pobjednički Jehovi, svi ljudi na zemlji!+
2 Služite Jehovi s veseljem!+
Dođite pred njega radosno kličući!+
3 Znajte da je Jehova Bog.+
On nas je načinio, a ne mi sami.+
Mi smo narod njegov i ovce paše njegove.+
4 Uđite na vrata njegova sa zahvalama,+
u dvorišta njegova s hvalama!+
Zahvaljujte mu, blagoslivljajte ime njegovo!+
5 Jer Jehova je dobar,+
dovijeka traje milost njegova+
i vjernost njegova iz naraštaja u naraštaj.+
Psalam Davidov. Napjev.
101 O milosti i pravdi pjevat ću.+
Tebe ću, Jehova, pjesmom hvaliti.+
2 Postupat ću razborito i živjeti čestito.+
Kada ćeš k meni doći?+
Čista srca hodit ću u domu svojemu.+
3 Neću stavljati pred oči svoje ništa što je zlo.+
Mrzim djela onih koji s pravoga puta otpadaju,+
neće ona uz mene prionuti.+
4 Srce pokvareno daleko je od mene+
i ne želim znati ni za kakvo zlo.+
5 Tko kleveće bližnjega svojega potajno,+
toga ću ušutkati.+
Tko je oholih očiju i bahata srca,+
toga ne mogu podnijeti.+
6 Oči su moje upravljene na vjerne na zemlji,+
da bi sa mnom stanovali.+
Tko živi čestito,+
taj će mi služiti.+
7 Neće u domu mojemu stanovati nitko tko se služi prijevarom.+
Tko govori laži, neće opstati+
pred očima mojim.+
8 Svakoga jutra zatirat ću sve zle koji su na zemlji,+
da istrijebim iz grada+ Jehovina sve koji zlo čine.+
Molitva nevoljnika koji je klonuo, pa svoje brige izlijeva pred Jehovom.+
102 Jehova, čuj molitvu moju+
i neka vapaj moj k tebi dođe!+
2 Ne okreći od mene lice svoje u dan tjeskobe moje!+
Prigni k meni uho svoje!+
U dan kada te prizovem, požuri, usliši me!+
3 Jer dani moji nestaju kao dim+
i kosti su moje usijane kao ognjište.+
4 Srce moje vene kao trava i suši se,+
jer sam zaboravio jesti kruh svoj.+
5 Zbog glasnog uzdisanja mojega+
od mene je ostala samo kost i koža.+
6 Sličim na pelikana u pustoši.+
Postao sam kao ćuk što živi na mjestima pustim.
7 Ispijen sam,
postao sam kao samotna ptica na krovu.+
8 Po cijeli dan neprijatelji me moji sramote.+
Oni koji od mene ludu prave kletve izriču imenom mojim.+
9 Pepeo jedem kao kruh+
i piće svoje sa suzama miješam+
10 zbog osude tvoje i gnjeva tvojega,+
jer podigao si me da bi me odbacio.+
11 Dani su moji kao sjena koja nestaje+
i ja se sušim kao trava.+
12 A ti, Jehova, ostaješ dovijeka+
i spomen tvoj u sve naraštaje.+
13 Ti ćeš ustati, smilovat ćeš se Sionu,+
jer je vrijeme da mu se ukaže milost,
jer je došlo vrijeme.+
14 Jer slugama je tvojim omiljelo kamenje njegovo+
i za prahom njegovim oni čeznu.+
15 Narodi drugi bojat će se imena Jehovina+
i svi kraljevi zemaljski slave tvoje.+
16 Jer Jehova će izgraditi Sion,+
pokazat će se u slavi svojoj.+
17 Obazret će se na molitvu onih koji su bez ičega ostali+
i neće prezreti molitvu njihovu.+
18 Ovo je napisano za naraštaj budući.+
Narod koji će stvoren biti hvalit će Jaha.+
19 Jer on je pogledao sa svete visine svoje,+
s nebesa je Jehova pogledao na zemlju,+
20 da čuje uzdisaje zatočenikove,+
da oslobodi one koji su za smrt određeni,+
21 da bi se ime Jehovino objavilo na Sionu+
i hvala njegova u Jeruzalemu,+
22 kad se skupe narodi svi+
i kraljevstva da služe Jehovi.+
23 Na pola puta mojega snagu mi je oduzeo,+
skratio je dane moje.+
24 Rekao sam: “Bože moj,
nemoj me uzeti u polovini dana mojih.+
Godine života tvojega kroz sve naraštaje traju.+
25 Davno si položio temelje zemlji+
i nebesa su djelo ruku tvojih.+
26 Njih će nestati, a ti ćeš ostati,+
i kao haljina sve će se to istrošiti.+
Kao odjeću zamijenit ćeš ih i doći će kraju svojemu.+
27 A ti si isti i godinama tvojim nema kraja.+
28 Sinovi slugu tvojih ostat će na mjestu svojemu živjeti,+
pred tobom će se potomstvo njihovo utvrditi.”+
Psalam Davidov.
103 Blagoslivljaj Jehovu, dušo moja!+
Sve što je u meni neka blagoslivlja sveto ime njegovo!+
2 Blagoslivljaj Jehovu, dušo moja,
i ne zaboravi sva djela njegova!+
3 Blagoslivljaj njega koji oprašta sve prijestupe tvoje,+
koji liječi sve bolesti tvoje,+
4 koji izbavlja život tvoj od jame grobne,+
koji te kruni milošću i milosrđem,+
5 koji ti zadovoljstvo daje u životu puneći ga dobrom!+
Mladost se tvoja obnavlja kao u orla.+
6 Jehova čini pravedna djela+
i pravdu daje svima kojima se krivo čini.+
7 Obznanio je puteve svoje Mojsiju,+
djela svoja sinovima Izraelovim.+
8 Jehova je milosrdan i dobrostiv,+
spor na gnjev i pun milosti.+
9 Neće za sva vremena greške tražiti,+
niti će dovijeka srdžbu osjećati.+
10 Ne postupa s nama po grijesima našim,+
niti nam po prijestupima našim vraća ono što zaslužujemo.+
11 Jer kao što su nebesa viša od zemlje,+
tako i milost njegova nadvisuje one koji ga se boje.+
12 Koliko je istok daleko od zapada,+
toliko od nas udaljuje prijestupe naše.+
13 Kao što je otac milosrdan sinovima svojim,+
tako je Jehova milosrdan onima koji ga se boje.+
14 Jer on dobro poznaje građu našu,+
sjeća se da smo prah.+
15 Dani su čovjeku smrtnome kao i travi zelenoj,+
kao cvijet u polju, tako on cvate.+
16 Jer jedva da vjetar prođe preko njega, i već ga nema,+
ne poznaje ga više mjesto njegovo.+
17 Ali milost je Jehovina odvijeka i dovijeka+
na onima koji ga se boje+
i pravednost njegova na sinovima sinova njihovih,+
18 na onima koji drže savez njegov+
i koji pamte naredbe njegove da bi ih izvršavali.+
19 Jehova je utvrdio prijestolje svoje na nebesima+
i kraljevska se vlast njegova nad svime proteže.+
20 Blagoslivljajte Jehovu, anđeli njegovi,+ moćni u sili, koji izvršavate riječ njegovu,+
slušajući zapovijedi njegove!+
21 Blagoslivljajte Jehovu, sve vojske njegove,+
sluge njegove, koji vršite volju njegovu!+
22 Blagoslivljajte Jehovu, sva djela njegova,+
na svim mjestima vlasti njegove!+
Blagoslivljaj Jehovu, dušo moja!+
104 Blagoslivljaj Jehovu, dušo moja!+
Jehova, Bože moj, silno si velik.+
Čašću i veličanstvom ti si se zaodjenuo,+
2 zaogrnuo si se svjetlošću kao plaštem,+
razapeo si nebesa kao platno šatorsko,+
3 od greda gradiš u vodama gornje odaje svoje,+
oblake činiš kolima svojim,+
na krilima vjetra koračaš,+
4 anđele svoje duhovima činiš,+
sluge svoje vatrom koja proždire.+
5 Utemeljio si zemlju na temeljima njezinim,+
neće se poljuljati dovijeka, do u svu vječnost.+
6 Bezdanom vodenim prekrio si je kao haljinom.+
Vode su stajale iznad gora.+
7 Od prijetnje tvoje bježati su stale,+
od tutnjave gromova tvojih prestravljene su pobjegle
8 — gore su se uzdigle,+
doline su se spustile —
na mjesto koje si za njih utvrdio.
9 Granicu si postavio, koju ne smiju prijeći,+
da opet ne prekriju zemlju.+
10 Izvore šalješ u potoke,+
među gorama oni teku.
11 Napajaju sve životinje poljske,+
zebre+ u njima gase žeđ svoju.
12 Iznad njih ptice nebeske počivaju,+
iz gustog lišća odjekuje glas njihov.+
13 Gore natapaš iz gornjih odaja svojih.+
Plodovima djela tvojih siti se zemlja.+
14 Daješ da trava zelena niče za stoku+
i bilje za potrebe ljudske,+
daješ da iz zemlje hrana raste+
15 i vino što veseli srce čovjeku smrtnom+
i ulje od kojega se lice sjaji+
i kruh što krijepi srce čovjeku smrtnom.+
16 Sita su stabla Jehovina,
cedri libanonski koje je posadio,+
17 na kojima ptice gnijezda svoja savijaju.+
A rodi je dom na stablima borovice.+
18 Gore visoke+ kozorozima pripadaju,+
litice su pećinarima zaklon.+
19 Načinio si mjesec da se određuju vremena.+
Sunce zna gdje treba zaći.+
20 Ti stvaraš mrak, da bude noć+ —
tada se sve životinje šumske kreću.
21 Lavovi mladi riču za plijenom+
i hranu svoju traže od Boga.+
22 Sunce zasja+ — povlače se
i liježu u skrovišta svoja.
23 Čovjek odlazi na posao svoj+
i na rad svoj do večeri.+
24 Kako je mnogo djela tvojih, Jehova!+
Sva si mudro načinio,+
puna je zemlja stvaralaštva tvojega.+
25 A u moru ovom, tako velikom i širokom,+
u njemu vrve životinje bez broja,+
stvorenja mala i velika.+
26 Tamo brodovi plove.+
Levijatana+ si načinio da se u njemu igra.+
27 Svi oni čekaju tebe+
da im hranu daš na vrijeme.+
28 Što im daješ, uzimaju.+
Otvaraš ruku svoju i site se darovima dobrim.+
29 Okreneš li lice svoje, smetu se.+
Uzmeš li duh njihov, umiru+
i u prah se svoj vraćaju.+
30 Pošalješ li duh svoj, nastaju.+
Ti obnavljaš lice zemlji.
31 Slava Jehovina trajat će dovijeka.+
Radovat će se Jehova djelima svojim.+
32 On pogleda zemlju i ona se potrese,+
dotakne gore i one se zadime.+
33 Pjevat ću Jehovi cijeloga života svojega,+
pjesmom ću hvaliti Boga svojega dokle god me bude.+
34 Neka ugodne budu moje misli o njemu.+
Ja ću se radovati Jehovi.+
35 Grešnici će biti zbrisani sa zemlje,+
zlih više neće biti.+
Blagoslivljaj Jehovu, dušo moja! Hvalite Jaha!+
105 Zahvaljujte Jehovi, prizivajte ime njegovo,+
objavljujte među narodima djela njegova!+
2 Pjevajte mu, pjesmom ga hvalite,+
razmišljajte o svim čudesnim djelima njegovim!+
3 Dičite se svetim imenom njegovim!+
Neka se raduje srce onih koji traže Jehovu!+
4 Tražite Jehovu i snagu njegovu!+
Stalno tražite lice njegovo!+
5 Sjećajte se čudesnih djela koja je učinio,+
čuda njegovih i zakona iz usta njegovih,+
6 vi, potomstvo Abrahama, sluge njegova,+
sinovi Jakovljevi, izabranici njegovi!+
7 On je Jehova, Bog naš.+
Zakoni su njegovi po svoj zemlji.+
8 On će se dovijeka sjećati saveza svojega,+
riječi koju je zapovjedio, kroz tisuću naraštaja,+
9 saveza koji je sklopio s Abrahamom+
i zakletve svoje Izaku,+
10 koju je postavio kao uredbu Jakovu,
kao trajan savez Izraelu,+
11 govoreći: “Tebi ću dati zemlju kanaansku,+
u nasljedstvo ću vam je dodijeliti.”+
12 Bilo je to kad su još bili malobrojni,+
kad ih je vrlo malo bilo i kad su bili došljaci u njoj.+
13 I išli su od naroda do naroda,+
iz jednoga kraljevstva k drugome narodu.+
14 Nijednome čovjeku nije dao da ih prevari,+
nego je zbog njih ukoravao kraljeve,+
15 govoreći: “Ne dirajte pomazanike moje,+
prorocima mojim ne činite zla!”+
16 Dozvao je glad na zemlju,+
sve je zalihe kruha uništio.+
17 Pred njima je poslao čovjeka
koji je bio prodan u ropstvo, Josipa.+
18 Okovima su stegnuli noge njegove,+
u lance željezne dospjela je duša njegova.+
19 Do vremena kad se riječ izrečena ispunila,+
riječ Jehovina pročistila ga je.+
20 Kralj je tada poslao po njega da ga oslobode,+
vladar nad narodima, da ga puste.
21 Postavio ga je za gospodara domu svojemu+
i za vladara nad svim imanjem svojim,+
22 da veže knezove njegove po volji duše svoje+
i da uči mudrosti čak i starce njegove.+
23 I Izrael je došao u Egipat,+
Jakov se nastanio u zemlji Hamovoj.+
24 A Bog je narod svoj umnožavao veoma,+
sve dok ga nije učinio moćnijim od neprijatelja njegovih.+
25 Okrenuo je srce njihovo da zamrze narod njegov,+
da se lukavo okome na sluge njegove.+
26 Poslao je Mojsija, slugu svojega,+
i Arona, kojeg je odabrao.+
27 Oni su među njima pokazali znakove njegove+
i čuda u zemlji Hamovoj.+
28 Poslao je tamu i zamračilo se.+
I nisu se pobunili protiv riječi njegovih.+
29 Pretvorio je vode njihove u krv+
i pomorio ribu njihovu.+
30 Žabama je provrvjela zemlja njihova+
i odaje kraljeva njihovih.
31 Rekao je neka obadi dođu,+
komarci u sve krajeve njihove.+
32 Kiše je njihove u tuču pretvorio,+
u oganj usplamtjeli po zemlji njihovoj.+
33 I udario je loze njihove i smokve njihove
i polomio drveće u krajevima njihovim.+
34 Rekao je neka skakavci dođu,+
skakavci mladi, bezbrojni.+
35 I pojeli su sve raslinje u zemlji njihovoj,+
pojeli su i plod polja njihovih.
36 Potom je pobio sve prvorođeno u zemlji njihovoj,+
sve prvence njihove.+
37 I izveo je narod svoj sa srebrom i zlatom.+
U plemenima njegovim nitko putem nije posrtao.
38 Egipat se obradovao odlasku njihovu,
jer ga je strah od njih spopao.+
39 A Bog je razastro oblak kao zastor+
i dao vatru da svijetli noću.+
40 Zamolili su, i doveo im je prepelice,+
i kruhom s neba sitio ih je.+
41 Otvorio je stijenu, i vode su potekle,+
krenule su po krajevima bezvodnim kao rijeka.+
42 Jer sjetio se svete riječi svoje dane Abrahamu, sluzi svojemu.+
43 I izveo je narod svoj u veselju,+
izabranike svoje uz radosno klicanje.+
44 I dao im je zemlje naroda,+
plodove rada naroda drugih oni su zaposjeli,+
45 da bi se pridržavali uredaba njegovih+
i držali se zakona njegovih.+
Hvalite Jaha!+
106 Hvalite Jaha!+
Zahvaljujte Jehovi, jer je dobar,+
jer dovijeka traje milost njegova!+
2 Tko može opisati velika djela Jehovina,+
razglasiti svu hvalu njegovu?+
3 Sretni su oni koji se pravde drže,+
koji u svako doba čine što je pravedno.+
4 Sjeti me se, Jehova, u milosti svojoj prema narodu svojemu!+
Pobrini se za mene i spasi me,+
5 da vidim dobrotu koju pokazuješ izabranicima svojim,+
da se radujem radošću naroda tvojega,+
da se dičim nasljedstvom tvojim!+
6 Zgriješili smo kao i oci naši,+
postupili smo krivo, učinili smo zlo.+
7 Oci naši u Egiptu
nisu razumjeli čudesna djela tvoja.+
Nisu se sjećali obilja velike milosti tvoje,+
nego su se pobunili kraj mora, kraj Crvenoga mora.+
8 A on ih je spasio zbog imena svojega,+
da pokaže moć svoju.+
9 Zaprijetio je Crvenome moru i ono je presahnulo.+
Tada ih je proveo kroz bezdan vodeni kao kroz pustinju+
10 i spasio ih od ruke mrzitelja,+izbavio ih od ruke neprijatelja.+
11 Vode su prekrile protivnike njihove,+
niti jedan od njih nije ostao.+
12 Tada su povjerovali riječi njegovoj,+
hvalu su mu zapjevali.+
13 Ali brzo su zaboravili djela njegova,+
nisu čekali upute njegove.+
14 Nego su sebičnu želju pokazali u kraju pustome,+
iskušavali su Boga u pustinji.+
15 I on im je dao što su tražili,+
a zatim je na duše njihove poslao bolest koja ih je izjela.+
16 I počeli su zavidjeti Mojsiju u taboru,+
i Aronu, svetome čovjeku Jehovinom.+
17 Tada se zemlja otvorila i progutala Datana+
i prekrila družinu Abiramovu.+
18 Vatra je buknula usred družine njihove,+
plamen je stao gutati zle.+
19 A napravili su i tele na Horebu+
i klanjali se liku lijevanom.+
20 Zamijenili su tako slavu moju+
za lik bika, koji travu jede.+
21 Zaboravili su Boga, Spasitelja svojega,+
onoga koji je djela velika učinio u Egiptu,+
22 djela čudesna u zemlji Hamovoj,+
djela zastrašujuća na Crvenome moru.+
23 I bio bi zapovjedio istrebljenje njihovo,+
da nije bilo Mojsija, izabranika njegova,
koji je stao pred njega i zauzeo se za njih,+
da odvrati gnjev njegov da ne budu pogubljeni.+
24 Potom su prezreli zemlju poželjnu,+
nisu vjerovali riječi njegovoj.+
25 Gunđali su u šatorima svojim,+
nisu slušali glasa Jehovina.+
26 Tada se podignute ruke zakleo+
da će ih pobiti u pustinji+
27 i da će potomstvo njihovo među narodima pobiti+
i da će ih po zemljama rasijati.+
28 A oni su se priklonili Baalu peorskom+
i jeli su žrtve prinesene onima koji nisu živi.+
29 Vrijeđali su Boga postupcima svojim,+
pa je pošast među njima izbila.+
30 Ali Pinhas je ustao i umiješao se,+
i pošast je prestala.
31 I zato ga se smatra pravednim
za sve naraštaje dovijeka.+
32 A kod voda meripskih gnjev su izazvali,+
pa je Mojsija nevolja zbog njih snašla.+
33 Jer ogorčili su dušu njegovu,
pa je brzopleto progovorio usnama svojim.+
34 I nisu istrijebili narode,+
kao što im je Jehova bio zapovjedio.+
35 Nego su se miješali s narodima+
i naučili se djelima njihovim.+
36 Služili su idolima njihovim,+
i oni su im zamka postali.+
37 Žrtvovali su sinove svoje+
i kćeri svoje demonima.+
38 Prolijevali su krv nevinu,+
krv sinova svojih i kćeri svojih,
koje su žrtvovali idolima kanaanskim,+
i zemlja se okaljala krvoprolićem.+
39 Onečistili su se djelima svojim+
i bili su nevjerni Bogu svojemu.+
40 I gnjev se Jehovin raspalio na narod njegov,+
ogadilo mu se nasljedstvo njegovo.+
41 I davao ih je u ruke narodima,+
da mrzitelji njihovi vladaju njima,+
42 da ih neprijatelji njihovi tlače
i da ih pokori ruka njihova.+
43 Mnogo ih je puta izbavljao,+
ali oni su se bunili u neposlušnosti svojoj+
i ponižavani su bili zbog prijestupa svojih.+
44 A on je pogledao nevolju njihovu+
kad je čuo vapaj njihov.+
45 Sjetio se radi njih saveza svojega+
i sažalio se na njih zbog obilja velike milosti svoje.+
46 I dao im je da nađu milost
kod svih koji su ih bili porobili.+
47 Spasi nas, Jehova, Bože naš,+
i skupi nas iz naroda drugih+
da bismo zahvaljivali svetome imenu tvojemu,+
da bismo govorili radosno tebi na hvalu!+
48 Neka je blagoslovljen Jehova, Bog Izraelov,+
odvijeka i dovijeka!
I sav narod neka kaže: Amen!+
Hvalite Jaha!+
PETA KNJIGA
(Psalmi 107–150)
107 Zahvaljujte Jehovi, jer je dobar,+
jer dovijeka traje milost njegova!+
2 Neka kažu tako oni koje je izbavio Jehova,+
oni koje je izbavio iz ruke protivnikove+
3 i koje je skupio iz zemalja,+
s istoka i sa zapada,+
sa sjevera i s juga.+
4 Lutali su po kraju pustome,+ po pustinji,+
nisu našli puta do grada gdje bi se nastanili.+
5 Gladni su i žedni bili,+
klonula je duša njihova u njima.+
6 I zavapili su k Jehovi u nevolji svojoj.+
Iz tjeskoba njihovih izbavio ih je+
7 i na pravi ih je put uputio,+
da dođu u grad gdje će se nastaniti.+
8 Neka zahvaljuju Jehovi za milost njegovu+
i za čudesna djela što ih je učinio za sinove ljudske.+
9 Jer nasitio je dušu uvenulu,+
dušu gladnu dobrom je ispunio.+
10 Onima što su živjeli u mraku i tami gustoj,+
kao zatočenici u nevolji i okovima željeznim,+
11 jer su se bunili+ protiv riječi Božjih+
i prezirali upute Svevišnjega,+
12 on je nevoljom srce njihovo pokorio.+
Posrnuli su, a nikoga nije bilo da im pomogne.+
13 I počeli su prizivati Jehovu da im pomogne u nevolji njihovoj,+
a on ih je kao i prije spasio iz tjeskoba njihovih.+
14 Izveo ih je iz mraka i tame guste,+
raskinuo je okove njihove.+
15 Neka zahvaljuju Jehovi za milost njegovu+
i za čudesna djela što ih je učinio za sinove ljudske.+
16 Jer razbio je vrata bakrena+
i slomio zasune željezne.+
17 Oni koji su bezumni bili, zbog prijestupničkog puta svojega+
i zbog grijeha svojih, sami su sebi naposljetku nevolju nanijeli.+
18 Duši se njihovoj svako jelo ogadilo,+
do vrata smrti oni su došli.+
19 I počeli su prizivati Jehovu da im pomogne u nevolji njihovoj,+
a on ih je kao i prije spasio iz tjeskoba njihovih.+
20 Poslao je riječ svoju i izliječio ih+
i izbavio ih iz jama njihovih.+
21 Neka zahvaljuju Jehovi za milost njegovu+
i za čudesna djela što ih je učinio za sinove ljudske.+
22 Neka prinose žrtve zahvalnice+
i objavljuju djela njegova kličući radosno.+
23 Oni koji morem plove u brodovima+
i poslove obavljaju na vodama velikim,+
24 oni su vidjeli djela Jehovina+
i čudesa njegova u dubinama,+
25 kako se na riječ njegovu podiže vjetar olujni,+
koji uzdiže valove morske.+
26 Do neba se moreplovci dižu,
do dna se spuštaju.
Od nevolje se rastapa duša njihova.+
27 Posrću i teturaju poput pijanice,+
smetena je sva mudrost njihova.+
28 Tada k Jehovi vape u nevolji svojoj,+
i iz tjeskoba njihovih on ih izbavlja.+
29 Smiruje oluju da nastane tišina,+
pa se valovi morski umiruju.+
30 Kad se umire, moreplovci se raduju,
a on ih vodi u luku željenu.+
31 Neka zahvaljuju Jehovi za milost njegovu+
i za čudesna djela što ih je učinio za sinove ljudske.+
32 Neka ga uzvisuju pred narodom sakupljenim,+
u vijeću staraca neka ga hvale.+
33 On pretvara rijeke u pustinju+
i tokove vodene u žedno tlo,+
34 plodnu zemlju u pustoš slanu,+
zbog zloće onih koji žive na njoj.
35 On pretvara pustinju u jezero vodeno+
i zemlju bezvodnu u izvore vodene.+
36 I naseljava ondje gladne,+
da podignu grad u kojem će živjeti.+
37 Siju polja i sade vinograde,+
da donesu ljetinu obilnu.+
38 I on ih blagoslivlja, pa se silno množe,+
ne dopušta da stoke njihove malo bude.+
39 Ali opet su prorijeđeni i pognuti+
od ugnjetavanja, nevolje i tuge.+
40 On prezir izlijeva na dostojanstvenike+
i pušta ih da lutaju krajem pustim, gdje puta nema.+
41 A siromaha štiti od nevolje+
i daje mu obitelj kao stado veliku.+
42 Čestiti to vide i raduju se,+
a sva nepravda neka zatvori usta svoja.+
43 Tko je mudar? Taj će razmisliti o svemu tome+
i promotriti pažljivo što Jehova čini u milosti svojoj.+
Pjesma. Napjev Davidov.
108 Postojano je srce moje, Bože.+
Pjevat ću ti i pjesmom te hvaliti.+
Slava moja pjevat će ti i pjesmom te hvaliti.+
2 Probudi se, psaltire! I ti, harfo!+
Zoru ću probuditi.+
3 Hvalit ću te među narodima, Jehova,+
pjesmom ću te hvaliti među plemenima.+
4 Jer velika je do neba milost tvoja,+
do oblaka istinoljubivost tvoja.+
5 Uzvisi se iznad nebesa, Bože,+
i slava tvoja neka bude nad svom zemljom!+
6 Da bi izbavljeni bili oni koje ljubiš,+
spasi nas desnicom svojom i usliši molbu moju!+
7 Bog je rekao u svetosti svojoj:+
“Klicat ću, u nasljedstvo ću dati Šekem,+
izmjerit ću ravnicu Sukot.+
8 Gilead+ je moj, Manaše+ je moj,
Efrajim je tvrđava glavara mojega,+
Juda je zapovjednička palica moja.+
9 Moab+ je posuda u kojoj ću noge oprati,+
na Edom+ ću baciti sandalu svoju,+
nad Filistejom+ ću pobjednički klicati.”+
10 Tko će me dovesti do utvrđena grada?+
Tko će me voditi sve do Edoma?+
11 Zar nećeš ti, Bože, koji si nas dosad odbacivao+
i nisi išao s vojskama našim iako si Bog naš?+
12 Pruži nam pomoć u nevolji,+
jer uzaludno je nadati se spasenju od čovjeka zemaljskog!+
13 Od Boga ćemo snagu dobiti,+
on će zgaziti protivnike naše.+
Upravitelju. Psalam Davidov. Napjev.
109 Bože, kojega hvalim,+ nemoj šutjeti!+
2 Jer usta zloga i usta varalice na mene se otvaraju.+
Govore o meni jezikom lažljivim,+
3 riječima mržnje okružuju me+
i bore se protiv mene bez razloga.+
4 Na ljubav mi protivljenjem uzvraćaju,+
a ja se molim.+
5 I vraćaju mi zlo za dobro,+
mržnju za ljubav moju.+
6 Postavi zloga nad neprijateljem mojim
i neka mu protivnik+ njegov stoji zdesna!
7 Kad mu se bude sudilo, neka izađe kao zlikovac,
i molitva njegova neka bude grijeh!+
8 Dana njegovih neka bude malo,+
nadgledničku službu njegovu neka preuzme drugi!+
9 Neka sinovi njegovi ostanu bez oca,+
a žena njegova udovica!+
10 Neka sinovi njegovi lutaju unaokolo,+
neka prose
i neka izađu iz opustjelih mjesta svojih da kruha traže!+
11 Lihvar neka vreba na sav posjed njegov,+
tuđinci+ neka razgrabe plod truda njegova!+
12 Neka mu ne bude nikoga tko bi mu milost pokazao+
i neka ne bude nikoga da se smiluje djeci njegovoj kad bez oca ostanu!
13 Neka se istrijebi potomstvo njegovo!+
U idućem naraštaju neka se izbriše ime njihovo!+
14 Neka se sjeti Jehova krivnje otaca njegovih+
i grijeh majke njegove+ neka se ne izbriše!+
15 Neka to stalno bude Jehovi pred očima+
i neka izbriše sa zemlje sjećanje na njih,+
16 jer se zli nije sjetio milost pokazati,+
nego je progonio čovjeka nevoljnika i ubogoga+
i onoga koji je tužna srca, da ga ubije.+
17 Prokletstvo je ljubio,+ pa ga je i snašlo.+
Blagoslovu se nije radovao,+
pa je on daleko od njega otišao.+
18 Prokletstvo je odjenuo kao haljinu svoju.+
Zato je ono kao voda ušlo u nutrinu njegovu+
i kao ulje u kosti njegove.
19 Neka mu ono bude kao haljina koju odijeva+
i kao pojas kojim je stalno opasan!+
20 To je plaća od Jehove onome koji mi se protivi+
i onima koji zlo govore protiv duše moje.+
21 A ti si Jehova, Svevišnji+ Gospodin.
Učini mi dobro, radi imena svojega!+
Dobra je milost tvoja, zato me spasi!+
22 Jer nevolja me i jad pritišću+
i srce je moje probodeno u meni.+
23 Kao sjena kad nestaje, ja moram otići.+
Otresaju me kao skakavca.
24 Koljena moja klecaju od posta+
i tijelo se moje osušilo, nema ulja na njemu.+
25 A njima sam podsmijeh postao.+
Kad me vide, prezrivo glavom odmahuju.+
26 Pomozi mi, Jehova, Bože moj,+
spasi me po milosti svojoj!+
27 Neka znaju da je ovo ruka tvoja,+
da si ti, Jehova, ovo učinio!+
28 Oni neka proklinju,+
a ti blagoslivljaj!+
Ustaju na mene, ali neka se posrame,+
a sluga tvoj neka se raduje!+
29 Neka se protivnici moji poniženjem zaodjenu+
i neka se sramotom svojom kao ogrtačem zaogrnu!+
30 Veličat ću Jehovu ustima svojim,+
usred mnoštva hvalit ću ga.+
31 Jer on će stati zdesna ubogome,+
da ga spasi od onih koji sude duši njegovoj.
Psalam Davidov. Napjev.
110 Jehova je rekao Gospodinu mojemu:+
“Sjedi meni zdesna+
dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!”+
2 Palicu+ sile tvoje pružit će Jehova sa Siona,+ govoreći:
“Idi među neprijatelje svoje i pokori ih!”+
3 Tvoj će se narod+ spremno ponuditi+ u dan kad vojsku svoju u rat povedeš.+
Svetošću ukrašeni,+ iz utrobe zore,
uz tebe su mladi ratnici tvoji što su kao kapi rose.+
4 Jehova se zakleo+ i neće požaliti:+
“Dovijeka ti si svećenik+
nalik Melkisedeku!”+
5 Jehova je tebi zdesna+
i satrt će kraljeve u dan gnjeva svojega.+
6 Izvršit će presudu nad narodima,+
sve će napuniti leševima.+
Satrt će glavara zemlje napučene.+
7 Iz potoka na putu on će se napiti.+
Zato će visoko dignuti glavu svoju.+
111 Hvalite Jaha!+
א [alef]
Hvalit ću Jehovu svim srcem svojim+
ב [bet]
u zajednici prijatelja+ čestitih i u krugu njihovu.+
ג [gimel]
2 Velika su djela Jehovina,+
ד [dalet]
o njima razmišljaju svi koji u njima uživaju.+
ה [he]
3 Djelo je njegovo+ slavno i veličanstveno,+
ו [vau]
pravednost njegova ostaje zauvijek.+
ז [zajin]
4 Sebi za spomen čudesna je djela učinio.+
ח [het]
Jehova je dobrostiv i milosrdan.+
ט [tet]
5 Hranu daje onima koji ga se boje.+
י [jod]
Dovijeka će se on sjećati saveza svojega.+
כ [kaf]
6 Snagu djela svojih objavio je narodu svojemu,+
ל [lamed]
kad im je dao nasljedstvo naroda drugih.+
מ [mem]
7 Djela ruku njegovih istina su i pravda,+
נ [nun]
pouzdane su sve naredbe njegove,+
ס [samek]
8 utemeljene zauvijek, za sve vijeke,+
ע [ajin]
zasnovane na istini i čestitosti.+
פ [pe]
9 Otkupljenje je poslao narodu svojemu.+
צ [cade]
Zapovjedio je neka savez njegov traje dovijeka.+
ק [kof]
Ime je njegovo sveto i zastrašujuće.+
ר [reš]
10 Strah Jehovin prvo je što je potrebno da bi se stekla mudrost.+
ש [šin]
Svi koji izvršavaju naredbe njegove doista su razboriti.+
ת [tau]
Hvala njegova ostaje zauvijek.+
112 Hvalite Jaha!+
א [alef]
Sretan je čovjek koji se boji Jehove,+
ב [bet]
koji istinski uživa+ u zapovijedima njegovim.+
ג [gimel]
2 Moćni na zemlji bit će potomci njegovi.+
ד [dalet]
Naraštaj čestitih bit će blagoslovljen.+
ה [he]
3 Vrijednosti i bogatstvo u kući su njegovoj,+
ו [vau]
pravednost njegova ostaje zauvijek.+
ז [zajin]
4 Zasjao je u tami kao svjetlo čestitima.+
ח [het]
On je dobrostiv i milosrdan i pravedan.+
ט [tet]
5 Dobar je čovjek koji je milostiv+ i koji daje u zajam.+
י [jod]
Poslove svoje on obavlja pravedno.+
כ [kaf]
6 Nikada on neće posrnuti.+
ל [lamed]
Pravednik ostaje u sjećanju zauvijek.+
מ [mem]
7 Loše vijesti neće se bojati.+
נ [nun]
Srce je njegovo postojano,+ uzda se u Jehovu.+
ס [samek]
8 Srce je njegovo nepokolebljivo,+ neće se on bojati,+
ע [ajin]
nego će na koncu likovati nad protivnicima svojim.+
פ [pe]
9 Velikodušno on dijeli, daje siromašnima.+
צ [cade]
Pravednost njegova ostaje zauvijek.+
ק [kof]
Rog će se njegov uzdignuti u slavi.+
ר [reš]
10 Zlotvor će to gledati i izjedat će se od muke.+
ש [šin]
Škrgutat će zubima i istopit će se.+
ת [tau]
Propast će želja zlih.+
113 Hvalite Jaha!+
Hvalite Jehovu, sluge njegove,+
hvalite ime Jehovino!+
2 Neka je blagoslovljeno ime Jehovino+
odsada pa dovijeka!+
3 Od izlaska sunčeva do zalaska njegova+
neka se hvali ime Jehovino!+
4 Jehova je uzvišen iznad svih naroda,+
slava njegova nadvisuje nebesa.+
5 Tko je kao Jehova, Bog naš,+
koji prebiva na visini?+
6 On se saginje da bi gledao nebo i zemlju,+
7 iz prašine podiže ubogoga,+
iz pepela uzdiže siromaha,+
8 da ga posjedne s dostojanstvenicima,+
s dostojanstvenicima naroda svojega.+
9 Nerotkinji daje da stanuje u kući+
kao radosna majka sinovima.+
Hvalite Jaha!+
114 Kad je Izrael izašao iz Egipta,+
dom Jakovljev iz naroda koji govori nerazumljivo,+
2 Juda je postao svetište njegovo,+
Izrael slavno kraljevstvo njegovo.+
3 Zbog prizora što ga je vidjelo, more je pobjeglo,+
a Jordan se okrenuo natrag.+
4 Gore su poskakivale kao ovnovi,+
bregovi kao janjad.
5 Što ti je bilo, more, da si pobjeglo,+
i tebi, Jordane, da si se okrenuo natrag?+
6 Gore, zašto ste poskakivale kao ovnovi,+
a vi, bregovi, kao janjad?+
7 Zbog Gospodina, zemljo, budi u teškoj boli,+
zbog Boga Jakovljeva,
8 koji pretvara stijenu u jezero vodeno,+
stijenu kremenu u izvor vode!+
115 Ne nama, Jehova, ne nama,+
nego imenu svojemu slavu daj+
po milosti svojoj, po istinoljubivosti svojoj!+
2 Zašto da narodi govore:+
“Gdje je Bog njihov?”+
3 Bog je naš na nebesima.+
Sve što je htio učiniti, učinio je.+
4 Idoli su njihovi srebro i zlato,+
djelo ruku čovjeka zemaljskog.+
5 Usta imaju, ali ne govore;+
oči imaju, ali ne vide;+
6 uši imaju, ali ne čuju;+
nos imaju, ali ne mirišu;+
7 ruke imaju, ali ne pipaju;+
noge imaju, ali ne hodaju;+
ne puštaju glasa iz grla svojega.+
8 Oni koji ih prave postat će poput njih,+
svi koji se u njih uzdaju.+
9 Izraele, uzdaj se u Jehovu+ —
on je pomoć tvoja i štit tvoj!+
10 Dome Aronov, uzdaj se u Jehovu+ —
on je pomoć tvoja i štit tvoj!+
11 Vi koji se bojite Jehove, uzdajte se u Jehovu+ —
on je pomoć vaša i štit vaš!+
12 Jehova nas se sjetio. On će blagosloviti,+
blagoslovit će dom Izraelov,+
blagoslovit će dom Aronov.+
13 Blagoslovit će one koji se boje Jehove,+
i male i velike.+
14 Jehova će vas umnožiti,+
vas i sinove vaše.+
15 Vi ste blagoslovljeni od Jehove,+
Tvorca neba i zemlje.+
16 Nebesa — Jehovi nebesa pripadaju,+
a zemlju je dao sinovima ljudskim.+
17 Mrtvi ne hvale Jaha,+
nitko od onih koji u tišinu silaze.+
18 A mi ćemo blagoslivljati Jaha+
odsada pa dovijeka.+
Hvalite Jaha!+
116 Ljubav se u meni budi, jer Jehova čuje+
glas moj, usrdne molbe moje.+
2 Jer prignuo je uho svoje k meni.+
U sve dane svoje prizivat ću ga.+
3 Užad smrti obavila me,+
tjeskobe grobne snašle su me.+
Tjeskoba i tuga snalaze me.+
4 Ali prizvao sam ime Jehovino:+
“O, Jehova, izbavi dušu moju!”+
5 Jehova je dobrostiv i pravedan,+
milosrdan je Bog naš.+
6 Jehova čuva bezazlene.+
Jadan sam bio — i spasio me.+
7 Vrati se u mir svoj, dušo moja,+
jer Jehova ti je učinio dobro!+
8 Jer ti si izbavio dušu moju od smrti,+
oko moje od suza, nogu moju od pada.+
9 Služit ću Jehovi u zemlji živih.+
10 Vjerovao sam,+ pa sam govorio.+
U teškoj sam nevolji bio.
11 Rekao sam prestravljen:+
“Svaki je čovjek lažljivac.”+
12 Što da uzvratim Jehovi+
za sva dobra koja mi je učinio?+
13 Čašu spasenja+ veličanstvenog uzet ću
i prizvat ću ime Jehovino.+
14 Zavjete svoje izvršit ću Jehovi+ —
pred svim narodom njegovim.
15 Dragocjena je u očima Jehovinim
smrt onih koji su mu vjerni.+
16 O, Jehova,+
ja sam sluga tvoj.+
Ja sam sluga tvoj, sin robinje tvoje.+
Ti si skinuo okove moje.+
17 Tebi ću prinositi žrtve zahvalnice,+
ime Jehovino prizivat ću.+
18 Zavjete svoje izvršit ću Jehovi+ —
pred svim narodom njegovim,+
19 u dvorištima doma Jehovina,+
usred tebe, Jeruzaleme.+
Hvalite Jaha!+
117 Hvalite Jehovu, svi narodi,+
hvalu mu dajte, sva plemena!+
2 Jer velika je milost njegova prema nama+
i dovijeka traje istinoljubivost+ Jehovina.
Hvalite Jaha!+
118 Zahvaljujte Jehovi, jer je dobar,+
jer dovijeka traje milost njegova!+
2 Neka kaže Izrael:
“Jer dovijeka traje milost njegova.”+
3 Neka kaže dom Aronov:+
“Jer dovijeka traje milost njegova.”+
4 Neka kažu oni koji se boje Jehove:+
“Jer dovijeka traje milost njegova.”+
5 U tjeskobi svojoj prizvao sam Jaha.+
Jah me uslišio i doveo me na čistinu.+
6 Jehova je na mojoj strani, neću se bojati.+
Što mi može učiniti čovjek zemaljski?+
7 Jehova je na mojoj strani, među onima koji mi pomažu,+
pa ću likovati nad onima koji me mrze.+
8 Bolje je tražiti utočište kod Jehove+
nego uzdati se u čovjeka zemaljskog.+
9 Bolje je tražiti utočište kod Jehove+
nego uzdati se u dostojanstvenike.+
10 Svi su me narodi okružili.+
U ime Jehovino napade sam njihove odbijao.+
11 Okružili su me, doista su me bili okružili.+
U ime Jehovino napade sam njihove odbijao.
12 Okružili su me kao pčele,+
ali ugasili su se kao vatra od trnja.+
U ime Jehovino napade sam njihove odbijao.+
13 Silovito su me gurnuli da padnem,+
ali Jehova mi je pomogao.+
14 Jah je zaklon moj i snaga moja,+
on je spasitelj moj.+
15 Glas radosti i spasenja+
u šatorima+ je pravednih.+
Desnica Jehovina snagu svoju pokazuje.+
16 Desnica Jehovina uzdiže se,+
desnica Jehovina snagu svoju pokazuje.+
17 Neću umrijeti, nego ću živjeti,+
da objavljujem djela Jahova.+
18 Oštro me ukorio Jah,+
ali nije me smrti predao.+
19 Otvorite mi vrata pravednosti!+
Ući ću na njih, hvalit ću Jaha.+
20 Ovo su vrata Jehovina.+
Pravednici će ući na njih.+
21 Hvalit ću te, jer si me uslišio+
i postao spasitelj moj.+
22 Kamen koji su graditelji odbacili+
postao je kamen ugaoni.+
23 Jehovino je to djelo,+
čudesno je to u očima našim.+
24 To je dan koji je načinio Jehova.+
Veselit ćemo se i radovati u taj dan.+
25 O, Jehova, spasi nas, molimo te!+
O, Jehova, podari nam uspjeh, molimo te!+
26 Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Jehovino!+
Blagoslivljamo vas iz doma Jehovina!+
27 Jehova je Bog,+
on nam daje svjetlo.+
Ukrasite granama+ povorku blagdansku,+
sve do rogova žrtvenika!+
28 Ti si Bog moj, tebe ću hvaliti.+
Ti si Bog moj, tebe ću uzvisivati.+
29 Zahvaljujte Jehovi, jer je dobar,+
jer dovijeka traje milost njegova!+
א [alef]
119 Sretni su oni koji su čestiti na putu svojemu,+
oni koji žive po zakonu Jehovinu.+
2 Sretni su oni koji se drže opomena njegovih.+
Svim srcem oni ga traže+
3 i doista ne čine nepravdu,+
njegovim putevima idu.+
4 Ti si nam zapovjedio da se naredaba tvojih+
držimo u svemu.+
5 O, kad bi putevi moji postojani bili+
da se držim uredaba tvojih!+
6 Tada se ne bih posramio,+
pazeći na sve zapovijedi tvoje.+
7 Hvalit ću te u čestitosti srca svojega,+
kad se naučim pravednim zakonima tvojim.+
8 Držim se uredaba tvojih.+
Nemoj me ostaviti sasvim napuštena!+
ב [bet]
9 Kako će mladić+ čistim sačuvati put svoj?
Pazeći na sebe po riječi tvojoj.+
10 Svim srcem svojim tebe tražim.+
Ne daj da zastranim od zapovijedi tvojih!+
11 U srce svoje pohranio sam riječ tvoju,+
da ti ne zgriješim.+
12 Blagoslovljen si ti, Jehova.
Nauči me uredbama svojim!+
13 Usnama svojim objavljujem+
sve zakone usta tvojih.+
14 Na putu opomena tvojih radujem se,+
kao i zbog svega drugog što je vrijedno.+
15 Razmišljat ću o naredbama tvojim+
i pazit ću na puteve tvoje.+
16 Uživat ću u odredbama tvojim.+
Neću zaboraviti riječ tvoju.+
ג [gimel]
17 Dobro učini meni, sluzi svojemu, da bih živio+
i držao se riječi tvoje!+
18 Otvori oči moje, da gledam+
krasote zakona tvojega!+
19 Ja sam samo došljak u zemlji.+
Nemoj sakriti od mene zapovijedi svoje!+
20 Duša je moja iznemogla čeznući+
za zakonima tvojim u svako doba.+
21 Prekorio si oholice proklete,+
koji odstupaju od zapovijedi tvojih.+
22 Skini s mene sramotu i prezir,+
jer ja se držim opomena tvojih!+
23 Knezovi su sjeli, protiv mene među sobom govore.+
A sluga tvoj razmišlja o uredbama tvojim.+
24 Uživam u opomenama tvojim,+
one su savjetnici moji.+
ד [dalet]
25 Duša moja već u prahu leži.+
Sačuvaj me na životu po riječi svojoj!+
26 Obznanio sam ti puteve svoje, da mi odgovoriš.+
Nauči me uredbama svojim!+
27 Daj mi da razumijem put kojim me vode naredbe tvoje,+
da bih razmišljao o čudesnim djelima tvojim!+
28 Duša moja nema sna od tuge.+
Podigni me po riječi svojoj!+
29 Ukloni od mene put krivi,+
milostivo me pouči zakonu svojemu!+
30 Put vjernosti ja sam odabrao.+
Zakoni su mi tvoji dobri.+
31 Čvrsto se držim opomena tvojih.+
Jehova, nemoj me posramiti!+
32 Trčat ću po putu zapovijedi tvojih,+
jer širiš srce moje da one u njega stanu.+
ה [he]
33 Pouči me, Jehova, putu uredaba svojih,+
da ga se držim sve do kraja!+
34 Daj mi razboritosti, da bih se držao zakona tvojega,+
da bih ga se držao svim srcem svojim!+
35 Uputi me stazom zapovijedi svojih,+
jer užitak mi je ići njome!+
36 Prikloni srce moje opomenama svojim,+
a ne dobitku!+
37 Odvrati oči moje da ne gledaju ono što je bezvrijedno,+
sačuvaj me na životu na putu svojemu!+
38 Ispuni sluzi svojemu riječ svoju+
koja ga k strahu tvojemu vodi!+
39 Ukloni sramotu moju, koje se bojim,+
jer zakoni su tvoji dobri!+
40 Evo, čeznem za naredbama tvojim.+
U pravednosti svojoj sačuvaj me na životu!+
ו [vau]
41 I neka dođe na mene milost tvoja, Jehova,+
spasenje tvoje po riječi tvojoj,+
42 da odgovorim onome koji me sramoti,+
jer se uzdam u riječ tvoju!+
43 Nemoj od usta mojih uzeti riječ istine,+
jer čekam odluke tvoje!+
44 Držat ću se uvijek zakona tvojega,+
dovijeka, u svu vječnost.+
45 Hodat ću na čistini,+
jer tražim naredbe tvoje.+
46 Govorit ću pred kraljevima o opomenama tvojim+
i neću se posramiti.+
47 Uživat ću u zapovijedima tvojim,+
koje ljubim.+
48 Podignut ću ruke svoje k zapovijedima tvojim, koje ljubim,+
i razmišljat ću o uredbama tvojim.+
ז [zajin]
49 Sjeti se riječi svoje sluzi svojemu,+
koju po obećanju tvojemu čekam!+
50 To mi je utjeha u nevolji mojoj+ —
riječ mi tvoja život čuva.+
51 Oholi mi se rugaju preko svake mjere,+
ali od zakona tvojega ne odstupam.+
52 Sjećam se, Jehova, zakona tvojih od davnine+
i nalazim sebi utjehu.+
53 Bijes me obuzeo zbog zlih,+
koji ostavljaju zakon tvoj.+
54 Uredbe su tvoje meni kao pjesma+
u kući u kojoj sam došljak.+
55 Noću se prisjećam imena tvojega, Jehova,+
da bih se držao zakona tvojega.+
56 Sve to doživljavam,
jer držim se naredaba tvojih.+
ח [het]
57 Jehova je baština moja.+
Obećao sam da ću se držati riječi tvojih.+
58 Svim srcem svojim nastojim umilostiviti lice tvoje.+
Smiluj mi se po riječi svojoj!+
59 Razmišljam o putevima svojim,+
da bih upravio noge svoje natrag k opomenama tvojim.+
60 Požurio sam i nisam oklijevao+
držati se zapovijedi tvojih.+
61 Užad zlih obavila me.+
Zakon tvoj nisam zaboravio.+
62 U ponoć ustajem da ti zahvalim+
za pravedne zakone tvoje.+
63 Drug sam svima koji te se boje+
i onima koji se drže naredaba tvojih.+
64 Milost tvoja, Jehova, ispunila je zemlju.+
Nauči me uredbama svojim!+
ט [tet]
65 Dobro si učinio sluzi svojemu,+
Jehova, po riječi svojoj.+
66 Nauči me dobroti+ i razumnosti,+ i znanje mi daj,+
jer u zapovijedi tvoje vjerujem!+
67 Prije nego sam u nevolju zapao, griješio sam nehotice,+
ali sada se držim riječi tvoje.+
68 Ti si dobar i činiš dobro.+
Nauči me uredbama svojim!+
69 Oholi me ocrnjuju lažima.+
A ja ću se svim srcem držati naredaba tvojih.+
70 Srce je njihovo poput sala neosjetljivo.+
A ja uživam u zakonu tvojemu.+
71 Dobro mi je što sam u nevolji,+
da se naučim uredbama tvojim.+
72 Zakon+ je usta tvojih za moje dobro,+
bolji mi je nego tisuće zlatnika i srebrnjaka.+
י [jod]
73 Tvoje su me ruke načinile i čvrstinu mi dale.+
Daj mi razboritosti, da bih naučio zapovijedi tvoje!+
74 Koji se boje tebe, oni me vide i raduju se,+
jer čekam riječ tvoju.+
75 Dobro znam, Jehova, da su zakoni tvoji pravedni+
i da si me u vjernosti svojoj kaznio.+
76 Molim te, neka mi milost tvoja utjeha bude,+
po riječi koju si rekao sluzi svojemu!+
77 Neka dođe na mene milosrđe tvoje, da bih na životu ostao,+
jer uživam u zakonu tvojemu!+
78 Neka se posrame oholi, jer me bez razloga zavode!+
A ja razmišljam o naredbama tvojim.+
79 Neka mi se priklone oni koji te se boje+
i oni koji poznaju opomene tvoje!+
80 Neka se srce moje besprijekorno drži uredaba tvojih,+
da se ne bih posramio!+
כ [kaf]
81 Duša moja gine od čežnje za spasenjem tvojim,+
riječ tvoju čekam.+
82 Oči moje ginu od čežnje za riječi tvojom,+
dok govorim: “Kad ćeš me utješiti?”+
83 Jer postao sam kao mijeh+ u dimu,
ali uredbe tvoje nisam zaboravio.+
84 Koliko dana ima sluga tvoj?+
Kada ćeš izvršiti presudu nad progoniteljima mojim?+
85 Oholi su mi jame iskopali da u njih padnem,+
oni koji ne žive po zakonu tvojemu.+
86 Sve zapovijedi tvoje vjernost prožima.+
Bez razloga oni me progone. Pomozi mi!+
87 Zamalo su me zatrli na zemlji,+
ali ja nisam ostavio naredbe tvoje.+
88 Po milosti svojoj sačuvaj me na životu,+
da bih se držao opomene usta tvojih!+
ל [lamed]
89 Dovijeka, Jehova,+
riječ tvoja stoji na nebesima.+
90 Vjernost tvoja traje iz naraštaja u naraštaj.+
Učvrstio si zemlju i ona stoji.+
91 Po zakonima tvojim sve to stoji do danas,+
jer sve su to sluge tvoje.+
92 Da ne uživam u zakonu tvojemu,+
poginuo bih u nevolji svojoj.+
93 Dovijeka neću zaboraviti naredbe tvoje,+
jer njima mi život čuvaš.+
94 Ja sam tvoj. Spasi me,+
jer tražim naredbe tvoje!+
95 Zli me vrebaju, da me ubiju,+
a ja pomno pazim na opomene tvoje.+
96 Svemu savršenome vidim granicu,+
ali zapovijed je tvoja dalekosežna.
מ [mem]
97 Kako ljubim zakon tvoj!+
Cijeli dan razmišljam o njemu.+
98 Zapovijed tvoja čini me mudrijim od neprijatelja mojih,+
jer ona će dovijeka biti moja.+
99 Veću sam razboritost stekao nego svi učitelji moji,+
jer razmišljam o opomenama tvojim.+
100 Razboritiji sam i od staraca,+
jer se držim naredaba tvojih.+
101 Od svakoga zlog puta uklanjam noge svoje,+
da bih se držao riječi tvoje.+
102 Od zakona tvojih nisam odstupio,+
jer ti si me poučio.+
103 Kako gode nepcu mojemu riječi tvoje,
više nego med ustima mojim!+
104 Slušajući naredbe tvoje postupam razborito.+
Zato mrzim svaki put krivi.+
נ [nun]
105 Riječ je tvoja svjetiljka nozi mojoj+
i svjetlo stazi mojoj.+
106 Zakletvu sam dao i izvršit ću je+ —
držat ću se pravednih zakona tvojih.+
107 U nevolji sam velikoj.+
Jehova, sačuvaj me na životu po riječi svojoj!+
108 Molim te, Jehova, neka ti ugodne budu dragovoljne žrtve usta mojih+
i nauči me zakonima svojim!+
109 Duša je moja u opasnosti neprestanoj,+
ali zakon tvoj nisam zaboravio.+
110 Zli su mi postavili zamku,+
ali od naredaba tvojih nisam odstupio.+
111 Opomene sam tvoje zauvijek usvojio,+
jer one su radost srcu mojemu.+
112 Upravio sam srce svoje da izvršava uredbe tvoje+
dovijeka, sve do kraja.+
ס [samek]
113 Mrzim one kojima je srce podijeljeno,+
a zakon tvoj ljubim.+
114 Ti si zaklon moj i štit moj.+
Riječ tvoju čekam.+
115 Odlazite od mene, zlotvori,+
da bih se mogao držati zapovijedi Boga svojega!+
116 Podupri me po riječi svojoj, da bih na životu ostao,+
i ne daj da se posramim zbog nade svoje!+
117 Podupri me, da spašen budem,+
i pazit ću na uredbe tvoje neprestano!+
118 Odbacio si sve koji odstupaju od uredaba tvojih,+
jer lažljiva je prepredenost njihova.+
119 Kao trosku zapjenjenu uklonio si sve zle sa zemlje.+
Zato ljubim opomene tvoje.+
120 Od straha pred tobom tijelo moje hvata jeza,+
zbog zakona tvojih ja se bojim.+
ע [ajin]
121 Donosim presudu pravednu i činim što je pravo.+
Ne ostavljaj me onima koji mi nepravdu čine!+
122 Zauzmi se za dobrobit sluge svojega!+
Ne daj da mi oholi nepravdu čine!+
123 Oči moje ginu od čežnje za spasenjem tvojim+
i za pravednom riječi tvojom.+
124 Postupi sa slugom svojim milostivo+
i nauči me uredbama svojim!+
125 Ja sam sluga tvoj.+ Daj mi razboritosti,+
da bih upoznao opomene tvoje!+
126 Vrijeme je da Jehova nešto učini.+
Oni krše zakon tvoj.+
127 Ja ljubim zapovijedi tvoje+
više nego zlato, više nego suho zlato.+
128 Zato kažem da su sve naredbe tvoje ispravne u svemu.+
Svaki put krivi mrzim.+
פ [pe]
129 Divne su opomene tvoje.+
Zato ih se drži duša moja.+
130 Objava riječi tvojih prosvjetljuje,+
neiskusnome razboritost daje.+
131 Širom otvaram usta svoja i uzdišem+
od čežnje za zapovijedima tvojim.+
132 Okreni se k meni i smiluj mi se,+
držeći se zakona svojega po kojemu sudiš onima koji ljube ime tvoje!+
133 Učvrsti korake moje u riječi svojoj+
i ne daj da mnome ovlada kakvo zlo!+
134 Otkupi me od svih varalica ljudskih,+
a ja ću se držati naredaba tvojih!+
135 Neka lice tvoje obasja slugu tvojega!+
Nauči me uredbama svojim!+
136 Potoci suza teku iz očiju mojih+
jer se oni ne drže zakona tvojega.+
צ [cade]
137 Ti si pravedan, Jehova,+
i zakoni su tvoji ispravni.+
138 U pravednosti svojoj i vjernosti nenadmašnoj+ zapovjedio si
da se držimo opomena tvojih.+
139 Ginem od revnosti svoje,+
jer su neprijatelji moji zaboravili riječi tvoje.+
140 Riječ je tvoja čista veoma+
i sluga je tvoj ljubi.+
141 Ja sam malen i prezira vrijedan,+
ali naredbe tvoje nisam zaboravio.+
142 Pravednost je tvoja pravednost vječna+
i zakon je tvoj istina.+
143 Tjeskoba i nevolja snašle su me,+
ali u zapovijedima tvojim uživam.+
144 Vječna je pravednost opomena tvojih.+
Daj mi razboritosti, da bih na životu ostao!+
ק [kof]
145 Zovem iz svega srca svojega.+ Usliši me, Jehova!+
Držat ću se uredaba tvojih.+
146 Prizivam te. Spasi me!+
Držat ću se opomena tvojih.+
147 Ustao sam rano, u svanuće,+ da u pomoć zovem.+
Riječi tvoje čekam.+
148 Oči moje straže noćne pretječu,+
da bih razmišljao o riječi tvojoj.+
149 Čuj glas moj u milosti svojoj!+
Jehova, po zakonu svojemu sačuvaj me na životu!+
150 Približavaju se oni što za djelima sramotnim trče.+
Udaljili su se od zakona tvojega.+
151 Ti si blizu, Jehova,+
i sve su zapovijedi tvoje istina.+
152 Odavno znam neke opomene tvoje,+
jer si ih postavio zauvijek.+
ר [reš]
153 Pogledaj nevolju moju i izbavi me,+
jer nisam zaboravio zakon tvoj!+
154 Vodi parnicu moju i k sebi me vrati,+
sačuvaj me na životu po riječi svojoj!+
155 Spasenje je daleko od zlih,+
jer ne traže uredbe tvoje.+
156 Veliko je milosrđe tvoje, Jehova.+
Po zakonima svojim sačuvaj me na životu!+
157 Mnogo je progonitelja mojih i neprijatelja mojih,+
ali od opomena tvojih ne odstupam.+
158 Vidio sam varalice+
i gadi mi se što se ne drže riječi tvoje.+
159 Gledaj kako ljubim naredbe tvoje!+
Jehova, po milosti svojoj sačuvaj me na životu!+
160 Srž je riječi tvoje istina,+
i pravedni zakoni tvoji vječni su svi.+
ש [sin] ili [šin]
161 Knezovi me bez razloga progone,+
ali srce se moje boji riječi tvojih.+
162 Ja se radujem riječi tvojoj+
kao onaj tko velik plijen nađe.+
163 Mrzim laž+ i gadi mi se,+
a zakon tvoj ljubim.+
164 Sedam puta na dan hvalim te+
zbog pravednih zakona tvojih.+
165 Velik mir imaju oni koji ljube zakon tvoj,+
za njih ne postoji kamen spoticanja.+
166 Nadam se spasenju tvojemu, Jehova,+
i izvršavam zapovijedi tvoje.+
167 Duša se moja drži opomena tvojih,+
ljubim ih veoma.+
168 Držim se naredaba tvojih i opomena tvojih,+
jer svi su putevi moji pred tobom.+
ת [tau]
169 Neka vapaj moj dopre do tebe, Jehova!+
Po riječi svojoj daj mi razboritosti!+
170 Neka moja molba za milost dođe pred lice tvoje!+
Po riječi svojoj izbavi me!+
171 Neka s usana mojih navire hvala,+
jer me učiš uredbama svojim!+
172 Neka jezik moj pjeva riječ tvoju,+
jer sve su zapovijedi tvoje pravedne!+
173 Neka mi ruka tvoja na pomoć bude,+
jer naredbe sam tvoje odabrao!+
174 Čeznem za spasenjem tvojim, Jehova,+
i u zakonu tvojemu uživam.+
175 Neka živi duša moja i hvali te+
i neka mi zakoni tvoji pomognu!+
176 Zalutao sam kao ovca izgubljena.+ Potraži slugu svojega,+
jer nisam zaboravio zapovijedi tvoje!+
Pjesma za uspinjanje.
120 Jehovu sam prizvao u nevolji svojoj+
i on me uslišio.+
2 Jehova, izbavi dušu moju od usana lažljivih,+
od jezika lukava!+
3 Što će ti se dati i što će ti se pridodati,
jeziče lukavi?+
4 Naoštrene strijele čovjeka silnog,+
s užarenim ugljevljem od drveta žutilovkina.+
5 Teško meni, jer boravim u Mešeku,+
prebivam uz šatore kedarske!+
6 Predugo duša moja prebiva
s onima koji mir mrze.+
7 Ja mir želim,+ ali kad progovorim,
oni žele rat.+
Pjesma za uspinjanje.
121 Podignut ću oči svoje prema gorama.+
Odakle će mi pomoć doći?+
2 Pomoć je moja od Jehove,+
Tvorca neba i zemlje.+
3 Neće on dati da noga tvoja posrne.+
Čuvar tvoj neće pospan biti.+
4 Gle, neće pospan biti niti će zaspati+
on, čuvar Izraelov.+
5 Jehova je čuvar tvoj.+
Jehova je sjena tvoja+ tebi zdesna.+
6 Danju ti neće sunce nauditi,+
niti mjesec noću.+
7 Jehova će te čuvati od svake nevolje,+
čuvat će dušu tvoju.+
8 Jehova će te čuvati u svemu što budeš činio+
odsada pa dovijeka.+
Pjesma za uspinjanje. Psalam Davidov.
122 Obradovao sam se kad su mi rekli:+
“Hajdemo u dom Jehovin!”+
2 Noge naše stoje+
na vratima tvojim, Jeruzaleme.+
3 Jeruzalem je sagrađen kao grad+
sav u jedno sastavljen.+
4 U njega uzlaze plemena,+
plemena Jahova,+
prema zapovijedi danoj Izraelu,+
da zahvaljuju imenu Jehovinu.+
5 Jer ondje stoje prijestolja sudska,+
prijestolja za dom Davidov.+
6 Molite za mir Jeruzalema!+
Grade, oni koji te ljube bezbrižni će biti.+
7 Neka mir bude unutar bedema tvojih,+
bezbrižnost u kulama tvojim!+
8 Radi braće svoje i prijatelja svojih govorit ću:+
“Mir neka je u tebi!”+
9 Radi doma Jehove, Boga našega,+
molit ću za tvoje dobro.+
Pjesma za uspinjanje.
123 K tebi podižem oči svoje,+
k tebi koji živiš na nebesima.+
2 Evo, kao što su oči slugu uprte u ruku gospodara njihova+
i oči sluškinje u ruku gospodarice njezine,+
tako su oči naše uprte u Jehovu, Boga našega,+
dok čekamo da nam se smiluje.+
3 Smiluj nam se, Jehova, smiluj nam se,+
jer smo se obilno nasitili prezira!+
4 Obilno se duša naša nasitila ruganja onih što su bezbrižni,+
prezira onih što su bahati.+
Pjesma za uspinjanje. Psalam Davidov.
124 “Da Jehova nije bio za nas”,+
neka kaže Izrael,+
2 “da Jehova nije bio za nas+
kad su se ljudi podigli na nas,+
3 žive bi nas progutali,+
kad se raspalio gnjev njihov na nas.+
4 Vode bi nas odnijele,+
bujica bi prekrila duše naše.+
5 Vode silne prekrile bi duše naše.+
6 Neka je blagoslovljen Jehova, koji nas nije dao+
za plijen zubima njihovim!+
7 Duša je naša kao ptica koja je pobjegla+
iz zamke onih koji su je u nju namamili.+
Zamka se slomila,+
i mi smo pobjegli.+
8 Pomoć je naša u imenu Jehove,+
Tvorca neba i zemlje.”+
Pjesma za uspinjanje.
125 Koji se uzdaju u Jehovu,+
oni su kao gora Sion,+ koja se ne može poljuljati, nego stoji dovijeka.+
2 Kao što Jeruzalem okružuju gore,+
tako Jehova okružuje narod svoj+
odsada pa dovijeka.+
3 Jer žezlo zloće neće ostati+ nad nasljedstvom pravednih,
da ne bi pravednici ruku pružili da prijestup počine.+
4 Jehova, dobro učini dobrima+
i onima koji su srca čestita!+
5 A one koji zastranjuju na iskvarene puteve svoje+
Jehova će otjerati sa zlotvorima.+
Mir će biti na Izraelu.+
Pjesma za uspinjanje.
126 Kad je Jehova vraćao zarobljeni narod sionski,+
bilo nam je kao da sanjamo.+
2 Tada su usta naša bila puna smijeha,+
a jezik naš radosna klicanja.+
Tada se govorilo među narodima:+
“Veliko je djelo Jehova učinio na njima!”+
3 Veliko je djelo Jehova učinio na nama.+
Zato smo bili radosni.+
4 Vrati, Jehova, zarobljeni narod naš na ono što je prije imao,+
kao potoke negepske!+
5 Oni koji siju sa suzama+
žet će radosno kličući.+
6 Onaj tko odlazi i plače,+
noseći vreću sjemenja,+
doći će i radosno klicati,+
noseći snopove svoje.+
Pjesma za uspinjanje. Psalam Salamunov.
127 Ako Jehova kuću ne gradi,+
uzalud se graditelji njezini trude.+
Ako Jehova grad ne čuva,+
uzalud stražari bdiju.+
2 Uzalud vam je ustajati rano+
i sjediti dokasna+
i u muci kruh jesti.+
Jer on daje san ljubljenome svojemu.+
3 Evo, sinovi su nasljedstvo od Jehove,+
plod utrobe je nagrada!+
4 Kao strijele u ruci čovjeka silnog,+
takvi su sinovi mladosti.+
5 Sretan je čovjek koji je njima napunio+ tobolac svoj.
Neće se posramiti,+
jer će oni razgovarati s neprijateljima na vratima.
Pjesma za uspinjanje.
128 Sretan je svatko tko se boji Jehove,+
tko ide putevima njegovim.+
2 Jer jest ćeš trud ruku svojih.+
Bit ćeš sretan i dobro će ti biti.+
3 Žena će tvoja biti kao loza rodna+
u odajama kuće tvoje.
Sinovi će tvoji biti kao mladice masline+ oko stola tvojega.
4 Evo, tako će biti blagoslovljen čovjek+
koji se boji Jehove.+
5 Jehova će te blagosloviti sa Siona.+
Gledat ćeš dobrobit Jeruzalema sve dane života svojega+
6 i sinove sinova svojih gledat ćeš.+
Neka mir bude na Izraelu!+
Pjesma za uspinjanje.
129 “Dugo mi se protive, još od mladosti moje”,+
neka kaže Izrael,+
2 “dugo mi se protive, još od mladosti moje,+
ali nisu me nadvladali.+
3 Orači su orali po leđima mojim,+
duge su brazde povlačili.”
4 Jehova je pravedan.+
Isjekao je užad zlima.+
5 Posramit će se i uzmaknuti+
svi koji mrze Sion.+
6 Bit će kao zelena trava na krovovima,+
koja se osuši prije nego je počupaju,+
7 kojom žetelac ne puni ruku svoju,+
niti njedra svoja onaj koji snopove sakuplja.
8 A prolaznici nisu govorili:
“Neka je blagoslov Jehovin na vama!+
Blagoslivljamo vas u ime Jehovino!”+
Pjesma za uspinjanje.
130 U očaju velikom prizivam te, Jehova.+
2 Jehova, čuj glas moj!+
Neka paze uši tvoje na glas usrdnih molitvi mojih!+
3 Ako ćeš na prijestupe gledati,+ Jah,
Jehova, tko će opstati?+
4 Jer u tebe je pravo opraštanje,+
da bi te se bojali.+
5 U pomoć tvoju uzdam se, Jehova, duša se moja u nju uzda,+
i riječ tvoju čekam.+
6 Duša moja čeka Jehovu+
više nego stražari jutro,+
stražari što jutro čekaju.+
7 Neka Izrael čeka Jehovu!+
Jer u Jehove je milost,+
velika je otkupiteljska moć njegova.+
8 On će otkupiti Izraela od svih prijestupa njegovih.+
Pjesma za uspinjanje. Psalam Davidov.
131 Jehova, srce moje nije ponosno,+
niti su oči moje ohole.+
Ne idem za onim što je preveliko,+
niti za onim što je meni prečudesno.+
2 Zaista sam umirio i utišao dušu svoju,+
osjećam se kao malo dijete u naručju majke svoje.+
Kao malo dijete osjeća se duša moja u meni.+
3 Neka Izrael čeka Jehovu+
odsada pa dovijeka!+
Pjesma za uspinjanje.
132 Sjeti se, Jehova, Davida+
i svih poniženja njegovih+ —
2 kako se zakleo Jehovi,+
kako se zavjetovao Snazi+ Jakovljevoj:+
3 “Neću ući u šator doma svojega.+
Neću leći na ležaj raskošne postelje svoje,+
4 neću dati sna očima svojim,+
ni drijemanja vjeđama svojim,+
5 dok ne nađem mjesto Jehovi,+
veličanstveno prebivalište Snazi Jakovljevoj.”+
6 Evo, u Efrati smo čuli za njega,+
našli smo ga u kraju šumovitom.+
7 Uđimo u veličanstveno prebivalište njegovo,+
poklonimo se kod podnožja nogu njegovih!+
8 Ustani, Jehova, i pođi k počivalištu svojemu,+
ti i kovčeg+ sile tvoje!+
9 Neka se svećenici tvoji obuku u pravednost,+
neka vjerne sluge tvoje kliču radosno!+
10 Zbog Davida, sluge svojega,+
nemoj odbaciti lice pomazanika svojega!+
11 Jehova se zakleo Davidu,+
zakletvom koju sigurno neće povući:+
“Potomka utrobe tvoje+
postavit ću na prijestolje tvoje.+
12 Budu li se sinovi tvoji držali saveza mojega+
i opomena mojih kojima ću ih učiti,+
i njihovi će sinovi zauvijek+
sjediti na prijestolju tvojemu.”+
13 Jer Jehova je odabrao Sion,+
žarko ga je poželio za prebivalište svoje:+
14 “Ovo je počivalište moje zauvijek,+
ovdje ću stanovati, jer čeznem za njime.+
15 Hranu ću njegovu doista blagosloviti,+
siromahe njegove nasitit ću kruhom.+
16 Svećenike njegove obući ću u spasenje,+
vjerne sluge njegove klicat će radosno.
17 Ondje ću učiniti da rog Davidov izraste.+
Priredit ću svjetiljku za pomazanika svojega.+
18 Neprijatelje ću njegove obući u sramotu,+
a na njemu će kruna njegova+ cvasti.”+
Pjesma za uspinjanje. Psalam Davidov.
133 Gle, kako je dobro i kako je krasno
kad braća žive zajedno u jedinstvu!+
2 To je kao dobro ulje na glavi,+
koje teče niz bradu,
bradu Aronovu,+
koje teče na ovratnik haljina njegovih.+
3 To je kao rosa+ s Hermona+
koja silazi na gore sionske.+
Jer Jehova je zapovjedio da ondje bude blagoslov,+
život dovijeka.+
Pjesma za uspinjanje.
134 Blagoslivljajte Jehovu,+
sve sluge Jehovine,+
vi koji noću stojite u domu Jehovinu!+
2 Na molitvu podignite u svetosti ruke svoje+
i blagoslivljajte Jehovu!+
3 Neka te sa Siona blagoslovi Jehova,+
Tvorac neba i zemlje!+
135 Hvalite Jaha!+
Hvalite ime Jehovino,+
hvalite Jehovu, sluge njegove,+
2 vi koji stojite u domu Jehovinu,+
u dvorištima doma Boga našega!+
3 Hvalite Jaha, jer je dobar Jehova!+
Pjesmom hvalite ime njegovo, jer je to krasno!+
4 Jer Jah je izabrao sebi Jakova,+
Izraela za najdraže vlasništvo svoje.+
5 Jer ja dobro znam da je velik Jehova,+
Gospodin je naš iznad svih drugih bogova.+
6 Sve što je Jehova htio učiniti, učinio je+
na nebu i na zemlji, u morima i svim bezdanima vodenim.+
7 Paru podiže s kraja zemlje,+
kiši je slivnike načinio,+
vjetar izvodi iz spremišta svojih.+
8 Pobio je prvorođence egipatske,+
i ljude i životinje.+
9 Učinio je znakove i čuda usred tebe, Egipte,+
na faraonu i na svim slugama njegovim.+
10 Pobio je mnoge narode+
i pogubio moćne kraljeve:+
11 Sihona, kralja amorejskoga,+
i Oga, kralja bašanskoga,+
i sva kraljevstva kanaanska.+
12 I dao je zemlju njihovu u nasljedstvo,+
u nasljedstvo Izraelu, narodu svojemu.+
13 Jehova, ime tvoje ostaje dovijeka.+
Jehova, spomen na tebe ostaje iz naraštaja u naraštaj.+
14 Jer Jehova će voditi parnicu naroda svojega+
i sažalit će se na sluge svoje.+
15 Idoli naroda drugih srebro su i zlato,+
djelo ruku čovjeka zemaljskog.+
16 Usta imaju, ali ne govore;+
oči imaju, ali ne vide;+
17 uši imaju, ali ne čuju;+
nema daha u ustima njihovim.+
18 Oni koji ih prave postat će poput njih,+
svi koji se u njih uzdaju.+
19 Dome Izraelov, blagoslivljaj Jehovu!+
Dome Aronov, blagoslivljaj Jehovu!+
20 Dome Levijev, blagoslivljaj Jehovu!+
Vi koji se bojite Jehove, blagoslivljajte Jehovu!+
21 Neka je sa Siona blagoslovljen Jehova,+
koji prebiva u Jeruzalemu!+
Hvalite Jaha!+
136 Zahvaljujte Jehovi, jer je dobar+
— jer dovijeka traje milost njegova+ —
2 zahvaljujte Bogu nad bogovima+
— jer dovijeka traje milost njegova+ —
3 zahvaljujte Gospodaru nad gospodarima+
— jer dovijeka traje milost njegova+ —
4 onome koji sam čini čudesa velika+
— jer dovijeka traje milost njegova+ —
5 onome koji je nebesa razborito načinio+
— jer dovijeka traje milost njegova+ —
6 onome koji je rasprostro zemlju iznad voda+
— jer dovijeka traje milost njegova+ —
7 onome koji je velike izvore svjetlosti načinio+
— jer dovijeka traje milost njegova+ —
8 sunce da vlada danju+
— jer dovijeka traje milost njegova+ —
9 mjesec i zvijezde da zajedno vladaju noću+
— jer dovijeka traje milost njegova+ —
10 onome koji je pobio Egipat, prvorođence njegove+
— jer dovijeka traje milost njegova+ —
11 koji je izveo Izraela iz sredine njihove+
— jer dovijeka traje milost njegova+ —
12 rukom snažnom i mišicom podignutom+
— jer dovijeka traje milost njegova —
13 onome koji je razdvojio Crveno more+
— jer dovijeka traje milost njegova+ —
14 koji je proveo Izraela posred njega+
— jer dovijeka traje milost njegova+ —
15 koji je bacio faraona i vojsku njegovu u Crveno more+
— jer dovijeka traje milost njegova+ —
16 onome koji je narod svoj vodio kroz pustinju+
— jer dovijeka traje milost njegova+ —
17 onome koji je potukao kraljeve velike+
— jer dovijeka traje milost njegova+ —
18 koji je pogubio kraljeve slavne+
— jer dovijeka traje milost njegova+ —
19 Sihona, kralja amorejskoga+
— jer dovijeka traje milost njegova+ —
20 i Oga, kralja bašanskoga+
— jer dovijeka traje milost njegova+ —
21 i koji je dao zemlju njihovu u nasljedstvo+
— jer dovijeka traje milost njegova+ —
22 u nasljedstvo Izraelu, sluzi svojemu+
— jer dovijeka traje milost njegova+ —
23 i koji nas se sjetio u poniženju našemu+
— jer dovijeka traje milost njegova+ —
24 koji nas je otimao od protivnika naših+
— jer dovijeka traje milost njegova+ —
25 koji hranu daje svakome stvorenju+
— jer dovijeka traje milost njegova+ —
26 zahvaljujte Bogu nebeskome+
— jer dovijeka traje milost njegova!+
137 Pokraj rijeka babilonskih+ sjedili smo+
i plakali sjećajući se Siona.+
2 Po topolama+ usred Babilona
povješali smo harfe svoje.+
3 A ondje su porobljivači naši tražili da pjevamo+
i izrugivači naši da se veselimo,+ govoreći nam:
“Pjevajte nam pjesmu sionsku!”+
4 Kako da pjevamo pjesmu Jehovinu+
na tlu tuđemu?+
5 Ako te zaboravim, Jeruzaleme,+
neka desnica moja zaboravi sve što zna!
6 Neka mi se jezik za nepce zalijepi,+
ako te se ne budem sjećao,+
ako ne uzdignem Jeruzalem
iznad najveće radosti svoje!+
7 Sjeti se,+ Jehova, sinova Edomovih+ u dan propasti Jeruzalema,+
kako su govorili: “Ogolite ga! Ogolite ga do temelja njegovih!”+
8 Kćeri babilonska, koja ćeš opustošena biti,+
sretan će biti onaj tko ti uzvrati+
onako kako si se ti prema nama ponijela.+
9 Sretan će biti onaj tko zgrabi i razbije+
o stijenu djecu tvoju.
Psalam Davidov.
138 Hvalit ću te svim srcem svojim.+
Pred bogovima drugim pjesmom ću te hvaliti.+
2 Poklonit ću se prema svetome hramu tvojem+
i hvalit ću ime tvoje+
zbog milosti tvoje+ i zbog istinoljubivosti tvoje.+
Jer riječ+ si svoju uzveličao iznad svega imena svojega.+
3 U dan kad sam te prizvao, ti si me uslišio,+
odvažnom si učinio dušu moju i snagu si joj dao.+
4 Hvalit će te, Jehova, svi kraljevi zemaljski,+
jer će čuti riječi usta tvojih.
5 I pjevat će o putevima Jehovinim,+
jer je velika slava Jehovina.+
6 Jer Jehova je visoko, a ipak vidi poniznoga.+
A ohologa poznaje samo izdaleka.+
7 Budem li kroz nevolju koračao, ti ćeš me na životu sačuvati.+
Zbog gnjeva neprijatelja mojih pružit ćeš ruku svoju+
i desnica će me tvoja spasiti.+
8 Jehova će izvršiti sve što je naumio za mene.+
Jehova, milost tvoja traje dovijeka.+
Ne ostavljaj djelo ruku svojih!+
Upravitelju. Psalam Davidov. Napjev.
139 Jehova, ti si proniknuo u nutrinu moju i poznaš me.+
2 Ti znaš kad sjedam i kad ustajem,+
raspoznaješ misli moje izdaleka.+
3 Hod moj i počinak moj ti ispituješ+
i dobro poznaješ sve puteve moje.+
4 Jer još nema riječi na jeziku mojemu,+
a ti ih, Jehova, sve već znaš.+
5 Straga i sprijeda ti si me opkolio
i ruku si svoju stavio na mene.
6 To je znanje za mene previše čudesno,+
toliko je visoko da ga dokučiti ne mogu.+
7 Kamo da odem od duha tvojega,+
kamo da pobjegnem od lica tvojega?+
8 Kad bih se do neba popeo, ti bi ondje bio,+
kad bih u grobu ležaj svoj prostro, gle, ti bi bio ondje.+
9 Kad bih krila+ zore uzeo
da se nastanim na moru najdaljem,+
10 i ondje bi me ruka tvoja vodila,+
desnica bi me tvoja držala.+
11 Kad bih rekao: “Tama će me naglo zastrti”,+
oko mene bi se tada noć u svjetlost pretvorila.+
12 Ni tmina tebi ne bi pretamna bila,+
nego bi noć sjala kao dan,+
tama bi bila kao svjetlost.+
13 Jer ti si stvorio bubrege moje,+
zaklanjao si me u utrobi majke moje.+
14 Hvalim te, pun strahopoštovanja, jer sam čudesno stvoren.+
Djela su tvoja čudesna,+
i duša moja to zna dobro.+
15 Kosti moje nisu ti bile sakrivene+
dok sam nastajao u tajnosti,+
dok si me tkao u najdubljim dubinama+ zemaljskim.
16 Oči su me tvoje vidjele dok sam zametak bio,+
u knjizi su tvojoj svi dijelovi njegovi bili zapisani
— i dani kada su nastajali+ —
kad još nije bilo nijednoga.
17 Kako su mi dragocjene misli tvoje!+
Bože, kako je velik broj njihov!+
18 Kad bih ih brojiti htio, više bi ih bilo nego pijeska.+
Kad bih se probudio, još bih s tobom bio.+
19 O, Bože, da hoćeš ubiti zloga!+
Tada bi odstupili od mene ljudi koji su za krv krivi,+
20 koji govore o tebi po vlastitoj zamisli,+
oni koji nedostojno spominju ime tvoje+ — protivnici tvoji.+
21 Zar da ne mrzim one koji tebe silno mrze, Jehova?+
Zar da mi se ne gade oni koji se protiv tebe bune?+
22 Krajnjom mržnjom ja ih mrzim.+
To su doista neprijatelji moji.+
23 Pronikni u nutrinu moju, Bože, i upoznaj srce moje!+
Ispitaj me i upoznaj tjeskobne misli moje,+
24 vidi ima li u meni išta što me navodi na put pogubni+
i vodi me putem+ vječnim!
Upravitelju. Napjev Davidov.
140 Izbavi me, Jehova, od ljudi zlih,+
sačuvaj me od čovjeka nasilna,+
2 od onih koji pakosti smišljaju u srcu svojemu,+
koji po cijeli dan ratove zameću!+
3 Naoštrili su jezik svoj kao zmija,+
otrov ljutice rogate pod usnama je njihovim.+ (Sela)
4 Čuvaj me, Jehova, od ruku zloga,+
sačuvaj me od čovjeka nasilna,+
od onih koji smišljaju kako da sapletu korake moje!+
5 Oni koji sami sebe uzvisuju potajno su mi namjestili zamku,+
užad su kao mrežu raširili pored puta.+
Stupice su mi postavili.+ (Sela)
6 Govorim Jehovi: “Ti si Bog moj.+
Prikloni uho, Jehova, glasu usrdnih molitvi mojih!”+
7 Jehova, Gospodine Svevišnji,+ snago spasenja mojega,+
zaklonio si glavu moju u dan rata.+
8 Nemoj, Jehova, ispuniti želje zlome!+
Nemoj podržati spletke njegove, da se ne uzvisi!+ (Sela)
9 Glave onih što me okružuju+
neka pokrije nevolja koju spominju usne njihove!+
10 Neka ugljevlje užareno na njih padne!+
Neka u vatru padnu,+ u jame vodom ispunjene, da ne ustanu!+
11 Neka se ne utvrdi na zemlji onaj tko se riječima razmeće!+
Čovjeka nasilnika neka zlo progoni i udara!+
12 Dobro znam da će Jehova dati+
pravicu nevoljniku i pravdu siromasima.+
13 Zaista će pravednici zahvaljivati imenu tvojemu,+
čestiti će prebivati pred licem tvojim.+
Napjev Davidov.
141 Prizivam te, Jehova.+
Požuri k meni!+
Čuj glas moj kad te prizivam!+
2 Neka molitva moja bude pred tobom kao kâd pripremljeni,+
podizanje ruku mojih kao žitna žrtva večernja!+
3 Postavi, Jehova, stražu na usta moja,+
čuvara na vrata usana mojih!+
4 Ne daj srcu mojemu da se prikloni ikakvome zlu,+
pa da u zloći sramotna djela činim+
zajedno s ljudima koji zlo rade,+
i ne daj da jedem poslastica njihovih!+
5 Ako me udari pravednik, to je milost,+
ako me ukori, to je ulje za glavu moju,+
koje glava moja neće odbiti.+
Čak ću se moliti za njega kad u nevolji bude.+
6 Suci narodni bačeni su niz liticu,+
a narod je čuo riječi moje, kako su ugodne.+
7 Kao što su drva rasuta po zemlji kad ih tko siječe i cijepa,
tako su kosti naše rasute na ustima groba.+
8 Ali oči su moje uprte u tebe,+ Jehova, Gospodine Svevišnji.+
Ti si utočište moje.+
Ne daj da duša moja u smrt ode!+
9 Sačuvaj me da se ne uhvatim u zamku koju su mi postavili,+
čuvaj me od stupica onih koji zlo čine!+
10 Zli će svi pasti u mrežu koju su sami postavili,+
a ja ću siguran pored svega toga proći.
Maskil. Psalam Davidov, kad je bio u pećini.+ Molitva.
142 Glasom svojim Jehovu sam u pomoć zvao,+
glasom svojim k Jehovi sam za milost vapio.+
2 Izlijevao sam pred njim zabrinutost svoju,+
govorio sam pred njim o tjeskobi svojoj,+
3 kada je duh moj klonuo u meni.+
Ti si tada poznao put moj.+
Na stazi kojom hodam+
potajno su mi zamku namjestili.+
4 Pogledaj nadesno i vidi
da nitko ne želi znati za mene.+
Nestalo je meni utočišta mojega,+
nitko ne pita za dušu moju.+
5 Tebe sam, Jehova, u pomoć zvao.+
Rekao sam: “Ti si utočište moje,+
baština moja+ u zemlji živih.”+
6 Poslušaj vapaj moj,+
jer u jadu sam velikom!+
Izbavi me od progonitelja mojih,+
jer su jači od mene!+
7 Izvedi dušu moju iz tamnice+
da hvali ime tvoje!+
Neka se skupe oko mene pravednici,+
jer dobro mi činiš.+
Napjev Davidov.
143 Jehova, čuj molitvu moju,+
prikloni uho usrdnoj molbi mojoj!+
U vjernosti svojoj usliši me po pravednosti svojoj!+
2 Ne idi na sud sa slugom svojim,+
jer nitko živ ne može biti pravedan pred tobom!+
3 Jer neprijatelj progoni dušu moju,+
bacio je na zemlju život moj.+
Zbog njega prebivam na mjestima mračnim kao oni što su mrtvi odavna.+
4 Duh je moj klonuo u meni,+
srce je moje obamrlo u nutrini mojoj.+
5 Sjećam se davnih dana,+
razmišljam o svim djelima tvojim,+
zanimam se za djelo ruku tvojih.+
6 U molitvi širim ruke svoje k tebi,+
duša je moja kao zemlja sasušena što žeđa za tobom.+ (Sela)
7 Požuri, usliši me, Jehova!+
Nestaje života u meni.+
Ne okreći od mene lice svoje,+
da ne postanem kao oni što u jamu odlaze!+
8 Ujutro mi objavi milost svoju,+
jer u tebe se uzdam!+
Pokaži mi put kojim trebam ići,+
jer k tebi podižem dušu svoju!+
9 Izbavi me od neprijatelja mojih, Jehova!+
Kod tebe zaklon tražim.+
10 Nauči me vršiti volju tvoju,+
jer ti si Bog moj!+
Duh je tvoj dobar,+
neka me vodi zemljom čestitosti!+
11 Zbog imena svojega,+ Jehova, sačuvaj me na životu!+
U pravednosti svojoj+ izvedi dušu moju iz tjeskobe!+
12 U milosti svojoj satri neprijatelje moje,+
pobij sve protivnike duše moje,+
jer ja sam sluga tvoj!+
Psalam Davidov.
144 Neka je blagoslovljen Jehova, Stijena moja+
— koji ruke moje uči boju+
i prste moje ratu —
2 dobrotvor moj i tvrđava moja,+
moja sigurna utvrda gorska i izbavitelj moj,+
štit moj,+ utočište moje,+
onaj koji mi pokorava narode!+
3 Jehova, što je čovjek da se na njega obazireš,+
sin čovjeka smrtnog+ da za njega mariš?
4 Čovjek je kao dah,+
dani su njegovi kao sjena koja prolazi.+
5 Jehova, nagni nebesa svoja i siđi,+
dotakni gore da se zadime!+
6 Sijevni munjom da raspršiš neprijatelje,+
pošalji strijele svoje da ih smeteš!+
7 Pruži ruke svoje s visine,+
oslobodi me i izbavi me iz voda velikih,+
iz ruke tuđinaca,+
8 čija usta neistinu govore+
i čija je desnica desnica lažljiva!+
9 Bože, pjevat ću ti pjesmu novu.+
Na glazbalu s deset žica svirat ću tebi,+
10 koji spasenje daješ kraljevima,+
koji izbavljaš Davida, slugu svojega, od mača pogubna.+
11 Oslobodi me i izbavi me iz ruke tuđinaca,+
čija usta neistinu govore+
i čija je desnica desnica lažljiva,+
12 i koji govore: “Sinovi su naši kao biljke mlade, odrasle već u mladosti svojoj,+
a kćeri naše kao stupovi ugaoni, isklesani kao u palačama.
13 Žitnice su naše pune, obiluju žitom svakovrsnim.+
Stada ovaca naših namnožila su se na tisuće puta, deset tisuća puta, po mjestima našim.
14 Krave su naše steone, a nijednoj tkivo ne puca i nijedna ne pobacuje.+
Nema vike na trgovima našim.+
15 Sretan je narod kojemu je tako!”
Sretan je narod kojemu je Bog Jehova!+
Hvala, Davidova.
א [alef]
145 Uzvisivat ću te, Bože moj, Kralju moj,+
i blagoslivljat ću ime tvoje dovijeka, u svu vječnost.+
ב [bet]
2 Cijeli dan blagoslivljat ću te+
i hvalit ću ime tvoje dovijeka, u svu vječnost.+
ג [gimel]
3 Velik je Jehova i dostojan hvale najveće,+
veličina je njegova neistraživa.+
ד [dalet]
4 Naraštaj za naraštajem hvalit će djela tvoja+
i pričat će o velikim djelima tvojim.+
ה [he]
5 O slavnoj krasoti veličanstva tvojega+
i o čudesnim djelima tvojim razmišljat ću.+
ו [vau]
6 Oni će pričati koliko su silna sva zastrašujuća djela tvoja.+
O veličini tvojoj ja ću pripovijedati.+
ז [zajin]
7 U ushićenju će iz njih navirati riječi o obilju dobrote tvoje,+
zbog pravednosti tvoje radosno će klicati.+
ח [het]
8 Jehova je dobrostiv i milosrdan,+
spor je na gnjev i velika je milost njegova.+
ט [tet]
9 Jehova je dobar prema svima,+
milosrđe njegovo počiva nad svim stvorenjima njegovim.+
י [jod]
10 Sva djela tvoja, Jehova, hvalit će te,+
vjerne sluge tvoje blagoslivljat će te.+
כ [kaf]
11 O slavi kraljevstva tvojega pričat će+
i o moći tvojoj govorit će,+
ל [lamed]
12 da objave sinovima ljudskim velika djela tvoja+
i slavnu krasotu kraljevstva tvojega.+
מ [mem]
13 Kraljevstvo je tvoje kraljevstvo vječno+
i vlast tvoja traje kroz sve naraštaje.+
ס [samek]
14 Jehova podupire sve koji padaju+
i uspravlja sve koji su pognuti.+
ע [ajin]
15 Oči sviju u tebe su uprte,+
ti im daješ hranu u pravo vrijeme.+
פ [pe]
16 Ti otvaraš ruku svoju+
i sitiš sve živo po želji njihovoj.+
צ [cade]
17 Jehova je pravedan na svim putevima svojim+
i vjeran u svim djelima svojim.+
ק [kof]
18 Jehova je blizu svih koji ga prizivaju,+
svih koji ga prizivaju u istini.+
ר [reš]
19 Ispunit će želju onih koji ga se boje,+
čut će vapaj njihov i spasit će ih.+
ש [šin]
20 Jehova čuva sve koji ga ljube,+
a zle će sve istrijebiti.+
ת [tau]
21 Hvalu Jehovinu govorit će usta moja.+
Neka svako stvorenje blagoslivlja sveto ime njegovo dovijeka, u svu vječnost!+
146 Hvalite Jaha!+
Hvali Jehovu, dušo moja!+
2 Hvalit ću Jehovu cijeloga života svojega!+
Pjesmom ću hvaliti Boga svojega dokle god me bude!+
3 Ne uzdajte se u dostojanstvenike,+
niti u kojega drugog čovjeka zemaljskog, od kojega nema spasenja!+
4 Duh njegov iziđe,+ a on se u prah svoj vraća+ —
u taj dan propadnu misli njegove.+
5 Sretan je onaj kojemu je pomoćnik Bog Jakovljev,+
koji se uzda u Jehovu, Boga svojega,+
6 Tvorca neba i zemlje+
i mora, i svega što je u njima,+
onoga koji se uvijek istine drži,+
7 koji udjeljuje pravdu onima kojima se krivo čini,+
koji daje kruha gladnima.+
Jehova oslobađa svezane.+
8 Jehova otvara oči slijepima.+
Jehova uspravlja pognute.+
Jehova ljubi pravednike.+
9 Jehova čuva došljake,+
djetetu bez oca i udovici pomaže,+
a zlima+ kvari puteve.+
10 Jehova će biti kralj dovijeka,+
Bog će tvoj, Sione, kraljevati iz naraštaja u naraštaj.+
Hvalite Jaha!+
147 Hvalite Jaha,+
jer dobro je pjesmom hvaliti Boga našega,+
krasno je — on je hvale dostojan!+
2 Jehova gradi Jeruzalem,+
rasijane Izraelce sakuplja.+
3 On liječi+ one koji su srca slomljena+
i povija rane njihove.+
4 On prebraja zvijezde,+
sve ih po imenu zove.+
5 Velik je Gospodin naš i silno moćan,+
razumu njegovu nema mjere.+
6 Jehova pomaže krotkima,+
a zle do zemlje ponizuje.+
7 Uzvratite Jehovi zahvaljivanjem,+
svirajte na harfi Bogu našemu,+
8 onome koji oblacima nebo pokriva,+
koji kišu zemlji sprema,+
koji daje da po gorama niče trava zelena!+
9 Životinjama on daje hranu,+
gavranima mladim koji za njom grakću.+
10 Ne uživa on u snazi konja,+
niti ga raduju hitre noge čovječje.+
11 Jehovina su radost oni koji ga se boje,+
oni koji čekaju milost njegovu.+
12 Hvali Jehovu,+ Jeruzaleme!
Hvali Boga svojega, Sione!+
13 Jer on je učvrstio zasune vrata tvojih,
blagoslovio je sinove tvoje što su usred tebe.+
14 Mir daje na cijelom području tvojemu,+
pšenicom najboljom siti te.+
15 Zapovijed svoju na zemlju šalje,+
brzo trči riječ njegova.
16 Snijeg daje kao vunu,+
mraz prosipa kao pepeo.+
17 Led svoj baca kao zalogaje.+
Tko može opstati pred tom hladnoćom Božjom?+
18 Riječ svoju šalje+ i topi ih.
Vjetrom svojim puše,+
i vode teku.
19 Riječ svoju govori Jakovu,+
uredbe svoje+ i zakone svoje Izraelu.+
20 Nije tako učinio nijednome drugom narodu,+
i zakone njegove oni ne znaju.+
Hvalite Jaha!+
148 Hvalite Jaha!+
Hvalite Jehovu s nebesa,+
hvalite ga u visinama!+
2 Hvalite ga, svi anđeli njegovi!+
Hvali ga, sva vojsko njegova!+
3 Hvalite ga, sunce i mjeseče!+
Hvalite ga, sve zvijezde sjajne!+
4 Hvalite ga, nebesa nad nebesima+
i vode nad nebesima!+
5 Neka hvale ime Jehovino,+
jer on je zapovjedio, i stvoreni su!+
6 Postavio ih je da stoje zauvijek, za sve vijeke.+
Odredio je zakon, koji neće proći.+
7 Hvalite Jehovu sa zemlje,+
velike životinje morske i svi bezdani vodeni,+
8 vatro i tučo, sniježe i dime gusti,+
vjetre olujni, koji izvršavaš riječ njegovu,+
9 gore i svi bregovi,+
voćke i svi cedri,+
10 životinje divlje i sve životinje domaće,+
stvorenja gmižuća i ptice krilate,+
11 kraljevi zemaljski+ i svi narodi,
knezovi+ i svi suci zemaljski,+
12 mladići+ i djevojke,+
starci+ i djeco!+
13 Neka svi hvale ime Jehovino,+
jer je samo njegovo ime nedostižno visoko!+
Čast njegova nadvisuje zemlju i nebo.+
14 On će uzdignuti rog naroda svojega,+
hvalu svih koji su mu vjerni,+
sinova Izraelovih, naroda koji mu je blizak.+
Hvalite Jaha!+
149 Hvalite Jaha!+
Pjevajte Jehovi pjesmu novu,+
hvalu njegovu na skupu vjernih slugu njegovih!+
2 Neka se raduje Izrael Velikom Tvorcu svojemu,+
sinovi Siona neka se vesele Kralju svojemu!+
3 Neka hvale ime njegovo plesom!+
Na defu i harfi neka mu sviraju!+
4 Jer Jehova se raduje narodu svojemu.+
Krotke on spasenjem ukrašava.+
5 Neka se vjerne sluge njegove raduju u slavi,
neka kliču radosno na posteljama svojim!+
6 Neka se pjesme koje Boga veličaju čuju iz grla njihova,+
a mač dvosjekli neka bude u ruci njihovoj,+
7 da izvrše osvetu nad narodima,+
da kazne plemena,+
8 da u lance stave kraljeve njihove+
i u okove željezne slavne ljude njihove,
9 da izvrše na njima presudu zapisanu!+
Čast takva pripada svima koji su mu vjerni.+
Hvalite Jaha!+
150 Hvalite Jaha!+
Hvalite Boga u svetome mjestu njegovu!+
Hvalite ga vi koji ste pod svodom nebeskim što ga je sila njegova načinila!+
2 Hvalite ga zbog velikih djela njegovih!+
Hvalite ga zbog silne veličine njegove!+
3 Hvalite ga zvucima roga!+
Hvalite ga psaltirom i harfom!+
4 Hvalite ga defom+ i plesom u kolu!+
Hvalite ga žicama+ i frulom!+
5 Hvalite ga činelama skladna zvuka!+
Hvalite ga činelama koje zveče!+
6 Sve što diše neka hvali Jaha!+
Hvalite Jaha!+